Šibenik/Šubićevac: Čitanje Biblije
‘’Riječi tvoje, Gospodine, srce slade’’. Ps 19,9
Da bi Božja riječ srce sladila, potrebno ju je poznavati, potrebno je s Božjom riječju živjeti. Svaki krštenik pozvan je okusiti i osjetiti slador Božje riječi. Ali ne samo osjetiti slador Božje riječi, svaki vjernik ima i odgovornost prema toj Riječi.
26. siječnja 2020. apostolskim pismom Aperuit illis papa Franjo je uspostavio Nedjelju Božje riječi, ističući kako je svrha njegove odluke oživjeti odgovornost koju vjernici imaju prema Svetom pismu, upoznavajući ga i prenoseći trajnim djelovanjem, kako bi omogućili približavanje svijetu smisla crkvenog života u različitim sredinama i uvjetima u kojima djeluju.
Pod geslom ‘’Riječi tvoje, Gospodine, srce slade’’ u Župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu, u suradnji s Franjevačkim svjetovnim redom, ove korizme prvi put je organizirano ČITANJE BIBLIJE „OD KORICE DO KORICE’’. Korizma je pravo vrijeme u kojem imamo priliku probuditi svoju vjeru i krenuti na put obraćenja. A ima li boljeg načina nego dopustiti da riječ Božja glasno odjekuje među nama i donese plodove milosti kako bismo te plodove mogli donositi drugima, odgovarajući tako na Papin poticaj te oživljujući svoju odgovornost prema Svetom pismu?!
Prve korizmene nedjelje započeli smo svetu misu svečanom procesijom, unoseći Sveto pismo u crkvu te polažući ga na oltar. Nakon završetka svete mise prve stranice Svetog pisma pročitao je fra Mario Radman, župnik i gvardijan, a nakon njega s čitanjem su nastavili vjernici. Među čitačima bilo je starijih, onih nešto mlađih, ali i najmlađih članova naže župe. Ovim putem istaknuli bismo upravo najmlađe čitačice Martu Čubrić i Leu Šego, učenice trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. Čitači su oko svog vrata imali šal, posebno izrađen za ovu priliku, kojeg bi predavali sljedećem čitaču, što je simbolično označavalo jedinstvo Božje riječi i povezanost čitave zajednice vjernika.
Međutim, pošast današnjeg vremena, koronavirus, poremetila je život cijelog planeta, pa tako i naše Domovine, našeg grada, naše župe… U samo jednom trenutku promijenjen je tijek uobičajenoga životnog ritma. Mnogi od nas osjetili su se odsječeni od Onoga koji nas je čvrsto držao na okupu, privlačio… ostali smo zatočeni u svojim domovima pitajući se je li to nužno, je li izdaja ostaviti kuću Gospodinovu praznu. Sigurno su mnoge od nas mučile iste misli. Ali, zar nam se pitati?! Zar nam nije, u poniznosti i poslušnosti, otvorenog srca prihvatiti odluke naših pastira, Božjih odabranika i još više priljubiti se uz Gospodina kako u ovim teškim trenucima ne bismo izgubili vjeru, nadu i ljubav?!
Srce otvoreno Gospodinu prima Božji poticaj, slijedi ga i tad ni virus, ni bolest, “ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39).
Ni naše čitanje Biblije „od korice do korice“ nije prekinuo ovaj virus, dočekali smo ga spremni te nastavili čitati u svojim domovima. Okupljajući se za obiteljskim stolom, u ozračju zajedništva, uz upaljenu svijeću, izgovarao se redak po redak, poglavlje po poglavlje, od obitelji do obitelji, povezujući se u duhu čitanjem i molitvom. Šal, simbol jedinstva i zajedništva, nije bio oko našeg vrata, ali zajedništvo se osjećalo u svakoj poruci koju smo izmjenjivali preko društvenih mreža koje smo koristili za komunikaciju.
Iako se svi osobno možda nismo nikad ni upoznali, jedna Ivana, Anita, Ana, Marija, Tanja, Marta, Helena, Lea… postale su dio naše svakodnevice.
I tako je iz dana u dan riječ Božja pronalazila put kako bi odjeknula u dubini duše i srca i potresla nutrinu, cjelokupno naše biće.
Bibliju smo pročitali, ali nemojmo se zavaravati, jer nismo ništa učinili. Pri kraju svog života sveti Franjo je rekao svojoj braći: „Braćo, krenimo sve ispočetka jer dosada nismo gotovo ništa učinili.“ Imajmo uvijek u mislima Franjine riječi i nastavimo čitati Božju riječ, pohranjujmo je u svoje srce, svoje misli, razmatrajmo je poput Blažene Djevice Marije, ali iznad svega živimo po tim riječima. Poput svetog Franje budimo živo evanđelje, pretvorimo život u evanđelje, a evanđelje u život. Jačajmo zajedništvo u našim obiteljima, našoj župi, našem gradu, Domovini. Budimo sol zemlje, svjetlo svijeta i pokažimo svojim životom da smo Kristovi apostoli, apostoli mira i ljubavi kako bi se i nas kao i prve kršćane moglo prepoznati po međusobnoj ljubavi, kako bi se i za nas moglo reći kao što su pogani govorili za prve kršćane: „… gle kako se ljube“.
Mirjam Tomljanović, članica OFS-a
