Simpozij: Fra Mijo Kotaraš – život i djelo
U povodu 100. obljetnice smrti fra Mije Kotaraša (1867. – 1926.) u subotu, 7. studenog 2026., u Dvorani Gospe Sinjske u Franjevačkom samostanu u Sinju održan je znanstveni simpozij „Fra Mijo Kotaraš – život i djelo”. Skup je započeo u 9 sati, a kroz devet izlaganja predstavljen je njegov pastoralni, graditeljski, društveni i politički rad.
Organizatori simpozija bili su Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevački samostan u Sinju, a suorganizator Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu – Katedra za crkvenu povijest. Program je vodio fra Šimun Bilokapić.
Na skupu su sudjelovali provincijal fra Siniša Balajić, gvardijan Franjevačkog samostana u Sinju i rektor Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman, župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak, župnik Župe sv. Luke u Otoku fra Nikica Ajdučić te drugi svećenici i sjemeništarci. Nazočili su i gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj te načelnik Općine Otok Silvio Norac-Kljajo.
Nakon pozdravnih govora i otvorenja skupa prvi je izlagao dr. sc. Marijan Buljan iz Centra za hrvatske, mletačke i osmanske studije Sveučilišta u Splitu. Predavanjem o Dalmaciji od kraja 19. do prve polovice 20. stoljeća pružio je povijesni okvir za razumijevanje Kotaraševa života i djelovanja. Osvrnuo se na narodni preporod, pitanje ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, razvoj političkih stranaka i politiku „novog kursa”. Govorio je i o gospodarskim teškoćama, iseljavanju, Prvome svjetskom ratu te položaju Dalmacije u Kraljevini SHS, posebno izdvojivši političke prilike u dalmatinskom zaleđu.
Fra Ante Čavka, župnik u Vrpolju kod Knina, predstavio je obiteljsko podrijetlo fra Mije Kotaraša i njegov pastoralni rad u Drnišu, Kijevu i Uništima. Izlaganje je započeo poetskom slikom jablana, opisujući ga kao istaknutu osobnost svojeg vremena. Na temelju matičnih zapisa i pisama prikazao je njegovo odrastanje u siromašnoj pravoslavnoj obitelji u Kninskom Polju, u kojoj je dobio ime Nikola, te susrete s katoličkom obitelji Šimunović i franjevcima. Posebno je istaknuo povezanost s fra Mihom Bronićem, kojemu je otac povjerio dječakovo daljnje školovanje. Govorio je i o Kotaraševoj trajnoj brizi za obitelj, nastojanjima da joj pomogne u materijalnim teškoćama te potpori koju je pritom dobio od Provincije.
O djelovanju fra Mije Kotaraša u Imotskom od 1900. do 1905. godine, između crkvenih očekivanja i granica mogućeg, govorio je fra Ivan Vuletić. Upozorio je na potrebu da se iza arhivskih izvještaja, računa i dopisa prepoznaju složene životne prilike i odgovornosti ljudi o kojima ti dokumenti svjedoče. Kotaraševu službu gvardijana, župnika i dekana razmotrio je u kontekstu unutarnjeg ustrojavanja Provincije i očekivanja splitskog ordinarijata. Među pastoralnim pothvatima izdvojio je osnivanje Bratovštine sv. Ante i rad s Franjevačkim svjetovnim redom, a među graditeljskima uređenje crkve i samostana te podizanje pet novih mramornih oltara. Naglasio je da je Kotaraš duhovnu skrb povezivao s konkretnom odgovornošću za potrebe zajednice.
Nakon stanke drugi dio programa otvorio je don Josip Dukić izlaganjem o Kotaraševu pastoralnom radu u Sinju tijekom prve gvardijanske službe, od 1905. do 1908. godine. Posebnu pozornost posvetio je izgradnji novog krila samostana i zgrade sjemeništa uz Alkarsko trkalište. Čitajući sačuvani kroničarski zapis, prikazao je zahtjevnost gradnje i Kotaraševu zauzetost u organizaciji radova, nabavi materijala i svladavanju teškoća na podvodnom zemljištu. Nova zgrada sjemeništa, blagoslovljena 8. rujna 1908., predstavljena je kao osobito vrijedan doprinos odgoju franjevačkog pomlatka. Dukić se osvrnuo i na nabavu orgulja i postaja križnog puta, uređenje crkve i sakristija te organizirana hodočašća koja su pridonosila širenju štovanja Čudotvorne Gospe Sinjske.
Fra Šimun Bilokapić govorio je o Kotaraševu djelovanju u župi Otok–Udovičići od 1908. do 1917. godine. Iz perspektive moralnog teologa prikazao je njegovu službu kao skrb za duhovni, društveni i materijalni život župljana. Osnivanje seoske blagajne i doprinos dovršetku pučke škole predstavio je kao borbu protiv siromaštva, nepismenosti i lihvarenja. Istaknuo je i njegovu pomoć seljacima, kojima je besplatno pisao molbe i žalbe te ih poticao na obrađivanje zemlje i poboljšanje životnih uvjeta. Govoreći o njegovu graditeljskom radu, izdvojio je crkvu sv. Roka u Udovičićima, uređenje groblja, podizanje triju kapelica i poboljšanje putova. Posebno je naglasio uzajamnu privrženost Kotaraša i njegovih župljana, koja je omogućila ostvarenje brojnih pothvata.
Stipan Trogrlić predstavio je pastoralni rad fra Mije Kotaraša u Sinju od početka druge gvardijanske službe 1919. godine do smrti 1926. godine. Njegov povratak u Sinj smjestio je u kontekst nastojanja provincijala fra Ante Cikojevića da učvrsti duhovni, intelektualni i zajednički život Provincije. Središnju pozornost posvetio je pripremama za podizanje Hrvatskoga katoličkog doma, poznatoga i kao Orlana zbog djelovanja katoličkoga prosvjetnog društva Orao. Dom je trebao osigurati prostor za brojna katolička društva, a Kotaraš je posebno upozoravao na potrebe radničkih društava. Na temelju dopisa i zapisnika Trogrlić je prikazao pitanja financiranja, odnos provincijalova opreza i Kotaraševe poduzetnosti, istaknuvši pritom njegovu socijalnu osjetljivost i blizinu običnom čovjeku.
Nakon druge stanke uslijedio je završni dio programa, posvećen Kotaraševim odnosima sa suvremenicima, političkom djelovanju i odjecima njegove smrti.
Fra Stipica Grgat govorio je o odnosima fra Mije Kotaraša i fra Krste Odaka, koji je tijekom redovničkog života nosio ime fra Konrad. Posebno se osvrnuo na njihovo zajedničko djelovanje u Otoku od 1915. do 1919. godine. Na temelju korespondencije iz provincijskog arhiva pokazao je da je Kotaraš prepoznao Odakov glazbeni talent te pohvalno pisao o njegovoj marljivosti, pobožnosti i izvršavanju svećeničkih dužnosti. Predstavio je Odakov rad s dječacima koje je učio pjevanju po notama i sviranju harmonija, kao i njegova nastojanja da dobije dopuštenje za daljnje glazbeno obrazovanje.
Ivan Kozlica izlagao je o političkom djelovanju fra Mije Kotaraša. Uvodno je prikazao ulogu katoličkih svećenika u narodnom preporodu i širenju nacionalne svijesti. Kotaraševe političke početke povezao je sa službom u Drnišu i susretom s pravaškim krugovima. Posebnu pozornost posvetio je njegovu djelovanju u Kijevu i na vrličkom području, suradnji s fra Ivanom Barbićem te političkim prijeporima koji su se vodili i kroz novinske polemike i tiskane publikacije. Prateći njegov put preko Imotskog do Sinja, istaknuo je utjecaj koji je stekao kao važan nositelj pravaške misli.
Posljednje izlaganje, „Odjeci smrti fra Mije Kotaraša u tisku”, održao je Ante Samardžić. Analizirao je novinske tekstove objavljene uoči Kotaraševe smrti, u vrijeme posljednjeg ispraćaja i tijekom sljedećih dvaju mjeseci. Prema izvještajima onodobnog tiska i svjedočanstvima suvremenika, njegov ispraćaj u Sinju okupio je velik broj vjernika iz grada i Cetinske krajine te crkvene i javne predstavnike. Samardžić je takav odaziv povezao s poštovanjem koje je Kotaraš stekao pastoralnim i društvenim radom. Kao sažetak njegova životnog usmjerenja izdvojio je poruku „Radite za Boga i Hrvatsku”.
Izlaganja su osvijetlila fra Miju Kotaraša kao franjevca čija je pastoralna služba bila tijesno povezana s brigom za siromašne, obrazovanjem, graditeljstvom i sudjelovanjem u javnom životu. Predstavljena arhivska građa i nova istraživanja pokazali su širinu njegova djelovanja te važnost daljnjeg proučavanja i čuvanja uspomene na njegov doprinos Crkvi i hrvatskom narodu.
