Sinj (Brnaze): Sv. Nikola Tavelić
U Župi Gospe Sinjske, u filijalnoj zajednici u Brnazama, u nedjelju 15. studenog 2020. proslavljen je sv. Nikola Tavelić, zaštitnik mjesta i zajednice. Ovogodišnje 51. Tavelićevo u Brnazama (1969. – 2020.) proslavljeno je pod geslom: „Sv. Nikola, isprosi nam od Boga zdravlje duše i tijela“. Prije početka misnog slavlja blagoslovljen je obnovljeni crkveni barjak s likom sv. Nikole Tavelića i Gospe Lurdske, suzaštitnice zajednice. Barjak je obnovljen milodarima mještana i Tavelićevih štovatelja. Misno slavlje predvodio je fra Blaž Toplak, definitor Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu uz koncelebraciju fra Antonija Mravka, župnog vikara u Župi Gospe Sinjske i odgojitelja u Franjevačkom sjemeništu u Sinju. Zbog epidemiološke situacije misno slavlje održalo se na vanjskom prostoru kod Društvenog doma u Brnazama.
Fra Blaž Toplak u homiliji je istakao kako je sv. Nikola prvi hrvatski kanonizirani svetac te upozorio na zaborav brojnih mučenika i svetaca iz hrvatskog naroda koji nisu kanonizirani: „Jedan smo od najstarijih kršćanskih naroda Europe, a prvog službeno proglašenog hrvatskog sveca dobili smo tek 1970. g. Prošlo je punih 579 godina od mučeničke smrti sv. Nikole i njegove braće franjevaca. Zašto se to nije dogodilo i prije, odgovornost leži na nama samima. Ne možemo očekivati da drugi rade za proslavu naših svetih ljudi. To moramo sami učiniti.“
Istaknuo je kako je redovnički život sv. Nikole Tavelića bio u znaku misionarskog poslanja u Bosni i Svetoj Zemlji: „Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko 1350. g. u obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskog plemena Šubića, što dokazuju i crveno-bijelo-plavi kvadrati njegovoga obiteljskog grba. U mladosti ponesen idealom sv. Franje stupa u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih mnogo vratio natrag u krilo Katoličke Crkve. Kad su nakon nenadane smrti prvoga bosanskog kralja Tvrtka, koji je umro 23. ožujka 1391., zbog borbe za nasljedstvo na prijestolju u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom subraće franjevaca – fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone – kao misionar pošao u Svetu Zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti.“
Opisujući mučeničku smrt sv. Nikole i trojice braće, istakao je da je njihov misionarski rad bio nadahnut Kristovim riječima: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti“, te nastavio: „u vrijeme Kurban Bajrama 1391. g. Nikola i njegova subraća u Jeruzalemu pred Omarovom džamijom pozivaju muslimane da prihvate Isusa Krista kao jedinog Spasitelja. Nakon kadijine presude sasječeni su, a njihovi zemaljski ostaci bačeni su u vatru, a pepeo im je razasut da ga kršćani ne bi poslije štovali kao mučeničke relikvije.“
Naglasio je opasnost ako kršćani samo govore o tradiciji, a Boga ne stave u središte svoga života. Sv. Nikola je u središte svoga života stavio Krista Spasitelja: „Nerijetko se pitamo što je nama činiti u pogledu čašćenja svetaca, kad je u pitanju naš kršćanski život, jer smo svi po krštenju pozvani na svetost. U vremenima prvih stoljeća dolaska na ove prostore naši stari su shvatili da trebaju biti čvrsti i postojani poput našeg krša, poput kamena živca, prema svakome tko se usudi dirati u te naše vjekovne svetinje, krst časni i slobodu zlatnu, zalog naše opstojnosti i budućnosti. A pitomi i blagi poput Sinjskog polja što se stere pred nama prema svakome tko želi s nama dijeliti ljepote vjere i baštine naše. Krist je upozoravao učenike i ostale sunarodnjake da se ne može živjeti samo od uspomena na Sinajski savez. Mi bismo danas rekli tradicija je lijepa. Tradicija vjernosti Bogu i narodu ovog Cetinskog kraja veličanstvena je. Ali ne može se živjeti samo od toga, a pogotovo još manje samo na tome graditi budućnost. Boga treba prihvatiti u vremenu i prostoru. Bogu treba dati mjesta u svome životu.“
Istaknuo je kako nam je sv. Nikola Tavelić potreban u današnjem vremenu kako bismo uvijek bili svjesni identiteta hrvatskog naroda u Crkvi i svijetu: „Sveci poput sv. Nikole potrebni su nama kako bismo mogli pravo shvatiti svoju hrvatsku povijest te u svakom vremenu i trenutku spoznati prave vrijednosti života na koje nas poziva evanđelje. Jedino tako moći ćemo biti znak Božje prisutnosti među ljudima kao što je to i Isus Krist bio i ostao radi nas u ljubavi prema nama. Kao što je to bio sv. Nikola i njegova franjevačka braća, mučenici za vjeru. Braćo i sestre, budite na ponos svome rodu, narodu i Crkvi Božjoj, a sveti Nikola i svi sveti ovoga cetinskog kraja koji su umrli kao mučenici za vjeru i domovinu bili vaša snaga i vaša pratnja na ovozemaljskim putovima.“
Za ovo slavlje vjernici su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju je od 12. do 14. studenog predvodio fra Antonio Mravak, župni vikar. Prva proslava Tavelićeva u Brnazama održana je na blaženikov dan 14. studenog 1969. godine. Tavelićeva zajednica u Brnazama preko tjedna i nedjelje okuplja se u Društvenom domu u Brnazama dok traje izgradnja nove crkve. Izgradnja nove crkve i pastoralnog centra počela je 11. studenog 2018. godine.
