Sinj: Misa za ubijene fratre za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata

U nedjelju, 27. rujna 2026., u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske obilježen je Dan sjećanja na fratre Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Cetinske krajine ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Večer molitve i sjećanja započela je u klaustru Franjevačkog samostana, gdje je prije svete mise upriličeno odrješenje za pokojne fratre. Molitvu je predvodio fra Marinko Vukman, a okupljeni franjevci, svećenici i vjernici u tišini i molitvi prisjetili su se braće čiji su životi nasilno prekinuti u ratnim i poratnim godinama.

Središnje misno slavlje u 19 sati predvodio je fra Joško Kodžoman, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije i strukovne škole u Sinju s pravom javnosti, a u koncelebraciji je sudjelovalo dvadesetak svećenika.

Obilježavanje Dana sjećanja bilo je još jedna prigoda da se sa zahvalnošću i poštovanjem spomenu fratri koji su ostavili dubok trag u životu Crkve i naroda Cetinske krajine. Njihova imena i njihova žrtva ostaju trajno upisani u povijest Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, ali i u pamćenje kraja kojem su pripadali i služili.

Nakon svete mise program je nastavljen predstavljanjem knjige povjesničara Ivana Kozlice Cetinski orao – fra Mijo Kotaraš.

O knjizi su govorili dr. don Josip Dukić, povjesničar, i fra Ante Čavka, župnik Župe Vrpolje kod Knina. Govoreći o životu i stradanju fra Mije Kotaraša, predstavili su njegov lik u kontekstu povijesnih okolnosti u kojima je živio te istaknuli važnost istraživanja, zapisivanja i čuvanja uspomene na one čiji bi životi bez pisanog traga lako mogli ostati skriveni od novih naraštaja.

Predstavljanje je moderirao dr. fra Šimun Bilokapić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Dan sjećanja u Sinju tako je sjedinio molitvu, zahvalnost i povijesno pamćenje. Pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske okupljeni su se prisjetili fratara koji su u teškim vremenima ostali vjerni svom pozivu i narodu kojem su služili, a večer je bila i poticaj da se njihova imena, životni putovi i žrtva čuvaju od zaborava.

Sjećanje na njih stoga nije samo pogled u prošlost, nego i čin zahvalnosti prema onima čiji su životi postali dijelom povijesti Cetinske krajine i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.