Sinj: Molitvom i mimohodom obilježena 35. obljetnica stradanja Vukovara i Škabrnje

Večer molitve i sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje održana je u utorak 17. studenog 2026. u Sinju, uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Pod geslom „Njihovu žrtvu pamtimo. Njihovo svjetlo nosimo. 1991. – 2026.“, okupljeni su euharistijskim slavljem u bazilici Gospe Sinjske, mimohodom s upaljenim lampionima i molitvom za pokojne obilježili 35. obljetnicu stradanja Vukovara i Škabrnje.

Euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je gvardijan fra Marinko Vukman u koncelebraciji s fra Antonijem Mravkom, fra Valentinom Radašem, fra Nevenom Pavlinušićem, fra Stipanom Matićem, fra Pavlom Vučkovićem, fra Gabrijelom Jurišićem, fra Ivanom Norcem Kljajom i fra Eugenom Poljakom. Misno slavlje pjevanjem je animirao Zbor Gospe Sinjske.

U propovijedi je fra Marinko istaknuo da je riječ o tužnoj, ali i ponosnoj obljetnici: tužnoj zbog izgubljenih života, razorenih domova i obitelji koje i danas nose posljedice rata, a ponosnoj zbog onih koji su, ne štedeći vlastiti život, branili slobodu, dostojanstvo i budućnost svog naroda. Naglasio je kako molitveno sjećanje obuhvaća sve hrvatske gradove, sela i obitelji pogođene Domovinskim ratom, sve poginule i nestale branitelje, civilne žrtve, prognane i ranjene.

„Njihova imena nisu sva uklesana na spomenicima, ali su upisana u Božje srce“, poručio je propovjednik. Oslanjajući se na riječi proroka Izaije „Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (Iz 43,1), podsjetio je kako ratno nasilje, premda je moglo razoriti domove i oduzeti ljudske živote, nije moglo izbrisati dostojanstvo žrtava, vrijednost njihove žrtve ni vjeru koju su nosili u srcima.

Posebno se osvrnuo na obitelji koje još uvijek tragaju za svojim nestalima. Podsjetio je na godine čekanja, rođendane, Božiće i obiteljska okupljanja koja prolaze bez njihovih najmilijih. Istaknuo je kako njihova bol ne prestaje protokom vremena te stoga ne smiju prestati ni suosjećanje ni molitva za njih. Čudotvornoj Gospi Sinjskoj preporučio je majke i očeve koji su izgubili djecu, supruge koje su ostale bez muževa i djecu odraslu bez roditeljskog zagrljaja.

Govoreći o kršćanskom odnosu prema stradanju, fra Marinko je naglasio da „oprost ne znači zaborav, a ljubav ne znači odricanje od istine i pravde“. „Poštovanje prema žrtvama“, istaknuo je, „zahtijeva čuvanje istine, pravednost i dostojanstveno pamćenje, uz trajnu odgovornost da se srce sačuva od mržnje.“ Pozvao je okupljene da mir grade u svojim obiteljima, odnosima sa susjedima, riječima i djelovanjem u društvu.

Istaknuo je i odgovornost prenošenja istine o Domovinskom ratu djeci i mladima kako bi rasli u zahvalnosti, poštovanju prema žrtvama i svijesti o cijeni slobode. Ljubav prema domovini, poručio je, pokazuje se odgovornošću, poštenjem, zajedništvom, solidarnošću i brigom za svakog čovjeka. Propovijed je zaključio trima pozivima: „Ne zaboravimo!“, „Budimo zahvalni!“ i „Budimo ljudi mira!“ moleći za srce koje pamti, prašta i ljubi te se nikada ne miri s nepravdom.

Nakon euharistijskog slavlja sudionici su se s upaljenim lampionima uputili od bazilike Gospe Sinjske ulicama grada prema Vukovarskoj ulici. Na čelu kolone sjećanja bili su hrvatski vojnici koji su nosili zastavu Republike Hrvatske i zastave brigada. Sa zvonika bazilike Gospe Sinjske brecala su zvona u spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje te sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.

Dostojanstvenim i molitvenim mimohodom okupljeni su odali počast hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama, noseći lampione kao znak zahvalnosti i trajnog sjećanja. Kod Doma mladih u Vukovarskoj ulici položili su lampione, a molitvu odrješenja za pokojne predmolio je gvardijan fra Marinko Vukman. Zajedničkom molitvom sudionici su Bogu povjerili sve žrtve Domovinskog rata, moleći za njihov vječni pokoj, utjehu njihovim obiteljima i mir u domovini.