Sinj: U znaku Križa i sv. Franje – hodočašće na Visoku
Svake godine o blagdanu Uzvišenja Svetog Križa na brdu Visoka (892 m), kod zavjetnog križa, slavi se sveta misa na kojoj se okupljaju vjernici župa Sinj, Neorić i Dicmo, kao i hodočasnici iz okolnih mjesta. Tako je i ove godine, u subotu 12. rujna, održano tradicionalno zavjetno hodočašće na Visoku.
Okupljanje vjernika sa sinjske strane započelo je u 8 sati u Radošiću, kod nove crkve Svetog Križa. Hodočašće prema zavjetnom križu započelo je molitvom križnog puta, koji je predvodio župnik Gospe Sinjske fra Antonio Mravak. Razmatranja između pojedinih postaja bila su osobito posvećena obiteljima, njihovim križevima, kušnjama i nadi, a hodočasnici su se tijekom uspona izmjenjivali u nošenju križa.
Po dolasku na vrh Visoke, kod zavjetnog križa, u 11 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Antonio Mravak.
U propovijedi je fra Antonio govorio o križu kao znaku Kristove ljubavi, žrtve i pobjede nad smrću. Naglasio je kako kršćanin ne može iz svog života ukloniti križ, nego ga, poput Krista, treba prihvatiti s vjerom i pouzdanjem u Boga. Križ nije posljednja riječ, nego put koji preko patnje vodi prema uskrsnuću i punini života.
Posebno se osvrnuo na Franjevačku godinu, u kojoj se Crkva spominje 800. obljetnice smrti svetog Franje Asiškoga (1226. – 2026.). Podsjetio je kako je upravo sveti Franjo cijelim svojim životom želio biti što sličniji raspetom Kristu. Ljubav prema Kristu i Njegovu križu toliko je obilježila Franju da je na svom tijelu nosio i Kristove rane – stigme.
Fra Antonio je potaknuo okupljene da, po primjeru svetog Franje, ne bježe od križa, nego da ga pretvore u mjesto susreta s Bogom. Pozvao ih je da svoje osobne križeve – teškoće u obiteljima, bolesti, strahove i životne kušnje – sjedine s Kristovim križem.
„Neka križ i za nas bude put i sredstvo spasenja. Neka nam, poput svetog Franje, Krist raspeti bude središte života, a iz Njegova križa učimo ljubiti, praštati i ostati vjerni i onda kada je teško“, poručio je predvoditelj slavlja.
Istaknuo je i kako pogled na križ s vrha Visoke ne smije ostati samo uspomena na jedan dan hodočašća, nego treba postati poziv da se vjera ponese natrag u vlastiti dom, obitelj i svakodnevni život.
Liturgijsko pjevanje za vrijeme misnog slavlja predvodili su Marija i Bože Župić. Po završetku svete mise fra Antonio je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji hodočašća, kao i svim hodočasnicima koji su se, unatoč zahtjevnom usponu, okupili oko Kristova križa. Nakon završnog blagoslova zajednički je otpjevana hrvatska himna „Lijepa naša domovino“.
Poslije svete mise članovi PD Vukovi Sinj organizirali su okrjepu i druženje za hodočasnike kod planinarske kuće na Visokoj.
Križ na Visokoj prvi su put podignuli župljani sinjske župe 1900. godine, u Svetoj godini Isusova rođenja. Novi križ podignut je 1933. godine, u Svetoj godini Isusova otkupljenja, dok je današnji križ postavljen 1975. godine. Godine 2020. križ je obnovljen i osvijetljen.
Ovogodišnje hodočašće, održano u ozračju Jubilejske franjevačke godine, ponovno je okupilo vjernike oko znaka koji već više od stoljeća bdije nad Sinjskom krajinom – Kristova križa, znaka nade, vjernosti i spasenja.
