Sinjani i njihovi gosti kroz devet dana pripremali su se za slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo te su s radošću dočekali početak crkvenih svečanosti i skidanje slike Gospe Sinjske s velebnoga mramornog oltara u subotu 14. kolovoza 2021. u 5 sati. Nakon godinu dana Gospa je ponovno među svojim narodom, na samostanskom dvorištu izložena na štovanje vjernicima, a pod budnim okom redara. Svete mise slavile su se u 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 14, 15, 16 i 17 sati.
U predvečerje Njezina slavlja, Sinjani i njihovi dragi gosti obnovili su zavjet vjernosti Bogu i Gospi. Slavljenjem zvona u 18 sati započelo je misno slavlje kojim je predsjedao mons. Jure Bogdan, vojni biskup. Koncelebrirao je fra Ante Čovo, gvardijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, župnik i samostanski vikar, don Josip Dukić ml., don Hrvoje Relja i don Marko Trogrlić.
Na početku slavlja fra Toni Šimunović otpjevao je „Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj“, drevnu pjesmu koja pripovijeda svetu povijest Slike, Sinja i franjevaca. Potom je mons. Bogdan nastavio misno slavlje. Evanđelje Mise bdijenja navijestio je župnik fra Perica.
Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor Gospe Sinjske. Okupljenima se na kraju obratio gvardijan fra Ante koji je posebno zahvalio mons. Bogdanu, kao i svima onima koji su omogućili slavlje Vigilije.
Zadnja sveta misa slavila se u 21 sat, nakon koje je Slika u procesiji vraćena u crkvu i postavljena na oltar, na mjesto gdje će među svoj puk još jednom krenuti sutra.
Homilija:
Misa bdijenja svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, Sinj, 14. kolovoza 2021., 18.00 sati, Propovijed Jure BOGDAN, vojni ordinarij u RH
Liturgijska čitanja Mise Bdijenja: 1 Ljet 15,3-4. 15-16; 16,1-2; Ps 132(131); 1 Kor 15,54-57, Lk 11,27-28
Draga braćo i sestre,
“Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao!” (Lk 11,27) uzviknula je iz velikog mnoštva neka žena, ushićena, Isusovim naukom. „Blago majci koja Te rodila” rekli bismo u slobodnome prijevodu. Spontani usklik ove žene bio je toliko dojmljiv i snažan da se i Isus na njega izravno osvrnuo a evanđelist Luka u svome evanđelju zabilježio: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!” (Lk 11,28). Tu zgodu iz evanđelja Crkva razmatra u misi bdjenja, na uočnicu Velike Gospe.
Ovom svetom Misom bdijenja i molitvom večernje ušli smo u svetkovinu Isusove Majke, Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, Velike Gospe, svetkovinu žene koja je u svojoj utrobi nosila Spasitelja, koja ga je svojim mlijekom dojila, koja ga je brižno majčinski odgajala. Jedino je ona imala privilegij istovremeno reći svome djetetu „sine moj” i „Bože moj”.
U neprekinutoj predaji Crkve od ranoga kršćanstva kroz duga stoljeća, posebice na ovaj svečani dan u vjeri razmatramo i ispovijedamo otajstvo da je Bog „bezgrješnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa”. „Pošto je dovršila tijek zemaljskog života,” … „Gospodin ju je pak uzvisio kao kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodarâ i pobjednikom nad grijehom i smrću.”. Ova istina vjere, uznesenja dušom i tijelom Blažene Djevice Marije ohrabruje nas na našem životnom putu! U toj se istini ponovno i ponovno ogleda uzvišeni poziv svakoga čovjeka da, dušom i tijelom, sudjeluje u vječnoj nebeskoj slavi, kao svojoj konačnoj svrsi i cilju.
Vjera Isusovih učenika, vjera sinova i kćeri Katoličke Crkve, djece Božje, neodoljivo nas privlači i ove godine u ovo divno svetište iz raznih krajeva naše Domovine i inozemstva. Mnogi ste ovdje došli pješice, podnoseći vrućinu, žed i mnoge druge tegobe…! Kao vjernička zajednica, mi ne bježimo od života… Naprotiv! Mi hodočastimo i u vjeri se okupljamo da bismo još intenzivnije živjeli svoju životnu dionicu! Pokrenuti vjerom u Isusa Spasitelja i njegovu majku, dolazimo svoju vjeru ojačati, produbiti! Došli smo svoju vjeru prosvijetliti da bi ta vjera otkrila još dublje i bolje smisao našega ljudskoga postojanja, smisao naših zadataka, smisao, značenje i važnost naših životnih odgovornosti. Došli smo u jedno duhovno, liturgijsko-molitveno, pokorničko ozračje koje ostvaruje Marija, Marijina osoba, sa svom svojom snagom i veličinom. Ta Marijina veličina, ta uzvišenost, to dostojanstvo, to je Božje djelo u njoj, u njezinoj osobi, u njezinu životu! Upravo ta duhovna klima, to ozračje koje stvara Marija svojom osobom, nazočnošću Boga živoga u njezinu životu, to je ono što nam treba, što tražimo! To je ono zašto smo došli ovamo. Napustili smo načas našu svakodnevicu svijet gdje osjećamo da je Bog sve manje prisutan, potisnut je, odsutan je. Napustili smo načas naše okruženje, u kojem osjećamo sa zebnjom i strahom u srcu, da ćemo bez Boga, bez Isusa Spasitelja ostati i postati velike sirote u svijetu. Napustili smo našu svakodnevicu koja nam prijeti nutarnjim ropstvom, cementiranjem u zatvorene granice svijeta i materije! Pojedinačno i kolektivno, sve više osjećamo vlastitu ugroženost i ograničenost kao ljudi, kao društvo, kao narod! Ugroženi smo u svome ljudskome dostojanstvu, u punini svoga misterija i svoga ljudskoga i kršćanskoga poslanja. A u Mariji, njezinu životu, njezinoj smrti i uznesenju na nebo mi u vjeri doživljavamo kako se razmiču horizonti do beskraja našeg ljudskog života i smisla našeg postojanja.
»Dok je Isus govorio mnoštvu, povika neka žena iz mnoštva: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao!” Ta »neka žena« zadivljena je Isusom. I to svoje divljenje izražava riječima pohvale njegovoj majci. Veličanstvena je uloga Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja. Jedinstvena je to misija, na koju je ona pristala „poslušnošću vjere”: „Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1, 37-38)
„Onoj dobronamjernoj, ganutoj ženi iz evanđelja Isus odgovara: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«. Na taj način Isus nije nimalo umanjio ulogu i važnost svoje majke. Upravo suprotno: on je ovim još više naglasio njezino blaženstvo: jer ona je na jedinstven, savršen, neponovljiv način slušala Božju riječ i čuvala ju. Ona je upravo zbog takva svojeg potpuna prijanjanja i vršenja Božje riječi zbog svojega bezpridržajnog prijanjanja uz spasiteljsku misiju svoga Sina postigla potpuno blaženstvo zbog kojega ju je Gospodin tijelom i dušom uznio na nebo.
Biti Isusovom fizičkom majkom je jedinstven privilegij, no biti povezan s Isusovom majkom na duhovan način jest također privilegij, koji je ispunjen stalnim naporima i žrtvom – sve do križa! Ti napori i žrtva da duhovno budemo povezani s Isusovom majkom koja nas uvijek vodi k Isusu uzdižu u vrhunce blaženstva, u vrhunce svetosti: Marija nam je stoga jedinstvenim uzorom kako se korača naprijed „u Vjeri”, u takvoj duhovnoj sjedinjenosti s Isusom, Božjim Sinom, u svemu i potpuno, napose u trenutcima muke i boli koje nam život donosi.
Naš hod u Vjeri, draga braćo i sestre, započinje prije svega u našim obiteljima. Tu smo primili sjeme Vjere kad su nas naši roditelji donijeli na krštenje kojim smo ušli u Božji život postali djeca Božja, sinovi i kćeri svete Crkve. Tu smo u obitelji primili i druge svete Sakramente, tu smo učili moliti, tu smo učili istine Vjere, tu smo osjetili ljepotu i toplinu života ispunjena vjerom. Crkva nas uči da „muž i žena ženidbom sjedinjeni čine zajedno sa svojom djecom jednu obitelj”; „Stvarajući muža i ženu — uči nas također Crkva Bog je ustanovio ljudsku obitelj i providio je osnovnim ustrojstvom”;
Ona, obitelj „pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva pa se može i treba zvati ”kućnom Crkvom”; ona je zajednica vjere, nade i ljubavi, ona je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca i Sina u Duhu Svetomu; Ona je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu; u njoj se, u obitelji svakodnevnom molitvom i čitanjem Božje riječi jača ljubav; Ona je i blagovjesnica i misionarka; Ona je izvorna stanica društvenoga života, naravna zajednica u kojoj su muž i žena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju života5. Danas i ovdje možemo i želimo istaknuti i naglasiti: upravo u obitelji kao „kućnoj crkvi”, u obiteljskom životu i kroz obiteljski život, kao otac i majka, kao sin i kćer, kao djed i baka – postajemo blaženima, tj. svetima dok slušamo i čuvamo Božju riječ. Poput Marije koja je to na jedinstven način u Svetoj nazaretskoj obitelji ostvarivala.
Draga braćo i sestre. Kao kršćanski vjernici, katolici, u vjeri znademo da u sebi nosimo i posjedujemo veliko bogatstvo, puninu Boga života, Boga koji je ljubav. On je duboko ušao u naš život. Ovdje smo došli da osvježimo svoj nutarnji sadržaj, to svoje nutarnje bogatstvo. Upravo stoga mi na hodočašću i uopće ovakvim prigodama pristupamo i sakramentu svete ispovijedi.
„Ako li večeras uspijemo dublje doživjeti bogatstvo svoje vjere koje sjaji u Mariji uznesenoj na nebo, ako uspijemo osvijetlili kako bismo bili siromašni, kako bismo bili gladni, kako bismo bili izgubljeni — ponavljam još jedanput — kako bismo bili sirote bez Boga u svijetu, kad bismo se bez otpora predali atmosferi bezboštva koja nas okružuje i koju udišemo nekada i protiv svoje volje; ako večeras doživimo da ćemo tek vjerom svladati to ograničenje, to omeđenje, to osiromašenje i zarobljavanje svoga bića, onda ćemo tek postati svjesni koliko treba da smo radosni, koliko treba da smo ponosni koliko trebamo biti odgovorni za Evanđelje Kristovo, za sebe i za sve ostale koji danas s nama žive.
