Sinj: Uređen prostor za krstionicu
Ususret Svetom trodnevlju i proslavi Uskrsa uređen je prostor za krstionicu u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske.
Krstionica je umjetničko djelo poznatoga sinjskog umjetnika i akademskog kipara Ante Župića (1929. – 1974.). Prvotno se nalazila u hodniku pored ispovjedaonica, na središnjem mjestu. S vremenom se, međutim, pokazalo da taj prostor nije bio najprikladniji, zbog čega je krstionica premještena. Time je izgubila svoju vidljivost, ali i osnovnu liturgijsku funkcionalnost.
Dobivanjem statusa manje bazilike započelo je rješavanje pitanja uređenja i obogaćivanja prostora namijenjenog krstionici. Projekt je povjeren akademskim kiparima, supružnicima Tomislavu i Lindi Milić Kršnjavi iz Zagreba.
Nakon predstavljanja idejnog rješenja započela je izrada simbola Duha Svetog, svijećnjaka za uskrsnu svijeću te poklopca krstionice s četiri biblijska motiva povezana s krštenjem.
Djelatnici tvrtke „Galić montaža“ iz Hrvaca izveli su potrebne radove za prijenos krstionice na novo mjesto, uključujući i tehnički vrlo zahtjevan proces njezina premještanja.
O cijelom projektu dodatno pojašnjenje dala je akademska umjetnica Linda Kršnjavi Milić:
„Na prijedlog fratara iz drage nam sinjske bazilike da izradim svijećnjak za uskrsnu svijeću i poklopac krstionice, promišljala sam kako nije moguće krenuti u razradu motiva izvan same liturgije Vazmenog bdijenja. Ono u sebi uprisutnjuje biblijsko otajstvo uskrslog Krista, u svom jedinstvenom hodu kroz simboliku, gestu, riječ i sakrament.
U Paschalis Sollemnitatis, Okružnici o pripravi i slavljenju vazmenih blagdana, stoji da se služba ima činiti s tolikim opsegom i ljepotom da vjernici zaista razumiju njeno značenje. (…) Kad svećenik ili đakon ponese uskrsnu svijeću i ona rasvijetli mrak crkve, kad povede za sobom ophod vjernika, kao što je nekoć Izraelce noću vodio stup od ognja, u zajedništvu jedni drugima donosimo svjetlo. Ono što bismo mogli misliti da je samo večer Velike subote, postaje slavlje noći Vazma, noći u kojoj je Krist raskinuo okove smrti.
(…) I dok crkvom odjekuje veličanstveni Exultet, na uskrsnom svijećnjaku, uokrug, kao na oblaku, stoje četiri uspravna anđela. Otvorenih usta i pogleda uprta ka visini, u gesti pjevanja, upućuju hvalospjev na sve četiri strane svijeta. Nad njima, iznad oblaka, zvijezda Danica. U ehu izgovorenih riječi Hvalospjeva, stoji postolje uskrsnoj svijeći. Na istom vrelu tražila sam i motive za poklopac postojeće kamene krstionice. Plitku kupolu brončanog poklopca oblikovala sam ukrašenu četirima odvojenim prizorima: Noina arka i izlazak iz Egipta kao starozavjetni motivi te prizor u kojem Isus ozdravlja slijepca od rođenja i razgovor Isusa s Nikodemom. Sve su to motivi koje Crkva teološki povezuje s krštenjem. U središtu poklopca smjestila sam razlistanu formu cvijeta koja upućuje na život koji primamo krštenjem, a na njegovim rubovima, kao mali dar žiteljima Sinja i okolice, oblikovala sam plitki friz konja u trku i flore sinjskog kraja.
Za krstionicu i svijećnjak predložila sam izradu posebnog prostora na blago uzdignutom platou. Iznad krstionice, na zidu, načinila sam reljef s prikazom oblaka i goluba Duha Svetoga. Taj se prostor nalazi na stražnjoj strani zida oltara Gospe Sinjske.“
