Sinj: Zlatna misa

Pod geslom „Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista“ (Kol 1, 3) u nedjelju 2. srpnja 2023. u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske 50 godina svećeništva proslavila su sedmorica franjevaca Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: fra Marko Babić, fra Ivan Dotur, fra Ante Jurić Talaja, fra Marko Prpa, fra Ante Krešo Samardžić, fra Stipe Šušnjara i fra Jozo Župić. Trojica braće su preminula: fra Ante Brčić, fra Božo Morić i fra Petar Vučemilo. Za svećenike ih je u Sinju zaredio nadbiskup Frane Franić 1. srpnja 1973. godine.

Prije početka misnog slavlja fra Marinko Vukman, gvardijan i upravitelj Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, obratio se zlatomisnicima: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se – pjeva psalmist! Kličimo i radujmo se s našim zlatomisnicima koji danas slave 50 godina svećeništva, 50 godina služenja euharistiji, 50 godina dijeljenja dobara Gospodnjih, 50 godina susreta koji dotiču, hrane i mijenjaju svijet. Draga braćo zlatomisnici, u ime svih župljana i fratara ovog samostana iskreno vam čestitam ovaj vaš veliki dan i blagdan. Želimo i molimo da vam dobri Bog da zdravlja, radosti i mira da svojom ljubavlju i mudrošću donosite ljubav i mudrost drugima i neka vas na tom putu prati zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske.“

Misno slavlje predvodio je zlatomisnik fra Jozo Župić koji je na početku kazao: „Draga braćo i sestre, nas sedmorica zahvaljujemo Bogu na ovome velikom daru, zahvaljujemo našim roditeljima, odgojiteljima, našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, svima vama koji ste nas kroz ovih 50 godina pratili. Za sve ono što smo dobro učinili, Bogu hvala, a za sve ono što je bilo propušteno zajedno s vama molimo da nam Gospodin bude milosrdan i oprosti naše grijehe.“

U svetoj misi slavljenici su se posebno prisjetili trojice pokojne braće za koje su molili da ih Gospodin primi u svoje Kraljevstvo.

Po želji zlatomisnika propovijedao je fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, jedini od živućih profesora s Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Sinju koji je predavao slavljenicima. U propovijedi je fra Gabrijel podsjetio vjernike: „Ovdje u Sinju u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske imamo poseban razlog da budemo dobrom Bogu zahvalni jer se navršava ravnih 50 godina kada je ondašnji nadbiskup Frane Franić redio za svećenike mlade franjevce koji su se slobodno i velikodušno redili za svećenike i odazvali Isusovu pozivu.“

Govoreći o pozivu, fra Gabrijel je kazao kako Isus svećenike, kao i svoje učenike, šalje u cijeli svijet propovijedati evanđelje. „Crkvi su potrebni svećenici za ovaj posao, treba ih odgojiti i moliti za njih da budu Božji suradnici u svijetu i da dovode ljude Bogu. Ovaj poziv da ljude dovode k Bogu osjetili su mnogi ljudi kroz povijest spasenja,“ naglasio je fra Gabrijel.

Posebno je istakao početke duhovnog hoda zlatomisnika: „Prije šezdesetak godina Bog je pozvao i naše slavljenike da krenu za Njim. Gospodin Isus malo se prošetao Cetinskom krajinom. Zaustavio se baš u Sinju i pozvao malog Jozu, malo dalje u istoj Gospinoj župi Jasenskom susreo malog Stipu, u obližnjoj župi Turjacima malog Ivana, u Otoku Antu Krešu. Onda se Gospodin Isus zaputio prema velikom gradu Splitu i navratio malo u Prugovo i našao malog Antu, a u Splitu Marka. Da ne bi zaboravio Imotsku krajinu, otišao je malo do Runovića i našao još jednog Marka. U jesen 1962., kada je započela nova školska godina, svi su se ovi dečki odazvali i došli u Franjevačko sjemenište i Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. U prvom razredu bila su 33 učenika. U novicijat na Visovcu pošlo ih je 25, a za svećenike ovdje u Sinju ređeno 10. Hvala sedmorici zlatomisnika što su svoju divnu svećeničku službu posvetili Bogu, Djevici Mariji i hrvatskom narodu“, zaključio je propovjednik.

Uime slavljenika na kraju misnog slavlja obratio se fra Ivan Dotur: „Priznajemo da je bilo padova i posrtanja, bilo je pjesme i suza, ali nikada nije bilo očaja i beznađa. Znali smo: naš Bog, naša Gospa i vi da ste uz nas i onda kada nam je bilo najteže. Posebno zahvalu upućujemo Čudotvornoj Gospi Sinjskoj što nas je kao svećenike pratila svojim moćnim zagovorom i molimo Boga da ostatak našeg života bude na slavu Bogu i dobro naroda kojem smo poslani.“

Župnik fra Antonio Mravak pročitao je čestitku Nacionalnog ravnatelja za dušobrižništvo Hrvata izvan domovine vlč. Tomislava Markića i umirovljenog profesora i nekadašnjeg magistra bogoslova Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj dr. fra Stjepana Čove.

Misno slavlje uveličao je Mješoviti zbor Gospe Sinjske pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić.

Uz rodbinu i prijatelje na misnom slavlju sudjelovali su i brojni župljani sinjske župe, među njima i gradonačelnik Grada Sinja gospodin Miro Bulj sa suradnicima.

Homilija

Sedmorica se odazvaše

Dragi zlatomisnici! Dragi vjernici!

Sv. Ivan, apostol i evanđelist, zapisa na grčkom jeziku glasovitu Isusovu riječ: Uk himeis me ekseléksasthe, al’ ego ekseleksàmen himas. Tu je rečenicu sv. Jeronim, Dalmatinac, preveo na latinski: Non vos me elegistis, sed ego elegi vos. A naši su stari svećenici to izrazili na hrvatskom jeziku ovako: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas (Iv 15,16).

Danas svi mi vjernici, kršćani u cijelom svijetu, na svim kontinentima i svim državama, slavimo nedjelju, dan posvećen Gospodinu Bogu, dan Isusovog i našeg uskrsnuća. Zahvaljujemo Bogu za život i sve druge darove koje nam je darovao, a posebno za najveći dar, milost svete vjere.

No, mi danas, ovdje u ovoj našoj Crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, imamo i posebni razlog da budemo dobrom Bogu zahvalni, jer se navršava ravnih 50 godina da je nadbiskup Frane Franić redio za svećenike mlade franjevce, koji su se slobodno i velikodušno odazvali pozivu, koji im je uputio sam Isus: Pođi za mnom!

Dakle, prije 50 godina postali su mladomisnici, a danas poslije pet desetljeća svećeničkog života i djelovanja, evo sedmorice koji slave svoj zlatomisnički jubilej. Oni zahvaljuju dobrom Bogu što im je dao milost da mu služe kao svećenici i da ljudima pomognu da uistinu susretnu svog Boga.

Sv. Pavao tvrdi: Jedan je posrednik – mediator – između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist (1 Tim 2, 6). Ta Pavlova rečenica najbolja je i najjasnija definicija i odgovor na pitanje: „Što je svećenik?“ Sam je Gospodin Isus Krist, Bog i čovjek, svojim učenicima dao jedinstven i najvažniji zadatak: Idite po svemu svijetu i propovijedate evanđelje svakomu stvorenju (Mk 16,15). Ne bojte se (Mt 10,26). Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28,20). Ja sam pobijedio svijet (Iv 16,33). Dakle, svoje učenike, apostole, svećenike Isus šalje u svijet da navješćuju evanđelje svim ljudima. To je izvanredno težak zadatak. Njegovi su učenici svjesni da su slabi ljudi pa se pitaju hoće li moći izvršiti taj teški zadatak. No, Isus je riješio njihovu muku i sumnju. Ozbiljno im je rekao: Ne bojte se! Ja sam s vama! Nikada nitko u povijesti čovječanstva nije tako kratko i jasno odgovorio. To znači – vi se s pravom bojite da ne ćete moći izvršiti svoj zadatak. A ja vam kažem: Ne bojte se. Zašto vam kažem Ne bojte se? Kad biste vi sami radili, onda ne biste mogli izvršili moje naredbe. Ali ja sam s vama. Ja radim. Ja vas u tom poslu nadahnjujem i pomažem da taj sveti posao naviještanja evanđelja uspješno obavite. Vi ljude dovodite k meni, a ja vam u tom poslu pomažem. Vi ste moji pomoćnici, moji suradnici i posrednici.

Za taj sveti posao Isusu su potrebni svećenici. On ih zove i šalje svojoj Crkvi, ali ih ona mora prihvatiti i odgojiti za taj sveti posao. Dakle, zvanja ima. Isus ih bira i šalje. Problem je u nama – koliko im pomažemo da se odazovu i da ih odgojimo za dobre svećenike. Za to treba moliti, žrtvovati se i raditi. Isus će svoj dio posla (pozivati) sigurno obaviti, pitanje je hoće li Crkva, a to smo mi, obaviti svoj dio posla (prihvatiti)?

Taj Božji poziv da svećenici surađuju sa svojim Bogom i dovode ljude k Bogu osjetili su mnogi. Prije 3000 godina čuo je taj poziv mali Samuel, i kako smo čuli u 1. čitanju, odazvao se. Samuel je bio sveti svećenik, prorok i učitelj svoga izabranog naroda.

Sv. Ivan Krstitelj, kako nas izvješćuje evanđelje, ugleda Isusa na obali Genezaretskog jezera i uskliku: Evo Jaganjca Božjega! Dvojica Ivanovih učenika odmah pođoše za Jaganjcem da vide gdje stanuje. Jedan od njih odmah pođe svom bratu Šimunu i javlja mu radosnu vijest: Nađosmo Mesiju. I dovede ga k Isusu. Svi pozvani, svi se odazvaše.

Dakle, Ivan upozorava na Isusa, dvojica odmah idu za Njim, a Andrija brzo zove brata Šimina i dovodi ga k Isusu, a Isus Šimunu daje novo ime Petar-Stijena, jer je za njega predvidio posebno važnu službu. To su prvi novozavjetni pozivi i prvi odazivi.

Kroz proteklih 2000 godina života Crkve mnogi su se odazivali: npr. sv. Jeronim, naš Dalmatinac, veliki znanstvenik, svećenik, u Betlehemu je osnovao i vodio samostane redovnika i redovnica (4. stoljeće), sv. Benedikt (6. st.), Franjo Asiški i Dominik (13. st.), Ignacije (16. st.), Vinko Paulski (17. st. ), Ivan don Bosco (19. st.) i Majka Terezija (20. st.). Svi oni i mnogi drugi osjetili su poziv, odazvali se, osnovali mnoge redove i družbe i danas imaju na tisuće sljedbenika, redovnika i redovnica po svim kontinentima i državama svijeta i svjedoče o Božjoj ljubavi prema ljudima i dovode ljude Bogu.

Tako je bilo i prije šezdesetak godina i ovdje u nas. Gospodin Isus se malo „prošetao“ Cetinskom krajinom. Zaustavio se baš u Sinju i pozvao malog Jozu, malo dalje u istoj Gospinoj župi Jasenskom susreo malog Stipu, u obližnjoj župi Turjacima malog Ivana, u Otoku Antu Krešu. Onda se Gospodin Isus zaputio prema velikom gradu Splitu i navratio malo u Prugovo i našao malog Antu, a u Splitu Marka. Da ne bi zaboravio Imotsku krajinu, otišao je malo do Runovića i našao još jednog Marka. U jesen 1962., kada je započela nova školska godina, svi su se ovi dečki odazvali i došli u Franjevačko sjemenište i Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. U prvom razredu bila su 33 učenika. U novicijat na Visovcu pošlo ih je 25, a za svećenike ovdje u Sinju ređeno 10.

Trojica od njih su kao svećenici preminuli (fra Ante, fra Bože i fra Petar), a sedmorica, evo, danas slave svoju Zlatnu misu, 50. obljetnicu svećeničkog ređenja.

Svi su oni djelovali kao svećenici, kapelani, župnici, gvardijani, odgojitelji, profesori, pisci i izdavači, u domovini i u inozemstvu (Njemačkoj i Sloveniji). Ako zbrojimo za svakog od njih sedmorice po 50 godina misništva, to je 350 svećeničkih godina. To je kao da je jedan svećenik došao u Sinj prije 350 godina, tj. 1673. godine i ostao do danas. To je vrlo blizu onoj godini kada su fratri s narodom i Gospinom slikom morali pobjeći iz Rame, došli u Sinj, osnovali novi grad, sagradili crkvu i samostan, stvorili Gospino svetište, razvili vrlo bogato pastoralno djelovanje, otvorili klasičnu gimnaziju i muzej, dali svoj veliki doprinos prosvjeti, znanosti i kulturi hrvatskog naroda.

Zato je danas veliki dan, veliki dan za naše zlatomisnike, veliki dan za ovo Gospino svetište i župu, za našu Franjevačku provinciju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu. Dakle, veliki dan zahvalnosti.

Hvala Bogu što nam je dao tako veliki dar – sedam misnika, sedam naših današnjih zlatomisnika.

Veliko hvala i njima, svoj sedmorici, što su 350 godina svoje uzvišene svećeničke službe posvetili Gospodinu Bogu, Bogorodici Mariji i svomu hrvatskom narodu! Amen!