Split: Bratski i pastoralni pohod Splitsko-dubrovačkom područnom bratstvu OFS-a 

Nacionalni kapitul OFS-a 2019. g. odredio je da tema 3. Kongresa Franjevačkoga svjetovnog reda i franjevačke mladeži bude „Produbljivanje i življenje franjevačkoga identiteta OFS-a“. Postavio je i cilj Kongresa: vidjeti u kakvom je stanju Nacionalno bratstvo OFS-a s obzirom na tu temu, s obzirom na produbljivanje i življenje svoga franjevačkoga identiteta. Predviđeno je da Kongres bude prilika za dijeljenje iskustava o produbljivanju i življenju franjevačke duhovnosti u bratstvima OFS-a i u osobnom životu.

Identitet OFS-a je u Pravilu OFS-a. Također i franjevačka dimenzija identiteta. Članovi OFS-a su vjernici „koji se osjećaju pozvanima slijediti Krista stopama sv. Franje Asiškog”. (Pravilo 1) Oni, zajedno s drugima u franjevačkoj duhovnoj obitelji, žele karizmu sv. Franje „učiniti nazočnom u životu i poslanju Crkve”. (Isto) Oni se „obvezuju da će živjeti evanđelje poput sv. Franje”; to čine u okolnostima svoga svjetovnog staleža. Iz ovoga proizlazi da se franjevački identitet OFS-a temelji na duhovnom iskustvu sv. Franje i da je temeljna pretpostavka za življenje tog identiteta što bolje upoznati sv. Franju i njegovo iskustvo vjere i življenja evanđelja.

Članom OFS-a postaje se zavjetovanjem evanđeoskog života u bratstvu OFS-a. To je obveza koju se preuzima. Ona se ostvaruje življenjem po pravilu koje je Crkva odobrila. Radi se o zauzetosti da se kršćanski poziv živi po primjeru sv. Franje.

Smatram da su temeljna obilježja franjevačkog identiteta sljedeća:

1. Pokora — trajno nastojanje oko obraćenja;
2. Evanđelje — projekt života za bratstvo i članove OFS-a;
3. Živjeti evanđelje u bratstvu;
4. Siromaštvo — pojednostavljivanje materijalnih potreba;
5. Svjedočenje evanđelja u društvu i svijetu;
6. Djela milosrđa u bratstvu i izvan bratstva.

1) Pokora — Trajno nastojanje oko obraćenja

OFS je pokornički red u Crkvi. To njegovo obilježje, prisutno od početka, ponovno je istaknuto stavljanjem Prvog pisma sv. Franje vjernicima za proslov pravila OFS-a. Franjo je poslije obraćenja sebe smatrao „pokornikom iz Asiza” i stvarno je ušao u crkveni status pokornika. Bratstvo OFS-a bi se redovito trebalo okupljati na pokornička bogoslužja i na pomirbena slavlja s ispovijedi.

2) Evanđelje — projekt života za članove OFS-a

Sveti Franjo je vidio evanđelje kao izvor uputa za svagdašnji život. Pravilo OFS-a traži od članova OFS-a da „nastoje često čitati evanđelje prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje” (Pravilo 4). Govorimo o „zavjetovanju evanđeoskoga života u OFS-u”.

3) Živjeti evanđelje u bratstvu

Riječ brat se u spisima sv. Franje spominje 232 puta. Bratstvo je životna zajednica. Ono se ne živi samo na susretima, nego i u svagdašnjem životu, u životnoj povezanosti članova OFS-a, u međusobnom pomaganju, kad je potrebno. Bratstvo se očituje posebno u brizi za stare i nemoćne članove bratstva. Bratstvo podrazumijeva jednakost svih članova i međusobno prihvaćanje. Bratstvo se hrani molitvom i slavljem svete mise. Bratstvo je subjekt svjedočenja evanđelja.

4) Siromaštvo — pojednostavljivanje materijainih potreba

Materijalno siromaštvo je jedno od temeljnih obilježja franjevaštva. Pravilo o materijalnom siromaštvu ima samo jednu, ali značajnu rečenicu: „Neka svjetovni franjevci traže ispravan odnos prema zemaljskim dobrima u odvajanju od njih i u njihovu korištenju pojednostavljujući vlastite materijalne potrebe.“ (Hrvatski prijevod nije posve točan.) Mislim da se svjetovni franjevci trebaju preispitivati u svjetlu ovih riječi. Jedan duhovni autor napisao je: „Franjevačko siromaštvo ima u društvu više nego ikada vrijednost znaka propovijedi bez riječi jer stavlja u pitanje pretjerano isticanje blagostanja.” Osim toga materijalno siromaštvo ima još dvije važne dimenzije: bratsku i socijalnu. Tko je siromašan slobodniji je i otvoreniji za bratski život, slobodniji za pomoć braći i sestrama te otvoren za pomoć koju mu braća i sestre mogu pružiti. Tko je siromašan znači da je dio svojih dobara podijelio siromašnima, potrebitima. „Nitko nije ovlašten pridržati sebi za uporabu što nadilazi njegove potrebe, dok drugima nedostaje najpotrebnije.“ (Populorum progressio 23.)

 5) Svjedočenje evanđelja u društvu i svijetu

Poznato vam je da je sv. Franjo u jednom času svoga puta obraćenja morao razlučiti zove li
ga Bog na kontemplativni život (za koji je imao sklonosti) ili na apostolski život (za koji je imao sposobnosti). U razlučivanju je zadužio sv. Klaru i jednoga svog brata da se mole i traže od Boga odgovor na to pitanje. Oboje su mu odgovorili da ga Bog zove na apostolski život, na svjedočenje evanđelja među ljudima. On je prihvatio apostolski život, ali nije zanemario kontemplaciju; svjedočenje je proizlazilo iz kontemplacije.

Stoga je Franjevački svjetovni red pozvan na svjedočenje evanđelja medu ljudima, u društvu, u svijetu. Članovi OFS-a se ne zatvaraju u sebe, ni u svoja bratstva, ni u župne zajednice; ne bježe od svijeta, od suvremenih pitanja i problema; nisu ravnodušni prema društvu i svijetu u kojem žive. Naš generalni ministar je u intervjuu za Veritas prošle jeseni dosta hrabro rekao: „Ako smo zatvoreni, nismo svjetovni franjevci”. Mislim da bratstva OFS-a trebaju biti iskrena, istinoljubiva i reći kakvo je u njima stanje s obzirom na dužnost svjedočenja vjere, evanđelja pred drugima, u društvu, u javnosti, na osobnoj razini i na razini bratstva. Ima li, u tom smislu, zatvorenosti, pasivnosti u mjesnim bratstvima OFS­a?

U Obredniku OFS-a, u tumačenju zavjetovanja u OFS-u, kaže se da zavjetovanje uključuje „prihvaćanje volje: živjeti u svijetu i za svijet”, to jest ne biti ravnodušan prema svijetu. Prema apostolskoj pobudnici „Christifideles laici“, objavljenoj nakon Biskupske sinode o vjernicima laicima, među kriterijima prosuđivanja crkvenosti vjerničkih društava, društava vjernika laika su i sljedeća dva kriterija: 1) Podudarnost i dioništvo u apostolskoj svrsi Crkve i 2) Nastojanje oko ponazočenja u ljudskom društvu. Sudjelovanje u apostolskoj svrsi Crkve znači „da se od društava vjernika laika i od svakog napose traži misionarski polet kojim su oni sve više i više subjekti nove evangelizacije”. S obzirom na prisutnost u društvu, zajednice vjernika laika „moraju postati žive rijeke dioništva i uzajamnosti na izgradnji pravednijih i bratskijih uvjeta u društvu”. Ako ova dva kriterija nisu ostvarena, upitna je crkvenost vjerničkog društva.

Bratstvo OFS-a je u tom kontekstu bratstvo koje se otvara svim ljudima: „Osjećaj bratstva činit će ih spremnima izjednačavati se sa svim ljudima, osobito s najmanjima” (Pravilo 13). Članovi OFS-a „pozvani su sa svim ljudima dobre volje izgrađivati bratskiji evanđeoskiji svijet da bi se ostvarilo kraljevstvo Božje” (Pravilo 14). Pozvani su također na „poštovanje prema drugim stvorenjima, živima i neživima koji i nose pečat Svevišnjega’ (1 Če1 80, Pj Su 4) (Pravilo 18). Pozvani su, konačno, biti „nositelji mira” te donositelji „radosti i nade” (Pravilo 19). Ovi elementi svjedočenja — otvorenost svim ljudima, poštivanje stvorenja, svjedoci mira, donositelji radosti i nade — ukorijenjeni su u franjevačkim početcima i ima ih se smatrati dimenzijama franjevačkog identiteta OFS-a.

U zadaći donošenja mira vidi se povezanost unutarnjeg duhovnog stanja i svjedočenja. Sv. Franjo kaže: „Svjedočite mir koji nosite u sebi!” Donošenje mira pokazuje kako je franjevačko svjedočenje prije svega svjedočenje primjerom, životom.

6) Djela milosrđa u bratstvu i izvan bratstva

Našim djelima milosrđa svjedočimo Božju ljubav prema potrebitima. U prvim pravilima OFS-a (Memoriale propositi, Supra montem) govori se o milosrdnim djelima prema članovima bratstva i prema ljudima izvan bratstva: “A svatko neka dade ekonomu jedan novčić koji je u opticaju. Ekonom će skupiti taj novac i prema savjetu ministra prikladno razdijeliti siromašnoj braći i sestrama, a osobito bolesnima i onima koji bi ostali bez sprovodnih počasti, i napokon drugim siromasima.” (Pravilo i način života braće i sestara Reda od pokore / Pravilo Nikole IV. iz 1289.)

U iskustvu sv. Franje njegovo približavanje gubavcima bilo mu je poticaj na obraćenje. U tradiciji OFS-a djela milosrđa pojedinih članova i cijelog bratstva viđena su, uz post molitvu, kao pokazatelj obraćenja i vjerodostojnosti obraćenja.

Ovih šest obilježja franjevačkoga identiteta temelje se na Pravilu OFS-a i na njegovoj povijesti i duhovnoj baštini i danas ih doista ne možemo zanemariti.

PRODUBLJIVANJE: Koje obilježje treba detaljnije upoznati (osobno, u bratstvu)?

ŽIVLJENJE: Koje obilježje se živi (osobno, u bratstvu)?

Koje obilježje se manje živi (osobno, u  bratstvu)?

Koje obilježje se ne živi (osobno, u bratstvu)?