Split/Dobri: Proslavljen Uskrs
Na Dobrome 12. travnja 2020. u crkvi Gospe od Zdravlja svečano je proslavljen Uskrs sv. misom koju je predvodio provincijski ministar fra Marko Mrše.
Od trenutka kad se sv. mise zbog pandemije ne mogu slaviti s narodom, samostanska se obitelj svakodnevno okupljala u crkvi i slavila mise bez naroda. Tako je bilo i kroz Veliki tjedan. Na Cvjetnicu je sv. misu predvodio fra Ante Vukušić, župnik Prgometa i Labina koji stanuje u samostanu na Dobrome. Na Veliki četvrtak slavlje je predvodio gvardijan fra Mate Matić. Obrede Velikog petka predvodio je župnik fra Ante Udovičić. Vazmeno bdijenje predvodio je fra Ante Branko Periša.
Izvadak iz homilije provincijala fra Marka Mrše na Uskrs 12. travnja 2020.:
U uvodnom dijelu homilije propovjednik je podsjetio na opasnost u kojoj se našla naša Domovina kao i cijeli svijet pogođeni koronavirusom. Posljedice pandemije možemo svakodnevno pratiti u sredstvima javnog priopćavanja. Njih osjeća društvo u cjelini, ali na poseban način osjećaju ih članovi Crkve, osobito vjernici laici koji ne mogu prisustvovati liturgijskim obredima, čemu je tužno bilo svjedočiti nedjeljama, za sveto trodnevlje, a posebice na sam blagdan Gospodinova uskrsnuća.
Propovjednik je istakao da se opravdano bojimo za svoj život, strahujući od onoga što će biti sutra. Nizu hipotetskih pitanja – dokad će ovo trajati, koliko imamo snage ovo pratiti i još k tomu izdržati, pretpostavio je pitanje – kažnjava li nas Bog? Odgovor na pitanje koje ovih dana mnogi postavljaju nije jednostavno dati. Odgovor se zapravo krije u traženju volje Božje, jer „On ni svoga Sina nije poštedio nego ga za sve nas preda!“ S druge strane ne smijemo Boga promatrati kao djelitelja pravde i to prema našim ljudskim mjerilima. Zašto? Zato što ljudi vole i mrze, a Bog samo voli. Bog nam je dao život i nezasluženo smo ga primili. Upravo je zato Isus došao na ovaj svijet da iskusi ljudski život, da progovori o novosti života, da mu da novi smisao i u konačnici, da On, od Boga Oca poslan, spasi čovjeka za vječnost.
Isusov život i Isusova smrt razlikuju se od svake ljudske smrti. O Njegovom životu i Njegovoj smrti razmišljali smo kroz korizmeno vrijeme, kroz Veliki tjedan, a još intenzivnije na Veliki petak kada je Isus umro na križu. Njegova je smrt spasenjska i neponovljiva. Ona je naviještena, ali uvijek u kontekstu spasonosne poruke: Kristovo uskrsnuće bit je i ispunjenje Njegova poslanja.
Provincijalni ministar na kraju je istakao da plodove uskrsnuća treba razaznati u svakodnevnom životu. Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život“. To znači da svakodnevno trebamo uskrsavati. Krist je uskrsnuo, on je uskrsavatelj, on je Uskrs. Mi očekujemo najprije život pa tek onda uskrsnuće. Međutim, trebamo uskrsnuti iz svih naših grobova nesavršenosti, nedosljednosti, površnosti i zabluda. Trebamo uskrsnuti iz naših grobova manjka razumijevanja, manjka istinske bratske ljubavi i poštovanja, iz grobova nedosljednosti i neuvjerljivosti i hladnih međuljudskih i međubratskih odnosa. Onda će svetkovina Kristova uskrsnuća imati puno širi i puno jasniji smisao u našemu svakodnevnom životu s mišlju na vječni život.
