Split: Započeo Provincijski kapitul

U utorak, 22. travnja 2025., u Samostanu o. fra Ante Antića na Trsteniku u Splitu, okupljanjem 47 braće kapitularaca započeo je Provincijski kapitul Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Glavna tema Kapitula je „Biti svjedoci nade u svijetu promjena!“

Kapitul je otvoren svečanim misnim slavljem sa zazivom Duha Svetoga s početkom u 10 sati, koje je predvodio generalni vizitator i predsjednik Kapitula fra Ivan Sesar. Nakon euharistijskog slavlja braća su započela radni dio Kapitula u dvorani „Fra Karla Balića“.

Kapitul će trajati do subote, 26. travnja 2025.

U franjevačkoj tradiciji Kapitul je mjesto susreta franjevaca, gdje braća promišljaju i raspravljaju o ključnim pitanjima života i djelovanja Reda. Ovaj običaj potječe od svetog Franje Asiškog koji je svojim sljedbenicima uvijek naglašavao važnost zajedništva, dijaloga i neprestane obnove franjevačke karizme.

U ovom milosnom vremenu zazivamo Božji blagoslov i zagovor serafskog o. Franje Asiškog na Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja i na svu braću sudionike Kapitula.


Propovijed fra Ivana Sesara, generalnog vizitatora i predsjednika Kapitula

Liturgijska čitanja tanja u ovoj uskrsnoj osmini nas vode kroz susrete s Uskrslim – s njim koji dolazi usred straha, sumnje, tuge, zbunjenosti. Njegovi učenici nisu bili spremni, nisu imali plan, nisu razumjeli sve što se događalo.Mogli bi reći da su bili u svijetu promjena i neizvjesnosti- baš kao i mi danas.
Ali, kao što je razvidno iz tih istih biblijskih čitanja upravo u toj krhkosti i nesigurnosti uskrsli Isus dolazi im u susret..
Donosi Mir(Mir vama!) Govori: Ne bojte se, Ulijeva nadu…
Biti svjedoci nade u svijetu promjena u uskrslom duhu znači:
Poput Marije Magdalene: tražiti Gospodina i dopustiti da nas On prepozna i pošalje (usp.Iv 20,11-18).
Poput učenika u Emausu: dopustiti da nam tumači Pisma i da srce ponovno gori, iako nismo sve odmah razumjeli (usp.Lk 24,13-35).
Poput Tome: suočiti se s vlastitim sumnjama, ali i otvoriti srce da izgovorimo: “Gospodin moj i Bog moj!” (usp.Iv 20,24-29).
Poput apostola: izići iz zatvorenosti i naviještati s pouzdanjem, jer znamo da je On živ.
Kapitul nije samo trenutak službenog okupljanja jedne zajednice -to je ponajprije trenutak milosti, trenutak kada smo pozvani ponovno razmisliti o temeljnim vrijednostima koje čine Vašu zajednicu, ali i trenutak slušanja kada od Duha Božjega želimo čuti smjer hoda na koji nas Gospodin danas u ovom vremenu poziva. Ujedno je to prilika i za obnavljanje onoga što nas sve čini živim svjedocima Kristove ljubavi i nade u svijetu koji nas svakodnevno stavlja pred nove izazove.

Danas naviještena Božja riječ poziva nas na obraćenje, povjerenje i poslanje, a to su upravo temeljne dimenzije svakog kršćanskog zajedništva i obnove unutar zajednice. Ulomak iz Djela apostolskih (2,36-41) otkriva snažno djelovanje Duha Svetoga u srcima slušatelja: “što nam je činiti braćo?” pitanje je koje izvire iz duboko potresenog Srca ali I pitanje koje čvrsto stoji na početku našega Kapitula.
Petrov odgovor glasi: obratite se, promijenite razmišljanja i život, želeći ih potaknuti na djelovanje, tj. da se odvoje od pokvarenog naraštaja, odbace grijeh i bezbožnosti.
Petrov poziv na obraćenje nije upućen samo onima koji su ga toga trenutka
slušali nego iza sve naraštaje uključujući i nas danas ovdje okupljene. Zato potaknuti ovim Petrovim pozivom u ovom kapitulskom vremenu budimo otvoreni Duhu, spremni na osobno i zajedničko obraćenje, koje vodi u obnovljeno poslanje.

Samo oslonjeni na njegovu riječ i spremnošću na obraćenje ispunit ćemo u današnjem svijetu ono što je Franjo činio prije 8. stoljeća – popravio Crkvu koja se ruši. Temelj obnove Crkve dolazi iz naših zrelih bratskih odnosa, naše spremnosti na življenje Evanđelja i utjelovljivanja ljubavi koja nikada ne prestaje.

Pročitani pripjevni Psalam (33) Govori o Gospodnjoj riječi i o Njegovoj blizini onima koji ga se boje i uzdaju se u Njegovu dobrotu.Upravo u ovim danima razlučivanja i donošenja odluka, potrebna nam je duboka vjera i pouzdanje u Božju providnost. Gospodin nas kroz ovaj psalam poziva da ne tražimo sigurnost u ljudskim planovima, nego u Njegovoj milosti.
Današnji evanđeoski ulomak iz Ivanova evanđelja (Iv 20,11-18) donosi susret uskrslog Isusa s Marijom Magdalenom. U njezinu traženju, žalosti i zbunjenosti Isus dolazi, zove je po imenu – i šalje je. Ovaj osobni susret postaje izvor novog
poslanja: Idi mojoj braći i javi im..

Draga braćo i nas Gospodin poziva po imenu, susreće nas u našim slabostima,i šalje da budemo navjestitelji Uskrsloga i hodočasnici nade u današnjem svijetu.
Papa Franjo nas često poziva da budemo nositelji nade u današnjem svijetu, svijetu koji je ponekad preplavljen pesimizmom, očajem i obeshrabrenjem.On nas podsjeća da je naše posvećenje poziv na radost í da mi, kao Bogu posvećene
osobe, imamo poziv donijeti svjetlo nade u ovaj svijet današnjice.

U svojoj pobudnici Evangelii Gaudium, Papa kaže: „Radosno svjedočenje nade najljepši je odgovor na tjeskobu našega vremena.” U vremenu kada mnogi ljudi traže smisao u materijalnim stvarima, u moći i slavi, mi smo pozvani živjeti radost koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu i službi drugima uvijek ostajući vjerni karizmi koja nam je povjerena, a prerečena je u naše Pravilo i Konstitucije Reda.
Zato, dok ovih dana na provincijskom kapitulu kojeg upravo započinjemo budemo slušali, promišljali, raspravljali i odlučivali -molimo Uskrsloga da nam otvori oči, zapali srce i osnaži korake kako bismo uistinu mogli biti svjedoci nade u svijetu promjena.


Pismo fra Massima Fusarellija, generalnog ministra OFM

Fra Ivanu Sesaru, ofm
predsjedniku Kapitula

Braći kapitularcima Provincije Presvetog Otkupitelja u Hrvatskoj

Rim, 7. travnja 2025.

Draga braćo, Gospodin vam dao mir!

Pišem vam uoči Velikog tjedna, znajući da ćete se okupiti na Provincijskom kapitulu upravo u Uskrsnoj osmini, u trenutku kad se Uskrsli Gospodin ukazao svojim učenicima. Središte ovoga svetog vremena jest On – Uskrsli Krist – koji nam daruje mir i ulijeva nadu. On sam jest naša nada. Nije slučajno što ste izabrali temu Kapitula: Biti svjedoci nade u svijetu promjena. To znači da prije svega želite biti Njegovi svjedoci u suvremenom svijetu. Od srca vam želim da upravo s tim riječima i sa sviješću da je Isus Živi s nama, započnete Provincijski kapitul. Molim Gospodina da vaš Kapitul uistinu bude trenutak bratskog zajedništva, iznad podjela koje poznajemo i koje u takvim prilikama ponovno izranjaju. U duhu vjere i ljubavi, Kapitul može biti poticaj stvarnim promjenama – kako na osobnoj razini, tako i na razini cijele Provincije.

Provincijski kapitul također je prilika da prepoznamo dobro koje se u nama i po nama ostvaruje: u našim bratstvima, u Redu, u Crkvi i u društvu. Povijest vaše Provincije duga je i bogata, s velikim duhovnim i intelektualnim potencijalom. I danas ste spremni nastaviti živjeti franjevački poziv u svojoj domovini. Mnogi među vama, unatoč poodmakloj dobi, bolesti ili slabosti, i dalje imaju vrlo aktivnu ulogu u bratstvu i apostolatu. Sve smo primili iz velikodušne Gospodnje ruke – i upravo Njemu ponajprije dugujemo zahvalnost. Na to nas podsjeća i posljednji Generalni kapitul, pozivajući nas na zahvalnost „od koje sve započinje iznova – svježije i novije – kako bismo postali svjesni velikih darova koje nam je Bog podario te osjetili potrebu da Mu odgovorimo s radošću, prinoseći čitav svoj život u zahvaljivanju.”

U tom duhu zahvalnosti obraćam se našem bratu Ivanu Sesaru, koji je izvršio kanonsku vizitaciju i u moje ime predsjeda ovim Kapitulom. Zahvaljujem i vama, draga braćo kapitularci, okupljeni za dobrobit Provincije. Posebnu zahvalnost upućujem provincijalu i članovima dosadašnjeg Definitorija koji su, u duhu zajedništva, proteklih šest godina upravljali Provincijom i poticali njezin rast.

Kao što sam vam pisao i prije tri godine, prigodom prijelaznog kapitula, svaki provincijski kapitul nosi odgovornost da razmotri i procijeni život i poslanje Provincije u svjetlu sadašnjeg vremena i konkretnih okolnosti. Biti svjedoci nade u svijetu promjena znači priznati da se svijet mijenja – ali i mi se mijenjamo, mijenja se naše bratstvo, mijenja se Red. Stoga vam, u tom duhu, povjeravam nekoliko smjernica za daljnji hod. Neka vam posluže kao temelj za razlučivanje tijekom Kapitula, kako biste, osluškujući znakove vremena i vodeći se iskustvom od posljednjeg provincijskog kapitula, mogli donijeti nužne i mudre odluke te definirati jasne prioritete za budućnost Provincije.

Pastoral zvanja i početna formacija

Kao i mnoge druge jedinice našeg Reda, i vaša se Provincija trenutno suočava sa značajnim padom broja zvanja. Taj izazov ne smije nas zatvoriti u nostalgiju za prošlim vremenima, nego nas, naprotiv, treba potaknuti da preuzmemo odgovornost za animaciju zvanja – da pastoralni rad s mladima i FRAMU postavimo kao prvi pastoralni prioritet svakog brata i svake kuće, a ne samo onih koji su službeno imenovani za to područje.

U svijetu koji se neprestano mijenja, položaj mladih znatno se razlikuje od zemlje do zemlje, poprimajući vrlo specifična obilježja u svakom kontekstu. No ispod površinskih razlika djeluje ista dinamika globalizacije – ona je ključ za razumijevanje složenosti današnjeg mladenačkog svijeta. Možda nas mladi ponekad plaše, možda se kao odrasli ne osjećamo dovoljno sposobnima uspostaviti s njima dublju komunikaciju, pa nesvjesno pokušavamo ponovno nuditi obrasce mišljenja i djelovanja koji više nisu bliski novim generacijama. Zato pastoral mladih i pastoral zvanja uvijek iznova traže preispitivanje i obnovu metoda, jezika i prijedloga. Ne posustajte na tom putu! On je od presudne važnosti za naš dijalog s novim naraštajima i za budućnost koju nam Gospodin želi otvoriti.

Također molim Kapitul, a potom i novog provincijala sa svojim Definitorijem, da se ozbiljno pozabave pitanjem početne formacije. Sada je pravi trenutak za razlučivanje i donošenje odluke o međuprovincijskoj početnoj formaciji na razini Konferencije – barem kada je riječ o postulaturi i novicijatu. Jednako važan razlog za tu odluku jest činjenica da početna formacija zahtijeva odgojna bratstva i odgojitelje koji su za tu službu temeljito pripremljeni, oslobođeni drugih pastoralnih i samostanskih obveza. Drugo ključno pitanje odnosi se na Bogoslovni fakultet u Splitu: dokle će Provincija moći slati mladu braću na visoke studije radi formacije budućih profesora i time osiguravati budućnost te ustanove? Koje odluke treba donijeti u tom pogledu, a da se pritom ne zanemari važnost odgovarajuće intelektualne priprave naše braće?

Bratski život i trajna formacija

Jedna od prepoznatljivih značajki vaše Provincije jest veliki broj braće koja, bilo u Hrvatskoj bilo u inozemstvu, žive sama kao župnici. To je stvarnost o kojoj valja nužno i ozbiljno promišljati, osobito u svjetlu naše franjevačke karizme i potreba trajne formacije. Jasno je da zbog velikog broja župa trpi i sam bratski život. Naša trajna formacija ne smije se svesti isključivo na susrete organizirane unutar župa. Ona mora obuhvaćati i druge važne aspekte zajedničkog života, poput zajedničke molitve, mjesečnih i godišnjih duhovnih vježbi, mjesnih kapitula, zajedničkih obroka te formalnih i neformalnih susreta. Upravo ti elementi čine bratski život temeljem i prvim prostorom trajne formacije. Stoga vas, kao i budući Definitorij, potičem da pridate veću važnost trajnoj formaciji i životu u bratstvu – ondje gdje je to moguće i gdje postoji iskrena spremnost. Razmislite i o uspostavi fleksibilnijih bratstava, koja bi omogućila autentičniji bratski život, s prostorom za molitvu, zajedništvo u svakodnevnim trenucima i zajedničko svjedočenje franjevačke karizme. Svjestan sam da su određene promjene moguće samo kroz dobro promišljene i postupne korake. Jedan od tih koraka mogao bi biti da fratri koji trenutno žive sami redovito dolaze u obližnji samostan na zajedničku molitvu, objede i neformalne susrete. Osim toga, molim Kapitul da potakne Kapitulski kongres na smanjenje broja župa kojima se skrbi izvan samostana, te da se za više župa pastoralno brine iz jednog obližnjeg samostana. Riječ je o pastoralnom modelu koji je već uspješno prihvaćen i provjeren u mnogim dijelovima našeg Reda – uvijek sa svrhom davanja prednosti bratskim odnosima nad strukturnim rješenjima.

Drugo važno pitanje u području trajne formacije odnosi se na formaciju i pratnju braće u prvih deset godina nakon svečanih zavjeta (tzv. Under 10). Molim vas da izradite program koji će sadržavati prikladan plan formacije za ovu skupinu braće te osigurati njihovu sustavnu i kvalitetnu skrb – uvijek u skladu s našim Generalnim statutima, koji nas na to izričito obvezuju.

Biti manja braća

Znam da je materijalno stanje vaše Provincije u cjelini zadovoljavajuće – bratstva se, kao i sama Provincija, odgovorno brinu za održavanje svojih kuća. Također je primjetna ekonomska transparentnost na razini Provincije, što valja pohvaliti. No, potičem vas da tu istu transparentnost dodatno ojačate i na razini pojedinih kuća te svakog brata pojedinačno. Nikada ne smijemo zaboraviti da naša karizma nije samo da budemo braća, već – manja braća. Primjeri osobne solidarnosti s onima koji su siromašni i potrebiti doista su hvalevrijedni. No, pozivam vas da tu dimenziju solidarnosti razvijate još snažnije i šire, kako bi cijela Provincija bila uključena u to poslanje – kroz zajedničke projekte i inicijative, a ne samo kroz pojedinačne pothvate braće. Usudite se više na ovom području, molim vas!

Putovanje prema budućnosti moguće je samo s onom nadom koju ste zazvali u temi Kapitula. Da bismo mogli birati, razlučivati i donositi odluke, nikada nam ne smije nedostajati nade. Promišljajući sadašnjost i gledajući prema budućnosti, ne možemo u potpunosti znati kamo ćemo poći i što nas čeka – to pripada Duhu Svetomu. No, naša je odgovornost brinuti se i aktivno sudjelovati u procesu promjena, kako bi franjevačka karizma ostala živa i aktualna u svijetu u kojem živimo. Pozvani smo biti proroci u zemlji u kojoj živimo, i pitati se: koliko smo danas, ovdje u Hrvatskoj, sposobni oživjeti franjevački život i karizmu? Imamo brojne strukture – ali koje su naše stvarne snage? Ne možemo prilagođavati naše snage postojećim strukturama, već trebamo jasno odabrati nekoliko prioriteta, a potom oblikovati i mijenjati strukture u skladu s onim što doista imamo. To ne isključuje potrebu za restrukturiranjem i reorganizacijom naše prisutnosti i povjerenih nam sredstava. Naš zadatak jest prepoznati stvarnost i, ne pokušavajući je vrednovati uobičajenim kriterijima, oblikovati viziju i odluke koje će biti otvorene prema budućnosti – u duhu vjere. To je ono što, prema Lukinom evanđelju (Lk 14, 28–35), čini mudar čovjek koji želi sagraditi kulu, ili kralj koji razmatra hoće li moći dobiti rat. Oni promišljeno i s nadom gledaju u budućnost, uzimajući ozbiljno u obzir životne okolnosti i vlastite mogućnosti. To je i ono na što vas potičem da činite tijekom ovog Kapitula.

Neka vas prati Gospodin – naša posljednja i najviša nada. Neka vas, po zagovoru našeg oca svetog Franje, blagoslovi i učini vaša srca otvorenima Njegovu Duhu.

Bratski,

Fr. Massimo Fusarelli, OFM

Generalni ministar

Prot. 114115/MG-54-2025