Split (Trstenik): Proslavljen Kapitul na rogožinama u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja

Dok u Rimu traje XVI. redovna opća skupština Biskupske sinode o sinodalnosti, franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja slavljem Kapitula na rogožinama uključili su se u sinodalni hod cijele Crkve. Naime, slavlje 800. godišnjice odobrenja potvrđenog Pravila i prvih jaslica u Grecciu (2023.), zatim 800. godišnjice rana sv. Franje (2024.), nastanka Pjesme brata Sunca (2025.) i preminuća sv. Franje (2026). prilika su za preispitivanje i obnovu franjevačkog načina života i djelovanja.

Generalni ministar Reda manje braće fra Massimo Fusarelli, prigodom slavlja navedenih obljetnica, a prije održavanja Generalnog kapitula na rogožinama 2025., pozvao je sve provincije na slavlje kapitula na rogožinama kako bi se očitovalo bogatstvo franjevačke obitelji te kako bi promišljali o franjevačkoj karizmi, zajedništvu i poslanju. Na Kapitulu su, prema uputama iz Generalne uprave, uz braću koja sudjeluju po službi i izabrane predstavnike svih gvardijanata Provincije (OFM), sudjelovale i časne sestre Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i Družbe sestara franjevki od Bezgrješne te braća i sestre iz Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a).

Cilj ovog susreta bio je da franjevačka obitelj promišlja o aktualnosti franjevačke karizme, njezinoj prepoznatljivosti i snazi u suvremenom društvu, kao i da se bolje osluškuje glas onih koji su na marginama društva. Kapitul je održan u Splitu 22. i 23. listopada 2024. godine u Samostanu o. fra Ante Antića na Trsteniku. Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem u crkvi Presvetog Otkupitelja koje je predvodio provincijal fra Marko Mrše. Nakon misnog slavlja, na početku radnog dijela Kapitula, sve prisutne pozdravio je provincijal, a zatim je tajnik Kapitula fra Ivica Jurić uveo sudionike u radni dio. Fra Ivica je pročitao pismo podrške sestara klarisa iz Samostana sv. Klare u Splitu, koje su članovima Kapitula izrazile svoju blizinu i molitvenu podršku.

Nakon uvodnih pozdravnih riječi uslijedilo je prvo predavanje koje je održao fra Siniša Balajić, magistar bogoslova i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, na temu „Obnoviti našu viziju: kojim se karakteristikama karizme otvoriti danas?“. U nastavku dvodnevnog programa predavanja su održali i profesori na KBF-u Sveučilišta u Splitu fra Domagoj Runje na temu „Hod u kakvom stilu: koji proročki stil bratstva u malenosti?“ i fra Anđelko Domazet na temu „Prigrliti budućnost: svjedočanstvo – poslanje: tko i kako služimo?“.

Nakon svakog predavanja uslijedio je rad u grupama, zatim iznošenje rezultata rada (plenum) i plodna diskusija o navedenim temama. Predavači su kroz različite perspektive razmatrali događaje iz života sv. Franje i aktualne izazove s kojima se suočavaju franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja u suvremenim društveno-kulturnim promjenama.

Sv. Franjo već osam stoljeća nadahnjuje ne samo katolike i kršćane, već i sve ljude neovisno o njihovoj religijskoj pripadnosti. Dok ga jedni vide kao Božjeg trubadura, zaljubljenika u stvoreni svijet, drugi ga smatraju teologom Utjelovljenja, a treći ga oslikavaju kao slobodnog, sasvim ostvarenog čovjeka, autentičnog kršćanina punog povjerenja u Boga i smislenost života i svijeta, četvrti kao zaštitnika siromašnih, marginaliziranih, ekologije itd.

Mnogi muškarci i žene i danas se oduševljavaju Franjinim načinom života – autentičnim življenjem evanđelja te postaju dio velike franjevačke obitelji. Oduševljeni Franjinim načinom života i susretom s uskrslim Kristom braća i sestre okupljeni na Kapitulu pozivaju da svakodnevno prepoznajemo marginaliziranu braću i sestre našeg vremena, duhovno ih krijepimo i materijalno pomažemo. Isto tako s Generalnim ministrom pozivaju braću da pogledaju i cijeli „kozmos koji nosi stigme nasilnog izrabljivanja, ali koji još uvijek otkriva snagu života, utisnutu od Stvoritelja“ (Pismo Generalnog ministra i Definitorija za svetkovinu sv. Franje 2024.).

Predavači su okupljenoj braći i sestrama približili događaje iz života svetog Franje koji su za njega predstavljali prekretnicu – učinivši ga slobodnim, radosnim čovjekom i trajnim nadahnućem. Kroz te primjere nastojali su pokazati puteve za postizanje sličnog iskustva Božje prisutnosti i autentičnijeg življenja Božje volje u svakodnevici. Sveti Franjo nije bio samo romantičan idealist; on je evanđelje smatrao programom za preobrazbu vlastitog života i cijelog društva. U tom duhu, braća i sestre franjevačke obitelji žele svojim životom aktualizirati evanđelje i biti vidljivi dokaz njegove mjerodavnosti suvremenom čovjeku.

Slabosti, strahovi i proturječja, vlastita i tuđa, ne smiju ih pritom obeshrabriti u trajnom procesu otkrivanja i življenja onoga što Bog danas traži od njih. U tom smislu braća i sestre, okupljeni na Kapitulu na rogožinama, uputila su franjevcima provincije Presvetog Otkupitelja nekoliko prijedloga kako danas živjeti vjerodostojnije franjevačku karizmu.

Poticaji proizašli iz rada Kapitula:

Slaveći 800. obljetnice odobrenja potvrđenog pravila i Božića u Grecciu, stigmi sv. Franje, Pjesme stvorova i preminuća sv. Franje braća su pozvana crpiti iz bogate riznice prošlosti i kao nositelji nade oduševljavati svoje suvremenike za Krista i neprolazne vrijednosti.
Neka braća surađuju s čitavom franjevačkom obitelji, kako u redovitom pastoralu, tako i na projektima karitativnih aktivnosti i integralne ekologije, podržavajući postojeće inicijative i pokrećući nove koje podrazumijevaju brigu za zajednički dom (zemlju, vodu, zrak, očuvanje bioraznolikosti).
Preporuča se da braća u duhu sinodalnosti surađuju jedna s drugima i sa svim ljudima, uvažavajući različitost darova (karizmi) i njihovu komplementarnost.
Posebnu pažnju braća neka posvete formaciji odgojitelja.
Radi vjernijeg življenja franjevačke karizme preporuča se da braća reorganiziraju svoj rad, osobito na području župnog pastorala, vodeći računa o prioritetu života u bratstvu.
Neka braća osnaže svoj rad na području pastorala mladih, osobito Franjevačke mladeži, vodeći računa o tome da mladi trebaju duhovnu pratnju na putu ljudske i kršćanske zrelosti.
Neka se braća proročki suočavaju sa stvarnošću koja nas okružuje te odvažnije zastupaju najugroženije članove društva i budu glas onih kojima je oduzet.
Potrebno je da braća zauzetije rade na promicanju duhovnih zvanja, pazeći da svjedočanstvo života bude na prvom mjestu.
Neka se braća odvažnije zauzimaju za prepoznavanje važnosti i uključivanje vjernika laika, osobito žena, u poslanje Crkve.
Preporuča se da braća odlučnije promiču kršćansku antropologiju suprotstavljajući se sve učestalijim pokušajima dekonstrukcije identiteta osobe, braka i obitelji.
Potrebno je da se braća otvore novim načinima evangelizacije koji će naglašavati iskustvo vjere kao i otvorenost prema svim istinskim bogotražiteljima.
Neka braća njeguju duh otvorenosti i pomaganja u integraciji useljenika, neovisno o njihovoj vjerskoj i kulturnoj raznolikosti.