Sprovod fra Berislava Nikića

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Berislava, braćo i sestre u Kristu!

Svima nam je dobro poznata činjenica da vrijeme brzo i neumoljivo prolazi. Sva stvorenja na ovoj zemlji, koje je, kako nas uči Sveto pismo, Bog stvorio i sve što je stvorio „bijaše veoma dobro“, imaju svoj početak i svoj završetak. No te se stvarnosti sjetimo povremeno, ustvrdimo da je ona istinita, a život svojim ustaljenim ritmom nastavlja dalje sve do trenutka kada taj – ovozemaljski – život prestane postojati. Čovječanstvo u cjelini u stalnoj je opasnosti za život i konstantnoj borbi za život, za egzistenciju. Mnogi segmenti ljudskog djelovanja idu za tim da život učine ljepšim i osmišljenijim, ugodnijim i lagodnijim, lakšim, ali isto tako isti taj čovjek, odnosno čovječanstvo, kojeg smo i mi dio, postupa i ponaša se tako da život učini težim, da ga obezvrijedi, da ga uništi, a sve uime napretka, uime ljubavi prema životu i stvaranja boljih uvjeta za život. Tehnički i tehnološki razvoj dao je veliki doprinos postignuću svekolikoga drugog napretka na raznim poljima ljudskog života i to je neupitno. Ali je isto tako istina da ne postoji tehnologija koja u bitnome može promijeniti ritam odvijanja života i koja može spriječiti dolazak njegova kraja, njegova završetka, tj. dolazak smrti koja je sastavni dio života. Za nju nema ni lijeka, nema ni sredstva ni načina da se ona spriječi i da se ne dogodi. Tanka je granica između života i smrti, između postojanja ovog svijeta i života, njegove privremenosti i njegova kraja. Zapravo, sve ovo rečeno sastavni je dio našega ljudskog života. Kako dani, mjeseci i godine prolaze, a svemu i svima jednako prolaze, ponekad ostanemo zatečeni činjenicom da smo sve svjesniji prolaznosti ovog života i svjesniji njegove privremenosti. Ovu istinu znamo ponekad podijeliti sa svojim bližnjima i s čuđenjem konstatirati koliko smo godina stavili na svoja pleća i kako smo iz dana u dan sve bliži svome ovozemaljskom kraju. S tom činjenicom se ne mirimo, ali je jednostavno prihvatiti moramo.

Ruski književnik Anton Pavlovič Čehov (1860. – 1904.) napisao je sljedeću misao: „Prezirem mudrost i blagostanje ovoga svijeta. Sve je to bezvrijedno, brzo, iluzijski i varljivo poput ogledala. Možeš biti ponosan, mudar i dobar, ali smrt će te izbrisati s lica zemlje“. Njegovo razmišljanje i stav o vrijednostima ovoga svijeta i života nije nikakav službeni nauk, ali je ipak donekle intrigantan i poziva na razmišljanje, ali i zaključak da se možemo složiti samo u tvrdnji da nas sve jednog dana čeka kraj ovozemaljskog života.

Za nas vjernike stvarnost života i smrti ima drugu dimenziju koju nam je otkrio, donio Gospodar života i smrti, Bog koji je iz ljubavi prema čovjeku poslao svog Sina da ga otkupi i osigura mu vječni život. Život i smrt kao jedna cjelina svoju novu dimenziju dobivaju po muci i smrti Kristovoj, a puninu u Njegovu uskrsnuću. Baš zato jedina smrt koja je dala smisao životu i nadu u postojanje života i poslije nje za nas kršćane jest Isusova smrt, smrt koja je pretkazana, naviještena te koja se i dogodila. Krist, Kralj slave, pobijedio je smrt i svojim je uskrsnućem donio svjetlo i nadu u naš život, donio nam je novi život i novu nadu. Evanđelist Matej na kraju svog evanđelja prenosi poruku koju je Isus uputio svojim učenicima: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Riječ je zapravo o Isusovu obećanju u kojem se krije nada. A sve to podsjetnik je na proročki navještaj koji Matej navodi na početku svoga evanđelja: „… nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1, 23; usp. Iz 7,14).

Nisam siguran, ali zato čvrsto vjerujem da je fra Berislav kroz svoj svećenički i redovnički život čvrsto osjećao proročki navještaj o Bogu s nama, o Emanuelu, i da je duboko osjećao Kristovu blizinu u svom radu i djelovanju, iz nje crpio snagu kako bi Krista približio ljudima, kako bi posvjedočio da je Krist živ i svojim primjerom života to potvrdio.

U Velikom smo tjednu, Velika je srijeda, dva dana prije Velikog petka, spomena na Isusovu smrt. Danas smo, prije ove mise, na groblju Lovrinac, ispratili našeg brata, redovnika i svećenika fra Berislava Nikića, koji je svoj život posvetio Bogu u redovničkom i svećeničkom pozivu. Providnost ga je slala na razne strane, među ljude koji su trebali duhovnu pomoć, duhovnu utjehu. Ali ne samo to, fra Berislav je svo svoje znanje i umijeće posvetio bratu čovjeku, bratu kršćaninu, Kristovu vjerniku, na različitim poljima pastoralnog rada: duhovnom, materijalnom, odnosno građevinskom, izdavačkom.

Drugima je bio svjedok vjere u Kristovo uskrsnuće, pun iskrene nade u ponovni susret s Kristom. O njemu kao svjedoku vjere u uskrsnuće potvrdio mi je njegov rođak, a njegov i naš brat po redovništvu, fra Andrija Nikić, koji je ovdje među nama i kojega ovom prilikom pozdravljam te je nadodao jednu znakovitu rečenicu: „Fra Berislav je vjerovao da je (…) molitva znak naše ljubavi i odanosti“.   

Evo nekoliko osnovnih podataka o fra Berislavovu životu i djelovanju:

Fra Berislav (krsnim imenom Branko) rođen je 12. studenog 1939. u mjestu Ružići u općini Grude u Hercegovini. Otac mu se zvao Pavao, a majka Slavka r. Zeleničić.

Nakon osnovnog školovanja, prva dva razreda gimnazije pohađao je u Sinju (1956.-1958.), a nakon toga je stupio u novicijat na Visovcu (24. kolovoza 1958.), gdje je godinu dana kasnije (25. kolovoza 1959.) položio prve redovničke zavjete. Potom je u Zagrebu nastavio pohađati treći i četvrti razred gimnazije (1959. – 1961.).

Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj (1962. – 1968).

Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1964. u Makarskoj, dvije godine nakon toga (13. srpnja 1966.), isto u Makarskoj, zaređen je za đakona, a već idući dan (14. srpnja 1966.), također u Makarskoj, zaređen je za svećenika. Zadnjeg dana mjeseca srpnja 1966. u rodnim Ružićima proslavio je svoju mladu Misu.

Službe:

Prva služba mu je bila služba župnog vikara u Drnišu (1967. – 1970.), a kroz to vrijeme godinu dana bio je župnik u Kadinoj Glavici (1969. – 1970.). Župnikom Čvrljeva postaje 1970. i ostaje dvije godine (1972.). Za vrijeme župničke službe u Župi Čvrljevo, narodna ga je vlast zatvorila, jer je previše volio svoj hrvatski narod i svoju vjeru. Neko vrijeme proboravio je u šibenskom zatvoru iz kojega ga je izbavio tadašnji šibenski biskup Josip Arnerić.

Nakon službe župnika u Čvrljevu provincijska uprava povjerava mu službu dušobrižnika za hrvatske katolike, odnosno službu voditelja hrvatskih katoličkih misija u nekoliko njemačkih gradova. Godinu dana bio je u Münchenu (1972. – 1973.), zatim dvije godine u bavarskom gradiću Traunreutu kod Münchena (1973. – 1975.), sedam godina u Wuppertalu (1975. – 1982.) te devet godina u Bonnu (1982. – 1991.).

Nakon devetnaestogodišnjeg službovanja u različitim, gore spomenutim, hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, 1991. godine vraća se u Domovinu i postaje gvardijan i župnik u samostanu i župi u Zaostrogu (1991. – 1994.), gdje ostaje tri godine. Nakon toga imenovan je župnikom Župe Bast-Baška Voda gdje ostaje šest godina (1994. – 2000.). Nakon toga ponovo odlazi u Njemačku za voditelja hrvatske katoličke misije u Russelsheimu, gdje ostaje punih četrnaest godina (2000. – 2014.). Uz devetogodišnji prekid u Njemačkoj je bio 33 godine.

Zbog razloga zdravstvene naravi godine 2014. ponovo se i konačno vraća u Domovinu i biva premješten u ovaj Samostan Gospe od Zdravlja u Splitu, u kojem je, nakon strpljivog podnošenja svojih boli i bolesti, dušu svoju predao Ocu Nebeskom u jutarnjim satima u ponedjeljak, 29. ožujka 2021. godine.

Draga braćo i sestre, osjećam potrebu zahvaliti Bogu za dar fra Berislavova života i za sve ono što je s vjerom, kao svećenik i redovnik, činio, služeći ljudima na razne načine. Zahvaljujem Bogu za dar njegove požrtvovnosti, dar ustrajnosti u vjeri i svećeničko-redovničkom zvanju.

Draga braćo našega fra Berislava, Ante i Blago, sestre Danice i Olga, vama i ostalim članovima vaših obitelji, kao i obitelji pokojne vam sestre Jake, uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime upućujem izraze najiskrenije bratske i kršćanske sućuti.

Kao što smo čuli, fra Berislav je posljednjih sedam godina svog života proveo ovdje u Samostanu Gospe od Zdravlja. Osjećam potrebu zahvaliti svima onima koji su fra Berislavu, spremno i bespoštedno, bratski i sestrinski, pomagali kako bi mu bilo lakše podnositi posljedice bolesti koja ga je snašla. Hvala svim članovima ovog samostana, a napose hvala ocu gvardijanu fra Mati Matiću, samostanskom vikaru fra Anti Branku Periši, za konkretnu brigu i skrb za našeg fra Berislava, a posebno zahvaljujem časnim sestrama s. Ivani Džimbeg i s. Silvani Klapež, koje su mu, s ljubavlju i stručno, pružale pomoć.

Dragi fra Berislave, sjećam te se vrlo dobro kada si kao tridesetdvogodišnji svećenik došao za župnika na Župu Čvrljevo i ljeti po makadamskom putu punom kamenja i prašine dolazio u crkvu svetog Marka u Vinovu poučavati nas djecu o vjeri katoličkoj i pripremati nas za krizmu koju je na ljeto 1972. godine podijelio tadašnji šibenski biskup Josip Arnerić. Hvala ti na tome, ali i za sva dobra djela koja si, kao svećenik i redovnik, činio u Kristovo ime, tamo gdje te je Božja providnost slala. Počivaj u miru Božjem. Amen.

Smrt dragog fra Berislava dogodila se na Veliki ponedjeljak, kada se na misi čita događaj koji se zbio šest dana prije Pashe u kući Lazara i njegovih sestara Marte i Marije, kad je Marija pomašću pomazala Isusove noge i mirisom ispunila svu kuću.

Dok se u crkvi čitao taj odlomak evanđelja, u našem je samostanu, upravo tada preminuo naš brat fra Berislav uz koga su bile časne sestre s. Ivana i s. Silvana, one su zajednički moleći krunicu Božanskog milosrđa kojima su se pridružila braća iz samostana i u zajedništvu molitve, pratili brata fra Berislava, na putu u vječnost, da ulazeći u Kristovo Pashalno Otajstvo zadobije Njegovo otkupljenje.

Cijeli kršćanski, redovnički i svećenički život našeg fra Berislava vezan je uz Kristovo otajstvo, da njega upozna, po njemu živi i da naviješta Krista propetog i uskrslog. Fra Berislav je cijeloga svog svećeničkog života bio pastoralni djelatnik koji je neumorno navješćivao evanđelje i dijelio svete sakramente te, zahvaćen Kristovom ljubavlju prema drugome, neumorno karitativno djelovao pomažući potrebnima. Poslije plodnih godina rada, pred sedam godina fra Berislav se povukao u Samostan Gospe od Zdravlja ovdje u Splitu. Ovo razdoblje možemo označiti kao vrhunac zemaljskog hoda koje je označeno: patnjama, bolešću, nemoći i kušnjama, kroz koje je valjalo prolaziti i preseliti se u vječnost. U samostanskoj zajednici fra Berislav je imao dva neugasiva svjetla koja su mu davala duhovnu snagu: rana jutarnja sv. misa u samostanskoj kapelici i krunica koju je uvijek molio i držao u svojim rukama, koja mu je kao životni štit bila na stazi života. Znao bi mi stisnuti ruku i reći: Danas je…

Čvrsto je bio vezan uz obiteljski i rodni kraj, ljubio je svoju kršnu Hercegovinu i svaki dio domovine Hrvatske, radovao se svim njihovim uspjesima, a posebno novim duhovnim zvanjima, izgradnji i obnovi crkava, dječjih vrtića i staračkih domova i svakom pomaku dobra i pozitivnoga.

U ovom trenutku izražavam sućut cijeloj obitelji i rodbini fra Berislava, nosite ga u svojim srcima i sjećajte ga se u svojim molitvama.

Zahvaljujem osoblju neurologije, liječnicima i medicinskim sestrama KBC-a Firule koji su pokazali svu skrb da ublaže njegove boli. Zahvaljujem njegovim osobnim liječnicama koje su ga pratile i posjećivale. Ipak posebnu zahvalnost izražavam časnim sestrama s. Ivani i s. Silvani koje su spremno i s ljubavlju vodile brigu o njemu.

Zahvaljujem i svoj braći u samostanu koji su svojom nazočnošću iskazivali ljubav prema njemu i bratsko zajedništvo.

Uz zagovor Blažene Djevice Marije i sv. Frane, tebi, dragi fra Berislave, neka Gospodin bude nagrada i slavlje vječne radosti u krilu Uskrsloga.

Hvaljen Isus i Marija! Ožalošćeni puče Božji!

Kad umre fratar, ožalošćeni postaju rodbina!

Danas nas je u Svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu okupio naš fra Berislav Nikić kako bismo zahvalni u vjeri zamolili Stvoritelja da mu oprosti grijehe i nagradi dobra djela. Prije tri dana prestao je životni put našega dragog fra Berislava. Završila je svaka bol. Nastupio je čas kad nitko više ništa ne može učiniti. Od sada zemlja je stan njegovih tjelesnih ostataka, a nebo novi dom vječnoga mira (Ez 11,19; 18,31; 36,26, 1 Kor 14,33).

Napustio nas je i okupio u ovom svetištu fratar koji je davnog 12. studenoga 1939. godine krenuo na put iz prve postaje rodnih Ružića. Redale su se njegove životne postaje: Sinj, Visovac, Debar (Makedonija), Makarska, Zagreb, Drniš, Kadina Glavica, Čvrljevo, München, Traunreut, Wuppertal, Bonn, Zaostrog, Baška Voda i Rüsselsheim. Na posljednju postaju Split stigao je preko Münchena 2014. godine. Ovdje u Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu, u Velikom tjednu, preselio se u vječnost i vratio dušu Bogu da, vjerujem, u Nebu sa svetima slavi uskrsnuće.

Stariji će znati, a mlađima će biti teško dočarati što je značilo davnih 50-tih i 60-tih pa i 70-tih godina poći u fratre, studirati bogosloviju, postati svećenik, biti dušobrižnik pod komunističkim jednoumljem i misionariti među hrvatskim katolicima u Njemačkoj. Upravo su to godine fra Berislavova predanja kršćanskom odgoju, odlasku u fratre i djelovanja među hrvatskim vjernicima u Domovini i Njemačkoj. Bile su to godine pune tereta i kušnje pod budnim povećalom UDBA-e i UDBA-inih suradnika.

Prepoznatljive odrednice u fra Berislavovu životu bile su: ratne i poratne godine 1940-tih kad su partizani ubili četiri strica, znakovi uzništva u šibenskom kazamatu 1972. i briga za duhovnu obnovu hrvatskog naroda nakon oslobođenja od komunističkog uzništva i stvaranje hrvatske države. U Njemačkoj je, u kölnskoj nadbiskupiji, pronašao ljude koji su mu novčano pomagali ostvariti brojne projekte. U olujnim vremenima, od 1970. do povratka u Split 2014., pomagao je svojim nastupima, graditeljskim ostvarenjima, karitativnim i dobrotvornim akcijama – 30-tak bolničkih automobila koje je dobio, darovao je domovima zdravlja od Kaštel Sućurca do Nevesinja i od Dubrovnika do Osijeka, a podizanje i ukrašavanje crkvenih objekata pomagao je od Vareša, preko Hercegovine do velebnog mozaika u Makarskoj. Brojnim prognanicima i izbjeglicama Caritas u Zaostrogu godinama je ublažavao ratne strahote. Na taj način fra Berislav je u životu običnih ljudi, kao i u zajednicama, kulturnoj baštini i zdravstvu ostavio dubok i neizbrisiv trag. Mjesta u kojima je zasijao zrno dobrote, poput zaziva u Gospinim litanijama, često je ponavljao.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman dodijelio mu je odličje Kraljice Katarine Zrinske.

Fra Berislav je u nemirnim vremenima proživio svoj život, svoje franjevaštvo i godine svog svećeništva. Nije se predao. I kada su mu fizičke snage bivale slabije, prikazivao je svoje molitve svete krunice i žrtve za Narod, Crkvu i Provinciju. Tako je svojom kršćanskom, domoljubnom, redovničkom ljubavlju, neumornošću, marljivošću, radom i trpljenjem obavljao svoj svećenički poziv (Usp. Sažeci dokumenata župe Bast – Baška Voda, Ružići – Baška Voda, 2004., str. 498.-575.).

Oče Provincijale, uime ružićke župe čiju je crkvu i fra Berislav ukrašavao i hercegovačkih fratara, časnih sestara i okrijepljenih siromaha osobno mu zahvaljujem za sve darove, a s Vama i fratrima ostajem u duhovnoj blizini i molitvi za dragog fra Berislava!

Vjerujemo i ponizno molimo Onoga u čije je ruke stavio cijeli svoj život da ga pozove riječima: „Fra Berislave, slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga“ (Mt 25,14-30 – Mt 25, 21. 23.). Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Počivao u miru! Amen.

Mnogopoštovani Oče provincijale!

Primili smo vijest da je preminuo član Vaše provincije Presvetog Otkupitelja fra Berislav Mikić. Pokojni fra Berislav bio je revan svećenik i redovnik te vrlo aktivan na polju pastoralnog djelovanja koje je vršio u raznim župama u Domovini kao i u inozemnoj pastvi u različitim sredinama za naše iseljenike. Uz svoju službu navjestitelja riječi Božje, slavlja svetih sakramenata i katehete, bio je i graditelj crkava gdje je to bilo potrebno.

Zahvaljujemo mu na svemu dobru koje je ugradio u život naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovaj navjestitelj kraljevstva Božjega u Domovini i inozemstvu završio je svoje ovozemaljsko hodočašće u tjednu spomena muke, križa i uskrsnuća Gospodinova, te se preselio u nebesku domovinu.

Neka Gospodin kojemu je nastojao vjerno služiti, sve njegove križeve i patnje, kao i samu smrt preobrazi u slavu svoga uskrsnuća.

Počivao u miru Božjem.

Mnogopoštovani Oče,

Saznao sam sinoć za smrt Vašega subrata fra Berislava Nikića te Vam stoga ovim putem želim izraziti iskrenu kršćansku sućut te ujedno zamoliti da moju sućut prenesete i cijeloj Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja.

Još jedan svećenik i redovnik, koji je bio djelatan u Hrvatskoj inozemnoj pastvi, odlazi u krilo Očevo primiti zasluženu nagradu za sve dobro što je tijekom života činio. Više od trideset godina služio je duhovnim i pastoralnim potrebama naših iseljenika i njihovih potomaka u Münchenu, Traunreutu, Wuppertalu, Bonnu i Rüsselsheimu te zacijelo ostavio duboki trag u životima ljudi koje je susretao.

U ozračju Velikoga tjedna i najvećih otajstava naše vjere pridružujem Vam se u zajedničkoj molitvi za dušu pokojnog fra Berislava te srdačno pozdravljam u Gospodinu!

vlč. dr. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj

Poštovani,

U povodu smrti istaknutog člana Vaše franjevačke obitelji fra Berislava Nikića, u ime općine Grude i osobno izražavam najdublju ljudsku i kršćansku sućut Vama i svoj braći Provincije Presvetog Otkupitelja.

Njegova povezanost s rodnim krajem uvijek je bila velika a posebno u Domovinskom ratu, te će ga se žitelji općine Grude uvijek sjećati sa zahvalnošću.

Počivao u miru Božjem.

Poštovana obitelji i braćo franjevci!

Iskrena sućut povodom privremenog rastanka od vašega i našega fra Berislava!

Počivao u miru Božjem!

Mnogopoštovani oče Provincijale!

Jučer sam, čekajući predavanje na Katoličko – bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, primio vijest o usnuću nekadašnjega župnika župe Bast – Baška Voda fra Berislava Nikića. Njegova smrt nije nas iznenadila i zatekla jer je već duže vrijeme, bolovao od različitih bolesti. Stoga, možemo konstatirati kako je pravo čudo da je poživio ovoliko dugo.

Ipak, u ovoj se prigodi osjećajima iskrenoga poštovanja i zahvalnosti, rado u sjećanje dozivljem naše povremene susrete u samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, u kojem sam ga pohađao. Iako je, zbog načeta zdravlja, povremeno ponavljao rečeno, u srce, pamet i misli su mi se usjekli njegovi doživljaji o boravku u šibenskom zatvoru, gdje je, kao mladi župnik Čvrljeva bio zatvoren, a izbavio ga je pok. biskup Josip Arnerić, o njegovim poznanstvima u Njemačkoj i bezbrojnim akcijama što ih je, upravo preko tih poznanstava poduzimao za vrijeme Domovinskoga rata. No, budući da živim u Promajni, osobito je energično govorio o gradnji crkve Svih svetih, blagoslovljenoj na dan hrvatske državnosti, 30. svibnja jubilarne 2000. godine. 

Za njega je korizma završila na početku Svetoga tjedna u kojem slavimo spomen na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće pa se čvrsto nadam da je već u punini iskusio radost vazmenoga slavlja u vječnosti!

Vama, oče Provincijale,a preko Vas, članovima Provincije izražavam iskrenu sućut želeći svima vama sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Kristova uskrsnuća!

Počivao u miru Božjem!