Sprovod fra Mate Topića
U utorak 29. prosinca 2020. održani su sprovodni obredi za fra Matu Topića koji je nakon kratke bolesti uzrokovane koronavirusom blago u Gospodinu preminuo u ranim jutarnjim satima 27. prosinca 2020. u bolnici u Šibeniku u 68. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva. Fra Mate je bio član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a „sestrica smrt“ pohodila ga je na službi predstojnika redovničke kuće na Gorici i bolničkog kapelana u Šibeniku, a redovito je slavio i misna slavlja u matičnoj kući šibenskih franjevki od Bezgrješne.
Sahranjen je u franjevačkoj grobnici na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Slavlje sprovoda započelo je u 14 sati, a predvodio ga je fra Mario Radman, gvardijan i župnik na Šubićevcu. Uz vjernike Krešimirova grada, rodbinu, prijatelje i znance, sprovodnim obredima prisustvovali su i svećenici, među kojima mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup, fra Marko Mrše, provincijal, don Tomislav Puljić, dekan, i drugi. I mnoge redovnice koje djeluju u Šibeniku molile su za pokoj fra Matine duše.
Nakon ukopa, u samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog slavljena je misa zadušnica za pok. fra Matu, a predsjedao je šibenski biskup mons. Rogić. Koncelebrirali su provincijal fra Marko, gvardijan fra Mario i još petnaestak svećenika. Obredničar kod slavlja bio je fra Lazar Perica, a liturgijsko pjevanje animirali su članovi vokalnog sastava „Cor Christi“. Kako je i bilo najavljeno, euharistijsko slavlje s početkom u 15 sati uživo je prenosila Facebook stranica franjevačkog samostana na Šubićevcu, što su mogli pratiti svi oni koji zbog ograničenja uslijed pandemije nisu mogli doći u Šibenik.
Biskup Tomislav Rogić kazao je u homiliji da prikazuje svetu misu za pokojnog fra Matu Topića koji nas je napustio u neobičnim vremenima, kada je strah od bolesti i smrti prisutniji nego inače. „Opraštamo se od njega i molimo Boga za fra Matu, koji je među nama bio znak nade, vjere i pouzdanja u Boga. Osobito po svojoj službi bolničkog kapelana koju je tolike godine s puno ljubavi vršio. Često se susretao s osobama koju su ga trebale na smrtnom času da im donese Isusa, da ih s Isusom pomiri, da moli za njihovo ozdravljenje, ako je Božja volja da ih i pripremi za susret s Ocem Nebeskim. Znao je reći: ‘Evo vraćam se od bolesnika. Podijelio sam svete sakramente. Molili smo za snagu i ozdravljenje, a sada što Bog da. Sve je u Božjoj ruci’“.
„Tako smo se i mi svi posljednjih tjedana molili za fra Matu kad je njega Bog stavio na posljednju kušnju i dao mu križ bolesti. I zadnji put kad smo se čuli, prije pogoršanja, bio je pun vedrine i nade da će se uskoro vratiti svojoj službi. Gospod je odlučio drugačije. Plemenitu dušu fra Mate bolima je pročistio i pozvao k sebi. Sve je u Božjoj ruci!“ kazao je biskup Rogić.
Biskup je istakao da je fra Mate svojom jednostavnošću i svjedočenjem vjere uspijevao približiti Krista vjernicima, osobito najpotrebnijima koji su u teškoćama bolesti tražili Božju snagu i utjehu. To je bila vjera u kojoj je živio, djelovao i nosio se s poteškoćama, pouzdajući se od Gospodina. Mons. Rogić mu je zahvalio na svjedočanstvu vjere, svećeničkog i redovničkog služenja; blizini i toplini kojom je zračio i mnoge zadužio.
Na kraju misnog slavlja oproštajne govore izrekli su fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Željo Tolić, profesor na KBF-u u Splitu i župnik u Slivnu i fra Mario Radman, gvardijan.
Preuzeto: http://subicevac.hr/sprovod-i-misa-za-pok-fra-matu-topica/Homilija mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa
Poštovani provincijalu fra Marko, braćo franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja, najbliži pokojnog fra Mate, okupljena braćo i sestre u vjeri Kristovoj!
Prikazujemo ovu svetu misu za pokojnog fra Matu Topića koji nas je napustio u ovim neobičnim vremenima kada je strah od bolesti i smrti prisutniji nego inače. Opraštamo se od njega i molimo Boga za fra Matu koji je među nama bio znak nade, vjere i pouzdanja u Boga. Osobito po svojoj službi bolničkog kapelana koju je tolike godine s puno ljubavi vršio. Često se susretao s osobama koju su ga trebale na smrtnom času da im donese Isusa, da ih s Isusom pomiri, da moli za njihovo ozdravljenje, a ako je Božja volja, da ih pripremi za susret s Ocem Nebeskim. Znao je reći: „Evo vraćam se od bolesnika. Podijelio sam svete sakramente. Molili smo za snagu i ozdravljenje, a sada što Bog da. Sve je u Božjoj ruci.“
Tako smo se i mi posljednjih tjedana molili za fra Matu kad je njega Bog stavio na posljednju kušnju i dao mu križ bolesti. I posljednji put kad smo se čuli, prije pogoršanja, bio je pun vedrine i nade kako će se uskoro vratiti svojoj službi. Gospod je odlučio drugačije. Plemenitu dušu fra Mate bolima je pročistio i pozvao k sebi. – Sve je u Božjoj ruci!
Toga smo, vjerujem, svi svjesniji ovih posljednjih mjeseci.
U tuzi rastanka Božja riječ donosi utjehu, daje smisao i vodi životnoj istini od koje ne možemo pobjeći. Ljudski život na zemlji ima svoj kraj, svoj prijelaz u vječnost. U božićnom vremenu dublje doživljavamo tajnu silaska Božjeg među ljude. Sin Božji rađa se od Djevice Marije, uzima ljudsko tijelo prolaznosti da bi svakom čovjeku omogućio dolazak u Božju vječnost, u kuću Očevu.
Knjiga Tužaljki žaluje nad prolaznošću ljudskog života, nad teškoćama kroz koje nam je proći, ali se na tome ne zaustavlja. Okreće se Božjoj dobroti, Božjem milosrđu koje ne može presušiti, nestati, nego se svakog dana obnavlja. Pisac kliče:
Tvoja je vjernost velika! ‘Gospodin je dio moj’, veli mi duša, ‘i zato se u nj pouzdajem’. Dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje!
Pavao piše Korinćanima da se ne brinu što se naš zemaljski šator raspada. Dom, vječan i nerukotvoren imamo kod Boga.
Sada hodimo u vjeri, ne u gledanju tog doma, nego u vjeri i nadi Kristova uskrsnuća koji je pobijedio i grijeh i smrt i prolaznost. I poziva nas da se uselimo kod Gospodina. Do tada puni smo pouzdanja i trudimo se da mu omilimo.
Pred Kristom nam se pojaviti. Onim Isusom Kristom koji se iz ljubavi za čovjeka rodio u štali i umro na križu. A onda su pukle grobne stijene i Gospodin je obećao vječno spasenje.
U evanđelju sam Isus hrabri svoje učenike: Ne uznemirujte se, u Boga vjerujte i u mene vjerujte. Pripravio sam vam mjesto. Doći ću i uzeti vas k sebi da budete gdje sam Ja. On koji je Put, Istina i Život omogućio nam je da dođemo k Ocu.
Sišao je k nama da bi postao naš PUT prema Bogu.
Objavio nam je ljubav Božju i otvorio oči za Istinu o Bogu i čovjeku. Podario nam je pristup u vječni Život da On sam postane naš život zauvijek.
Razmišljajući o tim istinama naše vjere zapravo prepoznajemo kako se to oslikavalo u životu i djelovanju fra Mate. On je Krista svojom jednostavnošću i svjedočenjem vjere uspijevao približiti vjernicima, osobito najpotrebnijima koji su u teškoćama bolesti tražili Božju snagu i utjehu. To je bila vjera u kojoj je živio, djelovao i nosio se s poteškoćama, pouzdajući se od Gospodina.
Fra Mate, hvala na tom svjedočanstvu vjere, svećeničkog i redovničkog služenja, Vaše blizine i topline kojom ste zračili i mnoge zadužili. Neka Vas nebeski Otac primi u dom koji vam je pripravio i u koji vas je pozvao.
Gospodine, Ti si Krist, Božji Sin koji nas je došao spasiti i k sebi dovesti. Fra Mate je primio Tvoj posljednji poziv da napusti ovaj stvoreni svijet, da ona nada i vjera koju je živio i svjedočio, u kojoj je hodio, postane sada njegova stvarnost zauvijek!
Molimo Te ovom svetom misnom žrtvom da se fra Mate zauvijek u Tebi raduje.
Amen.
Oproštajni govori:
Fra Marko Mrše, provincijski ministarPoštovani oče biskupe Tomislave, gvardijane i župniče fra Mario, braćo svećenici, redovnici, redovnice, poštovana rodbino, dragi prijatelji i znanci pokojnog fra Mate Topića, draga braćo i sestre u Kristu! Sredstva društvenog priopćavanja već nas punih 10 mjeseci svakodnevno izvješćuju o broju ljudi koji imaju bilo kakve veze s koronavirusom, a koji je dobrano promijenio način naših života. Ti brojevi su se odnosili na one ljude koji su na taj virus pozitivni, na one koji su od njega oboljeli, kao i na ljude koji su završili na respiratoru ili pak one koji su od nje ili s njom preminuli, ne samo u našoj domovini, nego i u susjedstvu, kao i u čitavom svijetu. Slušajući i čitajući svakodnevno te brojke, s vremenom smo se na njih nekako naviknuli, usudio bih se reći da smo te brojke prestali registrirati na način kako smo ih doživljavali u početku, možda zato što ne znamo o kojim se ljudima radi, ne znamo njihova imena. Žalimo za njima, ali ne na isti način kao za onima koji su nam bliski rodbinski, prijateljski ili po redovničkom staležu. No, sasvim je drugačiji doživljaj i osjećaj kad se ova priča dotakne nas osobno ili pogodi neke od naših bližnjih, konkretne ljude koje poznajemo, nekoga s imenom i prezimenom. Jedan od takvih, dobrih i nadasve dragih ljudi, koji životnu bitku s koronavirusom nije uspio dobiti, bio je naš fra Mate. A toliko smo se žarko i iskreno nadali, tu nadu krijepili i tješili se činjenicom da su mnogi bili u sličnoj situaciji pa su se izvukli, vratili su se u život pa će tako i on. Ta nada se i kod mene dodatno probudila kada sam ga tijekom njegove bolesti čuo telefonom. Tom prilikom mi je, glasom, koji je ukazivao da je bolestan, umoran i iscrpljen rekao: „Provincijale, nešto sam bolje. Nadam se da ću se, uz Božju pomoć, oporaviti i da će sve dobro završiti.“ I ja sam se tome nadao. Bogu smo upućivali svoje molitve za njegovo zdravlje, ali fra Matina pluća, nažalost, nisu izdržala i on je, pet tjedana od pojave simptoma, u 68. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva, svetim sakramentima okrijepljen, preminuo u nedjelju 27. prosinca 2020. godine. Maloprije smo ga ispratili na šibenskom groblju Kvanj. Ispratili smo redovnika-franjevca i svećenika, vjernog pregaoca na njivi Gospodnjoj, pravog sina svoje domovine i tješitelja ljudskih duša. A u crkvi svetog Ante ovdje na Šubićevcu prikazali smo Bogu misu i molili se za pokoj njegove duše. Ispraćajem na groblju i molitvom ovdje u crkvi iskazali smo i iskazujemo mu poštovanje i zahvalnost za sve što je učinio u svom svećeničkom i redovničkom životu. A učinio je puno na vidljivom, a još više na nevidljivom, ali stvarnom, duhovnom planu. Ovu izjavu i ovu rečenicu prepoznat će svi oni kojima je fra Mate bio blizak, kojima je bio tješitelj, duhovnik, prijatelj, kojima je bio primjer dosljednog vjernika, pravog i skromnog redovnika i primjernog svećenika koji je volio čovjeka, a volio je čovjeka, jer je volio svoj poziv, a sve zato što je volio Boga. Citirat ću jedno svjedočanstvo o njemu, koje pokazuje koliko je nevidljivog dobra učinio, a koje sam jučer pročitao: Kolikima je vratio osmijeh na lice, osokolio ih, prinosio molitve i mise, kolike je ispratio Ocu, trčeći usred dana i noći u bolnicu; na odjel, u intenzivnu, na hitnu, doma, gdje god se pokazala potreba. Pronosio je svjetlo u ovom svijetu, pronosio je i svjedočio Krista, kojemu je služio, služeći bratu čovjeku. Dobro je znao značenje Isusove rečenice: Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. S pravom se nadamo da je postigao svrhu i cilj ovozemaljskog života i da je zaslužio vječni život i vječno spasenje. Evo nekoliko osnovnih podataka o fra Matinome životnom putu (opširniji podaci bit će objavljeni na mrežnoj stranici naše Provincije i u našem VP): Fra Mate je iz Župe Ogorje, rođen u Muću Donjem, prije točno 67 godina i dva mjeseca. Otac mu je Stjepan i majka Marija r. Radnić. Osnovnu školu završio je u Muću Donjem, a nakon toga primljen je u Franjevačko sjemenište u Sinju gdje je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju, a onda je 1971. godine na Visovcu započeo godinu novicijata, gdje je godinu dana kasnije položio prve redovničke zavjete. Svečane zavjete položio je u Makarskoj. Dvije godine kasnije u Sinju ga je za đakona zaredio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić, koji ga je godinu dana kasnije u Otoku kod Sinja zaredio i za svećenika, a petnaest dana nakon ređenja u Ogorju je proslavio mladu misu. Kao mladomisniku 1979. godine povjerena mu je služba župnog vikara u Vrlici na kojoj je ostao tri godine. Isto toliko vremena proveo je kao župnik u Lećevici i upravitelj Župe Radošić, a nakon toga 9 godina bio je župnik u Dubravi kod Šibenika i u tom je razdoblju kratko bio upravitelj župe Šibenik-Šubićevac. Nakon toga fra Mate je od 1989. pa do svoje smrti 2020. proveo u Samostanu svetog Lovre u Šibeniku, dva puta kao samostanski vikar, potom u dva navrata kao gvardijan, zatim je 20 godina bio bolnički kapelan i 10 godina zatvorski kapelan. Dok je u prvom mandatu bio gvardijan, dva mjeseca je bio privremeni upravitelj Župe Dubrava (Šibenik). Od 2009. Samostan sv. Lovre postao je područna kuća čiji je on bio upravitelj do svoje smrti. Uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime zahvaljujem Bogu za dar svećenika i redovnika fra Mate Topića. Usuđujem se zahvaliti Bogu i uime svih onih kojima je fra Mate pokazao svoje dobre ljudske, vjerničke, redovničke i svećeničke osobine, svima onima kojima je na bilo koji način pružio pomoć, svojim riječima, svojim djelima i svojim primjerom. Poštovana rodbino, prijatelji i znanci našega fra Mate, draga obitelji Topić (Zdravko i Ane), siguran sam da bismo kad bismo mogli, rado vratili vrijeme, rado bismo fra Matu vratili u život, ali ne možemo. Ali možemo ga Bogu dobrom preporučiti, moliti se za njegovu dušu i u svojim molitvama i sjećanju nikada ga ne zaboraviti. S vjerom u Kristovo uskrsnuće, upućujem vam izraze najiskrenije sućuti uime svih članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime. Dragi fra Mate, dok se od tebe opraštam, u mojim ušima još odzvanja tvoj glas i neću ga zaboraviti. Uime naše Provincije iskazujem ti zahvalnost za sve dobro koje si učinio u svom pastoralnom djelovanju za dobrobit naroda koji ti je bio povjeren, braći fratrima kojima si bio redovnički poglavar, a osobito za sve ono što si, kao bolnički i zatvorski kapelan, a kao skroman, samozatajan i nenametljiv redovnik i svećenik, dobra učinio ljudima u potrebi. Bio si svjestan da si to činio i za dobrobit naše Provincije, Franjevačkog reda i Crkve. Hvala ti na svekolikom zauzetom i predanom radu, tvojoj dosljednosti i požrtvovnosti. Neka Gospodin nagradi sve dobro i plemenito u tvom životu, neka te nagradi vječnim životom u koji si duboko vjerovao. Gospodine Bože, podari mu radosti života vječnoga! Počivao u miru Božjem!
Fra Željko Tolić
Mnogopoštovani, Preuzvišeni, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani vjernici!
Ono što je u posljednje vrijeme bilo tako izvjesno, to se pred dva dana, na blagdan Svete obitelji i ljubljenog Isusova učenika apostola Ivana, i dogodilo: fra Mate Topić, dragi brat i prijatelj, rastao se s ovim sumornim svijetom te se jednom dugom cestom – bez zastoja, skretanja i osvrtanja – zaputio onamo gdje ćemo svi jednog dana stati: pred prijestolje i sudište Božje. Za njega, a jednog dana i za svakog od nas, ovo je vrijeme isteklo i ovaj je svijet završio. Sve što je do sada bilo, završilo je i zamijenilo se novim stanjem i postojanjem, kakvo ljudsko oko nije vidjelo niti uho čulo, a pripravljeno je za one koji Bogu vjeruju i u Njega svoje nade polažu. Na blagdan sv. Ivana apostola fra Matinu ovozemnu trku i vrevu zamijenila je nebeska utiha. Njegovu vjeru i nadu zamijenila je neprolazna Božja ljubav, a njegovu vojujuću Crkvu, Provinciju, braću fratre i svećenike, rodbinu i brojne prijatelje zamijenilo je društvo Božjih ugodnika i svetaca. Ukratko, ovo nebo i ova zemlja za njega su u nedjelju navijeke uminuli i on se, kako vjerujemo i ispovijedamo, pridružio stanovnicima novog reda i poretka u kojemu ništa zarazno i smrtonosno ne postoji. I gdje je radost vječna.
Fra Mate je bio službeni predstavnik naše Provincije na raznim mjestima i povjerenim mu dužnostima. Jedna od njegovih postaja, najduža i nedvojbeno najdraža, bio je Samostan sv. Lovre, na šibenskoj Gorici, gdje je u svojstvu gvardijana, samostanskog člana i vjernog čuvara proveo brojne godine. Tu sam ga 1998. upoznao, dok sam prpao po arhivu u bratskom Samostanu sv. Franje, tražeći povijesnu građu za svoju doktorsku tezu. Tu smo se zatim sprijateljili i zavoljeli i kasnije, u mnogim prigodama – on kao gvardijan, a ja kao provincijal – razgovarali i dogovarali, dublje upoznavali i naše, jednom uspostavljeno prijateljstvo, dodatno produbljivali i čvrsto cementirali. I upravo to, snažno i zacementirano prijateljstvo i iskreno bratstvo, razlog je zbog kojega u ovom trenutku stojim pred vama i govorim. I što ću reći, samo je i jedino istina. A želim reći kako slijedi:
Fra Mate Topić, iz moje perspektive i doživljaja, bijaše blag, jednostavan, mirotvoran, druželjubiv, nenametljiv i susretljiv. Kao fratar i svećenik nije nosio samo fratarski habit i svećeničku misnicu izvana, nego s njima i stotine tuđih problema iznutra. Njegov bijeli bolnički ogrtač, koji je na svom radnom mjestu bolničkog dušobrižnika stalno nosio, nije upućivao samo na njegovo radno mjesto, već je istodobno bio i njegov dušobrižnički profil i rukopis duhovnika, tješitelja, pomoćnika i ispovjednika ili, duhovnim rječnikom kazano, anđela Božje utjehe u ljudskoj boli i nevolji. Mnogo sam puta čuo da ga pacijenti i osoblje bolnice vole, cijene i poštuju – tri velike riječi koje svatko od nas želi čuti na mjestima svoga boravka i službe. Tri riječi, ali dovoljno jake i upečatljive da u ovoj njegovoj misi zadušnici spontano mame uzdah – blagoslovljen budi Bog!
Fra Mate Topić u uredskim stvarima bijaše pedantan, savjestan i uredan. Sve što je trebalo u samostanske knjige upisati i zapisati, on je to uredno napravio, zaveo i posložio. Samostanska administracija bila je njegova dužnost i on ju je savjesno vodio i obavljao. Suptilnost, sređenost i veličina jedne duše nije u tome kako se na vani predstavlja, već kako svoje dužnosti vrši i obavlja. Zbog te njegove uredske pedantnosti i savjesnosti, što drugo doli opet – blagoslovljen budi Bog!
Fra Mate Topić u pastoralnom djelovanju bijaše marljiv i gorljiv, naprosto neumoran. Samostanska crkva nije bila župna, ali svejedno, fra Mate je sve nedjelje i blagdane, razne pobožnosti i crkvene svečanosti marljivo, zdušno i predano obavljao kao da se radilo o katedrali i najvitalnijoj župnoj zajednici. Zbog toga – blagoslovljen budi Bog!
Fra Mate Topić na materijalnom polju bijaše aktivan i poduzetan. U dekretu svakog fratra kad odlazi na neku župu ili pak preuzima službu gvardijana, među ostalim, stoji i to da, uz duhovno-pastoralno djelovanje, treba voditi brigu i o materijalnim dobrima bilo u župi ili u samostanu. Fra Mati to i nije trebalo pisati niti mu to napominjati, jer je na tom području uvijek bio marljiv i aktivan, a nikada bezbrižan, indiferentan i pasivan. U Samostanu sv. Lovre on se trudio, popravljao i gradio. I kao gvardijan vidljiv trag ostavio. Zbog te njegove brige i mara – blagoslovljen budi Bog!
Fra Mate Topić na području kulturne baštine bijaše osjetljiv, brižan i odgovoran. Samostan sv. Lovre kulturna je baština, unutar čijih se zidina također nalazi ogromno kulturno blago. Fra Mate je volio jedno i drugo: i samostanske zidine i njihovo blago. Oboje je čuvao, uređivao, brisao, čistio, meo i, često, prašinu gutao. Za tu njegovu ljubav i nastojanje da postojeća samostanska baština ne propadne, nego da se očuva i uredi – blagoslovljen budi Bog!
Dragi fra Mate! Mnoga tvoja redovnička subraća, svećenici, časne sestre i šibenski vjernici zasigurno su željeli biti danas na Tvome iznenadnom sprovodu: jer su te voljeli i iznimno poštovali. Ali zbog ovog užasa svjetskih razmjera, uslijed kojega si nas i napustio, to ne mogu učiniti. Ali s tobom su. I na Tvom sprovodu i ovdje na misi. I tužni su, jer si ostao dio priče u mnogim životima. Na fini si način svoju priču čovjeka, fratra i svećenika utkao u mnoge živote. I to je teško izbrisati, baš kao i suze koje im danas bez pozivnice klize niz obraze. Zato, u svoje ime, dragi brate i prijatelju, kao i uime svih onih u kojima si se trajno nastanio, izgovaram: Hvala ti, fra Mate! I nadodajem: Bog te dao, Bog te sada k sebi uzeo. Njegov si oduvijek bio i Njemu se sada navijeke vraćaš. Blagoslovljen budi Bog!
Fra Mario Radman, gvardijan u Šibeniku
Preuzvišeni oče biskupe, mnogopoštovani oče provincijale, poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Mate, draga braćo i sestre u Kristu!
Uime fratara koji žive u samostanu i samostanskom okružju te uime vjernika ove župe opraštam se od našeg fra Mate, redovnika i svećenika. Opraštamo se od pokojnog fra Mate kao što se Isus opraštao od svojih učenika. Isus im je rekao: A kamo ja odlazim, znate put. (Iv 14, 4) Toma mu je odgovorio: Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? (Iv 14, 5) Isus mu je odgovorio: Ja sam Put i Istina i Život. (Iv 14, 6a) Pokojni fra Mate započeo je svoj životni put u svojoj obitelji, u splitskoj zagori, u selu Bidnić, Župa Ogorje. Bio je dijete Zagore po karakteru i ponašanju, i kroz župničku službu koju je vršio u Lećevici (1982. – 1985.) mogao je iskusiti siromaštvo i osamljenost seoskog župnika. U prikladnom društvu volio je zapjevati zagorske „bećarske“ pjesme, a mnogo ih je znao napamet.
Fra Mate je većinu svoga svećeničkog života i službe proveo u Šibeniku kao dobri samarijanac, od 1985. sve do svoje smrti, to jest punih 35 godina. Najprije je živio u župnoj kući Župe Gospe van Grada, a od 1989. u Samostanu sv. Lovre na Gorici. Vršio je službu župnika u Dubravi od 1985. do 1994., a poslije toga bio je vikar, a potom i gvardijan Samostana sv. Lovre. Od 2000. g. pa do svoje smrti bio je bolnički kapelan u KBC-u u Šibeniku.
Fra Mate je pored navedenih službi kroz više godina duhovno posluživao – slavio sv. mise i ispovijedao – samostane časnih sestara, Družbu sestara franjevki od Bezgrješne i sestre benediktinke u Šibeniku. Osim toga fra Mate je rado pomagao okolnim župnicima prigodom velikih blagdana ili kod blagoslova obitelji.
Volio je društvo svojih fratara, pa je tako zadnjih godina dva puta dnevno pješice dolazio iz grada od Samostana sv. Lovre do Šubićevca u Samostan sv. Ante na zajednički objed s braćom. Vrijedno je spomenuti da je rado posluživao braću kod ručka i večere. Nije dozvoljavao da itko drugi iz kuhinje donosi hranu, dijeli i kupi tanjure i pribor za jelo. Služenje je bila njegova strast i zadovoljstvo.
Za fra Matu bih rekao da je općenito bio vrlo uslužan – jedva je čekao nekome učiniti uslugu. Kao bolnički kapelan bio je veoma revan, uvijek je bio spreman nakon zaprimljenog telefonskog poziva odmah poći do bolesnika koji je u patnji, onog bolesnika patnika kod kojeg je na koncu i sam osjetio bolest i patnju. Sve te godine službe nikada nije uzeo godišnji odmor. Mi fratri smo ga znali i koriti zato što se ne odvaja od mobitela, ni po danu ni po noći, ni za vrijeme ručka, pa ni za vrijeme zajedničke molitve.
Rado je dijelio svete sakramente ispovijedi i pričesti bolesnicima ako su za to bili pripravni ili barem bolesničko pomazanje na smrt bolesnima. Vjerujemo da je na taj način mnogima dao propusnicu u nebo i da će ga mnogi pri njegovu dolasku tamo prepoznati i sv. Petru preporučiti.
U pristupu ljudima bio je jednostavan i spontan. Imao je nevjerojatnu sposobnost pamćenja osobnih imena. U župama u kojima je bio na službi, pa i u onima u kojima je povremeno pomagao blagoslivljati obitelji, znao je imena sviju koje je susretao. Fra Mate je bio veoma revan i točan u vršenju svoje službe. U crkvi sv. Lovre njegovao je tradicionalne pobožnosti kao što su pobožnost Presvetom srcu Isusovu, Gospi i sv. Josipu. Posebno ističem njegovu pobožnost prema Gospi, koja se mogla vidjeti i u njegovome svakodnevnom životu. Čak i u zvuku melodije na njegovom mobitelu Došli smo ti, Majko draga možemo vidjeti koliko je volio Gospu i koliko joj je bio predan. Svoju zadnju misu slavio je na Gospu od Zdravlja, a preminuo je na blagdan Sv. obitelji. Uvjeren sam da ga je Majka dočekala i dovela pred lice svoga Sina.
Fra Mate je bio i veliki hrvatski rodoljub, pa je u crkvi sv. Lovre sa svojim vjernicima mjesečno molio za našu Domovinu. Bio je žalostan što u Hrvatskoj nema više narodnog jedinstva i njegovanja nacionalnih vrijednosti za koje su naši branitelji u Domovinskom ratu dali svoje živote.
Svi smo žalosni što nas je, po našem ljudskom sudu, prerano napustio. Žalosni smo i zbog toga što će biti teško naći nekoga koji će ga moći zamijeniti. Nas svećenika je sve manje i zato moramo još više moliti i na tome raditi da bude više novih duhovnih, tj. redovničkih i svećeničkih zvanja.
Dragi fra Mate, dok se s tugom u srcu rastajemo od tebe, tješimo se i čvrsto vjerujemo da si prispio u kuću Oca svojega, k Bogu, radosti svojoj.
Dužnu zahvalnost izričem medicinskom osoblju KBC-a Šibenik, na brizi i trudu u ovih zadnjih mjesec dana koje su ulagali oko fra Mate, a posebno dr. Jasminki Brkičić koja je omogućila da fra Mate primi posljednje sakramente koje mu je podijelio fra Lazar Perica, samostanski vikar i župnik Bilica.
Posebnu zahvalnost izričem njegovoj rodbini obitelji Kokot koja je fra Mati bila desna ruka oko uređenja i brige za Samostan sv. Lovre. Hvala molitvenim grupama i vjernicima koji su ustrajno molili za fra Matu. Zahvaljujem Vokalnom sastavu Cor Christi s voditeljicom dr. Evom Čubrić, koji su danas svojim pjevanjem animirali ovu sprovodnu svetu misu, ali i za svu suradnju koju su godinama ostvarivali s našim bratom fra Matom te mu bili na raspolaganju.
Danas molimo da fra Matina smrt bude blagoslov za ovaj naš grad i za sve koji smo s njim životno povezani na ovozemaljskom putu. Danas mu kažemo hvala i doviđenja u vječnosti.
Poštovana obitelji pok. fra Mate, ujedinjeni smo danas s vama u vašoj boli i žalosti, ali i u zahvalnosti Bogu za život vašeg i našeg fra Mate, kao i u molitvi za njegov vječni pokoj. Stoga, iskreni pozdrav i kršćanska sućut svoj bližoj i daljnjoj rodbini pokojnog fra Mate. Vjerujem, fra Mate, da si svoju vječnost počeo pozivom Dobrog Pastira s kojim si surađivao kroz život: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost svoga gospodara! Skupa s Njime i ostalim pravednicima počivaj u miru! Zahvaljujem svima što ste došli na oproštaj od našega dragog brata fra Mate.
† Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Sućuti:
Družba sestara franjevki od Bezgrješne
Mnogopoštovani fra Marko!
Prigodom preminuća našeg dragog fra Mate Topića izražavamo Vama i cijeloj Vašoj Provinciji iskrenu sućut.
Ujutro na svetkovinu Svete Obitelji, nakon svete Mise koju smo slavile s kapelanom župe Gospe van grada fra Ivom Rastočićem za fra Matu, pogodila nas je vijest da je fra Mate u ranim jutarnjim satima preminuo. Znali smo da je u teškom stanju ali u molitvi smo se nadali da će fra Mate dobiti ovu bitku s corona virusom. Međutim, on se preselio u vječnost. Zahvalne smo Bogu za njegov život, za njegovo vjerno služenje Crkvi, svojoj Provinciji i svim ljudima kojima je tijekom života bio poslan. Dugi niz godina živio je i djelovao u Šibeniku i Šibenskoj biskupiji. Naša redovnička zajednica s njim je bila na poseban način povezana jer je on bio vjerni čuvar samostana i crkve sv. Lovre u kojoj je grobnica naših sestara, a prva je u njoj pokopana naša sveta utemeljiteljica Službenica Božja majka Klara Žižić. Osim toga on je bio od 21. veljače 2011. naš samostanski kapelan u kući matici i redovito je kroz tjedan slavio s nama svetu Misu, a od 30. 11. 2014., osim običnim danima, slavio je i nedjeljom s nama svetu Misu. U subotu 21. studenoga ove godine u našoj samostanskoj kapeli, koja je posvećena Gospi od Zdravlja, a ujedno je to i mjesečni spomendan smrti naše majke Klare, slavio je svetu Misu i uputio nam, kao i svake nedjelje i blagdana, prigodnu propovijed i izložio je Presveti sakrament na klanjanje sestrama. Sutradan, rano ujutro poslao je poruku da ima temperaturu i da neće moći imati svetu Misu. Tako je on s nama 21. studenoga slavio posljednju svetu Misu, koju nikada nije propuštao i redovito je u tome bio revan i točan kroz tolike godine.
Rado se družio sa sestrama za zajedničkim stolom i osjećao se članom naše zajednice. I mi smo ga doživljavale kao pravog brata. Sudjelovao je u svim prigodnim slavljima i obilježavanjima važnih datuma naše Družbe.
Plemenitu dušu preminulog fra Mate preporučujemo milosrdnom Ocu s vjerom da ga je dočekao raširenih ruku i primio ga u zajedništvo svojih ugodnika. Počivao u miru Božjem!
U ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne
s. Terezija Zemljić, vrh. pogl.
Dr. Željko Burić, gradonačelnik
Dirnut viješću smrti fra Mate Topića upravitelja samostana Sv. Lovre i bolničkog kapelana duboko suosjećam s franjevačkom zajednicom Provincijom Presvetog Otkupitelja. Našeg fra Matu koji je svojim primjerom živio Evanđelje, zadržavajući teološku dubinu i franjevačku jednostavnost, pamtit ćemo po pastoralnom radu i djelima dobrote i plemenitosti. Vama oče Provincijale, Franjevačkom redu, svećenicima i vjernicima Franjevačke provincije koji su ga poznavali, poštovali i voljeli upućujem iskrenu sućut.
Omnia Deo, javno vjerničko društvo
Poštovani fra Marko,
do nas je stigla vijest o smrti fra Mate Topića, koji je pripadao Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, čiji ste Vi provincijal.
S pokojnim fra Matom članove naše duhovne obitelji OMNIA DEO – SVE BOGU veže poznanstvo već dugi niz godina te smo u susretu s njim uvijek osjećali otvorenost, srdačnost i dobrodošlicu.
Stoga, Vama, poštovani provincijale fra Marko, svećenicima i braći cijele provincije, kao i pokojnikovoj rodbini, u ime cijele duhovne obitelji OMNIA DEO – SVE BOGU od srca izražavamo iskrenu kršćansku sućut, moleći Gospodina da fra Matu privede k punini vječnoga života, gdje se jednom svi nadamo doći.
don Josip Radić i majka Jozefina Glasnović
Fra Ante Vukušić
Želio sam doći na sprovod našega dragog fra Mate Topića, moga školskog kolege. U tu svrhu sam tražio i propusnicu, ali mi je odgovoreno: “Propusnica za smrtni slučaj može se izdati samo članovima uže obitelji”.
U nemogućnosti da osobno prisustvujem sprovodu i na misi zadušnici za ispokoj plemenite duše “pravog, malog brata fra Mate”, kako ga ovih dana nazivaju oni koji su ga poznavali, želim mu se zahvaliti uime svih onih najmanjih i najneznatnijih bolesnika, kojim je on bio i otac i majka, i brat i sestra, a i sam sam osjetio njegovu dobrotu kad sam prije koju godinu ležao u bolnici. Neumorno je obilazio bolesnike po odjelima bolnice, tješio ih, blagoslivljao i dijelio svete sakramente.
Neka ga dobri i milosrdni Bog primi u svoje kraljevstvo. A ti, dragi fra Mate, iz kuće Očeve nastavi i dalje moliti i blagoslivljati nas svoj fratre, medicinsko osoblje i sve druge djelatnike Opće bolnice Šibenik, a posebno sve bolesnike koji dolaze u bolnicu.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Počivao u miru Božjem!
Dr. Eva Čubrić, voditeljica vokalnog sastava „Cor Christi“
Naš fra Mate danas se rodio za Nebo!
Nije imao ni Viber ni Messenger, nije imao ni Facebook ni Instagram, nije lijepio ni svoje selfije, ni svoje manje-više nadahnute poeme, ni svoje propovijedi, ni svoje kritike okolini, nije nikad promovirao sebe, kao ni svoje velike i uvažene projekte… Fra Mate, rekao bi moderan čovjek, uopće nije postojao u virtualnom svijetu.
Bogu hvala na tome!
Fra Mate nije imao vremena za virtualni svijet, jer je živio u realnom, svakodnevnom, malom, običnom životu u kojem je imao previše stvarnog posla s ljudima u potrebi da bi gubio vrijeme sa samoreklamom i površnim izmišljenim životom u kojem postojiš samo zato da te netko “lajka”.
Svi znamo fra Matu, tihog, skromnog, samozatajnog fratra, koji je svakog dana oko 10:00 h otvarao bolničku kapelu i kretao s torbom i blagoslovljenom vodom od odjela do odjela, noseći oko vrata ljubičastu štolu.
Obilazeći bolesnike, strpljivo i blago, slušao bi njihove tegobe, probleme, strahove, dijelio im sakrament bolesničkog pomazanja, odrješivao ih od grijeha, hranio Živim Kruhom, hrabrio na putu. Nije jednom doživio izrugivanje i pogrde, nije jednom ponizno pustio da se na njega obruši nečija neodgojenost i ljutnja, pa ipak sve je to u šutnji prihvaćao, podigao ruku na blagoslov i nastavio dalje prema onim dušama koje su bile potrebne Kristove prisutnosti koju je on donosio. Kolikima je vratio osmijeh na lice, osokolio ih, prinosio molitve i mise, kolike je ispratio Ocu, trčeći usred dana i noći u bolnicu, na odjel, u intenzivnu, na hitnu, doma, gdje god se pokazala potreba.
Imao je naš fra Mate toplo i brižno srce za bolesne, siromašne i potrebne, njegov topli, samozatajni osmijeh svako malo bi provirio na licu kad bi koju staricu primio za ruku i utisnuo joj blagoslov na čelo. U njima je susretao svoga ljubljenog Krista, živog i stvarnog.
Fra Mate je bio pravi, skromni, samozatajni mali brat sv. Frane, uvijek spreman pomoći, saslušati, ohrabriti, uvijek je stavljao Krista u prvi plan, a Matu sasvim straga. Sa zaplakanima je plakao, s radosnima klicao, bio je naš “narodni čovik”, svima blizak, a sav Kristov. Na njemu nije bilo baš ništa umjetno ni namješteno, bio je i ostao u svim vremenskim prilikama i neprilikama dobar, plemenit, tih i nenametljiv čovjek, kršćanin, svećenik i fratar.
Bio je i domoljub, pravi sin svoje domovine za koju je svake prve subote prinosio svetu misu i klanjanje, što je maloj skupini vjernih ovčica bila prava mjesečna duhovna poslastica i obnova.
Bio je čovjek duboke vjere, osobito je gajio pobožnost prema sv. Josipu kojem je svakodnevno prije svete mise povjeravao našu Domovinu i sve obitelji. Potom je osobito častio Presveto Srce Isusovo kojem je svaki lipanj kroz propovijedi i pjevane litanije pokazivao svoju ljubav i predanje, a kao pravi vjerni sin ljubio je Gospino Bezgrešno Srce kojem je posvećivao sebe i sve nazočne vjernike svake prve subote u mjesecu, što je osobito revno i emotivno činio.
Mala je tajna, ali vrijedi je zabilježiti: kad je krajem studenog završio u bolnici, onako udaljen od svega poznatog, osamljen u sobi, ovisan o kisiku, čeznuo je iznad svega za sakramentima. U uvjetima potpune blokade ulaza na odjele, izolacije i straha, kad se činilo da je to samo pusta želja, Gospa je svom vjernom sinu pokazala koliko joj znači njegova posveta te je dotaknula srce jedne drage liječnice na infektologiji koja je omogućila da naš fra Mate, upravo na prvu subotu, na dan posvećen njezinom Bezgrešnom Srcu, primi sakrament bolesničkog pomazanja, ispovijedi i pričesti. Treba li reći s koliko je olakšanja dočekao brata svećenika i sakramente kad mu se oteo uzdah: “Hvala Bogu, napokon!” Samo to je čekao danima se boreći za zrak.
Nebeska Mama učinila je svoje čudo, svoga vjernog i dobrog sina okrijepila je za novu patnju i žrtvu koju je bilo potrebno prinijeti Ocu, a trajala je upravo do blagdana Svete obitelji kad je i opet Mama učinila svoje čudo, netom nakon ponoći prinijela je njegovu žrtvu Ocu i vjernog sina dovela u Očevo naručje.
Naš tihi, skromni, mali brat fra Mate bio je i ostao “ljudina” u Božjim očima!
Hvala ti, Gospodine, što si nam sve ove godine progovarao kroz njegovu poniznost, brižnost, samozatajnost, vedrinu i toplinu!
Hvala uime svih potrebitih, bolesnika, vjernika, medicinskog osoblja!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
I svjetlost vječna svjetlila njemu!
Počivao u miru Božjem!
