Sprovod fra Silvestra Bote

Dragi oče biskupe Tomislave, gvardijani fra Mario (Radman) i fra Domagoju (Volarević),
draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi!
Poštovana rodbino pokojnog nam brata fra Silvestra,
Draga braćo i sestre u Kristu!

Danas, kao i nebrojeno puta do sada, prisustvovali smo i svjedočili da je još jedan ljudski život u svojoj prolaznoj nedokučivosti stigao do granice koju zovemo smrt. Ljudski govoreći, život je pun izazova, ali većina tih izazova vezani su za ovozemaljski život, za ovaj materijalni svijet. Najveći izazov u kojem se, slikovito govoreći, krije više drugih izazova jest kako ostvariti svoj život, kako mu, u svemu ovom košmaru ljudskom, pronaći smisao. Puno toga ide u željenom smjeru, ali na dio životnih izazova nemamo ni rješenje ni mogućnosti da na njih odgovorimo ispravno. I kao da je tih izazova svakim danom sve više i što se više množe, kao da smo nemoćniji, nesposobniji primjereno se suočiti i učinkovito odgovoriti na njih. Na prvi mah može nam se učiniti da se nalazimo pred paradoksalnošću našeg postojanja. Na upit što je život odgovora bi bilo koliko i pitanja, i kad bismo pomislili da smo dali suvisli i konkretni odgovor, tvrdnja da ipak ne znamo što je život, bila bi istinita. S druge pak strane, tema smrti kao stvarnosti koja ide ukorak sa životom, koja je njegov neodvojivi i sastavni dio, bliska nam je i daleka. Nepoželjna je i ne možemo sa sigurnošću reći da je se kao obični ljudi ne bojimo. I kada mislimo da znamo što je smrt, i kada pročitamo sve što su mudroslovi o njoj rekli, opet je neizbježna konstatacija da mi zapravo ne znamo što je smrt. Istina, na vidljivoj razini čini nam se kao da gotovo sve znamo, ali na onoj drugoj, duhovnoj, onostranoj razini puno nam je toga skriveno. Smrt je otajstvo neuhvatljive dubine. Dio smo te stvarnosti kojoj ne znamo dometa i dosega. Što god o životu i smrti kažemo, osjećamo nemoć svake naše riječi, koju je pjesnik Tin Ujević pretočio u ovaj stih: „Jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt“ (Svakidašnja jadikovka).

Ovakvo razmišljanje o životu i smrti pratilo je Martu, o kojoj piše evanđelist Ivan, koja je, razmišljajući o fizičkoj smrti, rekla Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro!“ (Iv 11,21). A Isus joj odgovara: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv 11,25). To je prekretnica koju je u poimanju života i smrti donio Isus, koji je Marti postavio još jedno znakovito i temeljno pitanje: „Vjeruješ li ovo?“, na što je ona zasigurno potvrdno odgovorila.

Draga braćo i sestre, prisutnost Isusa Krista, pobjednika nad smrću, u našim umiranjima najkreativniji je Božji zahvat u kojem se mrak pretvara u svjetlost, smrt u život. To je pitanje ne znanja, nego vjere u Onoga koji je pobijedio smrt i pokazao nam put kojim nam je ići, a ići nam je Njegovim putem jer je On put, slijediti istinu, jer je On prava Istina, i živjeti život u Njemu i po Njemu, jer je on Život.

Isusovo poimanje života i smrti najbolji je i najutješniji odgovor na sva mudroslovlja ovog svijeta koja zbore o životu i smrti. Uvjeren sam da je svega ovog bio svjestan i naš fra Silvestar. Uvjeren sam da je u svom životu uvijek pozitivno odgovarao na pitanje koje je Isus postavio Marti, odgovarajući: „Vjerujem!“ i da su njegov život, zvanje i poslanje bili trajni pozitivni odgovor na gore spomenuto Isusovo pitanje. I upravo u tom duhu smo ga ispratili i u tom duhu i s tom vjerom za njega slavimo ovu euharistiju. 

Evo nekoliko podataka o fra Silvestrovu životu i djelovanju:

Fra Silvestar (krsnim imenom Stanko) Bota rođen je 20. studenog 1939. godine u Prugovu od oca Ivana i majke Ane r. Jurić Popović.

Osnovnu školu pohađao je od 1947. do 1956. godine u tri različita mjesta: u rodnom Prugovu (1947. – 1952.), u Splitu (1952. – 1954.) i u Muću Donjem (1954. – 1956.).

Četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje kao kandidat naše Provincije za redovništvo i svećeništvo stjecao je od 1956. do 1963. godine, najprije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u  Sinju i to I., II. i IV. razred, dok je III. razred pohađao u Zagrebu.

Nakon završena dva razreda Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, na Visovcu je 1958. započeo godinu novicijata, nakon čega je iduće godine položio prve redovničke zavjete.

Petogodišnji filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj (1963. – 1968.), gdje je tijekom studija položio svečane zavjete. Za đakona je zaređen 27. ožujka 1967. u Makarskoj, a 29. lipnja iste godine u Splitu je zaređen za svećenika. Mladu misu slavio je u Prugovu 2. srpnja 1967. godine.

Nakon svećeničkog ređenja fra Silvestru su povjerene pastoralne službe u našoj Provinciji. Tri godine bio je župni pomoćnik u Vrlici, jednu godinu u Sinju te jednu godinu na službi župnog pomoćnika u Imotskom. Nakon toga mu je povjerena služba župnika u Brštanovu koju je vršio dvije godine. Godine 1975. odlazi za dušobrižnika za naše Hrvate u Njemačkoj, najprije u Hrvatsku katoličku misiju Stuttgart, gdje ostaje pet godina. Nakon toga mu je povjerena služba dušobrižnika u Hrvatskoj katoličkoj misiji München, na kojoj ostaje tri godine, a nakon toga osam godina je dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Esslingen. U Njemačkoj je djelovao pastoralno šesnaest godina i to od 1975. do 1991. godine, kada se vraća u Provinciju i preuzima službu župnika župe Čista Velika na kojoj ostaje šest godina. Uslijedila je potom župnička služba u šibenskoj Dubravi na kojoj je ostao također šest godina (1997. – 2003.). Par mjeseci je bio župnik u župi Banjevci, a onda je zbog zdravstvenih razloga razriješen te je pošao na liječenje u Zagreb i nakon toga proveo šest godina kao rekonvalescent u Šibeniku u župnoj kući Gospe van Grada. Nakon što se djelomično oporavio, povjerena mu je služba privremenog župnog upravitelja župe Sitno Donje (u to vrijeme zvala se Perković), na kojoj je ostao godinu dana, do povratka župnika fra Branka Mijića. Nakon toga je godinu dana bio župnik u Bilicama, potom kratko župni vikar u Šibeniku (Šubićevac), a od 2010. do 2023. godine kao ispovjednik u istoimenoj župi. Zbog pogoršanja njegovoga zdravstvenog stanja i daljnje svekolike skrbi premješten je u samostan o. fra Ante Antića u Splitu, ovdje na Trsteniku, gdje je u ponedjeljak 12. lipnja preselio u kuću Očevu.  

Uime svih članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime upućujem iskrenu sućut fra Silvestrovoj rodbini: njegovoj sestri č.s. Dariji, obitelji pok. brata Nedjeljka, bratu Anti i sestrama Ani i Mariji s obiteljima.

Uime svih članova naše Provincije i u osobno ime opraštam se od tebe, dragi fra Silvestre, uz osjećaj zahvalnosti za sve što si kao svećenik i redovnik učinio za duhovnu i materijalnu dobrobit naroda Božjeg koji ti je bio povjeren, za dobrobit i ugled naše Provincije kao i za dobrobit Katoličke Crkve. Zahvalan sam i dobrom Bogu što te darovao tvojim roditeljima, a po redovničkom zvanju i našoj Provinciji.

Neću prestati Bogu zahvaljivati što smo u prostorijama ovog samostana uspjeli uspostaviti stacionar i tako omogućili svakom bratu naše Provincije kojemu je sada potrebna ili će u takvoj potrebi biti, da mu pružimo bratsku pažnju i bratsku ljubav, stručnu, medicinsku i drugu potrebitu skrb. Iznimno mi je drago i Bogu sam zahvalan što smo to, dragi fra Silvestre, tebi omogućili i što sam ti ispunio obećanje o čemu si me prilikom naših susreta pitao.

Zahvaljujem stručnom osoblju kao i braći ovog samostana za sve što su za tebe učinili na stručnom planu, ali isto tako na planu bratskog prihvata i bratske skrbi za tebe.

Neka te Gospodin nagradi životom vječnim u svome kraljevstvu. Počivaj u miru Božjem! Amen.

Mnogopoštovani oče provincijale, poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana rodbino pokojnog fra Silvestra, draga braćo i sestre u Kristu!

Danas Bogu zahvaljujemo za fra Silvestra, svećenika i redovnika koji je po euharistijskoj žrtvi prikazao čitav svoj život, na slavu Božju i za spasenje svog naroda.

Fra Silvestar je bio član Franjevačkog samostana i Župe sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku zadnjih 15 godina, gdje je svoje svećeničke i redovničke dane provodio u molitvi, ali i brizi oko vlastitog zdravlja.

Sestrica smrt pohodila ga je uoči blagdana sveca svega svijeta sv. Ante čiju smo svetkovinu u našem samostanu jučer svečano proslavili. Fra Silvestar je zadnjih 13 godina imao službu ispovjednika, gdje su mu rado dolazili vjernici, djeca i mladi na ispovijed. Bio je jako pažljiv i strpljiv. Krasila ga je discipliniranost i točnost u samostanskim činima. Osim na raspolaganju za ispovijedanje, uvijek je bio spreman pomoći i u ostalim pastoralnim dužnostima koje bih ga znao zamoliti.

Ali ono što bih posebno istaknuo kod našeg brata fra Silvestra bila je njegova velika strpljivost koju mu je Bog podario. Nikad s njim u razgovoru nisi mogao osjetiti da se tuži na neku bol, posebno ovih zadnjih godinu dana kada je trpio veliku bol zbog slomljenog kuka, nego bi s osmijehom na licu odgovarao kratko: „A šta se može“, i nasmijao bi se. Veliku brigu vodio je o ljudima s kojima bi se susretao, zanimao se za njihove životne potrebe i probleme, a onda bi ih znao s vremenom nazvati i čestitati neke obljetnice ili bi im uputio kakav skromni dar kao znak pažnje i ljubavi.   

Dragi brate fra Silvestre, sve si u životu radio bez galame i reklame, tiho poput sv. Franje čiji si vjeran sin bio. I sve što si do tada učinio, potvrdio si strpljivim nošenjem križa teške bolesti, ne samo ovih posljednjih godina svog života, i tako potvrdio da si pravi Isusov svećenik, uvijek Njemu na raspolaganju, što god On od tebe zatražio. Znamo da se Bog u velikodušnosti ne da natkriliti. Zato smo sigurni da će te, očišćena vatrom bolesti, ali još više vatrom tvoje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, na otvorenim vratima raja čekati raširene ruke Nebeskog Oca. Vjerujem da je fra Silvestar svojim čovjekoljubljem, domoljubljem i pastoralnom zauzetošću proslavio Boga. On neka ga proslavi u svojoj vječnoj slavi u nebu.

Zahvaljujem našoj samostanskoj njegovateljici Slađi Janjić koja je pružila veliku pomoć zadnjih godinu dana oko fra Silvestra i tako svojom pažljivošću pružila dodatnu skrb za njega.

Zahvaljujem obiteljskoj liječnici dr. Branki Birkić koja je bila fra Silvestrova osobna liječnica i na njezinoj dostupnosti u svako vrijeme.

Zahvaljujem OB u Šibeniku koji su zadnjih mjesec dana, tj. od Velikog četvrtka kada je fra Silvestar završio na odjelu kirurgije, ulagali veliki trud da mu olakšaju bolove koje je trpio.

Zahvaljujem braći ovdje u samostanu na Trsteniku, na čelu s gvardijanom fra Domagojem, koji su prihvatili fra Silvestra i stručnom osoblju koji su zadnjih nekoliko tjedana uložili silni trud oko njegove skrbi.

Posebnu zahvalnost izričem sestri č. s. Dariji koja je svojom majčinskom brigom i nježnošću olakšavala i uljepšavala njegove dane u bolnici zadnjih mjesec dana, a meni davala sigurnost da je u dobrim rukama.

Neka Gospodin svima njima podari svoj blagoslov i nagradi ih za svako dobro djelo koje su učinili za pokojnoga našeg brata fra Silvestra.

Molimo te, Gospodine Bože, daruj vječni život našemu pokojnom bratu fra Silvestru i oslobodi ga tame smrti. On je svojim radom kao svećenik i redovnik obogatio naše dane. A Ti otvori sada njegove oči svome svjetlu i podari mu radost svog spokoja. Nije na nama da Ti ga predstavljamo, jer ga Ti poznaješ bolje nego mi. Pogledaj sve ono dobro koje je učinio i sjeti se kako Te u molitvi zazivao, budi mu blag i milosrdni sudac, a zaboravi i oprosti mu sve ljudske slabosti i podari mu vječni život.

Poštovanoj rodbini pok. fra Silvestra u svoje ime i uime sve braće koja žive u Samostanu sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku, ali i naše župne zajednice, izražavam iskrenu kršćansku sućut sestri č. s. Dariji, obitelj pok. brata Nedjeljka, bratu Anti i sestrama Ani i Mariji s obitelji te ostaloj tugujućoj rodbini i prijateljima.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine,! U Njegovu zagrljaju počivaj u miru! 

Poštovani oče Provincijale!

Dok se sa svojom braćom redovnicima, kao i rodbinom, prijateljima i vjernim Božjim pukom opraštate od svog i mog prijatelja fra Silvestra, Vama i cijeloj Vašoj provincijskoj zajednici, kao i svim poštovateljima i poznavateljima pokojnog fra Silvestra izražavam kršćansku sućut. 

Znao sam da je fra Silvestar bolestan i da nije dobro, ali u srcu i duhu živjela je nada. Milosrdni Bog na stazi života darovao nam je susrete i zajedničko polje djelovanja koje nas je zbližilo.

Opraštajući se od fra Silvestra, ponavljam Isusove riječi iz Matejeva evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. (Mt 11,25)

Fra Silvestrov odlazak pruža nam priliku da učvrstimo onu vjeru koja je i njega prenijela u bolji život jer smrt je ona, prema nama okrenuta strana cjeline, čija se druga strana zove uskrsnuće. (Romano Guardini)

Onaj koji sve zna i milostivo oprašta i nagrađuje, Onaj kojeg je ispovijedao, neka ga primi u svoje vječno blaženstvo.

U molitvi sam povezan s Vama i preporučam fra Silvestrov život Gospodinu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.
Počivao u miru Božjem.