U spomen fra Luki Tomaševiću – svećeniku, profesoru i znanstveniku
Mnoge nas je iznenadila i rastužila vijest da je u 74. godini života umro prof. dr. sc. Luka Tomašević, svećenik Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja, professor emeritus Sveučilišta u Splitu, ugledni znanstvenik i svojedobni predsjednik Svjetske bioetičke organizacije. Fra Luka je bio čovjek vjere, znanja, predanosti i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjima. Njegov život bio je tiho svjetlo koje je, iako nenametljivo, obasjavalo mnoge putove. Svojim riječima, djelima, znanjem i prisutnošću fra Luka je dotaknuo nebrojena srca i ostavio neizbrisiv trag u Crkvi, akademskoj zajednici i društvu u cjelini.
Fra Luka je rođen u malom dalmatinskom mjestu, gdje je proveo svoje djetinjstvo i završio osnovnu školu. Već u mladim godinama pokazivao je izraženu duhovnu osjetljivost i želju za znanjem. Ta ga je čežnja odvela u franjevačku gimnaziju, gdje je započeo svoj redovnički put u duhu sv. Franje Asiškog, skromno i predano, u molitvi i učenju. Njegova redovnička formacija bila je čvrsto ukorijenjena u duhovnosti, ali i otvorena prema izazovima i pitanjima suvremenog svijeta.
Nakon završene gimnazije upisuje filozofsko-teološki studij teologije na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. U Makarskoj ostaje dvije godine, da bi potom studij nastavio u svetom gradu Jeruzalemu na učilištu Studium Theologicum Jerosolymitanum, gdje diplomira 1977. godine.
Po završetku studija zaređen je za svećenika i započinje svoje pastoralno djelovanje, ali njegovo poslanje ubrzo ga je odvelo i na put znanosti. U Rimu, na Accademia Alfonsiana, 1981. godine stekao je magisterij iz moralne teologije, da bi potom 1987. godine na istoj ustanovi bio promoviran u doktora znanosti.
Završetkom poslijediplomskog studija u Rimu i povratka u domovinu, fra Luka svoje profesorsko djelovanje započinje 1982. godine na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj, gdje ostaje punih sedamnaest godina. Uz profesorske, obnašao je i brojne druge dužnosti, uključujući i funkciju rektora Franjevačke visoke bogoslovije (1997. – 1999.). Godine 1999. prelazi na Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, koji je nastao spajanjem Splitske teologije i Franjevačke teologije u Makarskoj, te na njemu ostaje sve do odlaska u mirovinu. Na istome fakultetu obnašao je i dužnost dekana u jednom mandatu (2007. – 2009.).
Na ustanovama na kojima je djelovao kao nastavnik, predavao je teologiju, etiku i filozofiju. Njegova predavanja bila su nadahnjujuća, duboka, a opet bliska studentima. Nije bio profesor koji se zatvara u titule – bio je prijatelj, duhovni otac i sugovornik. Mnogi su u njemu pronašli ne samo mentora, već i čovjeka koji sluša, razumije i podupire.
Njegov znanstveni opus obuhvaća brojne knjige, eseje i članke objavljene u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima. Pisao je jasno, ali s dubinom. Njegove riječi bile su most između vjere i razuma, između Crkve i svijeta, između znanosti i čovjekove unutarnje stvarnosti. Fra Luka nije samo proučavao život – on ga je svjedočio. U širokom spektru njegovih znanstvenih interesa, posebice posljednja dva desetljeća, bio je posvećen izučavanju etike i bioetike, vjerojatno duboko svjestan njihove važnosti u vremenu ubrzanoga znanstvenog napretka, posebno na području medicine, genetike, tehnologije i prava.
O tomu je puno govorio i rado pisao, a posebno je bio rado viđen gost na radiju i televiziji. Od računala se nije odvajao čak ni kada su njegove zdravstvene tegobe bile sve prisutnije i naglašenije. Tako je posljednjih nekoliko mjeseci bio posvećen dovršavanju koautorskog teksta za knjigu iz bioetike. Ovih je dana trebala biti promovirana, a osobno sam bio počašćen njegovim pozivom da budem jedan od njenih promotora. Nedostajao je samo datum promocije, a sada ćemo to uskoro učiniti bez njega, ali s velikim sjećanjem na njegovu ulogu u nastanku ove knjige i njegovim zaslugama za razvoj bioetičke znanosti u Hrvatskoj i svijetu.
Zahvaljujući svojim radovima te velikom angažmanu u organizaciji znanstvenih skupova iz etike i bioetike, u jednom mandatu mu je povjerena i funkcija predsjednika Svjetske bioetičke organizacije. Na toj je dužnosti s velikom odgovornošću zastupao kršćanska i humanistička načela, potičući dijalog među znanstvenicima, teolozima i stručnjacima raznih profila. Temeljem takvog ugleda koji je fra Luka uživao u svjetskim bioetičkim krugovima prošle godine je u Makarsku doveo međunarodnu konferenciju pod naslovom „Integralna bioetika, zdravstveni turizam i zaštita okoliša“. Na konferenciji su sudjelovali vodeći svjetski bioetičari, a radovi izloženi na ovoj konferenciji upravo ovih dana bit će prezentirani javnosti u knjizi koju uređuje Palgrave Macmillan pod naslovom „Bioethics and Social Ethics in The Modern World“. Uvodni tekst u ovoj knjizi, pod naslovom „Catholic ecology and the contribution of the franciscan tradition to integral ecology“, u koautorstvu a s jednim od urednika, napisao je upravo profesor Luka Tomašević.
Vjerojatno bi fra Luka, da bolest nije bila tako nemilosrdna, još dugo pridonosio zajednici kao znanstvenik i svećenik, ali ponajviše kao čovjek kojega su ljudi voljeli. Jer, u svojoj veličini, iako je razgovarao s akademicima, kardinalima, liječnicima i profesorima, fra Luka nikada nije zaboravio male i obične ljude, posebice one s kojima se često družio na obroncima Kamešnice ili podno Biokova. Rado je s takvima provodio vrijeme, slušao je njihovu svakodnevicu, dijelio njihovu radost i brige, sjedio s njima za stolom i slavio život. Zato i ne čudi što se za njega često govorilo: „S velikima je razgovarao, ali s malenima je živio“.
Ostaje nam zahvalnost za svaki njegov osmijeh, za svaku izgovorenu riječ, za svaku misao, knjigu i susret. Fra Luka nas je učio kako biti čovjek, kako voljeti Boga i bližnjega, kako biti širok u pogledima, kako biti uključiv, ali i kako tražiti istinu. Bez pretjerivanja se može kazati da je u vremenu kada se često gubi smisao i orijentacija bio svjetionik – ne zato što je pokazivao put, nego zato što ga je sam hodao.
Prof. dr. sc. Ivan Pavić
