Veliko hodočašće hrvatskih vjernika u Neviges
Na Duhovski ponedjeljak, 25. svibnja, vjernici hrvatskih katoličkih misija iz pastoralnog područja Sjeverne Rajne-Vestfalije, hodočastili su u marijansko svetište Neviges. Svetu misu, u koncelebraciji dvanaest hrvatskih svećenika, predvodio je fra Siniša Balajić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.
Prije svete mise vjernici su imali priliku pristupiti sakramentu svete ispovijedi, a sudjelovali su i u pobožnosti križnog puta na brdu pokraj svetišta.
Kao uvod u misno slavlje svećenici, ministranti i mladi odjeveni u narodne nošnje u procesiji su se uputili prema čudotvornoj slici Bezgrješne Djevice Marije. Ondje je provincijal fra Siniša Balajić zapalio zavjetnu svijeću i izmolio molitvu Gospi Nevigeškoj. Okupljene hodočasnike u velikoj betonskoj crkvi, koja se poput šatora nadvila nad oko dvije i pol tisuće hrvatskih vjernika, pozdravio je fra Kristijan Šilić, voditelj Hrvatske katoličke misije Wuppertal, koja je nositelj organizacije hodočašća.
Potom je, uime svetišta, hrvatske vjernike pozdravio otac Thomas Diradourian, svećenik zajednice svetog Martina, čiji članovi od rujna 2020. godine pastoralno djeluju u župi i marijanskom svetištu u Nevigesu. Premda Francuz, okupljenima se obratio na hrvatskom jeziku, posebno pozdravivši starije osobe, obitelji i djecu, što su vjernici nagradili velikim pljeskom.
U svojoj propovijedi fra Siniša je govorio o čovjeku današnjice, vremenu nesigurnosti i potrebi za svjetlom koje dolazi iz vjere, a čiji je najsvjetliji primjer Blažena Djevica Marija.
„U trenucima kada nedostaje vjere, kao što je to često danas, u svakom trenutku kada se čovjeka ponižava, gazi i ubija, tada se susrećemo s istinskom vjerom, istinskim svjetlom i snagom nebeske Majke“, rekao je provincijal.
Pozivajući se na Ivanovo evanđelje u kojem piše: „Život bijaše ljudima svjetlo. I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“, fra Siniša je istaknuo da „Ivan ne govori da svjetlo dolazi izvana, iz neke daljine. Svjetlo dolazi iznutra, iz same srži ljudskog bića.“
Naglasio je da oni koji nose svjetlo ne žive u strahu pred ljudskim postojanjem. Vjernici za to imaju najsvjetliji primjer u Blaženoj Djevici Mariji, koja „ne poziva na zatvorenost i sebičnost, nego na odgovornost za vlastiti život i za ovaj svijet. Govori nam da ne živimo samo za sebe, nego da budemo ljudi nade i otvorenosti prema drugima“. „Iako u svijetu susrećemo dobro i zlo, sreću i tragediju, mi kao vjernici znamo da ovaj svijet ne završava s nama, nego da smo pozvani ostaviti trag svjetla i ljubavi“, nastavio je provincijal.
Na kraju propovijedi poručio je: „Kada povjerujemo Bogu i živimo svoje kršćansko poslanje, tada postajemo nova mogućnost, novo svjetlo i novi horizont nade za ljude među kojima živimo. Zato nas naša nebeska Majka Marija, kao svoju djecu, uči toj sposobnosti kršćanskog djelovanja. Pozvani smo biti ljudi koji mogu mijenjati tijek povijesti, unositi promjenu u srce svijeta i osvjetljavati najmračnija vremena svjetlom života i ljubavi.“
Za vrijeme prinosa darova mladi odjeveni u narodne nošnje prinijeli su kruh, vino, vodu i zemlju. Liturgijsko slavlje svojim je pjevanjem uzveličao zbor Hrvatske katoličke misije pod ravnanjem Snježane Peulić, dok je za orguljama bio Marko Peulić.
Nakon svečanog blagoslova glazbenik Stijepo Gleđ Markos otpjevao je nekoliko duhovnih pjesama, a mladi folkloraši iz Wuppertala na platou ispred crkve izveli su nekoliko folklornih plesova. Svetoj misi nazočio je i generalni konzul Republike Hrvatske u Düsseldorfu dr. Ivan Bulić.
Svetište Neviges
Svetište Neviges ima povijest dugu nekoliko stoljeća. Naime, nedaleko od Nevigesa, u franjevačkom samostanu u Dorstenu, udaljenom pedesetak kilometara, pobožni franjevac fra Antonius Schirley 1680. godine, moleći kao i svake večeri pred Gospinom slikom koja je visjela na zidu njegove sobe, čuo je neobičan glas: „Odnesi me u Hardenberg, ondje želim biti štovana!“
Redovnik isprva nije pridavao veliku pozornost tom glasu, no već sljedeće večeri ponovno je čuo isti glas, ovaj put s preciznim uputama: „Unutar godinu i pol dana jedan veliki knez teško će oboljeti i neće ozdraviti. Ozdravit će jedino ako se zavjetuje u Hardenbergu. Ondje mi treba sagraditi samostan. Javi to svećeniku koji upravo započinje gradnju.“
U Nevigesu se u to vrijeme već započelo s osnivanjem franjevačkog samostana. Treće noći slika se ponovno oglasila i navela točan način kako je treba prenijeti.
Nedugo nakon tih događaja teško je obolio knez-biskup Paderborna i Münstera Ferdinand von Fürstenberg. Franjevci su tada otišli biskupu, donijeli mu čudotvornu sliku i prenijeli poruku. Biskup se zavjetovao da će, ozdravi li, sagraditi samostan u Nevigesu.
Nije trebalo dugo čekati. Ubrzo nakon zavjeta knez-biskup je ozdravio te je o vlastitom trošku dao sagraditi samostan u Hardenberg-Nevigesu, kamo je prenesena čudotvorna slika. Nakon oporavka, 25. listopada 1681. godine, biskup je hodočastio u Neviges i predvodio svetu misu u kapeli svete Ane, čime je započelo hodočašće čudotvornoj slici Bezgrješne Djevice Marije.
Gospina slika u Nevigesu veličine je svega 6,2 x 9,5 centimetara, a istrgnuta je iz molitvenika „Palmgärtlein“, objavljenoga u Kölnu 1661. godine. To ju čini jednom od najmanjih čudotvornih Gospinih slika. Sličica prikazuje Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Pod tim se imenom Gospa objavila u Lourdesu 1858. godine, zbog čega se Neviges često naziva i „njemački Lourdes“.
Čudotvorna milosna slika Blažene Djevice Marije ugrađena je u „Marijin stup“, koji se poput stabla uzdiže četiri metra u visinu. Iz krune izviru križ i Marija s Djetetom. Neviges godišnje posjeti oko 250 tisuća hodočasnika.
Hodočasnička crkva u Nevigesu vrlo je specifična, kako arhitektonski tako i vizualno. Izgrađena je od betona u nepravilnom obliku, dugačka 50 metara i visoka 37 metara, a projektirao ju je poznati arhitekt Gottfried Böhm.
Svečano je posvećena Mariji Kraljici Mira 22. svibnja 1968. godine. Zanimljivo je da je novu crkvu posvetio kineski katolički biskup Vitus Chang, prvi dijecezanski redovni biskup Sinyanga u Kini, koji je bio pod njemačkom upravom. Zbog represije komunističkog režima bio je prisiljen napustiti svoju domovinu te je jedno vrijeme živio u egzilu u Hong Kongu i na Filipinima, nakon čega je došao u Njemačku, u Kölnsku nadbiskupiju, gdje je aktivno djelovao u pastoralu i redovito predvodio hodočašća u Neviges.
Još jedna zanimljivost povezuje Neviges s krakovskim nadbiskupom kardinalom Karolom Wojtyłom, koji je 23. rujna 1978. godine s tisućama poljskih katolika predvodio svetu misu u hodočasničkoj crkvi u Nevigesu.
Tadašnjem krakovskom nadbiskupu nije bilo ni na kraj pameti da će samo pet dana kasnije umrijeti papa Ivan Pavao I., u čijem je izboru mjesec dana ranije i sam sudjelovao, a još manje što će njemu, ali i cijeloj Katoličkoj Crkvi, Providnost namijeniti 16. listopada 1978. godine, svega dvadeset i tri dana nakon posjeta Nevigesu, kada će ga kardinali izabrati za 264. nasljednika svetoga Petra.
