Vukšić: Proslava sv. Mihovila
U crkvi sv. Mihovila u Vukšiću 29. rujna 2020. svečano je proslavljena svetkovina sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika Župe Lišane. Svečano misno slavlje u nazočnosti brojnih župljana i hodočasnika iz drugih župa predvodio je fra Marko Nimac, visovački gvardijan u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Božom Mandarićem. Slavlje je uljepšao mješoviti crkveni zbor poznatim pučkim tradicionalnim pjevanjem mise.
„Draga braćo i sestre, pitanje je što nam danas poručuje ova svetkovina? Mihovil znači „tko je kao Bog“. Mihovil nas uči da budemo ponizni i poslušni prema Bogu, ali i prema sebi i svojim bližnjima. Ova nas svetkovina želi učvrstiti u vjeri, ljubavi i praštanju. Na današnjoj svetkovini zamolimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu anđela da nam po zagovoru Mihovila, Rafaela i Gabrijela od Gospodina izmoli jaku milost, poniznost i poslušnost da svoj život provedemo živeći u ljubavi prema našim bližnjima i prema Bogu“, istaknuo je fra Marko Nimac.
Fra Božo Mandarić zahvalio je fra Marku Nimcu na predivnoj propovjedi kao i svim nazočnim vjernicima koji su uveličali slavlje svetkovine sv. Mihovila. Nakon misnog slavlja vjernici su na mjesnom groblju položili cvijeće i zapalili svijeće na grobovima svojih pokojnika. Poslije mise domaćini su zaigrali biračko kolo, zapjevali stare narodne pjesme, održavajući i obnavljajući tradiciju na taj način.
27. rujna 1991., dva dana prije blagdana sv. Mihovila, srpski pobunjenici okupirali su Vukšić, zapalili župnu crkvu, minirali dvije mjesne crkve te ubili devet nevinih civila uglavnom starije dobi. Crkva sv. Mihovila obnovljena je 1996. g., a 2008. g. dobila je i nova zvona.
Dvadeset devet godina prošlo je od dana koji će zauvijek ostati urezan u sjećanje Vukšićana, od dana kada su se nakon godina progonstva vratili u svoje pusto i razrušeno selo. Vukšićani nikada neće zaboraviti zauvijek ugašene živote onih koji su dali svoje živote za svoje mjesto i domovinu, čija su imena urezana ispod kamenog križa. Ono što posebno boli jest činjenica da za nevine žrtve još nitko nije snosio odgovornost.
Tekst i fotografije: Marko Ledenko – Mane