Zagreb: Antićevo u Samostanu i Župi Majke Božje Lurdske
U srijedu, 4. ožujka 2026. godine, proslavljena je 61. obljetnica smrti časnog sluge Božjeg o. fra Ante Antića. Župna zajednica i mnogobrojni hodočasnici imali su duhovnu pripravu kroz trodnevnicu u kojoj su imali prigodu moliti pobožnost Gospine krunice uz misli o. Antića.
Sveto misno slavlje poslije pobožnosti krunice prvog dana predvodio je fra Ante Crnčević, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim o. Antića. Drugog dana predslavitelj misnog slavlja bio je o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije, dok je trećeg dana euharistijsko slavlje predvodio Zvonko Vlah, član Družbe Isusove.
Svečano euharistijsko slavlje na obljetnicu smrti, 4. ožujka, predvodio je mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup. Uz oca biskupa u koncelebraciji su bili fra Ante Crnčević, vicepostulator, fra Ante Bešlić, gvardijan i župnik, te još trinaestorica svećenika. Uz oltar su posluživali fratri, bogoslovi i ministranti iz župe. Svečanu liturgiju svojim glasovima uzveličali su članovi župnog zbora koji nosi ime o. Antića.
Otac biskup u homiliji ukratko je prikazao životni put i službe koje je obnašao o. Antić.
„U životu o. Ante obično se ističe kako je bio svet ispovjednik i duhovni vođa. Ali uz to, osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo nijednog čovjeka. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. Bio je sav uronjen u Boga, ali istovremeno blizak svakom čovjeku, osobito onima koje je pritiskao grijeh.
Godine 1956. oslobođen je dužnosti magistra, a ostatak života proveo je kao ispovjednik i duhovni vođa mnogih duša ovdje u ovom samostanu i u kripti ove crkve koja je postala velikom ispovjedaonicom vjernika grada Zagreba.
Pobolijevao je na plućima i srcu. Pogrbljeni starčić, pognut na svoj štap, već je svojom vanjštinom svjedočio da život obdaren patnjom može biti sretan život. Prihvatio je patnju radosno, znajući da će se tako još više suobličiti Kristu.
Fra Ante Antić bio je posve uronjen u Boga, odakle su proizlazile sve njegove vrline, među ostalim osjetljivost za čovjeka i njegovo dostojanstvo te poslušnost poglavarima. To su prepoznavali i vjernici koji su, čak i nakon njegove smrti, osjećali snagu njegovog zagovora.“
Biskup Tomislav istaknuo je da su vjernici željeli imati o. Antića bliže sebi, pa je njegovo tijelo iz samostanske grobnice preneseno u kriptu crkve Majke Božje Lurdske, u kojoj je godinama predano služio.
„Doživio sam jednom, ispovijedajući na Veliku subotu. Nije bila velika gužva, više je svećenika ispovijedalo. U ispovjedaonici, s druge strane crkve, bio je jedan naš stari svećenik – još je živ, ima devedeset godina – u Šibeniku poznati ispovjednik.
Čovjek koji se kod njega upravo ispovjedio, izmolio je pokoru i krenuo prema izlazu. Na vratima crkve sreo je svog prijatelja. Kako kod mene tada nije bilo nikoga, čuo sam njihov razgovor.
‘Jesi li se ispovjedio?’ pita prijatelj.
‘Jesam’, odgovori ovaj, ‘baš sam sada bio kod ovog svećenika’, i pokaže mu na njega.
‘Znaš kakav mir nosim u duši! Ma da mi je imati dušu onog svećenika kod kojeg sam se sada ispovjedio.’
Tako je čovjek svjedočio. I naravno da je prijatelj odmah stao u red pred tom ispovjedaonicom. Mora da je tako bivalo i kod o. Ante Antića.
A nama ostaje izazov – nama svećenicima – izgrađivati se kao dobri ispovjednici. Uz iskustvo tu neizostavno ide i molitva na tu nakanu: i samih svećenika, ali i vjernika. Biti dobar ispovjednik po Božjem srcu – to valja izmoliti.“
Biskup je posebno ukazao na vrline fra Antinog života, na ljubav i razumijevanje koje je imao za brojne ljude u potrebi koji su mu dolazili. Sve prisutne potaknuo je da, po uzoru na o. Antića, dijele i šire ono što su primili od Boga, osobito usmjeravajući pogled prema onima koji su u velikim potrebama.
Zahvalni Trojedinom Bogu na daru kršćanskog svjedočanstva o. Antića, pozivamo sve na ustrajnu molitvu. Suvremenici o. Antića često su svjedočili, a svjedoče i danas, da je on uistinu bio čovjek sveta života. Molimo se Bogu po zagovoru o. Antića da se ostvari ono što ljudi vjeruju i svjedoče.
Molitva za proglašenje blaženim o. Antića i širenje svjedočanstva o načinu na koji je slijedio Gospodina našeg Isusa Krista obveza je i zadatak ponajprije sve braće Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, potom svih redova velike franjevačke obitelji, cijele Crkve u Hrvata, a i šire.
Tekst: fra Marko Plejić
Fotografije: Martina Anđić
