Zagreb: Antićevo
Svečano euharistijsko slavlje na 55. obljetnicu smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, naslovni nadbiskup Tuscanije, u zajedništvu sa još 17 svećenika i velikim brojem vjernika koji su ispunili kriptu Majke Božje Lurdske.
U propovijedi je pošao od prvog čitanja iz knjige proroka Jone koja opisuje kako je Bog Joni naredio da ide propovijedati u Ninivu, pozvati Ninivljane na obraćenje. Istaknuo je kako se Jona najprije opirao Bogu i kako pokušao pobjeći brodom u suprotnom smjeru, te kako je završio u utrobi ribe koja je nakon tri dana izbacila na obalu. Jona je shvatio da Bogu ne može pobjeći, već da ga mora poslušati i izvršiti ono što on od njega traži. Posebno je naglasio da Jonin odlazak u Ninivu pokazuje i nama da vjernička poslušnost Bogu privlači i druge ljude: »Ljudi su svjesni naše promjene i oponašaju nas. Nisu riječi te koje obraćaju. To su djela. To je svjedočanstvo. Zato je sv. Ivan od Križa rekao: Gdje nema ljubavi, unesi ljubav i naći ćeš ljubav (…) Ljubav potiče i vodi do promjena obraćenja.« Prije godinu dana papa Franjo, naglasio je nuncij, obraćajući se u katedrali u Rabatu, u Maroku, rekao je da se naše poslanje krštenika, svećenika i posvećenih osoba vidi u sposobnosti stvaranja i poticanja promjena te divljenja i suosjećanja tako da živimo kao isusovi učenici među onima s kojima dijelimo svakodnevnicu radosti, tuge patnje i nade. Potom je naveo znakovitu rečenicu pape Benedikta XVI. koji jr rekao: »Crkva raste kroz privlačnost i svjedočenje. Ne možeemo razmišljati o obraćenju drugih ako ne počnemo obraćati sami sebe slušajući Božji glas.«
Čovjek najprije postaje misionar mijenjajući sebe, naglasio je nuncij: »Nema potrebe promijeniti zanimanje ili navike ako nisu loše, dovoljno je promijeniti srce i odmah postajemo Kristovi svjedoci gdje god da se nalazimo u našem okruženju, u našim obiteljima, u školi, tvornici, u uredu ili na tržnici. A ljudi slušaju i možda se promjene, ne zbog onoga što govorimo, već zato što vide našu promjenu.« Dalje je naglasio da vjernici moraju naučiti predati se Božjem glasu koji trajno govori i strpljivo čeka da se čovjek promjeni i kaže da: »Volim upotrijebiti izraz predati se glasu Božjem, jer to znači da je prije bilo borbe. Jer nije lako odmah poslušati Božju riječ. Njegova se volja često sukobljava s našim planovima i željama. Predanje je bio marijin stav tijekom razgovora s arkanđelom Gabrijelom kada je odgovorila: “Neka mi bude po tvojoj riječi.” Crkveni otac Origen promatrajući ove Marijine riječi napisao je: “Ja sam prazan list papira na kojem pisac, odnosno Bog, može pisati što god želi.Neka učini sa mnom ono što Gospodar svemira želi.” Tumačeći ove Origenove riječi u svetištu Gospe od Krunice u Pompejima kardinal Angelo Becciu rekao je: “I mi bismo željeli biti prazan list papira na kojem Bog može napisati što želi. Sigurni da onda kada On piše uvije stvara remek djelo (…)” Slijediti Boga čini nas slobodnima jer tako se ostvaruje njegov nacrt nad nama zamišljen od postanka svijeta te mnogo veći i ljepši od onoga što bismo mogli poželjeti za sebe. Predanje Božjem glasu nije znak poraza, to je početak istinskog oslobođenja. Oslobođenje od starog čovjeka kako bismo postali nova stvorenja« istaknuo je mons. Lingua, prisjećajući se riječi pape Franje tijekom jedne propovijedi u domu Svete marte kada je istaknuo da čovjek može posrnuti čak i nakon što je ustao kako bi mogao ponovno slušati Božji glas kao što piše u psalmu 129.: »Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi, Gospodine čuj glas moj.«
Papa se zapitao, naglasio je Nuncij, zašto se čovjek nada, a odgovor se najvjerojatnije krije u vjerovanju da je u Gospodina milosrđe i otkupljenje. »To je dobro znao časni sluga Božji otac Ante Antić. Kolikim je čudesnim obraćenjima svjedočio u svojoj ispovjedaonici unatoč tome što je bio svjestan svoje slabosti i krhkosti. Nekoliko mjeseci prije smrti fra Ante piše svome ispovjednika: “Stidim se i sramim pred Gospodinom koji se sa mnom bijednikom grešnikom, nedostojnim služi za posvećenje duša, a ja ostadoh tako slab i bez prave solidne kreposti. Bog je tako dobar i služi se nevrijednim svojim stvorom. Hvala mu i slava i neka je uvijek hvaljen i slavljen.” Molimo Gospodina da nam udijeli milost da uvijek ponovno ustanemo. Dovoljan je samo jedan trenutak da promijeni naše srce. Imajmo na umu srce Isusovo«, rekao je mons. Lingua.
Fra Josip Šimić
