Zahvalni govor fra Gabrijela Jurišića HDKN-a za „Nagradu za životno djelo“ 2024.
(Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić zahvalio je Društvu uime nagrađenih na dodijeljenim nagradama.)
Poštovani preuzvišeni gospodine biskupe mons. Mijo Gorski, predsjedniče Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija, koji ovdje danas predstavljate cijelu Hrvatsku biskupsku konferenciju, uvažena gospođo dr. Suzana Peran, predsjednice Društva hrvatskih katoličkih novinara, dragi članovi Društva hrvatskih katoličkih novinara, cijenjeni prijatelji i uvaženi gosti!
U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, Franjevačke klasične gimnazije u Sinju i uredništva Zbornika Kačić, srdačno vas pozdravljam našim drevnim kršćanskim pozdravom: Laudetur Jesus Christus – Hvaljen Isus i Marija!
Zapala me posebna čast i draga dužnost da u ime svih nagrađenih, kao i u svoje ime, iskrena srca zahvalim najprije dragom Bogu, od koga dolazi svako dobro, omne bonum, kako piše sv. Jakov u svojoj Poslanici (Jak 17).
Zahvaljujem zatim vodstvu našeg Društva što nam je dodijelilo nagrade i što smo se svi susreli kako bismo osjetili da zajedno dišemo, živimo i radimo na slavu Boga velikog i korist našega hrvatskog naroda. Dakle, hvala svima!
- Župni list
Bit ću slobodan upozoriti na neke pojedinosti koje mogu biti zanimljive, a svakako su znakovite. Potaknut koncilskim dekretom „Inter mirifica“ (1963.) – o sredstvima društvenog priopćavanja – predložio sam 1966. godine župniku svoje rodne župe (Baška Voda) da bi bilo dobro pokrenuti župni list. Župnik je rado prihvatio prijedlog i tako se pred Božić 1966. pojavio list Svjetionik. To je bio prvi župni list u našoj Provinciji Presvetog Otkupitelja, koja u šest biskupija u domovini ima 89 župa te 24 župe u Njemačkoj i Americi. Danas u našoj Provinciji izlazi 25 župnih listova, dok su se 23 ugasila. Neke župe obavještavaju vjernike o životu župe biltenima. Gotovo sve župe u inozemstvu izdaju biltene, a pojedine i listove.
Kad sam poslije Božića došao u Bašku Vodu, susreo sam jednog mještanina koji mi je rekao da će mi ispričati što mu se dogodilo na Božić. Majka mu je donijela „neku knjižicu“ i rekla da ju je župnik dijelio poslije svete mise. On se pravio da nije čuo što je rekla. Dok su zajednički objedovali, uzeo je „knjižicu“, pošao u sobu, omotao se prekrivačem i znatiželjno počeo čitati od prve do posljednje stranice (32.). Doznao je mnogo toga što nije znao o svojoj župi i rodnom mjestu. Nikome ništa nije rekao.
Sutradan, na blagdan sv. Stjepana, majka je opet donijela „knjižicu“. On se pravio da ništa ne vidi. Ali poslije objeda ponovno je uzeo „knjižicu“, pošao u sobu i počeo čitati. Nametnulo mu se pitanje: je li to novi list, je li to jučer čitao, može li župnik svaki dan izdavati svoj list kao neke novine? Pročitao je ponovno sve i uvjerio se da je to isti list kao i jučer. Dva je puta pročitao isti broj. Bio je zadovoljan i ponosan.
Dakle, župni list donijet će Božju Riječ i onima koji ne idu u crkvu.
- Adresar-vodič
Jeste li se kad zapitali kada i zbog čega je počeo izlaziti Vodič-adresar hrvatskih katoličkih misija (Frankfurt) koji danas izdaje Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj, a koji broji oko 200 stranica?
Moj školski kolega fra Bernardo Dukić prvi je svećenik u bivšoj komunističkoj državi koji je dobio putovnicu kako bi mogao djelovati kao župnik hrvatskih vjernika u Frankfurtu. 1973. g. predložio sam mu da bi bilo dobro objaviti kalendar za 1974. s adresama svih hrvatskih katoličkih župa u Europi. Rado je prihvatio prijedlog. Zamolio sam ga da mi pošalje adrese, a ja ću urediti sve ostalo. Tako se pojavio Kalendar 1974. s podnaslovom Blagdani i sveci, adrese hrvatskih svećenika i socijalnih savjetnika u Europi, svete mise na hrvatskom jeziku u Njemačkoj, poštanski brojevi mjesta u domovini. Dodane su adrese diplomatskih predstavništava u europskim državama i kalendar za 1975. godinu. Kad je pošiljka stigla u Frankfurt, bila je razgrabljena. Fra Bernardo me nazvao i rekao da odmah tiskam drugo izdanje. Prvo izdanje imalo je 72 stranice, a drugo 86, jer smo dodali neke nove priloge.
Eto, tako je započeo život jedne „male knjižice“ (po formatu) koja je mnogim hrvatskim svećenicima i vjernicima, ne samo u Njemačkoj, nego i u drugim državama, postala neprocjenjiv vodič. Kao vjernici i građani u tuđini, pomoću nje mogli su lako, brzo i točno dobiti potrebne svakodnevne informacije. Knjižica je bila izvanredno dobro prihvaćena te Ured u Frankfurtu redovito izdaje nova izdanja. Od prvog izdanja sa 72 stranice, Kalendar-adresar narastao je na 200 stranica, a i format je malo povećan.
Sve je započelo prije točno 50 godina (1974. – 2024.). Današnji Kalendar-adresar obilježava svoj 50. rođendan, svoj „zlatni jubilej“. Zahvaljujemo Bogu na ovom daru! Neka ta „mala knjižica“ i dalje služi Hrvatima u inozemstvu i domovini, pomažući im u vjerskom i građanskom životu. To je naša molitva i želja.
- Od zabrane do obnove katoličkoga tiska
Kad je završio Drugi svjetski rat u svibnju 1945. godine, tzv. „velike sile“ preuzele su svu vlast u Europi. Krojile su nove granice, ukidale postojeće i stvarale nove države. Ne po pravu i pravdi Boga velikog, nego isključivo radi svojih političkih i ekonomskih interesa. Tako se hrvatski narod, ni kriv ni dužan, opet našao u podređenom, zapravo robovskom položaju. Ali ne više pod Bečom i Budimpeštom, nego pod beogradskim režimom, i to ne kraljevskim, nego još gorim – komunističkim, odnosno velikosrpskim.
Kad su partizani 8. svibnja 1945. ušli u Zagreb, u gradu nije bilo nijednoga ustaškog, domobranskog ni njemačkog vojnika. Partizani su počeli masovno ubijati građane Zagreba. Treba se sjetiti Rankovićevoga hitnog naloga: „Pobiti što više!“ To komunisti nazivaju „oslobođenjem Zagreba“, pa neki (gradonačelnik) to i danas slave.
Bleiburg, križni putovi, preko 600 ubijenih svećenika i redovnika (u našoj Provinciji 42), mnogi osuđeni na dugogodišnju robiju na čelu s bl. Alojzijem Stepincem. To su povijesne činjenice.
Komunisti, zadojeni borbenim ateizmom, oduzeli su Crkvi škole, odgojne ustanove, zgrade, zemlju, tiskare te zabranili vjerski tisak. U toj situaciji nije bilo moguće niti pomisliti na bilo kakvoga katoličkog novinara. O svemu tome nije se smjelo niti govoriti, a kamoli pisati.
Nakon 20 godina komunističke „diktature proleterijata“ (kako su sami nazvali svoju vlast), počeo se obnavljati katolički tisak. Služba Božja (1960.) i Glas s Koncila (1962.) umnažani su ciklostilom.
Konačno, Hrvati i Slovenci osnovali su „Društvo katoličkih novinara u Jugoslaviji“, otvoreno za članove svih saveznih republika. Dr. fra Mirko Mataušić bio je predsjednik Društva te sam mu u siječnju 1990. godine predložio ideju da Slovenci osnuju svoje društvo. Nakon razgovora odlučeno je da se od jednoga zajedničkog društva formiraju dva: „Hrvatsko društvo katoličkih novinara“ i „Slovensko društvo katoličkih novinara“. Tako se rodilo naše Hrvatsko društvo katoličkih novinara.
Kao profesor grčkog i latinskog jezika u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju bio sam uvjeren da, uz svoju svećeničku službu, moram prvotno obrazovati mlade ljude za studij teologije i drugih znanosti. Preostalo „slobodno vrijeme“ posvetio sam čitanju i pisanju. Uvijek sam smatrao da je važno baviti se znanstvenim radom, ali da je jednako važno i publicističko te novinarsko djelovanje, budući da većina ljudi ne čita znanstvene radove. Stoga je potrebno ponuditi im pisane riječi koje će im prenijeti Kristovu Radosnu vijest evanđelja.
Bio sam urednik znanstvenog časopisa Kačić od 1974. godine, dok sam istovremeno surađivao s različitim časopisima, novinama i RTV-om. Moji interesi fokusirali su se na teološke teme, posebice na hagiografiju, opću i nacionalnu, kao i na prikazivanje hrvatskih mučenika za vjeru i dom te hrvatske kulturne prošlosti.
Uvijek se rado sjećam Isusovih riječi: „Sluge smo beskorisne. Učinismo što smo bili dužni učiniti“ (Lk 17, 10).
Još jednom, hvala Bogu za sve Njegove darove!
Hvala našem Društvu na dodijeljenim nagradama. Zahvaljujem i svima vama što ste došli u ovu predivnu zgradu naše HBK i što zajedno dijelimo ovaj lijepi i dragocjeni susret, koji je organiziralo naše Hrvatsko društvo katoličkih novinara.
Neka vas sve prati obilni Božji blagoslov!
Pax et bonum!
Zagreb, 15. svibnja 2024.
fra Gabrijel Jurišić
