1. Ivan Jednostavni i Franjo Mudri
Jednom, dok je Franjo prolazio seocetom zvanim Nottiano, naišao je na neku staru zapuštenu crkvu, punu prašine i paučine. Obzirom na svoje znakovito štovanje crkvi zgrabio je metlu i počeo mesti. U tom je selu živio mladić imenom Giovanni ili engleski John (hrvatski Ivan). Ivan je orao na polju s volovima, pa je naišao u crkvu i zatekao Franju kako ju mete. Uzeo je metlu iz Franjinih ruku i dovršio posao.
Ivan je bio veoma omiljen u tom kraju i poznat po svojoj jednostavnosti. Kasnije je Ivan Jednostavni rekao Franji da mu se želio pridružiti, ali nije znao kako. Ispričao je Franji da je bio spreman učiniti sve što bi ga on zatražio. Franjo je bio presretan čuvši to. Na to mu reče slijedeće: da bi se pridružio redu mora razdijeliti svu svoju imovinu siromasima, poput ostale braće.
Ivan je međutim imao problem, jer su on i njegova obitelj bili strašno siromašni. Čini se da je Ivan odlučio kako bi jedan vol bio njegov dio obiteljske imovine. Odriješio je vola i dao ga Franji kako bi ga Franjo mogao darovati siromasima. Međutim, Ivanova obitelj veoma se uzrujala čuvši da će ih Ivan napustiti. Njegovi su roditelji bili stari i bilo im je teško raditi, a ostala su djeca bila još premlada. Gorko su se rasplakali i glasno su jadikovali, pa se Franjo sažalio nad njima.
Franjo ih najprije uputi da spreme večeru, jer je namjeravao jesti s njima. Na večeri im je rekao kako je zbog njihove časti i boljitka dobro da se Ivan pridruži redu Manje braće. Oni time neće izgubiti sina; tako bi sva Manja braća bila njihovi sinovi i kćeri. Franjo ih je također podsjetio da nitko ne može spriječiti stvorenja u služenju Stvoritelju. Priznao je, međutim, kako vola kojeg je Ivan Jednostavni namjerava dati Redu treba dati siromasima, a nitko se nije činio siromašniji od Ivanove obitelji. Stoga je Franjo vratio vola Ivanovoj obitelji. To ih je veoma usrećilo.
Ivan Jednostavni iz Nottiana otišao je živjeti krepostan i svet život Manje braće. U velikoj je mjeri nasljedovao Franju u svetosti, a kada je umro, Franjo ga nije spominjao kao ‘brata Ivana’ nego kao ‘svetog Ivana’.
Ova zgoda je prekrasan primjer Franjine sposobnosti rješavanja veoma teške situacije. Najprije, tu je bila obitelj koja se nije htjela odreći svog najstarijeg sina da ode u redovništvo. Taj problem aktualan je i dan danas. Uvjerio ih je da time ne gube sina nego ga dobivaju ulaskom Ivana u Red. Bio je tu i problem izrazitog siromaštva ove obitelji. Franjo je bio u stanju izmiriti ‘pravila’ sa zahtjevom ljubavi vrativši im vola. Franjo nam tako pokazuje kako se i teške situacije mogu riješiti u prisnoj vezi s Duhom Svetim. I mi bismo trebali slijediti njegov primjer.
