11. Franjin prvi ‘izlazak’ s Gospođom Siromaštinom

Većina oženjenih ljudi sjeća se svog prvog izlaska sa svojom/svojim suprugom. Franjo je također imao ‘prvi izlazak’ sa svojom suprugom, Gospođom Siromaštinom. To se desilo odmah nakon što je sve razdijelio, vratio svu odjeću svom ocu. Franjo je odlučio napustiti Asizi i dragovoljno prihvatiti izgnanstvo koje mu je otac htio nametnuti kao kaznu. Tako je u ožujku 1207. krenuo cestom iz Asizija prema Gubiju, gradu prijatelju Asiza. Ostavio je skupocjen baršunasti plašt svog biskupa iz Asiza, a umjesto toga je odijenuo neki jadni i otrcani ogrtač kojeg mu je darovao neki biskupov kmet. Franjo je prigrlio stanje siromaštva i potrebitosti. Franjo je ljubio Gospođu Siromaštinu jer su ju u to doba prezirali kao što je to i dan danas slučaj. Kao glasnik velikog Kralja, Franjo je radosno na francuskom pjevao Gospodinu Gospe (Gospođe Siromaštine) koja je uvijek bila i ostala na strani Gospodina Isusa.

Pjevao je: ‘Smiluj se slatki Isuse, smiluj se meni i našoj Gospođi Siromaštini. Zbog nje ja venem. Zbog nje nemam mira i kao što znaš, Isuse, ljubiš me zbog nje. Prezrena i neugledna sada je ona, nekoć tvoja zaručnica. A ipak, ona se skupa s tobom, tresla od hladnoće u prljavštini betlehemske štalice. Borila se na tvojoj strani u iscrpljujućoj bitci. Viteški je uzvraćala udarce namijenjene tebi. Kada su te tvoji učenici napustili, zanijekavši te, ostala je uz tebe.’

‘Križ je bio visok, veoma visok, i Marija se nije mogla uspeti. No ona, naša Gospođa Siromaština, bila je tamo. Tamo se jače nego ikada sjedinila s tobom.’

‘Nije se obazirala na drvo, bilo ono glatko i izblanjano ili puno oštrih i sjajnih čavala. Tri je čavla već pripremila za tvoje mučeništvo: grubi, hrapavi i tupi da pojačaju tvoju bol.

‘U agoniji na križu unatoč tvojoj užasnoj žeđi, iz ljubavi ti je branila otpiti i gutljaj vode. Kada si zaklopio oči, držala te u naručju čvrsto zagrljenog. Kada su te položili u grob, pomast nanijeta na tvoje sveto tijelo, pokrov u kojeg su te umotali pripadali su drugome. Na dan tvog uskrsnuća vidjeli su kako samo ona, odbacujući sve zemaljsko, ostaje s tobom i slijedi te u nebo.’

‘Preslatki Isuse, hvala ti za našu ljubav. Dopusti da živim za nju, da u njoj i s njom mogu umrijeti.’

Iako su specifične riječi ove pjesme pripisane Tomi Čelanskom, jednome od Franjinih ranih životopisaca, one bez sumnje izražavaju Franjine osjećaje prema Gospi Siromaštini, koje je gajio sve do svoje smrti, 20 godina kasnije.

Gospođa Siromaština je odgovorila na Franjine uvertire. Na putu u Gubbio nasrnuše na njega iz zasjede naoružani razbojnici. Kad ga surovo upitaše tko je, on pun pouzdanja odgovori: ‘Glasnik sam velikog Kralja’. Zatim doda: ‘Tj. nosim vam radosnu vijest’. Pljačkaši su pomislili da im se Franjo ruga, pa ga izmlatiše i baciše u jamu punu snijega govoreći: Umri, klipane, glasniče Božji!’

Budući da nije imao ništa što bi mu mogli uzeti, ostaviše ga u snijegu. Kada je Franjo konačno ustao, osjeti hladnoću i shvati da nema više ni svoj otrcani ogrtač. Pogleda u tamu i nije ga mogao naći. Nalazio se u zagrljaju Gospe Siromaštine, sam, promrzao i polugol.

Srećom, bilo je to nedaleko samostana svete Marie od Valfabbrice. Pokucao je na vrata samostana i nakon poduljeg čekanja konačno su ga pustili da uđe. Redovnik se zabezeknuo nad neobičnim posjetiteljem posve promrzlim, golim, punim modrica, ali Franjino je lice sjajilo silnom radošću.

Nadstojnik samostana nije iskazao Franji nimalo brižnosti, ni suosjećanja kada je čuo od njega priču o tome kako je upao u zasjedu razbojnika koji su zasigurno bili i neprijatelji samostana. Franji su dali tek zalogaj pljesnivog kruha i neki pokrivač te slamaricu u kuhinji. To je bila Franjina prva noć s Gospom Siromaštinom. U samostanu su veoma loše postupali s njim. Naređivali su mu da obavlja najniže poslove kao što su cijepanje drva, pranje suđa i skupljanje smeća. Poslušno je sve obavio u tišini. Franjo je čuo da monasi razgovaraju samo o svjetovnim stvarima; saznao je koliko su pohlepni i koliko mrze svoje neprijatelje. Nije mogao ni umočiti komadićak svog kruha u vruću juhu koja je ostala u kuhinji, jer su ju dali svinjama. Franjo je smjesta želio napustiti samostan, ali obližnja se rijeka razlila iz svog korita po dolini, zbog topljenja snijega na planinama, pa je to morao odgoditi. Čim su se vode povukle, nastavio je put u Gubbio. Mnogo godina kasnije kada je Franjo postao poznat, nadstojnik samostana ga je molio za oproštenje zbog lošeg postupanja prema njemu.

Franjin prvi ‘bliski susret’ s Gospom Siromaštinom pokazao je kako njegova ljubav prema njoj nije bila nikakva romantična zaljubljenost. Ostao je u braku s njom cijeloga života, bio joj je odan sve dok svoje smrti.