25. Svjetovno i duhovno
Francuski biskup Jacques de Vitry napisao je 1216. godine pismo u kojem opisuje ogroman utjecaj Franje Asiškoga na društvo onoga vremena. Onoga dana kada je biskup stigao u Perugiu, umro je papa Inocent III. u tom gradu. Papa je, naime, bio na putu prema sjvernoj Italiji da pokuša pomiriti dva grada i nakon toga započeti novi križarski rat.
Biskup je napisao u svom pismu: „Iz Milana išao sam prema gradu Perugia gdje je umro papa Inocent III., ali još nije bio pokopan. Za vrijeme noći neki razbojnici su skinuli s njega vrijednu odjeću i ostavili tijelo, koje je ležalo u sredini crkve, gotovo golo i ispuštajući zgražajući miris za povraćanje. Išao sam i sâm se uvjerio kako je slava ovoga svijeta kratka, isprazna i prolazna. Biskupi su se okupili odmah u konklavama u Perugi i izabrali novog papu koji se prozvao Honorije III.”
U svom je pismu komentirao žalosno stanje crkve toga vremena: „U svojem privremenom boravku na papinu dvoru u Perugi vidio sam mnogo toga što mi bijaše odvratno, svi bijahu zabavljeni svjetovnim pitanjima, politikom i pravicama, toliko da si jedva mogao natuknuti koju duhovnu stvar.“
On u svom pismo nastavlja i piše: „Ipak sam našao utjehu videći mnoge osobe obaju spolova, bogatih i svjetovnih, koji su se odrekli svih svojih posjedovanja i ostavili svijet iz ljubavi prema Kristu. Nazvaše se ‘Manja braća’ i ‘Manje sestre’.“
Nakon toga piše: „Njih su mnogo cijenili papa i kardinali. Oni su se potpuno odvojili od vremenskih stvari i imaju samo jednu strast kojoj se žele posvetiti u svojim nastojanjima: spasiti duše koje su u opasnosti od ispraznosti svijeta i pokušati ih pridobiti da nasljeduju njihov primjer.“ On zaključuje svoje pismo govoreći da su ovi siromašni i jednostavni ljudi spasili mnoge duše.
U današnje vrijeme ljudi, kao i u ono vrijeme, govore samo o vom svijetu, a svijet duhovnosti često se napada i pod velikim je pritiskom. Štoviše, duhovnost svijeta se zaboravlja i podrazumijeva se da će on pobrinuti sam za sebe. Ovo pismo upravo naglašava problem svjetovnog mentaliteta. Papa Inocent III. nije bio zao čovjek budući da je bio sklon Franji i Manjoj braći. On je imao mnogo svjetovne snage i poštovanja, ali kao što pismo naglašava, što se dogodilo sa svim time? On je završio „gotovo gol i ispuštajući zgražajući miris za povraćanje“. Mnogo ih je s mentalitetom „duhovnog“ koji su ostvarili velike stvari u ovom svijetu. Možemo se sjetiti, kao primjer, Majke Tereze ili papa Ivana Pavla II. Kada zaboravimo ili ignoriramo duhovnost, mi isto tako gubimo i ovaj svijet.
Mi stojimo u opreci s „građenjem ovom svijeta“ zajedno sa sv. Franjom i njegovom braćom, sa sv. Klarom i njezinim sestrama i s mnogim drugim osobama duhovnog života koji su prepoznali ispraznosti ovoga svijeta. Odbacujući idolatriju štovanja ovoga svijeta, oni su učinili „djelo“ koje traje čak i u ovom svijetu. Možemo obratiti pažnju kako su sv. Franjo, i drugi sveci, utjecali sve do današnjeg dana svojim životima i životima svojih sljedbenika. Nažalost, utjecaj ovoga svijeta je tako velik da nam neprestanu trebaju oni koji će nas podsjećati na tu istinu.