31. Franjin pogled na darežljivost

Jedne zimske večeri, Franjo i jedan od njegove braće bili su radosno primljeni na dvoru jednog vrlo bogatog i utjecajnog plemića. Taj plemić zagrlio je Franju, oprao i obrisao njegove prljave noge i poljubio ih. Također je upalio veliku vatru, pripremio slavlje i služio hranu osobno, s vlastim rukama. Iznad svega, rekao je Franji da bi platio sve što mu je potrebno. Tada mu taj čovjek reče: „Dobri Gospodin dao mi je obilje svjetskog vlasništva i tako iz ljubavi prema njemu spreman sam dati onima koji su siromašni i u potrebi.“

Franjo je uvidio da je ovaj čovjek imao krepost koja je bila uobičajena u starom pravilu plemstva i novom poretku poslovnoj (trgovačkoj) klasi: darežljivost. Franjo je, stoga, rekao: „Darežljivost je jedna od Božjih kvaliteta, koji i pravednima i nepravednima darežljivo daje svoje sunce i svoju kišu te sve drugo. I darežljivost je sestra ljubavi. Ona uklanja mržnju i oživljava ljubav.“ Franjo je vjerovao da bi ovaj čovjek mogao biti dobar brat. Zbog svoga uvjerenja o tom čovjeku, molio je na nakanu da mu Bog ulije u srcu želju da to postane i milost da to ostvari.

Nekoliko dana kasnije Franjo je ponovno išao prema kući darežljivog čovjeka. Kad se približio, zastao je i molio u blizini kuće. Čovjek je to opazio. Vidio je Franju kako moli vrlo pobožno. I dok je Franjo bio u molitvi, čovjek je ugledao kako Krist stoji pred Franjom u vrlo sjajnom svjetlu. Osim toga, vidio je Franju uzdignuta visoko iznad tla, tjelesno i duhovno. Nakon svega toga plemić je istrčao iz kuće i pitao Franju je li moguće da on bude s njim i živi životom pokore. Franjo ga je primio s velikom radošću i zahvalio Bogu što ga je pridružio braći njegova reda. Čovjek je podijelio sve siromasima, ušao u red i ostatak života živio svoj život u velikoj pokori, svetosti i čistoći.

Zanimljivo, mi čak i ne znamo ime toga bogatog i utjecajnog plemića. Taj darežljivi čovjek jedan je od mnogih nepoznatih svetaca koji se slave na blagdan Svih Svetih.

Ovaj plemić je izvanredan primjer danas vrlo često zaboravljene kreposti darežljivosti. Iako je bio bogat, nije gledao s prezirom na otrcanog (bijednog) i odrpanog Franju. Umjesto toga, bio je sposoban uživjeti se u život sv. Franje i imao je sućuti prema Franji. Darežljivost nije teološka krepost ljubavi, ali je ona, kako Franjo reče, sestra milosrđa. Franjo je uvidio da je ovaj plemić bio zatvoren ljubavi koju je osjećao u Franjinoj braći. Sv. Pavao je rekao u prvoj poslanici Korinćanima u trinaestom poglavlju kako je najveća od teoloških kreposti baš ljuabv. Ali, kako ti ljubiš? U našem društvu ljubav je potpuno izopačena i pomiješana sa fizičkom seksualnoću. Naše je društvo potpuno usmjereno na osobni užitak, zadovoljstvo i samoispunjenje. Prava ljubav je usmjerena od sebe prema drugome. Darežljivost je također usjemerena prema dobru drugoga. Možda, ako želimo staviti ljubav na prvo mjesto u svojem životu, mi bismo trebali započeti s darežljivošću.