4. vazmena nedjelja

U nasljedovanju Dobroga pastira

Kad mladić najavi u svojoj obitelji da želi postati svećenik, kako reagiraju njegovi najbliži? Odjek može biti blagonaklon i ohrabrujući, ali možda i kritički ili upravo odbijajući. Danas kada slavimo nedjelju Dobroga pastira, i Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja, želimo se upitati, kako je s molitvom za one ljude koje je Bog pozvao za svoje osobite nasljednike kao svećenike, đakone ili redovnike.

Isus je jednom govorio o tome, da je žetva velika, ali da je radnika malo. On je tada rekao svojim učenicima: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” (Mt 9,37) Mi se danas baš želimo pridružiti tom molitvenom pozivu.

Ujedno trebamo razmisliti, kako možemo potpomagati one ljude koje je Bog pozvao. Važna je prije svega pozitivna klima poštovanja i priznanja. Tamo, gdje se u obiteljima moli, gdje se događa međuljudska izmjena i obostrano utvrđivanje u dobru, mogu također rasti i cvjetati duhovna zvanja.

Za čim se ide kod jednog duhovnog zvanja? Bog je sve nas u Isusu Kristu izabrao i pozvao, da budemo njegova djeca i da donesemo dobri plod u djelima ljubavi. Tamo gdje Bog nekoga zove u svoju osobitu službu, dotična osoba je pozvana da produbljuje oblik predanja Bogu i ljudima. Tko kaže Bogu DA bez pridržaja i stavi se na raspolaganje, zna za vlastite slabosti i vlastite granice. Ujedno takav čovjek gradi na potpori Božjoj i njegovoj pomoći.

Sveti papa Ivan Pavao II. jednom je formulirao: “Dragi mladi! Isus je jednoga dana pozvao Šimuna Petra i Andriju. Oni su bili ribari i napustili su svoje mreže, da bi njega nasljedovali. Sasvim je sigurno da Krist poziva i neke među vama, da ga nasljedujete, i da se potpuno predate molbi evanđelja. Ne bojte se prihvatiti taj Gospodinov poziv! Ne dopustite da vas u tome spriječe vaše mreže, da nasljedujete Isusa na njegovom putu! Budite širokogrudni, i ne prestanite odgovarati Učitelju koji vas zove. Slijedite ga, da budete kao apostoli, naime ribari ljudi.” Slično kažei papa Franjo u svojoj poruci za današnji Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja: “Kod vas ipak, dragi mladi prijatelji, treba nestati taj strah u vama, i krenite na put, ne predajte se. Evanđelje je riječ koja oslobađa, preobražava i naš život čini ljepšim. Kako je lijepo dati se iznenaditi od Božjeg poziva, prihvatiti njegovu riječ i s koracima vašega života slijediti Isusove stope„ u klanjanju božankse tajne i u širokogrudnom predanju drugima! Vaš će život iz dana u dan biti bogatiji i radosniji!”

Mi želimo moliti i za druga duhovna zvanja: za dobre đakone, redovnice i redovnike kao i za sve one koji su izabrali crkveni poziv. Neka radost evanđelja ispuni sve nas! Isus Krist je dobri pastir, koji sve nas zajedno i svakoga pojedinačno vodi na dobrom putu i dovodi nas do izvora vječnoga života. Isus Krist može o samome sebi kazati: “Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce.” (Iv 10,14-15)

Ljubav dobroga pastira neka nas sve ispuni, da budemo odgovorni jedni za druge i jedni druge podupiremo na putu k Bogu. Sveta Marija, majka Božja i sveti Josip žele nam po svome primjeru i svojim zagovorom pokazati, zbog čega smo osobno pozvani od Boga.

Fra Jozo Župić

* * * * * * *

Gospodine, obnovi svoju Crkvu!

Današnju nedjelju Crkva zove nedjeljom Dobroga Pastira – prema evanđelju o Dobrome Pastiru. Crkva danas moli na osobit način za crkvena zvanja, dakle za dobre pastire.

Evanđelje je upravo opisalo što je važno jednome pastiru: to je jedan koji ljubi svoje stado; ono mu znači sve. On ne bježi kad je teško, nego ostaje, izdržava – upravo je spreman dati svoj vlastiti život.

Dobri pastir je onaj, koji nema vlastitog interesa na vuni i mesu, dakle na profitu, nego želi, da je stadu dobro, jer mu je vrijedno.

On poznaje svoje stado i ono poznaje njegov glas – jer on s njim govori, komunicira – i govori mu riječi koje ga ohrabruju.

To je visoka i zahtjevna slika, koju nam evanđelje slika, slika koja je našla ispunjenje u samome Isusu Kristu.

Najstarije Kristovo predstavljanje koje ga pokazuje kao Dobrog Pastira pronađeno je u Rimu, a na svojim ramenima nosi ovcu.

I na mnogim grobnim spomenicima prvih kršćana uklesan je ovaj motiv u kamen: Isus, dobri pastir, koji ne dopušta da mu se izgubi iz stada nijedna ovca, nego radije daje svoj vlastiti život, nego da se naškodi i jednoj ovci.

I kada točno pogledamo, tada možemo ustvrditi da je ta slika pastira u biti stara slika o Bogu, slika koju već u Starom zavjetu nalazimo, između ostaloga u čudesno lijepom psalmu koji pjeva o tome da je Bog pastir koji se brine za svoje stado koje vodi na sočne pašnjake i daje mu počinka uz izvor vode, gdje je život. Život u punini.

U evanđeoskom tekstu su dvije riječi koje nas zaokupljaju: dovesti i slušati glas kojeg ovce slušaju jer ga poznaju.

Dovesti. Važna zadaća, bilo da se radi o ovci ili o ljudima. Ne radi se samo o tome da netko dobro vodi ili može voditi, nego se radi o pitanju: kamo on vodi? Što je njegov cilj, prema kojemu on ide na putu s onima koji su mu povjereni. Biblijski odgovor uvijek glasi: u život. tamo gdje je prostor i prostranstvo.

Dobri pastir zna: život se ne odigrava u stajama, nego u prostranstvima. Staje vrijede za noć, za sigurnost; u njima se može prezimiti. Ali život se provodi napolju. I stoga mora izvesti stado, da bi došlo do života. I da bi stado ohrabrio, on ide naprijed služeći se glasom. Mami ga i zove.

On pokazuje kako se ide. On je hrabritelj. On je dobar primjer koji se može slijediti. Ako ide naprijed i zove, može mu se vjerovati i ugledati se u njega. Ne treba se bojati. On ima dobre namjere. Što ih je više ohrabrio, oni postaju hrabriji. Što ih više osposobljava za život, tim više oni postaju sposobniji u životu.

Dobri pastiri i dobre pastirice su važne – ne samo na pašnjacima, nego i u Crkvi, u obitelji, poduzeću, u ustanovama – stoga molimo danas za to. Ali: dobri pastiri ne padaju jednostavno s neba, nego dolaze iz obitelji, iz Crkve, iz poduzeća i ustanova.

To su ljudi za sutra, ali koji danas moraju dati dobar primjer, od kojih svi možemo učiti. Stoga nam mora biti jasno: ako sutra želimo imati dobre pastire, tada moramo danas biti dobri pastiri i pastirice za ove ljude od kojih mi to očekujemo da budu dobri pastiri i pastirice

Kako mi odrasli od danas pokazujemo to mladim ljudima, dakle odraslima od sutra? Upitajmo se koji puta pošteno: kako sami govorimo o našoj Crkvi? Govorimo li mi o tome, što je loše i gdje je krivo krenulo – ili pričamo o stvarima koje se dobro kreću, tamo gdje Crkva pomaže – kod života i za život?

Zanimamo li se samo za velike skandale ili imamo pogled za puno malih stvari u kojima Crkva djeluje vrlo spasonosno i ozdravljujuće, i daruje puno blagoslova?

Što govorimo mladom čovjeku koji se zanima za poziv u Crkvi? Kažemo li mi njemu: ti si lud! Ili mu možemo kazati: Veličanstveno. Raduje me to. Podržavam te mojom molitvom.

Duhovni pozivi, duhovna zvanja počinju kod nas: u obiteljima, u našim zajednicama i župskim zajednicama. Stoga sigurno nije dovoljno moliti danas, da bilo gdje bude zvanja, nego trebamo moliti:
Gospodine, obnovi svoju Crkvu – i počni od mene.

Pošalji nam dobre pastire – i počni od mene!

Fra Jozo Župić

* * * * * * *

Dobri pastir otvoren je za život

Mnoga naša sela opustjela su glede ljudstva i glede stoke. Nema više blejanja ovaca koje su pastiri i pastirice svakoga jutra izvodile na pašu. Ti pastiri živjeli su za svoje ovce, za njih su radili, brinuli se za njih, štitili ih i vodili, povijali ranjene, a izgubljene natrag dovodili. Na to nas podsjećaju pjesma i psalam 23: “Gospodin je pastir moj” i današnje Evanđelje. Pastiri i pastirice, župnik i svi koji po božjem nalogu, nalogu dobroga Pastira rade u dušobrižništvu, služe životu drugih i zauzimaju se za spasenje ljudi.

“To je idealna slika, to nije realno”, znaju kazati ljudi. Iz mnogih razgovora s ljudima koji su razočarani u Crkvu, znamo da ima takvih pastira o kojima smo slušali u današnjem evanđelju. Tu je govor o pastirima koji misle samo na sebe, kojima je stalo do mlijeka ovaca, do njihove vune i mesa. Ima pastira koji se ne brinu za dobru pašu, koji ne jačaju slabe, ne povijaju bolesne, ne traže izgubljene i ne skupljaju raspršene. Ima najamnika muževa i žena kojima nije do ovaca, koji u opasnosti bježe, umjesto da se bore za život onih koji su im povjereni. Znamo iz iskustva da takvi pastiri nisu bili samo u vrijeme proroka Ezekijela ili u Isusovo vrijeme u Izraelu, ima ih i danas posvuda u svijetu. Pripadate li vi i ja njima?

U Starom zavjetu Bog, pastir dobri, strastveno se zauzima za život ljudi. Bog u starom Izraelu ne prepušta polje pastirima, nego na očigled njihova podbačaja zaključuje: “Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka” (Ez 34,11.16). Izrael je u povijesti svoje vjere i života uvijek iznova iskusio pastirsku brigu Boga. Isus, najjasnija slika Boga, ispunjen je pastirskom brigom Boga za ljude. On kaže o sebi: “Ja sam pastir dobri!” Budući je on bio pastir dobri za siromašne, bolesne, slabe, zalutale, u svojoj pastirskoj brizi išao je za grešnicima, carinicima, ženama i takvima koji su bili potisnuti na rub, te je od onih koji su sebe držali “službenim pastirima Izraela, osuđen na smrt. Predao je svoj život u ljubavi za svoje ovce i posvjedočio svojim životom i umiranjem, da je kao Bog – “dobri pastir”.

Bog je Isusa potvrdio po uskrsnuću kao dobrog pastira po svome srcu. Isus dobri pastir, ljubi nas, poznaje nas po imenu. On nam pokazuje put, daruje nam orijentaciju i pomoć na često puta opasnim putovima našega života. Uvijek iznova prostire stol, daruje nam se da bismo imali snage i slijedili ga. On nam nalaže da budemo pastiri jedni drugima, da jedni drugima služimo, peremo noge jedni drugima i ljubimo se kao što je on nas ljubio. On nam je kao dobri pastir dao primjer, da i mi činimo što je on činio, ne da sudimo nego da spašavamo, opraštamo umjesto da osuđujemo. Prignute uspravljmo, umjesto da ih opterećujemo, sakupljamo ono što je raspršeno, vežemo ono što je rastavljeno. Kada se radi njega okupljamo nedjeljom tada to činimo,da čujemo njegov glas i da naš život usmjerimo prema njemu. Kao pastir dobri u psalmu 23, pazimo na to da ovdje nađemo počinak i hranu koju trebamo za naš životni put. On nam sam prostire stol, daje sebe u kruhu i vinu kao hrana i put za nas.

Tko ide s Isusom, dobrim pastirom, putem ljubavi i s njime ustaje na život, taj neće biti pošteđen od noći i tame, boli i patnje, odbacivanja i osuđivanja. Isus će nas dovesti do uskrsnog života, do “života u punini” (Iv 10,10). Životu u punini pripadaju svjetlo i tama, visine i dubine, umiranje i život. U povjerenju u njega možemo ići našim putem i slijediti ga. Evanđelje o “dobrom pastiru” je radosna vijest. Ono nas ne čini maloljetnim ovcama, nego nam daruje slobodu nasuprot zahtjevima pastira kojima nije stalo do života ljudi. Stoga se zauzmimo s Bogom i Isusom s puno ljubavi kao dobri pastiri i pastirice za život ljudi, jer Bog je ljubav i život.

Fra Jozo Župić

* * * * * * *

Pravi pastir

Tko može za sebe kazati kao Isus: “Ja sam pastir dobri”? Sigurno je, da se svi mi trudimo kako bismo se na bilo koji način pastirski brinuli: roditelji za djecu, šefovi za suradnike, političari za svoju zemlju, učitelji za učenike, liječnici za svoje bolesnike, svećenici za svoje vjernike. Svi želimo prije svega pokazati dobru volju.

Danas svi oni koji na bilo koji način imaju autoritet ili su odgovorni, bivaju stavljeni pod sumnju zatajenja. Takav je duh vremena, a i mediji puno doprinose u svemu tome. Sumnji podliježu učitelji. Kada je riječ o političarima, i oni su pod generalnom sumnjom, jer im se predbacuje da misle samo na sebe i na ponovni izbor. Menadžeri su na udaru kao oni koji su generalno uzevši kao profitirajući supovi, ptice grabljivice. I svećenike ne zaobilazi zlobna sumnja. Oni se ne drže celibata.

Većinom je u kritici i zrnce istine, ali se od tih zrnaca pravi golemo brdo, i tako je ta kritika često neumjereno pretjerana i nepravedna. Zar ne bismo trebali jedni od drugih usvajati kako se potruditi da budemo “dobri pastiri”, kao roditelji i učitelji, kao menadžeri i političari, kao liječnici i kao svećenici? Ne želimo ni novinare isključiti od te dobronamjernosti! Ako smo pošteni onda svi mi trebamo kazati da nitko nije savršen pastir i da Isusova kritika o kukavičkim pastirima misli na sve nas:

“Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi.” ” Vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.”

Isus sve nas koji smo na bilo koji način u “službi pastira” stavlja pred ogledalo: Pogledaj u ogledalo! Jesi li hrabar ili bojažljiv? Je li ti više stalo do tvoje dobrobiti ili do dobra onih za koje si odgovoran? Riskiraš li nešto da bi svoje zaštitio? Tko to od nas može pred takvim pitanjima kazati za sebe: “Ja sam pastir dobri”?

Isus to kaže o sebi. Isus se odvažio za tu izjavu, jer je ona točna kao za nikoga drugoga. On je stvarno sve učinio što pripada dobrom pastiru, i više od toga: “Pastir dobri život svoj polaže za ovce.” Njemu je stalo do nas. Mi smo mu tako vrijedni, dragocjeni, da za nas sve čini i daje, upravo svoj život.

O njemu znam: On ne će prevariti, ni iskoristiti, ni opljačkati. Njemu mogu vjerovati. On me poznaje i budući me stvarno želi, ne trebam se stidjeti, da me ne poznaje. Iako sam šugava, crna ili izgubljena ovca, on će ići za mnom i tražiti me. Oslobodit će me iz trnja u koje sam se zapleo. Očuvat će me od ponora prema kojemu lutam. Pod cijenu svoga života on će me tražiti, dok me ne nađe, izliječi i dovede kući.

Da, nitko od nas nije takav pastir kao Isus. Ali svi se možemo približiti njemu i postati bolji pastiri. I tako naš svijet učiniti malo boljim.

Fra Jozo Župić