55. Prva javna proslava Božića s jaslicama

Dok se približava velika proslava Božića, možda bismo mogli dozvoliti sv. Franji da nam pomogne proslaviti ovaj blagdan na pravi način. Godine 1223., kada se sv. Franji bližila smrt, odlučio je na poseban način proslaviti Božić. Zamolio je svoga prijatelja, Johna Velitu, plemića iz Greccia, da misu na Badnjak proslave na obronku planine s pravim jaslicama u kojima će biti vol i magarac, poput onih uz dijete Isusa. Budući da je to bila prava novost u liturgiji toga vremena, sv. Franjo je zatražio za to dozvolu od pape Honorija i dobio ju je.

Ova prva proslava Božića s jaslicama bila je doista blagoslovljen događaj. Dionici procesije – franjevci i mještani Greccia – nosili su tisuću gorućih zublji uzbrdo i tako su osvijetlili cijeli jedan obronak planine tijekom snježne noći u mjesecu prosincu. Ovaj dar sv. Franje mještanima Greccia obogatio je i naše Božićne proslave u daljnjih gotovo 800 godina ove tradicije.

Zašto je Franjo poduzeo ovakvu posve novu proslavu mise na Božić? Bio je posve zadivljen što je “Prvorođenac među svim stvorenjima”, kako je to rekao sv. Pavao, došao k nama u siromaštvu jaslica, u rukama ponizne djevice. Čak je plakao razmišljajući o tome. Plačemo li mi razmišljajući o tome? Sv. Franjo je također vidio Božić kao svetkovinu radosti za sva stvorenja. Volovi i magarci trebali bi dobiti na Božić dvostruku porciju sijena i zobi u spomen životinjama nazočnim pri Gospodinovu rođenju. Želio je da car na Božić prospe po svim putovima žito za ptice. Čak je želio da se zidovi na Božić premažu mesom ili mašću, da i oni mogu “jesti” na svoj način.

Možemo usporediti stav sv. Franje i mještana Greccia sa suvremenim stavom ljudi prema Božiću. Sv. Franjo je doista razumio i upio doktrinu da je Isus Krist bio “pravi Bog i pravi čovjek”. Plakao je nad doista ljudskim siromaštvom koje je Gospodin iskusio, ali se i radovao što je “Svjetlo svijeta”, simbolizirano gorućim zubljama u rukama ljudi, zapravo došlo na naš svijet. Isus Krist je najcjelovitije moguće Svjetlo Božanskog otkrivenja svijetu. Ipak, mnogi u svijetu vole tamu više od svjetla. Zato se Božić posvjetovljuje u najživlje razdoblje za komercijalne poslove ili za neki nejasan osjećaj “mira i dobre volje” prema ljudima. Kada Božić bez Krista ne uspije ljudima dati nikakvu pravu radost, ljudi utonu u “depresiju mjeseca prosinca.”

Mnoge suvremene kršćanske tradicije poput djeda Mraza/sv. Nikole i božićnog drvca imaju temelj u samom Isusu Kristu. Ove su tradicije odvojene od Krista. Možda bi se mogle iznova prispojiti Kristu. Dok se vozimo stambenim naseljima u vrijeme Božića i vidimo domove prekrasno ukrašene svjetlima koja su možda postavili ljudi s veoma malo ili nimalo vjere u Krista, možda možemo pomisliti na mještane Greccia koji su nosili tisuću gorućih zublji k Onome koji reče: “Ja sam Svjetlo svijeta”… Kad nas zahvati stres božićne kupovine, mogli bismo možda pomisliti na Boga Oca koji je podario svijetu osobit dar – svoga Sina. Oni među nama koji poste na dan sv. Martina prije Božića neka samo pomisle na one koji su živjeli prije Došašća našeg Gospodina; imali su samo obećanje da će On doći, a neki niti to. Sjećanje na Badnjak u Grecciu 1223. god. može nam pomoći proslaviti znatno primjerenije rođenje našeg Gospodina.