Kačić – 2016.
U izdanju Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja tiskan je novi broj zbornika „Kačić“, sv. 48-49., čiji je glavni urednik fra Gabrijel Jurišić.
SADRŽAJ
Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, OFM,
U susret zlatnom jubileju Zbornika „Kačić“ (1967. – 2017.)…………………….. 5-8
Jakov Jelinčić,
Matične knjige Župe sv. Martina u Sumartinu (1665.-1948′)
Parish Registers of the St. Martin church in Sumartin (1665-1948) . . 9
Dr. fra Željko Tolić, OFM,
Kršćanstvo u Iliriku prije dolaska Hrvata
Il cristianesimo nell’ lllirico prima della venuta dei Croati……………………….. 109
Dr. fra Bože Norac Kljajo, OFM,
Studij filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja
Das studiam der philosophie in der Provinz des allerheiligsten Erlösers 139
Dr. Marko Trogrlić,
Bibliografija prof. dr. fra Vicka Kapitanovića (1944.-2015.)
Bibliografia del prof. fra Vicko Kapitanović, ofm …………………………………. 157
Dr. Miro Radalj,
Kultorološke teme u župskom listu „Slivno”
Cultural issues in the parish periodical “Slivno”………………………………….. 191
Vladimir Golubić,
Novi prilozi fosila Franjevačkoj zbirci u Sinju
Palaeontological collection of the Franciscan monasterv of Sinj
enriched by new fossils………………………………………………………………… 213
Vladimir Golubić,
Anizički amoniti iz sela Jabuka kod Trilja u Cetinskoj krajini
Anisian ammonites from the village of Jabuka near Trilj
in the Cetinska krajina………………………………………………………………….. 279
**********
Suradnici u ovom broju zbornika »Kačić«
Colaboratores in volumine hoc …………………………………………………………. 287
Uredništvo je primilo i preporučuje (2014.-2015.)
Commentarii periodici et libri ad Redactionem missi………………………………. 289
Izdanja Zbornika »Kačić«
Editiones miscellaneornrn »Kačić«……………………………………………………. 297
Sadržaj – lndex …………………………………………………………………………….. 303
U SUSRET ZLATNOM JUBILEJU ZBORNIKA „KAČIĆ“
(1967. – 2017.)
Uvijek su redovnici i svećenici obavljali svoj prvotni poziv, a to je naviještanje Božje riječi i slavljenje svetih sakramenata. Osim toga, mnogi su se od njih posvetili znanosti, kulturi i drugim društvenim djelatnostima, a na poseban način čitanju i pisanju knjiga. Kako je bilo po cijelomu svijetu, tako je bilo i u Hrvatskoj.
Kad je završio Prvi svjetski rat, politički zemljovid Europe u mnogočemu se izmijenio. Raspala se Austro-Ugarska monarhija. Politički predstavnici hrvatskoga naroda, kao „guske u magli”, ne braneći hrvatske interese, uveli su hrvatski narod u južnoslavensku državu (SHS), koja je nazvana …tamnicom naroda”.
No, i u takvoj državi društvene prilike su omogućile na određeni način znanstveno i kulturno djelovanje. Stoga su i franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split) bolje uredili svoje odgojne i obrazovne ustanove i pastoralno djelovanje na župama. Profesori Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj pisali su u „Novoj reviji”, časopisu za filozofiju, teologiju i druge humanističke znanosti, a profesori Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, okupljeni oko glasnika „Gospa Sinjska”, odgajali su kršćanski puk i širili slavu Bogorodice Marije, Kraljice Hrvata. Uza sve poteškoće, ta su dva časopisa vrlo uspješno vršila svoju osnovnu misiju. Provincija je nabavila tiskaru „Kačić” i smjestila ju u Samostan sv. Love u Šibeniku.
Kad je ustrajnom borbom za nacionalna prava konačno uspostavljena Banovina Hrvatska, mnogi su se obradovali nadajući se boljoj budućnosti. Međutim, svjetski moćnici, koji su planirali ostvariti svoje imperijalističke ciljeve, započeli su Drugi svjetski rat. Raspala se kraljevska „tamnica naroda” i stvorena Nezavisna Država Hrvatska. Tragedije i strahote rata konačno su 1945. godine za većinu europskih naroda prestale i građani su se obradovali miru, slobodi, obnovi i izgradnji svega što je rat uništio.
To stoje drugim narodima dano Hrvatima je uskraćeno. Poslije prve „tamnice naroda41 mračne su sile stvorile „novu tamnicu naroda”, tj. komunističku Jugoslaviju, koja je hrvatskom narodu nametnula „diktaturu proleterijata44. Komunisti su genocidnom politikom lišili života stotine tisuća Hrvata (Bleiburg, Macelj, Jazovka…). Brojni su morali pobjeći u inozemstvo, a drugi su završili na robiji. Mnogima su oduzeli materijalna dobra (zemlje, kuće, tvornice, hotele…). Posebno su komunisti, zadojeni borbenim ateizmom, progonili Crkvu. Ubili su preko 600 svećenika i redovnika, od kojih su proglašeni blaženima: kardinal Alojzije Stepinac, nadbiskup, don Miroslav Bulešić, župnik, i Drinske djevice: Jula Ivanišević, Krizina Bojanc, Bernadeta Banja, Antonija Fabjan i Berchmana Leidenix (njih su ubili četnici).
Samo u Provinciji Presvetoga Otkupitelja ubili su preko 40 fratara i mnoge osudili na robiju, primjerice u Makarskom primorju ubijeni su župnici: fra Ladislav Ivanković (Kozica), fra Karlo Ćulum (Zavojane), fra Patar Paviša (Baška Voda), fra Ante Benutić (Igrane). fra Frane Borić (Čvrljevo-Kozica), fra Anselmo Kamber (Podaca), don Niko Delić, kanonik, don Marko Devčić, don Paško Bilić, fra Dominik Šulenta, gvardijan (Makarska) i s njima 13 građana, zatim profesori teologije: fra Bonaventura Radonić i fra Leonardo Bajić, studenti teologije: fra Augustin Glavaš, fra Valentin Šimić, fra Rudolf Vučić i fra Josip Erceg. Nema naselja u Makarskom primorju u kojemu komunisti nisu ubili nekoga od stanovnika. Osim ubijenih građana, nova je vlast dokinula katoličke škole i udruge, zabranila vjerski tisak, udarila velike poreze… U tako strašnoj situaciji svećenici u teško živjeli, zapravo jedva preživljavali…
U tim teškim i nesigurnim prilikama ipak su fratri ozbiljno radili. Upozoravamo samo na jedan primjer. Dr. fra Jeronim Šetka bio je (1946.) profesor i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Zbog nedostatka svećenika, imenovan je i župnikom Župe Hrvace (i svake nedjelje pješke išao u Župu služiti sv. Misu). Osim svećeničke, profesorske i župničke službe, u slobodno vrijeme ozbiljno se bavio čitanjem i pisanjem, iako nije mogao ništa tiskati. No, njegova je marljivost nagrađena. Molitvenik „Put u život“ objavio je 1962. godine, knjigu ,, Hrvatska kršćanska terminologija”, II. dio (1964.), III. dio (1965.) i veliku raspravu o fra Tomi Babiću (Kačić, 1/1967, str. 95-203). Sve je to pisao u onim „olovnim godinama” u tišini svoje skromne redovničke sobice u Sinju.
Kada su, poslije 20-ak godina „komunističkog raja”, vlasti nešto ublažile svoj teror, a profesori Gimnazije i Bogoslovije u državnom tisku nisu mogli tiskati ni jedne knjige ni članka, predložili su 1966. god. Upravi Provincije da bi trebalo pokušati pokrenuti znanstveni časopis. Konačno seje u svibnju sljedeće godine pojavio prvi svezak Zbornika „Kačić”. Stoga će se sljedeće godine navršiti 50 godina da je tiskan prvi broj Zbornika, odnosno bit će obilježen njegov „zlatni jubilej” (1967.-2017.).
Budući da su profesori Gimnazije i Bogoslovije predložili da se pokrene Zbornik, imenovana su dva urednika: fra Josip Soldo (Sinj) i fra Karlo Jurišić (Makarska). Kad su pripremljeni rukopisi, trebalo je naći tiskam. No, komunističke vlasti nisu lako dopuštale da se tiskaju knjige vjerskoga sadržaja. (,,Vjera je opijum naroda!”) Konačno se moralo ići (vlakom) sve do Đakova, jer je tiskara (nekada vlasništvo Biskupije) prihvatila tiskanje našeg Zbornika. O tome bi se moglo dugo pripovijedati…
Što se tiče sadržaja, ,,Kačić“ objavljuje znanstvene članke posvećene: filozofiji, teologiji, drugim humanističkim znanostima, ali i ostalim znanstvenim disciplinama, s posebnim obzirom na franjevačku tematiku. Dosada je objelodanjeno 49 svezaka.
Uskoro se pokazalo da je neki rukopis opsežan i da ga treba tiskati kao posebnu knjigu. Tada je pokrenut niz „Knjižnica Zbornika Kačić – monografije, dokumenti, građa…u kojoj je tiskano 58 svezaka.
Kad su komunističke vlasti počele davati putovnice („pasoše“), tisuće su hrvatskih radnika požurile u Njemačku na „privremeni“ rad. Na molbu njemačkih biskupa, poslani su hrvatski svećenici i osnovane brojne hrvatske župe. U nizu „Tragovi“ objavljene su monografije dviju župa, a kasnije još nekoliko.
Budući da se do nekih starijih izdanja teže dolazi, u novije se vrijeme sve češće tiskaju „reprinti“, tj. ponovljena izdanja. U nizu „Mala knjiga“ tiskana su 4 naslova i u drugim nizovima još 4. Dakle, svega 8 svezaka.
U glazbenom nizu „Nova et vetera“ izdano je 8 svezaka moderne i klasične glazbe.
Iako nije bilo planirano objavljivati književna djela, ipak je pokrenut niz „Riječ“, u kojemu su objavljena 2 sveska.
K tome, Uredništvo je surađivalo i s drugim izdavačima, pa je u takvoj suradnji objavljeno 15 svezaka.
Dakle, svega skupa preko 140 svezaka.
U proteklih 50 godina sudjelovalo je u Zborniku svojim znanstvenim radovima oko 400 pisaca, a na Zborniku i njegovim nizovima radilo je još nekoliko stotina suradnika. Dakle,,, Obitelj Zbornika Kačić“ okuplja preko tisuću znanstvenika i drugih suradnika.
O svemu tome bit će govora u sljedećem (50.) svesku Zbornika, kojim će biti obilježen „zlatni jubilej“, tj. početak i život Zbornika, koji nosi ime fra Andrije Kačića Miošića, uzornoga svećenika, sveučilišnog profesora i narodnog prosvjetitelja, proslavljenoga Starca Milovana. Ne smije se smetnuti s uma da su njegove pjesme prevođene na 14 europskih jezika, na ponos časnom fra Andriji, braći franjevcima i svima Hrvatima.
Treba se sjetiti posljednjih stihova slavnoga pjesnika i njegovih važnih poruka:
„I da si mi zdravo, Milovane!
Boga moli, ostavi mejdane!
Sve je ništa, sve će u prah poći.
Grije plači, valja Bogu doći!“
Toliko o predstojećem „zlatnom jubileju“.
Ovaj svezak, koji prethodi velikomu jubileju, donosi nekoliko znanstvenih članaka, od kojih se ističe onaj o Matičnim knjigama Župe Sumartin, koji na slojevit način prate višestoljetni život toga lijepog naselja na otoku Braču. Vrlo su zanimljivi i ostali objavljeni članci i rasprave.
Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić,
urednik
