60. Obnova Crkve

Simbol bratovštine pokornika jest čuveni križ sv. Damjana. Ovaj križ je poznat jer je govorio sv. Franji za vrijeme molitve u crkvi sv. Damjana. Križ je rekao sv. Franji: “Franjo, idi i popravi moju kuću, koja se kao što vidiš, urušava.” Najprije je Franjo pomislio da Gospodin misli na vanjski izgled (zidove) crkve. Kasnije je shvatio da ga Gospodin zove na obnovu Crkve, koja je u to vrijeme izvana bila veoma moćna, ali se iznutra urušavala. Iako je Franjo u početku pogrešno razumio poziv, sv. Franjo je otada nadalje radio samo za Gospodina.

Zašto je Gospodin govorio Franji tako točnim riječima? Franjo je bio spreman čuti što Gospodin od njega hoće, jer je uistinu želio ispunjavati volju Božju. Franjo je želio služiti, ali kome je trebao služiti? Uvidio je da postoji samo jedan Gospodar kome je vrijedno služiti.

U doba sv. Franje Crkva je imala brojne probleme: hereze, ne odviše učene i veoma mlitave svećenike, i laike koje su snažno privlačile čari svijeta. Pa ipak, mnogi u Crkvi ljubili su Gospodina i željeli su Mu služiti. Bog je koristio Franjine darove uspješnog vođenja ljudi, kojima je privlačio ljude na bolje služenje Gospodinu. Od sv. Franje potekli su mnogi franjevački redovi svećenika i redovnika i redovnica kao i razne laičke skupine. Čak i redovi poput benediktinaca, koji se nisu pridružili Franji, shvatili su da on služi istom Gospodinu kao i oni i tako su mu pomagali. Utjecaj sv. Franje potječe od milosti Božje, ali i od svečeve poslušnosti toj milosti.

To nas podsjeća na nedavnu smrt pape Ivana Pavla II. Oni među nama koji se sjećaju šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća sjećaju se kako je izgledala da Crkva toga doba koja je također srljala u propast. Papa Pavao VI. je spominjao “Sotonin dim” koji je poharao Crkvu. Mnogi među nama doživjeli su određene probleme iz prve ruke, i s nekim vidovima Crkve. Kada je 1978. god. kardinal iz Poljske izabran za papu, činilo se da je njegovo poslanje sličilo poslanju sv. Franje. Svi znamo koliko se Ivan Pavao II trudio obnoviti urušenu Crkvu, ali nije to činio sam. Baš kao što je sv. Franjo privukao ljubitelje Gospodina da mu zdušnije služe, Ivan Pavao II također je vodio vjernike u Crkvi na obnovu Crkve.

Možemo se pitati kako se može usporediti papa koji živi u sjaju Vatikana s asiškim siromahom koji je prihvatio krajnje siromaštvo. Franjo je uvidio da siromaštvo nije cilj sam po sebi nego sredstvo do tog cilja. Konačni cilj je upoznati i činiti volju Božju. To je ono što treba biti zajedničko srednjovjekovnom svecu, suvremenom papi i nama drugima. Svi mi moramo djelovati u svom životu, upoznati i činiti volju Božju. Većina nas nema darove sv. Franje, ni darove pape Ivana Pavla II., pa ipak, od sviju nas se traži da koristimo naše specifične darove prema volji Božjoj. Životi svih kanoniziranih i nekanoniziranih svetaca pokazuju nam da je to moguće.