62. Pravi raj

Kada je sv. Franjo umro u subotu navečer, 3. listopada 1226. god., desilo se čudo. Okupilo se jato ševa i otpjevalo mu divnu pjesmu, iako u sumrak ševa obično i nema, jer im je draže danje svjetlo. Ovaj i drugi događaji povezani sa smrću sv. Franje pokazali su pobjedonosni uzlet duše sv. Franje na nebo.

Dok je zemaljski Franjo zasigurno ušao na nebo u trenutku svoje smrti, čak i dok je bio na zemlji sv. Franjo je donio „dašak“ neba svima koje je susretao. Budući da je nakon svog obraćenja živio samo za Boga, pokazao nam je kako je to biti na nebu čak i tijekom svih njegovih kušnji i trpljenja. Na nebu je Gospodin naša jedina strast, a sve druge zabave su u i po Gospodinu. Sv. Franjo je pokazivao ovaj nebeski stav svojom gorljivom ljubavlju za Gospodina, što je naposljetku doseglo svoj vrhunac u stigmama, u životu siromaštva i pokore. Takav ga je život oslobodio prizemne ljubavi prema zemaljskim stvarima, a svojom je ljubavlju služio bližnjima, oponašajući svog Božanskog Učitelja. Baš kao što je Isus Krist, dok je boravio na zemlji i posebice nakon Uzašašća na nebo, donio nebo svima koji su ga nasljedovali, tako je i sv. Franjo također donio Kristov nebeski mir svima koje je susreo.

Svjesni smo da naš zemaljski život obiluje mnogim „nerajskim“ aspektima. Postoji primjerice grijeh, bol, bolest, sebičnost, sukob i mnoga druga zla. Red braće sv. Franje, red sestara sv. Klare i laičke braće i sestara pokornika nije ustanovljen za stvaranje neke utopije ili raja na zemlji bez boli, tuge i trpljenja. Za razliku od suvremenih svjetovnih pokušaja da se stvori “raj” ovdje na zemlji, putem neke vanjske politike i programa, sv. Franjo je shvatio da rajski mir započinje u svakom pojedincu pomoću snage Duha Svetoga, Božjeg dara. Patnje u ovom životu neće nestati kada se provedbom političke moći stvore strukture mira i pravde. Strastvena vjera pokretala je i pokreće franjevačke zajednice. One utjelovljuju odricanje od imovine i samoodlučivanja; one odbacuju ispunjenje Erosa u potrazi za samim sobom. Takve zajednice daju ljudima, tamo gdje postoje, barem letimičan pogled na pravi raj. Odbacuju se prepreke ljudima koji žive samo za poslušnost i služenje Gospodinu.

Ovakav stav franjevaca kao i drugih laičkih i vjerskih pokreta u Crkvi usmjerenih prema osobnom posvećenju, u skladu je s putom Isusa Krista koji je donio nebo na zemlju. Krist nije došao kao neki moćan karizmatični politički vođa da reformira veoma nepravedne strukture toga vremena. Umjesto toga ustanovio je veoma zemaljsku, ljudsku i grješnu Crkvu, koja je naučavajući i propovijedajući donijela nebo na zemlju i povrh svega, darovala nam je sakramente.

Sv. Franjo je podnosio mnogo boli, trpljenja i tuge u svom životu, baš kao i mi danas. Pa ipak, sv. Franjo je također doživio radost i rajski mir usred sveg svog siromaštva i patnje. Ako živimo u poslušnosti Gospodinu možemo u vlastitom životu razotkriti prijevaru lažnih svjetovnih utopija: seksa, imovine, udobnosti i moći, te svijetu dati barem letimičan pogled na pravi raj.