63. Propovijed na djelu

U zimu 1220.-1221., sv. Franjo se veoma razbolio. Braća koja su skrbila o njemu ipak su ga nagovorila da uzme malo juhe i mesa kako bi odolio općoj slabosti organizma. Budući da je zima u Asizu bila veoma hladna, čuvar Franje i generalni ministar reda, Pietro Katanski, naložio je Franji da ušije komad lisičjeg krzna s nutarnje strane njegova habita. Franjo je poslušao, ali je sašio dio lisičjeg krzna i s vanjske strane da pokaže kako ‘mazi’ svoje tijelo. Početkom 1221. god., dok je još uvijek bilo veoma hladno, Franjo iako još uvijek bolestan i u visokoj temperaturi, otišao je s Pietrom Katanskim i s mnogom drugom braćom na asiški trg propovijedati.

Franjo je propovijedao o ljubavi i preziru prema stvarima ovoga svijeta. Usred nagovora, Franjo je sve ljude zamolio da ga pričekaju i otišao je niz ulicu do katedrale sv. Rufina. Otišao je u kriptu gdje bijaše položen sv. Rufin. Činilo se da je zapao u ekstazu. Zatim je zamolio Pietra da mu sveže uzicu oko vrata i odvede ga pred ljude vičući: “Gledajte proždrljivca koji se udebljao pilećim mesom, a jeo ga je bez vašega znanja.” Pietro je nevoljko poslušao izvikujući slijedeće dok je vodio Franju ulicama Asiza: “Ovamo narode, dođite i vidite pohlepnog ‘žicara’, licemjera koji vam propovijeda o postu, a vama iza leđa proždire masne piliće!”

Kad stigoše do prepunog trga, Franjo je otišao do stupa srama, mjesta gdje su kažnjavali i ponižavali zločince, i rekao je: “Mislite da sam svetac, kao oni koji poučeni mojim primjerom napuštaju svijet i ulaze u Red te vode redovnički život. Eto, priznajem Bogu i vama da sam tijekom svoje bolesti jeo mesa i juhe.”

Što je sv. Franjo izvodio? Je li to bila samo kazališna predstava? Svatko je znao da je “proždrljivost”, koju je ispovijedao Franjo bila opravdana i nužna prilagodba njegovu istinski lošem zdravstvenom stanju i teškoj bolesti. Dok je Franjo propovijedao pred velikim mnoštvom ljudi, vjerojatno je mogao osjetiti da ga Asižani smatraju istinskim svecem. To ga je uvelike uznemirivalo. Znao je da je poštovanje ljudi bezvrijedno i da se radi o iskušenju oholosti. Vjerojatno je otišao do katedrale sv. Rufina da upita Gospodina što da učini. Njegova je “predstava” bila Gospodinov odgovor.

Franjo je poslušao Gospodina, a Gospodin je primio plodove Franjine poslušnosti. Kada su ljudi to vidjeli, mnogi su rekli: “Ovaj se svetac u dubokoj poniznosti optužuje što se pobrinuo za svoje zdravlje kada je to bilo nužno. A mi koji ga dobro poznajemo, znamo da je to zbog njegove pretjerane uzdržanosti i mrtvenja, još od njegova obraćenja, pa on živi u tijelu koje je gotovo mrtvo. Što da onda mi činimo, bijednici kakvi jesmo, mi koji ugađamo zadovoljstvima i željama tijela?” Čak i ljudi koji su živjeli čineći zlo bili su dirnuti prizorom.

Što nama znači ova “predstava sv. Franje”? Čini se da je sv. Franjo prešao od nagovora s riječima na „djelatnu“ propovijed. Učio nas je kako ne bismo smjeli brinuti o tome što ljudi o nama misle. Treba nas zanimati samo što On koji sve vidi i zna, misli o nama. Jesmo li istinski sjedinjeni s Njime. Čini se da je i ovo jedan od mnogih primjera koje nam Franjo daje pitajući Gospodina o problemu ili nedoumici, a na koji je dobio odgovor. Često odgovori na naša pitanja dolaze od drugih ljudi ili od okolnosti, ali ponekad nam izravno govori sâm Gospodin, samo ako ga slušamo. Ova zgoda iz života sv. Franje samo je još jedan nadahnuća svetaca.