8. Gubijski vuk

U Starom zavjetu čini se da je nada u dolazak Mesije prikazana u dva dijela. Nalazimo najprije na ideju o svjetovnom raju kao u Iz 11, 6-9: ‘Vuk će prebivat s jagnjetom, ris ležati s kozlićem…’. Drugi dio je ideja o trpljenju sluge Božjeg Iz 52, 13 – 53, 12. Dakako da je drugi dio ispunjen mukom i smrću Gospodina. Tu su oni koji odbijaju Krista jer zemaljski raj još nije došao. Ne vidimo da vuk mirno prebiva s jagnjetom, ni da su mačevi prekovani u plugove (Iz 2, 4, Mi 4, 3).

Pa ipak možemo smatrati da je čak prvi dio mesijanske nade ispunjen u Isusu Kristu. Nakon Isusova krštenja Markovo evanđelje navodi da je Isus otišao i boravio u pustinji 40 dana i da ga je kušao đavao. Marko također kaže (Mk 1, 13) da ‘bijaše sa zvijerima a anđeli mu služahu’. U to vrijeme u pustinji je vladao mir između viših bića (anđela), čovjeka (Isusa) i nižih bića (zvijeri). Naravno da nije bilo mira sa Sotonom. Možda je prikladno reći kako ne može zavladati potpuni mir sve do konačnog poraza Sotone.

U životu svetog Franje ima i više od doslovnog ispunjenja mesijanske nade. Čuvena priča o gubijskom vuku daje nam predokus kraljevstva Božjeg. Postojao je naime velik i krvoločan vuk koji je ubijao životinje i ljude te je terorizirao mještane, pa su se oni bojali izlaziti izvan gradskih zidina.

Međutim Franjo je bio u stanju pripitomiti vuka. Kada se približio vuku, vuk je krenuo prema Franji, ali ga je zaustavio znak Križa. Vuk se podložio Franji, a Franjo je naložio vuku da u Kristovo ime ne bude zao. Franjo je zatim sklopio dogovor s vukom. Ako vuk ne bude ozljeđivao ljude i životinje, mještani Gubija će hraniti vuka. Vuk je dao znak pristanka. Zatim je slijedio Franju do grada na opće čuđenje naroda.

Dolazak Franje s vukom okupio je veliko mnoštvo ljudi. Franji je zatim održao prekrasnu propovijed rekavši kako je Bog dozvolio vuku da terorizira ljude zbog njihovih grijeha; trebali bi više strahovati od pakla nego li od toga da ih vuk zakolje. Zatim ih je pozvao da dođu k Gospodinu i čine pokoru kako bi ih Gospodin oslobodio straha i vuka u ovome svijetu, te vječnog prokletstva u idućem. Vuk je naime obećao da nikoga neće ozlijediti, ali da umjesto toga ljudi trebaju hraniti vuka jer je vuka glad natjerala na zlodjela. Narod se rado složio s ovim dogovorom, a i vuk je dao jasne znakove da se slaže. Vuk i narod držali su se dogovora sve do smrti vuka dvije godine kasnije. A psi nisu lajali na vuka.

Vidimo da se u Gubiju ispunilo Izaijino proroštvo na veoma znakovit način (Iz 11, 6-9; ‘Vuk će prebivat s jagnjetom, ris ležati s kozlićem…’. Kako je svetom Franji uspjelo pripitomiti vuka? Zasigurno nije čitao nikakvu knjigu o dresiranju divljih životinja, niti je postavio stanice za hranidbu divljih životinja kako bi spriječio njihove napade. Franjo je znao da je Bog pravo rješenje problema stanovnika Gubija s vukom. Isus Krist nije donio nikakve političke programe za uspostavu mira u svijetu, ali je donio Boga svijetu. Gubbio je prekrasan primjer donošenja Krista k ljudima i istinskog okretanja naroda k Bogu.