7. Siromaštvo duha

U svojoj knjizi Isus iz Nazareta, papa Benedikt XVI govori o Gospodinovim Blaženstvima u kontekstu Propovijedi na gori. Dok komentira prvo blaženstvo ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.’ Mt 5, 3 ili ‘Blago vama siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!’ Lk 6, 20, papa drži da je ‘Franjo Asiški do kraja spoznao obećanje ove riječi, da je odložio čak i svoje haljine i dao da ga (biskup) iznova odjene kao predstavnik Božje očinske dobrote koja poljske ljiljane ljepše odijeva nego što je bio odjeven Salamon (Mt 6, 28-29).’ Papa nastavlja i napominje kako je ova krajnja poniznost bila za Franju ponajprije sloboda služenja, sloboda za poslanje, potpuno pouzdanje u Boga. U svojim ranijim komentarima papa je napomenuo kako je predmet Blaženstava sam Krist. Življenjem ovog blaženstva na tako krajnji način Franjo se naposljetku tako potpuno suobličio s Kristom da je kao nanovo rođeni posve egzistirao od Krista i u Kristu. Ta se činjenica izvanjski manifestirala u stigmama.

Kako se to odnosi na nas koji nismo suvremenici Franje niti živimo na istom mjestu ni u istim uvjetima kao sveti Franjo? Zamolivši kardinala Hugolina da napiše Pravilo 1221., koje je temelj Pravila Bratstva pokornika ‘Franjo je prihvatio razliku između radikalne predansti i potrebe življenja u ovome svijetu’ kako je naveo Papa Benedikt. Papa nastavlja i tvrdi: ‘Smisao postojanja Trećeg franjevačkog Reda je prihvatiti s poniznošću zadatak svog svjetovnog zanimanja i njegovih zahtijeva, ma kakvi oni bili uz istovremeno usmjeravanje cijelog svog života prema dubokom nutarnjem odnosu s Kristom kojeg nam je Franjo pokazao. ‘Posjedovati stvari kao da ih ne posjedujemo ‘ (usp. 1 Kor 7, 29) – prevladati ovu nutarnju napetost, koja je možda najteži izazov a žive ga oni koji su se zavjetovali da će korijenito nasljedovati Krista, da će to uvijek istinski iznova živjeti; to je pravi smisao postojanja Trećeg franjevačkog reda. Takvi nam otkrivaju ono što ovo Blaženstvo može značiti za sve ljude.’

Življenje ovog Blaženstva i svih drugih Blaženstava jest namijenjeno svim kršćanima. Ali kako se izjave poput ‘siromašan duhom’ mogu spustiti na razinu konkretnih odluka iz naše svakodnevnice? Kao što papa tvrdi, smisao izvornog Pravila iz 1221. kojeg je napisao kardinal Hugolino i dao ga svetom Franji, zacrtan je baš u tom smjeru. Sadašnje Pravilo Bratstva pokornika temelji se na izvornom Pravilu i prilagođeno mu je. Cilj razno-raznih odredbi o molitvi, postu i odijevanju jest pomoći članovima Bratstva živjeti život sjedinjeni s Kristom u dotičnim okolnostima svog života. Drugim riječima, pokornik treba biti ‘siromašan’ u svojim vlastitim okolnostima. Očito ima mnogo načina na koje se može živjeti ovo Blaženstvo. Može se živjeti ovo pravilo ili neko drugo pravilo, a ipak ne živjeti Blaženstva. Doista je nužno: obraćenje. Pravila i smjernice samo mogu pomoći u procesu suradnje s Božjim milostima. Svi bismo trebali razmatrati Blaženstva i otkriti kako ih valja živjeti u konkretnim okolnostima svog života.