Boris Papandopulo: Preludij za orgulje

6. listopada 2014. /

Boris Papandopulo: Preludij za orgulje, Glazbeni niz »Nova et vetera«, svezak VII.

Boris Papandopulo djelovao je u više navrata u Splitu gdje je skladao niz djela neprolazne umjetničke vrijednosti, „zasnovanih na splitskim temama i glazbenim motivima, koje su ujedno najljepši i najtrajniji dar što ga je mogao darovati gradu, koji je bio (i ostao) nepresušni izvor njegovih stvaralačkih nadahnuća.“ (Ivan Bošković) Jedna od takvih skladbi je i Preludij, minijatura za orgulje u miksolidijski obojanom E-duru. U njoj Papandopulo svoj stvaralački dar prožima i obavija melodikom hrvatskog Mediterana u prevladavajućim paralelnim pomacima dionica u tercama, u trozvucima i četverozvucima na ležećim tonovima, asocirajući time zvuk dalmatinskoga pučkog pjevanja i dajući citiranom tradicionalnom božićnom napjevu U se vrime godišća novo harmonijsko ruho.

Preludij je nastao na „poticaj Papandopulove kćeri, Maje Papandopulo-Mijač“ (Ivana Tomić Ferić), a posvećen je slugi Božjemu fra Ivanu (Srećku) Peranu, franjevcu-glazbeniku Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri: „Za mog poštovanog i dragog fra Ive u Košljunu“. Papandopulo ga je skladao, kao i brojne druge svoje skladbe, u jednom dahu u kuhinji u Tribunju 18. kolovoza 1990. godine. (Vito Balić)