Čovjek u centru

Fra Stojan Damjanović, član provincije Presvetoga Otkupitelja, objavio je u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Drnišu svoju prvu zbirku poezije pod naslovom „Čovjek u centru“. Uvod i osvrt potpisuju fra Žarko Maretić i Antonia Tomić, a zbirku je ilustrirala akademska slikarica Stela Dumančić Čuturić.

Fra Stojan Damjanović, rođen je 24. ožujka 1950. godine u Ljutom Docu kod Širokoga Brijega od oca pok. Ilije i majke Stoje, rođ. Kožul. Nakon odsluženja vojnog roka i boravka na privremenom radu u Njemačkoj odlučuje krenuti stopama Asiškog siromaška. Godine 1981. stupa u novicijat na Visovcu, a 1986. godine polaže svečane doživotne redovničke zavjete, kada odlazi kao misionar u Zair (Kongo) u Africi, gdje djeluje kroz sljedećih trinaest godina. Po povratku u Hrvatsku, od 2000. godine, uz kraće prekide, živi i djeluje u franjevačkom samostanu na Visovcu, gdje trenutno vrši službu domeštra novaka. Već duže vrijeme piše crtice, prozna djela i pjesme, najčešće u osmercu, desetercu i dvanaestercu. Među najzastupljenijim temama u zbirci poezije su one o prirodi te duhovnog karaktera.  Do sada je objavljivao u MAK-u, Glasilu Nacionalnog parka „Krka“ te različitim župskim listovima. Autor je i Križnog puta pisanog u osmercu koji je doživio pet izdanja.

UVOD

„Blago čovjeku koji je stekao mudrost

i čovjeku koji je zadobio razboritost.

Jer bolje je steći nju nego steći srebro,

i veći je dobitak ona i od zlata (Izr 3,13-14).

Evo je ugledala svjetlo dana jedna zanimljiva knjiga „Zbirka pjesama franjevca s otočića Visovca, fra Stojana Danjanovića. Ove su pjesme pune životne mudrosti koja je nastala iz dugog i bogatog iskustva njihova stvaratelja Taje mudrost fra Stojanu usađena još u ranom djetinjstvu, u njegovoj roditeljskoj kući u Ljutom Docu, u ponosnoj Hercegovini. Tu je odrastao i odgajan u tradicionalnom okruženju gdje se djecu učilo živjeti u duhu poštenja rada i molitve; u kršćanskom i hrvatsko-nacionalnom duhu.

Fra Stojanove pjesme su prožete s intimnom povezanošću s prirodom koju pjesnik gleda očima zaljubljenika u zemlju i kamen, u svaku biljku i svaku životinju. U duhu sv. Franje Asiškom čijemu redu on pripada pjesnik u Božjim stvorenjima oko sebe vidi „braću i sestre po Bogu. stvoritelju koji je i njih načinio u svojoj ljubavi i providnosti. Poznato je da fra Stojan nema rekao bih, onog „normalnog straha pred jakom olujom ili visokim valovima kao ni pred otrovnim zmijama.

Osim onoga što je ponio iz svoje roditeljske kuće fra Stojanje obogaćen drugim iskustvima kao što je privremeni boravak i rad u Njemačkoj i njegov dugogodišnje misionarsko djelovanje u Africi, u tadašnjoj državi Zatre, među cmačkom braćom. Njegov je pristup svim ljudima nekako lagan, spontan, bez predrasuda Jednako je slobodan i iskren u susretima s običnim i uglednim ljudima neukim težacima i učenim profesorima; prema domaćima i strancima

Na pjesnika je svakako utjecao njegov franjevački odgoj kao i dugoljetni boravak na Gospinu otočiću Visovcu gdje je radio kao odgojitelj mladih fratara novaka i gdje je vodio brigu o uređenju toga bisera Božje prirode.

Njegove pjesme su pisane u jednostavnim stihovima u osmercu po uzoru starih franjevačkih pjesnika Provincije Presv. Otkupitelja Pao što su fra Filip Grabovac, fra Toma Babić ili fra Patar Knežević. U svojim pjesmama fra Stojan daje dobre savjete za pošten i sretan život u duhu kršćanske vjere. Upozorava osobito mlade naraštaje da se čuvaju opasnih zamki današnjeg vremena Pao što su prevelika težnja za materijalnim bogatstvom ili neograničenim tjelesnim užitkom koji ne vode pravoj sreći već vječnoj propasti.

On slojevitoj stvarnosti oko sebe pristupa rekao bih, jednom djetinjom iskrenošću. Stoga nije slučajno da su mnoge njegove pjesme objavljene u dječjem katoličkom listi „Mali koncil“. S druge strane pjesnik svojim bistrim umom, svojom vjerom i „očima srca“, vidi ono bitno onkraj vidljive stvarnosti. Po čudima stvorenoga kojima se divi on vidi djelo onoga koji je sve to stvorio ikoji time upravlja: Per visibilia ad invisibilia. Svojim laganim stilom i bogatim hrvatskim rječnikom pjesnik dočarava i opisuje pa i najveće tajne života i smrti, rađanja i umiranja, grijeha i krjeposti.

U pjesmama se iznosi i sva kompleksnost međuljudskih odnosa čovjekove zle sklonosti kao što je zavist. oholost, lijenost i druge mane koje otežavaju skladan međuljudski život. Kao jedino rješenje tih neskladnosti pjesnik preporučuje da se svi ugledamo u svoje jedine prave uzore: Isusa Krista Blaženu Djevicu Mariju i druge svece.

Smatram da ovi lagani, razumljivi i poučni a istodobno mudrošću obogaćeni fra Stojanovi stihovi mogu biti od koristi svakom dobronamjernom čitatelju. Na kraju čestitamo našem pjesniku na ovoj knjizi sa željom da nastavi i dalje pisati istim žarom.

fra Žarko Maretić

OSVRT

„Što ne hrđa skupljaj blago'” stih je iz zbirke fra Stojana Damjanovića koji tematski sažima ukupnost pouke koji prenosi u svojim pjesmama Pjesme piše kao iskaz svojeg osjećanja svijeta koji ga okružuje, no piše ib istodobno kao pouke za istinski kršćanski život prepušten Božjem naumu. Čitatelj koji i nije upoznat s fra Stojanovom biografijom u njegovim pjesmama može prepoznati iznimnu duhovnost, religioznost te meditativnost koju pruža franjevački životu samostanu na otočiću Visovcu – oazi mira

Među pjesmama zastupljene su domoljubne, pejzažne, misaone, duhovno-religiozne te socijalne teme. Motivski se često proteže čovjekov odnos s dvjema nadređenim instancama – Svevišnjim kao Stvoriteljem i prirodom kao silom nadređenom ljudskome htijenju. Međutim, sukladnom blagosti koja izvire iz fra Stojanove osobnosti, tako niti Bogu pripisuje odlike strašnoga sudca niti prirodi razornu noć – iz svake pjesme odiše težnja ka postizanju sklada Kroz pjesme socijalnoga karaktera posebno se kritizira čovjekova uronjenost u materijalno, sklonost raznim ovisnostima te oglušavanje na Božju poruku, neprijateljski odnos s bližnjim te malodušnost. Ujedno se kroz svaku provlači didaktička pouka o ispravnome životu.

Posebno su zastupljene pjesme duhovno-religiozne i misaone tematike u kojima Boga često uprisutnjuje osobnom zamjenicom „On“ te kroz njih promišlja odnos Boga i čovjeka često se vraća na slobodu koju Bog čovjeku daje i odgovornost kojom čovjek na danu slobodu treba odgovoriti. Gotovo da se zbirka u cijelosti može shvatiti kao mali literarni priručnik za pripremu za Njegov ponovni dolazak pa i zaključujem preuzimajući fra Stojanove stihove:

„Vjera daje snagu svima. / Zato vjernik snagu ima. / Da izdrži sve do kraja / Dok ne dođe sve do Raja. / Tu vječni će mir imati /I tu vječno uživati.

Antonia Tomić