Fra Ivan Macut priredio za tisak kritičko izdanje rukopisa Stjepana Zimmermanna – Znanje i vjera
Fra Ivan Macut priredio je za tisak rukopis hrvatskog filozofa, svećenika i akademika Stjepana Zimmermanna (1884. – 1963.) pod naslovom Znanje i vjera. Ovo vrijedno rukopisno djelo u vlasništvu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda izdala je Kršćanska sadašnjost. Knjiga sadrži 693 stranice.
U opširnoj uvodnoj studiji fra Ivan prikazuje život i rad Stjepana Zimmermanna te naznačuje svu kompleksnost rada na njegovom rukopisu koji je i sam autor više puta prerađivao, ispravljao i proširivao. Sve to dokumentirano je i popratnim materijalima kako bi se uvidio istraživački i kritički dio rada na samom rukopisu. Zimmermann je ovo djelo pisao i dorađivao nakon sloma NDH za vrijeme komunističke Jugoslavije. Njemu samom bilo je zabranjeno objavljivanje te je bio prisiljen u samoći svoje profesorske sobe stvarati djela koja će tek mnogo godina nakon njegove smrti ugledati svjetlo dana. Da je ovaj rukopis pisan u ozračju straha od komunističkih vlasti svjedoči i činjenica da je Zimmermann svojom rukom na koricu potpisao svog kolegu profesora i filozofa Teofila Harapina koji je 1944. godine preminuo.
Ovo opsežno djelo smješta se među Zimmermannova filozofska i apologetska djela, a cilj mu je znanstveno opravdati metafiziku kao legitimnu filozofsku disciplinu. Zimmermann daje panoramski pregled povijesti filozofije i metafizike kao filozofske discipline, a većim i značajnijim dijelom svog djela kritizira različite materijalističke i monističke filozofske pravce – tu je i kritika marksizma, dijalektičkog materijalizma kao ideologije te društvenih praksi toga vremena zbog koje je u konačnici bio i progonjen. Ova knjiga donosi i dijelove rukopisa koje je on izbacio, a odnose se na eksplicitnu, manje-više otvorenu kritiku političkih i društvenih praksi tog vremena – riječi i stavove koji zasigurno ne bi prošli bez ozbiljnih posljedica za autora, čega je on itekako bio svjestan.
Ovo zanimljivo i stručno djelo svjedok je misli onoga vremena i hrabrosti pojedinca da promišlja o svim temama i problemima odnosa razuma i vjere u određenom povijesnom trenutku kada to ne samo da nije bilo zahvalno, nego i opasno.
