Fra Ivan Režić: Misli o smislu

U znanstveno-tehničkoj civilizaciji u kojoj živi današnji čovjek, više nego ikada prije, postavlja se pitanje o smislu ljudskog života. Postaviti pitanje o smislu znači i postaviti pitanje: „Kakvog smisla uopće ima pitanje o smislu?“ Kako se na to pitanje može odgovoriti? Može li to pitanje otvoriti pitanje o Bogu? Ova pitanja postavljamo filozofski i teološki jer je takav i sadržaj knjige „Misli o smislu“ fra Ivana Režića.

Odgovor na pitanje o smislu ljudskoga života tražimo u filozofijskim i teologijskim postavkama. Svako pitanje o smislu nas upućuje na ono metaempirijsko i metafizičko obzorje. Nema čovjeka na ovome svijetu koji se katkad ne susretne s pitanjem smisla života i smisla postojanja svega. Činjenica je da je pitanje o smislu prisutno u svakome čovjeku svih vremena. Pitanje o smislu, naime, pitanje smisla cjeline svijeta i našeg ljudskog bivstvovanja u njemu probuđeno je danas s tolikom pregnantnošću i težinom kao nikada do sada.

Autor u svojim „Mislima o smislu“ iznosi mnoštvo filozofskih i teoloških reprekusija o smislu govoreći o raznim temama kao što je pitanje Boga, Božjeg milosrđa, čovjeka, odgoja i obrazovanja, sakramenata, ljudske riječi i djelovanja, molitve itd. U svim tim temama otkriva se osoba Isusa Krista kao zajednički subjekt. U Isusu Kristu krije se antropološki ključ odgovora na pitanje ne samo tko je Bog, nego tko je i što je čovjek. Krist donosi autentičnu antropologiju. Fra Ivan u svojim „Mislima o smislu“ ističe upravo antropologiju smisla, a ta antropologija ima i svoje specifično ime – kristološka antropologija. Bog Isusa Krista je krajnji i posljednji smisao čovjeka i svekolike povijesti. On daje smisao čitavom čovjekovom životu i njegovom djelovanju.

Ono što bih izdvojio kao misao vodilju čitavih „Misli o smislu“ je to da je pitanje Boga pitanje smisla par excellence. U današnjem svijetu koji živi etsi Deus non daretur, nije više Bog u pitanju, nego sam Bog je postao pitanje. Zbog te činjenice vrijednost ove knjige je velika jer nam ponovno otvara važnost pitanja smisla, tj. važnost pitanja Boga. A pitanje Boga onda stavlja u središte i pitanje istine i slobode. Bezuvjetni zahtjev za istinom i slobodom krije se u pitanju smisla. Taj zahtjev danas je doveden u pitanje jer je zavladala diktatura relativizma, napose istine i slobode kao što je često govorio papa Benedikt XVI. Fra Ivan nam u svojim „Mislima o smislu“ pomaže da shvatimo i spoznamo kako je samo Bog posljednji odgovor na čovjekovo pitanje i traženje smisla. Ali ne bilo koji i kakav Bog. Samo Bog Isusa Krista, Bog kršćanske Objave, Bog trojstvene ljubavi, Bog čovjekotražitelj. Bog koji je raspet na križ. Bog koji je uskrsnuo. U križu Razapetoga i u uskrsnuću Raspetoga leži posljednji i konačni smisao svega stvorenoga.

Smatram prikladnim da Predgovor ovoj knjizi završim riječima Ludwiga Wittgensteina iz njegovih „Dnevnika“: „Vjerovati u Boga znači moći vidjeti, da se s činjenicama svijeta nije završilo. Vjerovati Bogu znači vidjeti da život ima smisla.“

dr. sc. fra Tomislav Smiljanić

Fra Ivan Režić nas je svojim „Mislima o smislu“ podsjetio na prisutno u svakom od nas. Uriječiti domišljeno s jednostavnošću, tečno, a istodobno duboko, uistinu je veliko umijeće. Cio život se pitamo o smislu svega. Misli se ne zaustavljaju nijedan dan u godini. Glava i ruke aktivno traže smisao. Glava „radi“, rukama stvaramo, djelujemo i živimo, a kroz iskustvo rastemo. I upravo u ovoj knjizi pronalazimo da je ono što živimo i ono čemu se nadamo i u što vjerujemo i onako kako volimo i kako se dajemo, jedini smisao.

Ana Naletilić, mag. grafike

„Misli o smislu“ Ivana Režića, ilustrirane crtežom Ane Naletilić, toliko su sažete u riječi i simbolu da nam se čini da nam je to već znano, skoro kao da je ta misao od nas samih, ali ju nismo umjeli izreći na takav način. Crtež koji intuitivno ulazi u smisao riječi, više je od ilustracije. Gotovo je simbol te riječi. Jedinstvena i sretna simbioza riječi i vizualnog.

Živana Gojanović, slikarica