Fra Milan Jašić: Znati gdje je sunce

Pjesnik fra Milan Jašić svojim se stihovima predstavlja najprije kao svećenik, potom kao glazbenik, slikar riječima i filozof. Svoje stihove obogaćuje detaljima koje vješto pretače iz vizualnog i akustičnog u filozofsko i refleksivno što snažno izražava njegovu osobnost i uvjerljivost u potrazi za mirom koji nam je svima tako potreban. Osluškuje i priziva sjećanja na zavičaj, more, masline, kamen koji prestaju biti sve to kad se zavole svim svojim bićem i postaju njegovi, udahnuti životom, pratitelji.

Tako otkriva čudesan svijet koji vidi u bogatoj mašti davnih sjećanja uranjajući u najdublja osobna proživljavanja od ushita do rezignacije. Često zapanjen pred ljepotama, čezne za nekim minulim vremenima i u njima otkriva svoj bitak, zbližuje se s malenim cvijetom, starim stablima, ranim jutrima,kamenom, morem, pjevom ptica. Sve to sažima u prekrasnu harmoniju boja koje slika riječima kao kistom:

„U žuto želim sebe sad sakriti“                              (Sakriti se u žuto)
„Sanjam osmijeh žutih jaglaca“                             (Rosna idila)
„Bijeli pokrov na bademu
 Ružičasto blijedo cvijeće“                                      (Sneno jutro)

Opojnim mirisima:

„… miris otužnih bajama …                                    
… Pohranit miris u svijetu svoga zjena…“           (Miris otužnih bajama)
„Trešnju pomirisat u svome cvatu“                      (Lakoća prozirnog cvijeta)

I zvonkim zvukovima:

„Stari zvonik sate broji“                                           (Sneno jutro)
„Zrikavac u strahu svoju pjesmu poje“                (U sjeni svojih sjećanja)
„I šušti lišće zelenih grana“                                     (Sakriti se u žuto)

U mnoštvu onomatopejskih riječi jasno se otkriva prepoznatljiv glazbeni ukus i talent.

Personificirajući motive iz prirode izražava neku čudesnu bliskost s njima, nježnost, zaigranost.

„Priroda se odrekla zime i mraznih tmina …
… Umiva šuma svoje lice toplom kišom …
… Ukralo je sunce kišu i igra se oblacima“          (Čarolija kiše, sunca i oblaka)
 „Zarobljen sam starim jutrom“                            (Uspomena na snove)

U bogatom pjesničkom opusu mogu se otkriti mnoge inverzije, anafore, asonance, aliteracije, epititi, alegorije, metafore i simboli.

S posebnom nježnošću obraća se suncu, mjesecu, zvijezdama kao simbolima svjetla kojemu teži, koja ga smiruje, snaži. Njima se ispovijeda, od njih uči kako se ljubi i voli:

„Sad otkrij suncu svoje boli
od njega uči kako se ljubi i voli“                             (Znati gdje je sunce)

Svi ovi motivi snažna su pjesnikova inspiracija. Oni ga dotiču svom svojom ljepotom i raskoši, ali najsnažniji oslonac, uzdanik i pratitelj je Gospodin koji mu u svojoj veličanstvenoj ljubavi i milosrđu daje snagu, optimizam i strpljivost u svim životnim izazovima. Nosi ga kao ljubljeno dijete i snagom Duha Svetoga blagoslivlja trajnim nadahnućima iz kojih izlaze ovako snažni i predivni stihovi.

„U Tebi snaga je cijeloga svijeta
k’o osmijeh srebrnog neba.
Nek’ ljubav živi mirisom cvijeta
jer biće ti stazu duginu treba.“                              (Toplina sna)

S radošću vam predstavljamo zbirku pjesama fra Milana Jašića – Znati gdje je sunce.

Jadranka Bašić

Fra Milan Jašić, OFM, rođen je 23. srpnja 1959. u Novom Selu na otoku Braču.

Pučku školu završio je u Selcima, zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, pa Visoku bogoslovnu školu u Makarskoj.

Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Pisanjem i glazbom bavi se od gimnazijskih dana. Objavljivao je u časopisima Maruliću, Taveliću, Spektrumu, Mariji, Našim ognjištima, Miljevcima…

Izdao je dva CD-a: Marijo, zvijezda mora si ti, Pred tvojim nogama i glazbenu zbirku Pustite malene k meni.

Vodio je razne vrste zborova, dječje orkestre i bendove.