Fra Stojan Damjanović: Afričko bogatstvo

Zbirka pjesama „Afričko bogatstvo“

U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Čitluku (BiH) iz tiska je krajem 2021. godine izišla zbirka pjesama „Afričko bogatstvo“ autora fra Stojana Damjanovića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji trenutno živi i radi na franjevačkom otočiću Visovcu.

Na 84 stranice zbirka sadrži 27 pjesama u osmercu, desetercu i dvanaestercu, a izdanje je obogaćeno s 12 živopisnih ilustracija akademske slikarice-grafičarke Stele Dumančić Čuturić. Navedenom broju ilustracija dodajemo još jednu, koju je ista autorica rezervirala za ovitak i korice zbirke, i koja prikazom dubine očiju i nježnosti lica djevojke iz Afrike čitatelje i prije samog otvaranja zbirke upućuje da se „afričko bogatstvo“ krije upravo u ljudima „crnog kontinenta“. Bogatstvo, koje čovjek tzv. zapadnog svijeta često ne prepoznaje, dolazi iz jednostavnosti svakodnevnog življenja. Samo mudar i ponizan čovjek spoznaje svima dostupno bogatstvo – skriveno u licima ljudi. Sv. Franjo Asiški prepoznao je kroz svoj život bogatstvo božanske kreacije ne samo u ljudima, doli i u susretu sa životinja i biljkama, sa svim stvorenim.

Kao duhovni sin Asiškog Siromaška obraćenik Stojan odbacuje „bogatstvo“ Njemačke i izabire prepoznavati bogatstvo svakodnevnog življenja s ljudima i životinjama. Srce i ideali vode ga u Afriku gdje je proveo 13 godina (1986. – 1999.). U susretu s Afrikom šire se njegovi horizonti, a u čestom siromaštvu življenja, počinje se bogatiti njegovo srce. Uz poslovičnu hercegovačku snalažljivost, fra Stojan uspijeva kapitalizirati stečeno „afričko bogatstvo“ i prenijeti ga u Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja. To će do izražaja doći tijekom njegovoga službovanja na otočiću Visovcu, zipki serafina, gdje će redovnik s bradom, vitka stasa i mlada duha, rado dijeliti iz afričke riznice sa svojim fratrima, hodočasnicima, turistima…

Dug je bio put od Konga do Visovca, od stjecanja iznimno bogatoga životnog iskustva do tiskanja zbirke pjesama „Afričko bogatstvo“. Sam će autor zapisati da mu se „nije žurilo“ s publiciranjem pjesma. Kako i bi, kada nije postojala opasnost da će se „afričko bogatstvo“ potrošiti ili da će ga preuzeti netko drugi. Ono je raslo iz godine u godinu, iz dana u dan: svakim fra Stojanovim korakom po Visovcu; njegovom ljubavlju prema samostanskim vrtovima; susretu s pitomim i divljim životinjama; ogledanju u rijeci Krki; osluškivanju visokih jablana i prikupljanju mirisavih trava… O tomu svjedoče generacije i generacije franjevačkih novaka, Gospinih štovatelja, putnika, gledatelja i slušatelja koji su nerijetko imali priliku pratiti fra Stojana na radiju ili televiziji.

Tko god je živio na Visovcu, dobro zna da su tamo zime duge i ponekad teške zbog izoliranosti od ostatka svijeta. Upravo su to bili mjeseci u godini kada je fra Stojan prebirao stare uspomene, a svjetlo na njegovu prozoru moglo se vidjeti do kasnih noćnih sati. U glavi je slagao stihove, strofe su se redale jedna za drugom. Crpio je fra Stojan obilno iz „afričkog bogatstva“, znao je da treba stečeno iskustvo podijeliti sa širom javnošću; po mogućnosti i zapaliti novi oganj ljubavi prema Africi kod kojeg od mlađih fratara. Okružen visovačkom tišinom i pokojim afričkim artefaktom, autor je mogao lakše evocirati ljude i događaje iz razdoblja provedenog među plemenima Konga. Računalo je bilježilo redak po redak te su se tako rađale nove pjesme koje donosi ova zbirka: o djeci Afrike, o plemenu Baši, o igrama, o jelima i pićima, o šumama i vračevima, o životinjskom carstvu (majmuni, termiti, mravojedi, zmije, orli, psi, lavovi, hijene, gorile, krokodili, pčele), o malariji, o šumi. Na kraju pjesničkog spleta autor proslavlja Boga i piše: „Sva priroda govori o Bogu,/radostan sam i pjevat mogu!“, a u zadnjoj pjesmi – znakovita naslova „Pokrenuti se treba“ – poziva čitateljstvo na konkretnu pomoć Africi: „Pokrenuti treba one koji mogu,/nek’ učine nešto i svide se Bogu!“. Jer darujući postajemo bogatiji – to je životna mudrost fratra s Visovca; čije su pjesme poput rimovanih priča, svaka u sebi nosi neku poruku i pouku.

Tristo primjeraka zbirke prava je prilika da se kroz stihove i strofe susretne „afričko bogatstvo“, o čemu pišu i recenzenti Anita Martinac i Andrija Stojić. „Vidljivo je koliki su dio pjesnikova srca ispunile godine provedene u Africi, a iz te ljubavi rodili su se prekrasni plodovi, a jedan od njih je i ova stihozbirka“, zapisuje Martinac. A Stojić ističe da se izdanje „Afričko bogatstvo“ odlikuje „ritmičnim tekstom i likovno-estetskim i odgojno-obrazovnim kvalitetama“ te dodaje da se „posvetilo puno pažnje samom oblikovanju knjige, njenom grafičkom i tehničkom oblikovanju (dimenziji, veličini slova, uvezu i drugom)“.  

Knjigu toplo preporučujem, a može se naručiti izravno kod fra Stojana Damjanovića (e-mail adresa: frastojandamjanovic@gmail.com).

fra Šimun Markulin