FRAMA: Hodočašće Zadarsko-šibenskog područnog bratstva Gospi od Anđela
1. kolovoza oko 0:30 h šesnaest framaša Zadarsko-šibenskog područnog bratstva s područnim duhovnim asistentom fra Antom Bešlićem (OFM) zaputilo se prema otočiću Visovcu na hodočašće dugo 28 kilometara. Početne kilometre prešli smo s lakoćom, ali što smo bili bliže cilju, to je put postajao teži. Vruća i sparna noć, put prepun krivina i uzbrdica. Baš poput Marije i Josipa, i mi smo naišli na odbijanje, dobili nekoliko čudnih pogleda iz automobila koji su prolazili kraj nas. Ali upravo poput njih – i mi smo imali Isusa pa smo imali snage za nastavak.
Kad smo na benzinskoj postaji naišli na zabranu, fra Ante nam je ispričao priču o savršenoj radosti.
»Kad bismo došli do Svete Marije Anđeoske oprani kišom i promrzli od studeni, isprljani blatom i izmoreni glađu i pokucali na ulaz pa bi izašao rasrđeni vratar i upitao nas: ’Tko ste vi?’ Mi bismo rekli: ’Dvojica od vaše braće.’ A onaj bi nam odvratio: ’Dakako! Vi ste dvojica razbojnika što lutaju okolo svijetom kradući milostinju siromasima.’ I ne bi nam otvorio, nego bi nas ostavio da stojimo sve do večeri na snijegu i kiši, smrznuti i gladni. Tada, ako bismo grdnje i odbijanja podnijeli strpljivo i bez uzrujanosti i mrmljanja, i ako bismo ponizno i ljubazno mislili da nas onaj vratar dobro poznaje i da ga je Bog potaknuo da govori protiv nas, o brate Leone, piši da se u tome nalazi savršeno veselje«.
ZgoFd VII. [O pouci sv. Franje bratu Leonu da je jedino u križu savršeno veselje]
Putovanje je bilo ispunjeno razgovorom o raznim temama, molitvom te klasičnim hodočasničkim uzrečicama poput: „Ne mogu više!, Umirem!, Bole me noge!, Jesmo blizu?, Koliko još?“ Ipak, uz pomoć braće i sestara, svatko je uspio prehodati tih 28 kilometara i donijeti svoju nakanu pred Mariju i Isusa.
Možda su nas na benzinskoj crpki odbili, ali fratri na Visovcu dočekali su nas raširenih ruku kada smo oko 9 sati stigli. Nakon kratkog odmora, fra Božo Mandarić (OFM, duhovni asistent Frame Lišane – Sv. Mihovil) dočekao nas je te nam održao kratko predavanje na temu Porcijunkulskog oprosta, a kasnije nas proveo u razgledavanje samostana i samog otoka Visovca – marijanskog svetišta.
Fra Ante Bešlić predvodio je pokorničko bogoslužje nakon kojeg smo imali priliku ispovjediti se te tako biti čisti i duhovno spremni za proslavu potpunog oprosta. Uslijedila je sveta misa nakon koje je gvardijan fra Marko Nimac predvodio otvaranje Porcijunkulskog oprosta. Zatim je uslijedilo druženje i odmor, nakon čega smo se, tjelesno umorni, ali duhom jaki, uputili svojim kućama.
Veliko hvala gvardijanu Fra Marku Nimcu, svim svećenicima i novacima te svim djelatnicima koji su nas ugostili i pobrinuli se da naš boravak bude što ugodniji i kvalitetniji. Zahvalni smo i ostalima koji su doprinijeli organizaciji ovoga kratkog, a prije svega blagoslovljenog susreta. Najveću zahvalu upućujemo Gospodinu jer nam je pružio svoju milost i ljubav.
Gospe od Anđela, moli za nas!
Sveti Franjo, moli za nas!
Gabriela Radaš, Frama Lišane – Sv. Mihovil
Ana Matić, Frama Zagreb-MBL