– Kroz cijelu svoju povijest hrvatski se narod s velikom vjerom i nadom utjecao Gospi tražeći Njezin zagovor i zaštitu. Tako je i danas. Ova procesija s molitvom i pjesmom upućenom Gospi od Anđela, ovo pobožno i dostojanstveno uspinjanje na imotsku Topanu gdje će se dogoditi susret vjerničkog puka s Kristom i s Njegovom Majkom, pokazatelj su s kakvom pobožnom dušom hrvatski vjernički narod diše i danas. To je pokazatelj da nije prekinuta istinska odanost, zdrava i iskrena pobožnost prema Kristovoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji. Vjernički narod i na ovim hrvatskim prostorima, u dičnoj Imotskoj krajini, nastavlja gajiti sinovski odnos i pobožnost prema Majci i prenositi ga na nova pokoljenja i naraštaje.
– Povijest nas uči koliko je bilo teško ostati u vjeri dosljedan, koliko je bilo svakodnevnih poteškoća i životnih nedaća i nevolja – od turskog zuluma, preko komunističkoga bezbožnog režima do obrambenoga Domovinskog rata, koji nam je najsvježiji, kada su srpski agresor i tadašnja armija htjeli uništiti sve što je hrvatsko i što se katoličkim zove. Neupitna je bila snaga molitve, krunice oko vrata, pobožnost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji.
– Danas slavimo jednu ljupku, posebnu i dragu Gospinu svetkovinu – Gospu od Anđela, koja se duboko ukorijenila i ušla u dušu našeg naroda, ali o kojoj ništa ne piše u Svetom pismu. Ova svetkovina usko je vezana za svetog Franju Asiškog koji je jedne noći 1216. godine tijekom molitve pred Presvetim Sakramentom doživio viđenje Isusa Krista i Njegove Majke okružene anđelima. Isus je, po Gospinu zagovoru, uslišio Franjinu molitvu, udijelivši mu milost Porcijunkulskog oprosta, a Franjinu molbu ozakonio je papa Honorije III. To znači da danas u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni ako se od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu i izmole Vjerovanje, Očenaš i pomole se na nakanu svetog Oca Pape.
– Uz neupitnu važnost i značenje drugih Gospinih svetkovina, svetkovina Gospe od Anđela nekako je posebna. Ona u vjerničkim srcima i njihovim dušama pobuđuje posebno osjećanje, dublju i prisniju pobožnost Gospi, Majci koja je naša osobita Zagovornica pred svojim Sinom u društvu anđela čuvara. Ovo je svetkovina milosrđa i ljubavi koja nadilazi granice prostora i vremena. Ona ne smije biti i ostati samo „lijepi trenutak“, nego je ona podsjetnik da se srž i istinitost vjere ponajprije očituje u stalnosti našega vjerničkog zajedništva s Bogom kao i u usklađenosti onoga što ispovijedamo s onim kako živimo.
– Tjelesna majka nam je primjer kojom i kakvom ljubavlju prati svoju djecu i što je za njih sposobna i spremna bezuvjetno i do neslućenih razmjera učiniti. Propovjednik je potom naveo primjer majke koja je imala sina koji ju je mrzio iz dna duše jer su mu se vršnjaci rugali zato što nije imala jedno oko. Sin je, dok je još bio mali dječak, u nesreći izgubio jedno oko. Tijekom vremena otišao je od svoje majke, osnovao svoju obitelj i više nije želio vidjeti vlastitu majku. Ona ga je posjetila, ali ju je potjerao s vrata. Nakon nekog vremena poslom se vratio u rodni kraj, saznao da mu je majka umrla i samo iz znatiželje navratio u rodnu kuću u kojoj je našao pismo u kojem majka od njega traži oprost za sve neugodnosti koje mu je prouzročila. Otkrila mu je naposljetku jednu duboku tajnu: svijet koji on gleda s oba oka omogućila mu je njegova majka koja mu je s ljubavlju darovala jedno svoje oko.
– Nebeska Majka Marija ne može nam dati fizičko oko, ali nam može biti zagovornica za zdrave oči vjere. Ona će nam pomoći iskorijeniti mržnju, zavist i ljubomoru koje nas satiru, uspostaviti dobre, trajne, prave i zdrave međuljudske odnose, shvatiti i prihvatiti da je Isusov put pravi put i da je On istinski Život i prava Istina.
(Imotski, Gospa od Anđela, 2. kolovoza 2020.)
