Generalne konstitucije Reda Manje braće

PRVO POGLAVLJE

„OPSLUŽIVATI SVETO EVANĐELJE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA”
(PPr 1,1)

I. Odsjek

Temelji Reda

Čl. 1

§ 1. Red manje braće, kojega je utemeljio sv. Franje Asiški, jest bratstvo1 u kojem braća, poticajem Duha Svetoga, odlučnije slijede Isusa Krista, Bogu koga ljube iznad svega se po zavjetovanju potpuno posvećuju, živeći Evanđelje u Crkvi na način kako ga je sv. Franjo opsluživao i predložio2.
§ 2. Braća, sljedbenici sv. Franje, dužni su provoditi život radikalno evanđeoski, tj.: živjeti u duhu molitve i pobožnosti, i u bratskom zajedništvu; davati svjedočanstvo pokore i malenosti; u ljubavi prema svim ljudima donositi navještaj Evanđelja u cijelome svijetu; pomirenje, mir i pravdu djelima propovijedati 3 ; te iskazivati poštovanje prema svemu stvorenome.

Čl. 2
§ 1. Pravilo Manje braće, što ga je potvrdio papa Honorije III.4 temelj je života i zakonodavstva Reda, i sve što je u njemu sadržano, po nakani sv. Franje posebno u njegovim spisima izraženo, treba razumjeti i opsluživati u živoj povezanosti, prema shvaćanju Crkve i zdravoj predaji Reda5.

§ 2. Da sve više upoznaju i vjerno slijede „duh osnivača i njegove posebne nakane”6, neka braća zajedno s Pravilom nastoje proučavati, razumijevati i poštivati život i spise svetoga Franje.

Čl. 3
§ l. Red manje braće sačinjavaju kako klerici tako i laici7. Sva su braća zavjetovanjem posve jednaka u pravima i redovničkim obvezama, osim onoga što proizlazi iz svetoga reda.
§ 2. Red manje braće Crkva ubraja u kleričke ustanove.

Čl. 4
§ 1. Manja braća, ucijepljena u Božji narod, pazeći na nove znakove vremena8 i odgovarajući prilikama svijeta u razvoju, neka uvijek osjećaju s Crkvom te njezine pothvate i nakane prigrle i prema snagama podupiru9.
§ 2. Sva braća, zajednički i pojedinačno, neka iskazuju poslušnost i poštovanje gospodinu papi s kojim su posebno vezani vlastitim Pravilom i zavjetom poslušnosti10; u pastoralnim pak djelima neka se pokoravaju vlasti dijecezanskih biskupa11; k tomu neka uvijek iskazuju dužnu čast i poštovanje biskupima i svećenicima po želji i primjeru svetoga Franje12.

II. Odsjek

Zavjetovanje

Čl. 5
§ 1. Ispunjavajući potpunije krsnu posvetu i odgovarajući božanskome pozivu, braća se zavjetovanjem poslušnosti, siromaštva i čistoće, koje trebaju živjeti prema duhu sv. Franje, posve predaju Bogu kojega ljube iznad svega13, sklapaju savez s Bogom, te njihov život postaje kao trajna žrtva prinošena Bogu u ljubavi14.
§ 2. Zavjetovanje se u našemu Redu u rukama zakonitoga ministra izražava ovako:
Na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva.
Ja, brat N. N.,
jer mi je Gospodin udijelio ovu milost
da Evanđelje i stope Gospodina našega Isusa Krista
izbližega slijedim,
pred prisutnom braćom,
u tvojim rukama, brate N. N.,
čvrstom vjerom i voljom:
zavjetujem Bogu Ocu svetome i svemogućemu
da ću sve vrijeme svoga života (ili: na … god.)
živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći;
ujedno se obvezujem
na život i Pravilo Manje braće
što ga je potvrdio papa Honorije,
te se obvezujem da ću ga vjerno održavati
sukladno Konstitucijama Reda Manje braće.
Predajem se, stoga, svim srcem ovome bratstvu
da bih, učinkovitim djelovanjem Duha Svetoga,
vođen primjerom Marije Bezgrešne,
zagovorom Oca našega svetoga Franje
skupa sa svim svetima,
i uz vašu bratsku pomoć,
mogao ustrajno težiti savršenoj ljubavi
u služenju Bogu i Crkvi i ljudima.

Čl. 6
§ 1. Redovničkim zavjetovanjem braća obećaju javnim zavjetom da će obdržavati tri evanđeoska savjeta, posvećuju se Bogu po službi Crkve i pritjelovljuju se Redu manje braće s pravima i dužnostima koje određuje opće i vlastito pravo15.
§ 2. Braća su pak dužna ne samo vjerno i potpuno obdržavati evanđeoske savjete, nego također uskladiti život s Pravilom svetoga Franje, ovim Generalnim konstitucijama i drugim propisima vlastitoga prava, te tako težiti za savršenstvom svoga staleža16.

Čl. 7
§ 1. Zavjetom poslušnosti braća se, slijedeći Isusa Krista, ,,koji je položio svoju volju u volju Očevu”17, odriču samih sebe18, podlažu vlastitu volju zakonitim ministrima i gvardijanima ,,u svemu što su Gospodinu obećali da će obdržavati”19 da tako potpunije ostvare zrelost svoje osobe i slobodu djece Božje20.
§ 2. Sva su braća dužna, na dobro Crkve i Reda, iskazivati osobitu poslušnost i poštovanje generalnom ministru, zakonitom nasljedniku svetoga Franje, kao znak jedinstva i zajedništva cijeloga bratstva21.
§ 3. Neka braća „ljubavlju duha dragovoljno služe i slušaju jedni druge”22 , zajedno tražeći znakove volje Gospodina Boga.

Čl. 8
§ 1. Zavjetom siromaštva Manja se braća, slijedeći Isusa Krista „koji je za nas postao siromašan na ovome svijetu”23, odriču prava na korištenje i raspolaganje vremenitim dobrima bez dozvole ministara i gvardijana; a poslije svečano položenog zavjetovanja odriču se i prava vlasništva te se kao ponizne sluge povjeravaju providnosti Oca nebeskoga24.
§ 2. Imajući na pameti da najuzvišenije siromaštvo proizlazi od Krista i njegove siromašne Majke i sjećajući se riječi Evanđelja: „Prodaj sve što imaš i podaj siromasima”25 braća neka nastoje imati zajedničku sudbinu sa siromasima.
§ 3. Siromašnom životu Manje braće nije dosta da se u upotrebi stvari posvema podvrgavaju ministrima i gvardijanima, nego treba da budu siromašni stvarno i u duhu, da provode radin i trijezan život26, i neka se vesele prema Kristovu primjeru „kad susretnu na putu jednostavne i prezrene osobe, siromašne, slabe, bolesne, gubave i prosjake”27, i neka to jasno očituju pojedinačno i zajednički, pa i u novim oblicima.

Čl. 9
§ 1. Zavjetom čistoće braća, „radi kraljevstva nebeskog”28, sprovode život beženstva u čistoći duše29 i tijela, da nepodijeljena srca misle na ono što je Gospodnje30 i u evanđeoskom i bratskom životu ljube „svim žarom, svim osjećajima, svom nutrinom, svom željom i voljom Gospodina Boga”31.
§ 2. Neka sva braća smatraju čistoću kao dar Božji jer je znak budućega svijeta i izvor obilatije plodnosti; da očuvaju taj dar, neka upotrijebe sva naravna i nadnaravna sredstva koja Crkva i Red preporučuju32.
§ 3. Neka ministri, gvardijani i sva braća ne zaborave da se čistoća sigurnije čuva kad u zajedničkom životu vlada ljubav; stoga neka bdiju da se u bratstvu njeguje bratska ljubav33.
§ 4. Da bi živjeli zavjet čistoće, neka braća čuvaju neokaljanost srca i neka nastoje ponizno i pobožno promatrati sva stvorenja, svjesni da su ona stvorena na slavu Božju34.

III. Odsjek

Zakoni Reda

Čl. 10
Autentično tumačenje Pravila sv. Franje pridržano je Svetoj Stolici. Ipak generalni kapitul ima pravo samo Pravilo prilagođavati novim vremenima i davati tumačenja, ali je potrebno da ih Sveta Stolica potvrdi.

Čl. 11
One dijelove Pravila koji su prihvaćeni u kanonsko pravo koje je na snazi ili koji se odobrenjem Svete Stolice autentično razjašnjavaju u Generalnim konstitucijama, treba razumijevati i vršiti onako kako se ondje prihvaćaju ili razlazu.

Čl. 12
§ 1. Generalne konstitucije daju temeljne odredbe kako bi sva braća posvuda mogla urediti život po Pravilu35.
§ 2. Neka sva braća nastoje najvećom brigom opsluživati zakone koji se nalaze u ovim Generalnim konstitucijama. Bez njihova vjernog opsluživanja bratsko zajedništvo i evanđeosko savršenstvo, koje je vlastito Redu, jedva se mogu postići.
§ 3. Braća obreda Istočnih Crkava koji tvore divni znak općenitosti franjevačke karizme, neka nastoje opsluživati zajedno ove Konstitucije i posebno pravo.

Čl. 13
Na generalni kapitul spada donositi Generalne konstitucije, mijenjati ih, djelomice nešto oduzimati ili dodavati i potpuno ih ukidati, ne dirajući u kan. 587 § 2.

Čl. 14
§ 1. Generalne statute trebaju svi opsluživati kao dopunske odredbe Generalnih konstitucija.
§ 2. Na generalni kapitul spada donositi Generalne statute, mijenjati ih, djelomice nešto oduzimati ili dodavati i potpuno ih ukidati36.

Čl. 15
§ 1. Na generalni kapitul spada deklarativno tumačenje Generalnih konstitucija; autentično tumačenje pridržano je Svetoj Stolici.
§ 2. Tumačenje Generalnih konstitucija, koje je na način administrativnog akta donijelo plenarno vijeće Reda ili generalni definitorij, vrijedi samo za slučajeve za koje je doneseno.
§ 3. Na generalni kapitul spada autentično tumačenje Generalnih statuta; izvan kapitula spada na plenarno vijeće Reda i generalni definitorij, a vrijedi samo za slučajeve za koje je doneseno do slijedećega generalnog kapitula Reda, ako ga taj ne potvrdi.

Čl. 16
§ 1. Provincije i druga tijela Reda, bilo kako se nazivala, trebaju imati svoje partikulame statute sastavljene prema zahtjevima mjesta i vremena, a koji se ne protive odredbama ovih Konstitucija i Generalnih statuta37.
§ 2. Posebne statute i pravilnike, kako za cijeli Red tako i za svako njegovo tijelo, neka izradi nadležna vlast38.

Čl. 17
§ 1. Nijedan ministar ne može oslobođati (dispenzirati) od onih zakona koji spadaju na bit redovničkoga života, kao ni od konstitutivnih zakona Generalnih konstitucija, ako nije izričito drukčije određeno. Od zakona koji se nalaze u Generalnim i partikularnim (posebnim) statutima može oslobađati, uz pristanak svoga definitorija, generalni ministar, ako postoji opravdan i razuman razlog.
§ 2. Iz opravdanoga i razumnog razloga, i u posebnim slučajevima, pa i trajno, mogu oslobađati od disciplinskih zakona što ih je donio Red, osim onih koji se izričito izuzimaju:
1) generalni ministar pojedinu braću u cijelome Redu;
2)provincijalni ministar svoju braću gdje god borave, osim ako je dispenziranje pridržano generalnome ministru;
3) gvardijan vlastitu braću gdje god borave, i tuđu koja borave na njegovu području, osim ako je dispenziranje pridržano ministrima.
§ 3. Podjeljivanje trajne dispenze u korist braće cijele provincije pripada generalnom ministru, a u korist braće cijele kuće provincijalnim ministrima.

Čl. 18
§ l. Oslobađanje od zakona (dispenza) ili kakva druga dopuštenja koja ministri daju napismeno, bilo pojedinoj braći bilo zajednicama, ne ugase se prestankom prava podjelitelja, osim ako se drukčije razabire iz dodatnih ograda (klauzula)39.
§ 2. Milost koju uskrati generalni ili provincijalni ministar, ne može se bez pristanka dotičnoga ministra valjano izmoliti od njegova vikara, pa i kad se uskraćivanje spomene40.

______

1) Usp. PPr 8,1 12,3; NPr 5,4 18,2 19,2; OR 27.33.
2) Usp. OR 14.15; ZKP 573; 662.
3) Usp. NPr 17,3.
4) Usp. OR 15.
5) Usp. GS 4.31.
6) Usp. PC 2h.
7) Usp. PPr 3.1-3; NPr 3,3-10 15,1 17 .5 20.1; OR 18.38.
8) Usp. GS 4.
9) Usp. ZKP 208. 209; 210. 10) Usp. PPr 1.2; ZKP 590.2.
11) Usp. ZKP 678.1.
12) Usp. OR 6.10.
13) Usp. LC; 44.
14) Usp. ZKP 607,1.
15) Usp. ZKP 607,1; ZKP 654.
16) Usp. ZKP 598,2.
17) 2P 10.
18) Usp. Mt 16,24.
19) PPr 10,3.
20) Usp. PC 14.
21) Usp. PPr 1,3.22)NPr 5,14.
23) PPr 6,3.
24) Usp. ZKP 600.
25) Lk 18.22.
26) Usp. 2P 47; ZKP 600.
27) Usp. NPr 9,2.
28) Mt 19,21.
29) Usp. OP 16,2; ZKP 599.
30) l Kor 7,34.
31) NPr 23,8.
32) Usp. ZKP 599.
33) Usp. PC 12.
34) Usp. NPr 23,2.
35) Usp. ZKP 578 587,1.
36) Usp. ZKP 587.4.
37) Usp. ZKP 587,4.
38) Usp. ZKP 94.95.
39) Usp. ZKP 37.46.81.
40) Usp. ZKP 65,1.

Drugo poglavlje

DUH MOLITVE I POBOŽNOSTI

(Usp. PPr 5,2)

I. Odsjek

Život molitve

Čl. 19
§ 1. Braća, vjerna svojem zavjetovanju, slijede u molitvi Krista koji najviše zahvaljuje Ocu, i koji „živi da posreduje za nas”1.
§ 2. Braća, slijedeći stope svetoga Franje koji „kao da se sav pretvorio u molitvu”2, otklonivši svaku zapreku i zapostavivši svaku brigu i nastojanje, neka služe, ljube, časte i klanjaju se Gospodinu Bogu čista srca i čiste duše, „jer uvijek treba moliti i nikada ne klonuti”3, jer „Otac hoće takve štovatelje”4.

Čl. 20
§ 1. Braća, sjećajući se da su stvorena na sliku ljubljenoga Sina Božjega5 , neka slave Oca i Sina i Duha Svetoga sa svim njegovim stvorenjima6, neka uzvrate svako dobro Gospodinu Svevišnjem Bogu i neka za sve njemu zahvaljuju7 .
§ 2. Neka uzvisuju i veličaju svakodnevno obnovljenom radošću ljubav koju Otac, „koji nas je stvorio, otkupio i koji će nas samim svojim milosrđem spasiti”8, ima za svijet i za nas.

Čl. 21
§ 1. Braća, po primjeru i nauci svetoga Franje, neka iskazuju „sve poštovanje i svu čast”9 sakramentu Presvetoga Tijela i Krvi Gospodnje, jer je u njemu sadržano svekoliko duhovno dobro Crkve10, i neka prikladnim sredstvima gaje u sebi ljubav i brižljivu skrb prema tolikom Otajstvu11
§ 2. Neka sva braća koja borave ili se nađu na istome mjestu, dnevno po mogućnosti zajednički i dolično slave Presvetu Euharistiju tako da zaista bude središte i izvor cijeloga bratskog zajedništva12.
§ 3. Po primjeru svetoga Franje, koji je želio sve do smrti „ova sveta otajstva nada sve poštivati, častiti i čuvati na dragocjenim mjestima”13, neka braća u svakoj kući imaju barem oratorij u kojemu se čuva Presveta Euharistija da se njeguje bratsko zajedništvo i pobožnost prema tolikome Otajstvu.

Čl. 22
§ 1. Budući da se život i Pravilo braće sastoji u opsluživanju svetoga Evanđelja14, neka se braća posvete čitanju i razmatranju svetoga Evanđelja i ostalih knjiga Svetoga pisma15 da bi napredovala u razumijevanju Božje riječi i što potpunije postigla savršenost svoga staleža.
§ 2. Kao nasljedovatelji svetoga Franje neka braća pokazuju najveće poštovanje prema „presvetim imenima i riječima Gospodnjim i neka ih čuvaju s poštovanjem”16, i neka drže slavlja riječi Božje zajednički i s narodom.

Čl. 23
§ 1. Neka braća mole Časoslov prema naredbi Pravila17, da se slavljenjem Boga posveti cijeli tijek dana i noći18.
§ 2. Gdje god braća žive u zajednicama ili se na bilo koji način skupljaju, neka Časoslov bude njihova zajednička molitva i neka se redovito obavlja zajednički. Braći (laicima) se daje sloboda da mole Časoslov „Očenaša” prema Pravilu19.
§ 3. Zajedničko slavljenje Časoslova nije vezano uz određeno mjesto nego uz bratstvo. Ipak, neka se radije bira crkva ili bogomolja, i zbog toga što je to sveto mjesto, i što narod Božji može lakše sudjelovati u molitvi braće.

Čl. 24
Nastojeći oko duha molitve i pobožnosti, neka sva braća svakodnevno obavljaju razmatranje bilo pojedinačno bilo zajednički20.
Čl. 25
Neka statuti odrede vrijeme i ostale okolnosti slavlja i zajedničke molitve, bilo da se radi o Euharistiji ili Časoslovu, bilo da se radi o službi Božje riječi ili razmatranju.

Čl. 26
§ 1. Neka braća cijene vježbe pobožnosti koje preporučuje predaja Reda prema otajstvima Kristova života, koje podupiru jedinstvo s njime.
§ 2. Neka braća gaje osobitu pobožnost prema Djevici Mariji u otajstvu Bezgrešnoga Začeća „koja je Djevica postala Crkvom”21. Marijansko štovanje neka izražava i njeguje franjevačke oblike, i neka slijede primjer Zaštitnice Reda, one koja je sebe nazvala „službenicom Gospodnjom”22.
§ 3. Osim toga, neka braća gaje pobožnost prema serafskome ocu Franji i neka uvijek slijede njegov život i nauk, jer je on „uzor manje braće”.
§ 4. Neka se sve pobožne vježbe čvrsto temelje na Svetome pismu i teološkoj nauci te neka se prilagode liturgijskim propisima Crkve23.

Čl. 27
§ 1. Braća, da bi ostala vjerna svojoj odluci da se druže s jednostavnim osobama, neka njeguju zdrave oblike pučke pobožnosti kojima neka hrane kako kršćanski život vjernika tako i svoj vlastiti.
§ 2. Neka braća nastoje moliti s narodom, vodeći računa o njegovu stvarnom životu i sudjelujući iskreno u njegovoj nadi i vjeri.

Čl. 28
§ l. Braća, svjesna da svetoj molitvi i duhu pobožnosti treba služiti sve vremenito, neka nastoje da taj duh ne trpi štete zbog prevelike zaposlenosti24.
§ 2. Da u svojim srcima sačuvaju dobra koja im je Gospodin pokazao25, neka braća postupaju s nužnom razboritošću u upotrebi sredstava društvenoga priopćivanja 26.

Čl. 29
Neka se njeguje kontemplativna dimenzija našega franjevačkog poziva i u novim oblicima koji odgovaraju osjećajnosti današnjega svijeta, tako da se povećavaju volja i odluke kako zajedničke tako i pojedinačne molitve27.

Čl. 30
§ l. Da se učvrsti duh molitve i pobožnosti, neka braća vjerno obavljaju u određeno vrijeme duhovnu obnovu i svake godine duhovne vježbe28.
§ 2. Trajanje duhovne obnove i duhovnih vježbi, kao i druge nove oblike i okolnosti za njegovanje molitvenoga duha određuje se u statutima.

Čl. 31
§ l. Sva braća zajedno i pojedinačno moraju imati na srcu da se pronađu eremitaži, mjesta povučenosti i samoće, kao svjedočanstvo kontemplativnoga života koji postoji u našemu Redu.
§ 2. Braći koja su na taj život pozvana na kraće ili dulje vrijeme, kad razborito zamole, neka ministri dadnu dopuštenje s blagoslovom Gospodnjim.
§ 3. Život braće u tim mjestima može se ravnati po onome jednostavnom Pravilu, prilagođenom posebnim prilikama, koje je sam Serafski Otac sastavio za samotnike ili prema propisima statuta.

II. Odsjek

Život pokore

Čl. 32
§ 1. Manja braća kojima je Gospodin dobrostivo dao ,,da počnu pokoru”29, uvijek pazeći na riječi Isusa Krista „obratite se i vjerujte Evanđelju”30, neka bez prestanka obnavljaju duh obraćenja.
§ 2. Neka braća imaju na pameti da su se, ostavljajući svijet31, odrekla duha tijela koji se protivi svakome dobru32; neka dakle neprekidnim obraćanjem srca nastoje činiti dostojne plodove pokore, sjećajući se riječi svetoga Franje kako „iznad svega moraju željeti da posjeduju duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje”33.
§ 3. Kao što je sveti Franjo započeo pokornički život služenjem gubavcima i u njima prepoznao Isusa Krista, tako neka braća nastoje u pokori služiti najmanjima, prepoznavajući u njima Sina Božjega34.

Čl. 33
§ 1. Otac, bogat milosrđem, pomirio nas je sa sobom po Kristu i ljudima je darovao službu pomirenja. Neka se dakle braća pomire s Gospodinom Bogom, sa samima sobom, s bratstvom i s ljudima; i neka tu službu vrše riječima i djelima, nastupajući kao zastupnici Kristovi 36.
§ 2. Da bi braća čvrsto ustrajala u popravljanju po milosrđu Gospodnjem, neka se danomice najbrižljivije ispituju36, i da bi Pravilo koje su primili čestitije opsluživali37, neka često pristupaju sakramentu pomirenja 38 i trajno započinju služiti Gospodinu Bogu 39.
§ 3. Neka braća nastoje zajednički slaviti sakrament pomirenja među sobom i s narodom Božjim, prema propisima općega prava, ne zaboravljajući da pokora i obraćanje imaju socijalni vidik.

Čl. 34
§ 1. Neka braća u duhu obraćenja rado prihvate patnje ovoga vremena40 i neka budu strpljivi u nevolji da se kao dionici Kristovih patnja napune savršenom radošću41.
§ 2. Post i druga djela pokore, prema prilikama mjesta i vremena, neka se po odredbama statuta obavljaju zajednički kao znak sudjelovanja Reda u tajni muke Isusa Krista i da bi se pomoglo njegovim udovima koje pritišću glad, siromaštvo, bolest i patnje.
§ 3. Neka braća drže kao pokornička vremena vrijeme od blagdana Svih Svetih do Božića, korizmu i sve petke u godini42.

Čl. 35
§ 1. Kad oboli koji brat, neka bolest podnosi strpljivo i mirno i neka zahvaljuje Stvoritelju znajući da svaki dan nosi sveti križ Gospodina našega Isusa Krista43.
§ 2. Braća koja se nalaze u bolesti ili starosti neka se okrijepe zajedničkim slavljenjem bolesničkoga pomazanja i otajstva Tijela Kristova44.

Čl. 36
§ 1. Kad se približi sestra naša tjelesna smrt, braća neka prime svetu pričest kao popudbinu, koliko je moguće, zajedničkim slavljem45.
§ 2. Sva pak braća, po primjeru svetoga Franje, neka imaju na pameti da je smrt prijelaz iz smrtnoga života u slavu Gospodnju i daje to posljednje prikazanje života kojim se dovršava zavjetovanje46.

Čl. 37
Braća neka mole za pokojnu braću47, za svoje roditelje i za dobrotvore Reda prema odredbama statuta.

_______
1) Heb 7,25.
2) 2Čel 95.
3) Lk 18,1.
4) Iv 4,23; NPr 22,26.29-30.
5) Usp. OP 5,l.
6) Usp. PS 3.
7) Usp. PS 3.
8) NPr 23,8.
9) PBr 12.
10) Usp.PO 5.
11) Usp. OR 11.
12) Usp. PBr 12.30-33; ZKP 663,2 902.
13) OR 11; ZKP 608.
14) Usp. PPr l.l
15) Usp. PC 6; ZKP 663,3.
16) OR 12.
17) Usp. PPr 3,1-3; ZKP 1174.
18) Usp. SC 84.
19) Usp. PPr 3,3; usp. PKl 3,3.
20) Usp. ZKP 663,3.
21) PM l; usp. ZKP 663,4.
22) Lk 1,38.
23) Usp. SC 13.
24) Usp. PPr 5.
25) Usp. OP 21,2.
26) Usp. 2KP 666.
27) Usp. Acta Cap. Gen. 1979 QV 173.
28) Usp. ZKP 663,5.
29)OR 1.
30) Mk 1,15.
31) Usp. OR 4.
32) Usp. NPr 22,9; OP 12,2.
33) PPr 10,8.
34) Usp. Mt 2S,31-46; NPr 23,4.
35) Usp. 2 Kor 5,18-20.
36)1Čel 142.
37) Usp. 1Čel 34.
38) Usp. ZKP 664.
39) Usp. 1Čel 103.
40) Usp. Rim 8,18.
41) Usp. 1 Pt 4,13.
42) Usp. PPr 3,5-6; ZKP 1250.
43) Usp. PPr 10,9; NPr 10,3; PS 10-1 l; OP 5.8.
44) Usp. ZKP 1001,1004.
45) Usp. ZKP 921,1.
46) Usp. PS 12-13.
47) Usp. PPr 3,4.

Treće poglavlje

„VI STE SVI BRAĆA”

(Mt 23,8 NPr 22,33)

I. Odsjek

Bratska zajednica

Čl. 38
Braća, kao sinovi Oca nebeskoga i braća Isusa Krista u Duhu Svetome1, slijedeći evanđeoski način života koji je Gospodin objavio svetome Franji2, provode bratski život u zajednici3, međusobno se ljube i hrane brižnije nego što majka ljubi i hrani svoga tjelesnoga sina4.

Čl. 39
Ljubavlju Božjom koja je razlivena u njihovim srcima po Duhu Svetome5 neka sva braća najvećma među sobom iskazuju zajedništvo obiteljskog ozračja6 i uzajamnoga prijateljstva, i svi neka gaje uglađenost, ljubaznost i druge kreposti, tako da jedni drugima budu trajni poticaj nade, mira i radosti7 kako bi, okupljeni u pravome bratstvu, postigli punu ljudsku, kršćansku i redovničku zrelost.

Čl. 40
Budući da je svaki brat Božji dar koji je dan zajednici8, neka se braća – iako različitih karaktera, kulture, ćudi, talenata, sposobnosti i osobnih kvaliteta – uzajamno prihvaćaju u vlastitoj stvarnosti onakva kakva jesu i kao jednaka tako da cijelo bratstvo postane privilegirane mjesto zajedničkoga susreta s Bogom9.

Čl. 41
Svi su članovi Reda po imenu i stvarno braća i manji premda vrše različite poslove, zadaće i službe u Redu.

Čl. 42
§ l. Da bi se što bolje unapređivalo bratsko jedinstvo, neka braća pretječu jedan drugoga u međusobnoj ljubavi, spremno neka čine međusobno uzajamne usluge, podupiru dobre pothvate i neka se raduju uspjehu drugih.
§ 2. Život bratskoga zajedništva zahtijeva od braće: jednodušno vršenje Pravila i Konstitucija; sličan način života; sudjelovanje u činima bratskoga zajedništva, osobito u zajedničkoj molitvi, evangelizaciji i kućnim poslovima; a isto tako predavanje u korist bratstva svih prihoda primljenih s bilo kojega naslova10.

Čl. 43
Neka se braća čuvaju svakoga djelovanja kojim bi se moglo povrijediti bratsko jedinstvo. A ako bi pak „bio neki brat koji bi htio tjelesno a ne duhovno živjeti, neka ga braća, koja s njime žive, ponizno i s ljubavlju opomenu, pouče i ukore”11.

Čl. 44
Iznemoglu, bolesnu i stariju braću sva su braća dužna „posluživati kako bi željela da se njih posluži”12. Neka se zato sva braća, posebno provincijali i gvardijani, za njih zdušno brinu, neka ih posjećuju i prikladno im pomognu u njihovim osobnim duhovnim i materijalnim potrebama te im iskažu osjećaj zahvalnosti13.

Čl. 45
§ 1. Ministri i gvardijani, tijesno povezani s braćom koja su im povjerena, neka nastoje izgrađivati bratstvo „poput obitelji sjedinjeno u Kristu”14 u kojemu se prije svega traži i ljubi Boga. Neka im budu primjer u njegovanju vrlina i obdržavanju zakona i predaja Reda15.
§ 2. Za promicanje odgovorne i aktivne poslušnosti, ministri i gvardijani neka saslušaju mišljenje braće bilo pojedinačno ili zajedno sabrane, štoviše neka ispitaju i potiču njihovo razmišljanje pri čemu ipak ostaje na snazi njihova vlast da odluče i narede što treba raditi ‘6.
§ 3. Braća neka rado pomažu ministrima i gvardijanima koji nose veći teret, neka iznose svoje mišljenje te u duhu vjere i radosno provode u djelo njihove odluke.

Čl. 46
Gvardijan s braćom na samostanskom kapitulu neka zgodno uredi kućni život da se promiče pravo, stvarno i srdačno bratstvo.

Čl. 47
Da bi se zaštitio obiteljski život u bratstvu, neka se u svim kućama drži klauzura prema odredbama statuta, ali tako da jedan dio kuće uvijek bude pridržan samo za braću17.

Čl. 48
§ 1. Prema Pravilu i predaji Reda, redovito odijelo manje braće jest tunika s kukuljicom tamnosive ili smeđe (pučki: kestenjaste) boje i bijeli pojas18. Neka ga braća nose kao znak franjevačkoga života19.
§ 2. U nošenju odijela i obuće neka braća vode računa o siromaštvu i poniznosti, i neka se uzdržavaju od svega što sliči na taštinu20.

Čl. 49
Neka se ministri i gvardijani i sva braća pažljivo brinu da se važniji događaji u Redu objave i braći i drugima.

Čl. 50
Gdje god se nađu braća, neka se duhovno i pažljivo susreću i međusobno pomažu21. Da se lakše i savršenije izvrši ova zapovijed svetoga Franje, u Generalnim i partikularnim statutima neka se predvide odgovarajuće odredbe za odnose među različitim tijelima Reda.

Čl. 51
Neka braća na zgodan način i prijazno iskazuju gostoprimstvo svima, a posebno braći i sestrama cijele franjevačke obitelji.

Čl. 52
Da bi bratski život u Isusu Kristu bio kvasac zajedništva među svim ljudima, neka braća svakoga uljudno primaju i dobrohotno postupaju s prijateljima i protivnicima 22, bilo da oni k nama dolaze ili mi idemo k njima23.

Čl. 53
Braća su dužna, za svjedočanstvo siromaštva i ljubavi, priteći u pomoć potrebama Crkve iz dobara koja su na upotrebu bratstva, pružiti pomoć onima koji su u pravoj potrebi i učiniti siromahe dionicima dobara24, prema odredbama partikularnih statuta.

Čl. 54
§ 1. Ministri i gvardijani, kao i ostala braća, prema partikularnim statutima, neka pravilno ispunjaju obveze tijesne povezanosti prema roditeljima, rođacima i dobročiniteljima braće, i neka ih uključuju u molitve bratstva.
§ 2. Nađu li se roditelji braće u nevolji, neka im se odredi pomoć, vodeći računa o njihovoj potrebi, a prema sudu ministara i gvardijana.

II. Odsjek

Odnosi sa sveopćom franjevačkom obitelji

Čl. 55
§ l. Neka se braća rado sjećaju da karizma koju je Bog udijelio svetom Franji sve svoje mnogostruke plodove donosi i očituje kako kod Manje braće tako i kod drugih članova franjevačke obitelji.
§ 2. Braća neka svim silama uznastoje njegovati i promicati puni razvoj ove franjevačke karizme kod sviju koje je duh svetoga Franje zahvatio i neka iskoriste priliku da se sastaju kako bi zajedničkim pothvatima pružali pomoć.
§ 3. Duhovni pomoćnici bilo kojega tijela ili stupnja franjevačke obitelji neka se pomnjivo izabiru prema odredbama općega i vlastitog prava.

Čl. 56
§ 1. Braća, priznajući, dakako, istu karizmu i tijesnu međusobnu povezanost, neka redovnicama II. i III. Reda sv. Franje uvijek iskazuju zdušnu brigu i pomoć25.
§ 2. Na prvi Red spada da čuva i štiti duhovno jedinstvo s redovnicama II. i III. Reda i da promiče njihove saveze, ali tako da uvijek bude osigurana autonomija njihova života, osobito upravljanja.

Čl. 57
§ 1. Ministri u samostanima redovnica, koji su pripojeni našemu Redu prema odredbi ZKP 614, vrše onu vlast koju određuje njihovo vlastito pravo.
§ 2. Provincijalni ministri koji imaju dužnost pohađati samostane redovnica, prema propisima njihova prava, neka tu zadaću obave u prikladno vrijeme osobno ili preko svojih delegata26.

Čl. 58
Da bi u Crkvi i u svijetu što savršenije i što uspješnije cvao kontemplativni život tih samostana, neka duhovni asistenti pomažu redovnicama da se oblikuju u duhu molitve, živim svjedočenjem istinskoga siromaštva i misionarskom revnošću.

Čl. 59
Braći i sestrama Trećega samostanskog reda kao i Svjetovnih ustanova i Društava apostolskoga života svetoga Franje neka ministri i gvardijani nastoje pružiti duhovnu pomoć i unapređivati suradnju u djelima evangelizacije koliko to budu iziskivale potrebe i dopuštale mogućnosti.

Čl. 60
§ 1. Prvom je Redu povjerena briga za Franjevački svjetovni red koji u svijetu pronosi duh svetog Franje i dionik je života, svjedočanstva i poslanja franjevačke karizme, čijoj punini pridodaje vlastiti, potrebni i komplementarni doprinos27.
§ 2. Manja braća neka tako cijene Franjevački svjetovni red, neka ga posebnom brigom podupiru i unapređuju uzajamnu životnu snagu i međusobno pomaganje da bi što više bio prožet pravim franjevačkim duhom i da bi se u svijetu, posebno među mladima, širio28.

Čl. 61
§ 1. Generalni i provincijalni ministri skupa s vlašću da osnivaju i pohađaju bratstva vrše vrhovnu upravu u Franjevačkom svjetovnom redu na način određen u Pravilu Franjevačkoga svjetovnog reda i njihovu vlastitom pravu29.
§ 2. Neka braća rado pružaju duhovnu i pastoralnu asistenciju kako se određuje u Pravilu i vlastitim statutima Franjevačkoga svjetovnog reda.

Čl. 62
Duhovni asistenti neka nastoje da sva braća i sestre Franjevačkoga svjetovnog reda vjerno idu stopama svetoga Franje te da u svijetu šire evanđeoski navještaj i posebnu oznaku franjevačke duhovnosti o bratstvu, svjedočenju i služenju.

Čl. 63
Provincijalni ministri imaju vlast na području svoje provincije podizati udruge i društva kršćana koja na bilo koji način pripadaju Redu. Tu vlast mogu povjeriti i drugoj braći držeći se propisa prava30.

_______
1) Usp. 2P 49-53.
2) Usp. OR 14.
3) Usp. ZKP 607,2.
4) Usp. PPr 6,8.
5) Usp. Rim 5,5.
6) Usp. PPr 10,5.
7) Usp. NPr 7,16.
8) Usp. OR 14.
9) Usp. Mad 12.
10) Usp. ZKP 668,3.
11) NPr 5,5.
12) PPr 6,9.
13) Usp. ZKP 619.
14) ES II 25.
15) Usp. ZKP 619.
16) Usp. PC 14; ZKP 718.
17) Usp. ZKP 667,1.
18) Usp. PPr 2,14-15; OR 16.
19) Usp. ZKP 669,1; 1Čel22.
20) Usp. PPr 2,14-15; ZKP 282,1.284.
21) Usp. NPr 7,lS.
22) Usp. NPr 7,14.
23) Usp. Mad 15,17.
24) Usp. ZKP 640.
25) Usp. FViv 2.
26) Usp. ZKP 628,1.
27) Usp. ZKP 303 677,2.
28) Usp. ZKP 677,2.
29) Usp. ZKP 303 312,2.
30) Usp. ZKP 312,2.

Četvrto poglavlje

„PUTNICI I PRIDOŠLICE NA OVOM SVIJETU”

(l Pt2,11 PPr 6,2)

I. Odsjek

Blagi i ponizni

(Usp. PPr 3,11)

Čl. 64
Braća, kao sljedbenici Isusa Krista koji,,ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti”1 te vjerni svom pozivu malenosti, neka „radosno i veselo”2 idu po svijetu kao sluge i svima podložni, blaga i ponizna srca3.

Čl. 65
Braća trebaju biti svjesna da ,,je čovjek onoliko veliki koliko je pred Bogom velik i ne veći” 4; Boga neka priznaju kao najveće i jedino dobro te neka mu se nastoje uvijek svidjeti u svemu; neka se rado smatraju neznatnima, jednostavnima i prezrenima5.
Čl. 66
§ 1. Da poniženje Spasitelja odlučnije slijede i jasnije pokažu6, neka braća provode u društvu život i položaj malenih, boraveći uvijek među njima kao manji; takvim društvenim položajem neka pridonose dolasku kraljevstva Božjega7.
§ 2. Svojim načinom života braća i kao bratstvo i kao pojedinci, neka se tako ponašaju da nikoga od sebe ne odbijaju, osobito one koji su u društvenom i duhovnom pogledu redovno zapostavljeni.

Čl. 67
Braća, odričući se neprestance samih sebe8 i u trajnom obraćanju Bogu, neka pronose proročku sliku primjerom vlastitog života, kako bi pobijali „lažne vrednote” našega doba9.

Čl. 68
§ 1. Braća neka žive na ovome svijetu kao promicatelji pravednosti te kao glasnici i tvorci mira10, neka pobjeđuju zlo čineći dobro11.
§ 2. Neka braća naviještaju mir jezikom, a još dublje neka ga čuvaju u srcu, tako da nikoga ne izazivlju na ljutnju i sablazan, nego neka sve pozivaju na mir, blagost i dobrostivost12.

Čl. 69
§ 1. Neka se braća, dok se bore za prava potlačenih, klone nasilja i neka posižu za sredstvima koja su inače na raspolaganju i slabijima13.
§ 2. Svjesni također i strahovitih opasnosti koje prijete ljudskome rodu, neka se braća najodlučnije zalažu protiv svake vrsti rata i utrke u naoružanju, kao jedne od najtežih rana čovječanstva i najveće povrede siromaha14 te neka ne žale truda i žrtava da bi izgrađivali Božje Kraljevstvo mira15

Čl. 70
Slobodni od svakoga straha radi siromaštva koje su izabrali i koje radosno žive stavljajući nadu u Obećano16 te pomičući međusobno prihvaćanje i naklonost među ljudima, neka braća budu sredstvo pomirenja ostvarenoga križem Isusa Krista.

Čl. 71
Hodeći stopama svetoga Franje, neka braća pokažu osjećaj poštivanja prema prirodi koja je danas sa svih strana ugrožena17 tako da se sačuva posve nepovrijeđenom i svim ljudima korisnom na slavu Boga Stvoritelja18.

II. Odsjek

Neka sebi ništa ne prisvajaju
(Usp. Mt 16,24; PPr 6,1)

Čl. 72
§ 1. Braća, putnici i pridošlice na ovome svijetu, odrekavši se osobnoga vlasništva, neka, prema Pravilu, sebi ne prisvajaju ni kuće, ni mjesta, ni bilo koje stvari19; stoga neka sebe i sve što im služi za život i rad upotrebljavaju u siromaštvu i poniznosti na službu Crkve i svijeta.
§ 2. Zgrade koje se za braću grade i sve što braća sebi priskrbe ili čime se služe neka bude u skladu sa siromaštvom prema prilikama mjesta i vremena20.
§ 3. Dobra koja su povjerena braći na korištenje, prema zakonskoj uredbi posebnih Statuta, neka se razdijele na korist siromaha.

Čl. 73
Vlasništvo zgrada i dobara koja su potrebna za život i rad braće neka stvarno ostane pod vlašću onih kojima braća služe ili dobrotvora ili Crkve ili Svete Stolice.

Čl. 74
§ 1. Pripravnik za Red koji posjeduje vremenita dobra neka se za njih prije privremenog zavjetovanja tako pobrine da sebi zadrži vlasništvo nad njima, a pravovaljanim dokumentom neka preda upravljanje, upotrebu i uživanje dobara, dok bude pod privremenim zavjetima, onima kojima hoće, ali ne Redu21.
§ 2. Da bi se te rasporedbe iz opravdanoga razloga izmijenile i poduzeo bilo koji čin glede vremenitih dobara, potrebno je dopuštenje provincijalnoga ministra, prema odredbama partikularnih statuta22.

Čl. 75
§ 1. Snagom zavjeta siromaštva prema Pravilu, tko se želi svečano zavjetovati, treba da se prije zavjetovanja pismeno odrekne vlasništva svih dobara što ih ima ili bi ih mogao imati kao zakoniti nasljednik, a što bi vrijedilo od dana polaganja zavjeta23, u čiju korist hoće, no prvenstveno u korist siromaha; i nikako mu nije dopušteno išta zadržati za sebe24.
§ 2. Neka se nitko od braće ne usudi pod bilo kojom izlikom nagovarati zavjetovanika da što ostavi sebi ili Redu25.
§ 3. Partikularni statuti neka predvide sve stoje potrebno da odreknu-će dobara prije svečanoga zavjetovanja bude valjano i po građanskom pravu te da ima učinak od dana zavjetovanja26.

III. Odsjek

„Neka rade vjerno i predano”
(PPr 5,l)

Čl. 76
§ 1. Kao pravi siromasi vođeni duhom i primjerom svetoga Franje, braća neka rad i služenje smatraju darom Božjim27, i neka se stoga, pokazuju manji, ne bojeći se nikoga jer žele služiti a ne gospodariti28
§ 2. Priznajući da je rad redoviti i glavni način pribavljanja onoga što je potrebno, sva braća skupa i pojedinačno neka služe i „rade vjerno i odano”29, izbjegavajući besposlicu „neprijateljicu duše”30.

Čl. 77
§ 1. Neka braća nastoje steći naviku rada31 te mogu obavljati svoj posao „ako nije protiv spasenja duše i može ga se pošteno raditi”32.
§ 2. Neka se braća ne vežu uz nijednu vrst rada kao da samo njima pripada, makar ga kroz dugo vrijeme obavljali. Neka budu uvijek spremni mjesta i započete poslove napustiti i dati se na drugi potreban rad.

Čl. 78
§ 1. Braća, služeći se slobodom što im s obzirom na izbor poslova pruža Pravilo, neka prema vremenima, krajevima i potrebama, dadu prednost33 onim poslovima u kojima više dolazi do izražaja svjedočanstvo franjevačkoga života, i neka na poseban način nastoje oko solidarnosti i služenja prema siromasima34.
§ 2. Uzdržavanje života ne smije biti prvotni cilj ni jedino mjerilo u izboru rada35. Štoviše, braća neka budu pripravna pružiti svoju uslugu i bez nagrade.

Čl. 79
§ l. U izboru bilo kojega rada ili služenja neka se vodi računa kako o mjesnom i pokrajinskom bratskom životu, od kojega nitko od braće nije izuzet, tako i o sposobnosti svakoga pojedinca, i to na taj način da se posao preuzme i odgovorno izvršuje u bratstvu, prema odredbi partikularnih statuta36.
§ 2. Kao plaću za rad braća mogu primati ono što im je potrebno, i to ponizno37. Ipak, što god steknu svojim zalaganjem ili na račun Reda, ili dobiju u ime mirovine, pomoći ili osiguranja, stječe se bratstvu38.

Čl. 80
§ l. U našim bratstvima kućanske poslove neka obavljaju braća sama, i to svi ukoliko je to moguće39.
§ 2. Kad drugi rade za bratstvo, uz pravednost treba obdržavati odredbe građanskih zakona.

Čl. 81
Kad plodovi rada i druga sredstva nisu dovoljna za uzdržavanje bratstva, braća neka se uteknu stolu Gospodnjem40, i „neka s pouzdanjem prose milostinju”41, prema odredbama statuta42.

Čl. 82
§ 1. Sva braća neka se služe novcem na način koji odgovara siromasima i uz solidarnu odgovornost prema bratstvu, „kako dolikuje Božjim slugama i sljedbenicima najsvetijega siromaštva”43.
§ 2. U upotrebi novca braća moraju biti posve ovisna o ministrima i gvardijanima, i to ne samo glede traženja dozvole, već i s obzirom na vjerno polaganje računa o primicima i izdacima.
§ 3. Braća, posebno ministri i gvardijani, neka brižno izbjegavaju svako zgrtanje dobara, i neka pred očima imaju potrebe siromaha44.

_______

1) Fil 2,8.
2) OP 20,2.
3) Usp. NPr 16,6; 2P 47; PK 16-18.
4) Usp. OP 19,1.
5) Usp. OP 19,1.
6) Usp. LG 42b.
7) Usp. Mad 22; Bah 28.29
8) Usp. PPr 2,17; NPr 1,3 17,14.
9) Usp. Bah 31.
10) Usp. Mad 16; Bah 38; Med F 56b; Med M 25.26.
11) Usp. Rim 12,21.
12) Usp. PPr 3,11 NPr 14,2-4; OR 23; Mad 31.
13) Usp. Med M 27.
14) Usp. Bah 38.
15) Usp. Med M 25-27; Bah 32-36.
16) Usp. Mad 24.
17) Usp. PS; PK 18.
18) Usp. Mad 25.
19) Usp. PPr 6,1; OR 24.
20) Usp. OR 24.
21) Usp. ZKP 668,1.
22) Usp. ZKP 668,2.
23) Usp. ZKP 668,4-5.
24) Usp. PPr 1,1 2,5; NPr 1,1-3 2,4.
25) Usp. PPr 2,7-8; NPr 2,2-3 5-6.
26) Usp. ZKP 668,4.
27) Usp. PPr 5,1.
28) Usp. Mt 20,28 ; Mad 19.
29) PPr 5,l.
30) PPr 5,2; usp. OR 21.
31) Usp. Med F 54b-c.
32) NPr 7,3; usp. OR 20.
33) Usp. ZKP 671.
34) Usp. NPr 9,2; Med F 54e; Mad26.
35) Usp. NPr 22,25; OR 21; Mad 29.
36) Usp. Med F 54c.
37) Usp. PPr 5,3-4.
38) Usp. ZKP 668,3.
39) Usp. DOI 81 21.
40) Usp. NPr 7,8; OR 22.
41) PPr 6,2.
42) Usp. Z KP 1265.
43) PPr 5,4.
44) Usp. Litt. SCR 2. II. 1970.

Peto poglavlje

U OVOM VAS JE BOG POSLAO U CIJELI SVIJET

(Usp. PBr 9)

I. Odsjek

Poziv braće na evangelizaciju

Čl. 83
§ 1. Kao što je Sin poslan od Oca, sva se braća pod vodstvom Duha Svetoga šalju da naviještaju Evanđelje po cijelome svijetu svakom stvorenju te, davši svjedočanstvo njegovu glasu, neka učine da svi upoznaju kako nema svemogućega osim Boga1.
§ 2. Neka sva braća sudjeluju u zadaći evangelizacije cijele Crkve i, po primjeru svetoga Franje, kojega je „cijelo tijelo postalo jezik”2, neka budu spremna prihvatiti nadahnuće Gospodnje3, i kamo god budu pozvana i poslana neka riječju i djelom izgrađuju sve narode neokaljenošću cijeloga svog života4.

Čl. 84
Gdje god braća bila i što god radila neka se nastoje posvetiti zadaći evangelizacije: kako u bratskoj zajednici kontemplativnim i pokorničkim životom te obavljanjem raznovrsnih poslova za bratstvo, tako u ljudskom društvu intelektualnim i materijalnim djelatnostima, vršenjem dušobrižničke službe u župama i u drugim crkvenim ustanovama; te konačno, naviještajući dolazak Božjega kraljevstva, svjedočanstvom jednostavne franjevačke nazočnosti5.

Čl. 85
U vršenju evangelizacije neka braća naviještaju Isusa Krista i to propetoga6 i, ne želeći ništa drugo osim slijediti njegove stope, neka donose svima koje susretnu mir i dobro Gospodnje7, te sigurnu nadu boljega svijeta8.

Čl. 86
Kad braća žele potaknuti narod na pokoru9, neka prije i sami dadu dostojne plodove pokore10 znajući da nitko ne može evangelizirati ako prije ne dopusti da bude evangeliziran11.

Čl. 87
§ 1. Cijelo bratstvo, tj. Red, provincija i kuća kao i svaki brat, neka ne žive sami sebi nego moraju i drugima koristi12, tražeći isto bratsko zajedništvo sa svim ljudima kakvo gaje među sobom13.
§ 2. Budući daje to bratsko zajedništvo, koje se oslanja na molitvu i pokoru, prvo i izvrsno svjedočanstvo Evanđelja14 i proročki znak nove ljudske obitelji, neka drugovanje braće s narodom bude takvo da, tko god ih bude vidio i čuo, slavi i hvali Oca koji je na nebesima.
§ 3. Da bi se Crkva sve više očitovala kao sakrament spasenja našega vremena, neka braća osnivaju bratstva među siromasima i u sekulariziranim skupinama, i neka ih smatraju privilegiranim područjem evangelizacije.

Čl. 88
Neka braća promiču jedinstvo i suradnju među svim članovima franjevačke obitelji da mogu djelotvornije naviještati Evanđelje15

II. Odsjek

Načini evangelizacije

Čl. 89
§ 1. Svjedočanstvo života ili tiho naviještanje kraljevstva Božjega na neki je način početak i prvi način evangelizacije16 koga mogu i moraju pokazati sva braća i klerici i laici17, propovjednici, govornici, ili „radnici”, mladi i stari, zdravi i bolesni18, tako da, dok provode život malenih u bratstvu, očituju da su kršćani.
§ 2. Svjedočanstvo riječi ili izričito naviještanje19 drugi je način evangelizacije, a ostvaruju ga oni koji riječju i službom naviještaju ime i nauk, život i obećanje, Kraljevstvo i otajstvo Isusa Nazarećanina Sina Božjega.

A. Neka žive među narodima kao podložnici svima
i neka očituju da su kršćani
(Usp. NPr 16,6)

Čl. 90
Braća neka veoma cijene katoličku vjeru koja je dar Božji i, odbacivši svaku ljudsku pristranost, neka svoju vjeru ispovijedaju ponizno, smjelo i veselo pred svima20.

Čl. 91
Braća neka nipošto ne traže ili primaju povlastica za sebe ili za bratstvo 21, osim povlastice malenosti. Po riječi svetoga Franje, braća donose plod u Božjoj Crkvi ako kao manji ustraju u stanju vlastitog poziva22.

Čl. 92
§ 1. Živeći među kršćanima, neka se braća smatraju dužnicima Božjih dobročinstava, i neka nastoje svim silama kako bi svi jedinstvom i ljubavlju ustrajali u pravoj vjeri i pokori23.
§ 2. Budući da među narodima raste želja da svoju vjeru proživljuju i veličaju na načine prilagođene vlastitome duhu24, neka rado pruže pomoć da se gaji to djelo inkulturacije25.

Čl. 93
§ l. Neka nastoje u nehinjenoj ljubavi s poštovanjem druge slušati i neka rado uče od ljudi među kojima žive, a na najizvrsniji način od siromaha koji su naši učitelji26, i neka budu spremni da zapodjenu dijalog sa svima27.
§ 2. Neka zamjećuju sjeme Riječi i tajnu Božju prisutnost kako u današnjem svijetu tako također i u mnogim elementima drugih religija i kultura28, proučavanju kojih neka se posvete s velikim poštovanjem.

Čl. 94
Vrlo je važno i braća moraju osobito promicati evangelizaciju kultura, koja pridonosi rastu uistinu ljudskih vrednota na svim područjima života, a iskorjenjuju se zlouporabe što škode ljudskome dostojanstvu29.
Čl. 95
§ 1. Neka se posvuda gaji ekumenski duh i, ako uvjeti dozvoljavaju, neka se traže putovi i sredstva za suradnju sa svim drugim kršćanima30, obdržavajući kan. 755.
§ 2. Dobrohotnom i poštivajućom prisutnošću među vjernicima drugih religija, neka braća s njima rade na izgradnji naroda koji im je Bog povjerio31.
§ 3. Kao sljedbenici svetoga Franje i prvih misionara Reda, neka braća budu vrlo zauzeta da pođu ponizno i pobožno živjeti među narode islamske vjere32, za koje također nema svemogućeg osim Boga33.

Čl. 96
§ 1. Posve svjesni važnosti i ozbiljnosti socijalnih problema braća neka pažljivo izučavaju i naučavaju crkveni nauk o društvenom poretku, obitelji i ljudskoj osobi. Neka kritički istražuju također i druge kulturalne elemente prikladne da se stupi u dijalog i dade kršćanski odgovor34.
§ 2. Budući da se velik dio čovječanstva još nalazi u siromaštvu, nepravdi i nasilju, neka se braća sa svim ljudima dobre volje posvete uspostavi društva pravednosti, oslobođenja i mira u uskrslom Kristu35 te, istražujući uzroke svake situacije, neka sudjeluju u pothvatima ljubavi, pravde i međusobne solidarnosti36.
§ 3. Braća neka rade ponizno i odvažno u krilu Crkve i Reda, da bi se prava i ljudsko dostojanstvo svih poštivalo i čuvalo37.

Čl. 97
§ 1. Po primjeru svetoga Franje, koga je Gospodin doveo među gubavce, neka sva braća zajedno i pojedinačno budu na strani „odbačenih”, siromašnih i potlačenih, progonjenih i bolesnih38, i radosni kad borave s njima39 ; neka im budu milosrdni40.
§ 2. U bratskom zajedništvu sa svim malenima svijeta i promatrajući današnje događaje sa stanovišta siromaha41, neka braća nastoje da sami siromasi budu svjesniji svoga ljudskog dostojanstva te da ga čuvaju i povećavaju42.

Čl. 98
§ 1. Kad braća susretnu ugledne, moćne i bogate, neka ih ne preziru i ne sude43, nego neka i njih ponizno potiču na pokoru i opominju da sva dobra trebaju vratiti Gospodinu Bogu uvijek prisutnu u siromasima44.
§ 2. Po primjeru svetoga Franje neka manja braća idu među ljude, kojih su život i sloboda ugroženi, da im pruže radosnu vijest pomirenja, obraćenja i nadu novoga života45.

Čl. 99
Vjera se rađa u srcima ljudi ne raspravama nego silom Duha Svetoga koji svoje darove dijeli pojedincima kako hoće46. Kad ljudi ne žele prihvatiti njihovo svjedočanstvo, braća neka se pouzdaju u molitve i pokoru, i kad „ne budu primljeni, neka bježe u drugu zemlju da s Božjim blagoslovom čine pokoru”47.

B. „Ako vide da se sviđa Gospodinu,
neka propovijedaju riječ Božju”
(NPr 16,7)

Čl. 100
Braća kojima je Gospodin dao milost propovijedanja, neka tako naviještaju Radosnu Vijest spasenja da, učeći sve da se boje i ljube Stvoritelja neba i zemlje i da čine pokoru, cjelovito i vjerno izlažu Kristovo otajstvo48

Čl. 101
§ 1. Braća sa svetim redovima imaju ovlast propovijedati posvuda, držeći se pravnih propisa. Braća laici koje je potvrdio njihov ministar imaju istu ovlast propovijedati našima posvuda, a također i vjernicima laicima prema propisima biskupske konferencije, ali ne mogu držati liturgijsku homiliju49 .
§ 2. Službenici riječi i svi teolozi neka se najbrižnije izobraze da mogu drugima dijeliti duh i život50.
§ 3. Neka ministri ispitaju kandidate Reda za službu riječi prema propisima općega ili vlastitog prava i, ako su prikladni, neka ih potvrde51.
§ 4. Za propovijedanje braći u njihovim crkvama ili bogomoljama traži se dozvola ministra ili gvardijana52.

Čl. 102
§ 1. Propovijedanje riječi, upravljeno na korist i izgradnju naroda53, neka proizlazi iz Svetoga pisma, predaje Crkve i životne povezanosti potreba i položaja naroda.
§ 2. Da propovijedanje bude zaista proročko, neka se pomnjivo ispitaju znakovi vremena i neka se promatraju u svjetlu Evanđelja54.

Čl. 103
§ l. Budući da Duh Sveti govori u srcima slušatelja, neka braća propovijedaju kratko, bistro i jasnim riječima o krepostima i manama današnjega vremena55.
§ 2. U vršenje propovjedničkoga djela neka braća znaju da slušatelji radije slušaju svjedoke nego učitelje, a učitelje slušaju samo ako su i svjedoci56; neka, dakle, ponajprije sami sebi propovijedaju.

Čl. 104
U naviještanju Evanđelja neka braća rade strpljivo i ponizno i neka pokažu veliko poštovanje za savjesti sviju; odbacivši svaku vrst prozelitizma, neka ne žele od slušatelja drugo nego onoliko koliko im je Gospodin dao57.
Čl. 105
§ 1. Braća kojima je povjerena služba propovijedanja, prožeti neumornim žarom, neka se u zgodno i nezgodno vrijeme, brižno i ustrajno posvete propovijedanju Riječi Božje u mjesnim crkvama, ali ne protiv volje dijecezanskoga biskupa58.
§ 2. Neka braća pomažu mjesne crkve prema staroj predaji Reda, šireći Sveto pismo i katoličku vjeru prikladnim sredstvima koja su prilagođena ljudima i vremenima.

Čl. 106
Braća neka osobito budu zauzeta oko vršenja katehetske pouke.

Čl. 107
Poslužitelji riječi po pučkom propovijedanju, koje se vrlo cijeni od početka Reda, neka pažljivim duhom gledaju na one koji su jednostavni i neuki, i neka im evanđeosku istinu izlažu na prikladan način.

Čl. 108
Braća, k tome, neka pomažu i promiču posvetu svake osobe; a svećenici posebno posredstvom služenja sakramenta pomirenja.
Čl. 109
§ 1. Neka se braća služe sredstvima društvenog priopćavanja za evangelizaciju i ljudsko promaknuće, i neka se za to unaprijed pripreme primjereno i sukladno našoj karizmi i položaju. Neka, međutim, ne zaborave da duh malenosti ima veću djelotvornost za širenje Božje Riječi.
§ 2. Da bi braća mogla izdavati spise koji obrađuju pitanja vjere i morala, potrebna im je, također, dozvola vlastitoga ministra59.

Čl. 110
Braća stručnjaci, posebno u teološkim znanostima, kojih su djela vrlo korisna u evangelizaciji, uživaju u našemu Redu pravičnu slobodu provoditi svoja istraživanja i, držeći se propisa prava, rezultate tih istraživanja obznanjivati „iznoseći istinu u ljubavi”60 pazeći pri tom na dužnu poslušnost učiteljstvu Crkve.

III. Odsjek

Uređivanje službe evangelizacije

Čl. 111
Naš Red može primiti sve poslove koji promiču službu evangelizacije, što je Božji narod treba ispuniti, a koji su spojivi s našim bratstvom i malenošću.

Čl. 112
§ l. Na generalne i provincijske kapitule spada ispitati da li djelatnost Reda s obzirom na izbor, konkretne oblike rada snagu svjedočenja odgovara zahtjevima sadašnjega vremena i izvođenju franjevačke evangelizacije, te odrediti prikladne putove i načine za unapređenje apostolata.
§ 2. Djelatnosti koje braća trebaju primiti neka se utvrde savjetovanjem na mjesnim kapitulima, obazirući se na stvarne potrebe ljudi, Crkve, Reda i pojedine braće, ostavljajući ipak netaknutom vlast ministara i gvardijana da odluče i narede koja se djela izabiru i kojoj se braći povjeravaju.

Čl. 113
O prihvaćanju, upravljanju, raspodjeli i odreknuću službi ili djela evangelizacije neka se donesu odredbe u generalnim ili partikularnim statutima.

Čl. 114
§ l. Na konferencije provincijala spada usklađivati poslove što ih preuzimaju provincije da ih obave u bratskoj suradnji, ne dirajući u njihovu samostalnost, te pronaći prikladne oblike za unapređivanje te suradnje.
§ 2. Ministri neka rado i korisno surađuju sa konferencijama viših redovničkih poglavara radi pružanja međusobne pomoći i uspostave tijesne povezanosti s biskupskim konferencijama i također s pojedinim biskupima, kao i da se sprovede bolja usklađenost poslova i akcija; ujedno neka dopuste da braća sudjeluju u onim pothvatima koji služe redovničkoj izobrazbi61.

Čl. 115
§ 1. Braća koja djeluju u mjesnim crkvama neka budu spremna pomagati biskupima i njihovim suradnicima u izvršavanju pastoralnih planova, posebno u onim stvarima koje se slažu sa franjevačkom karizmom.
§ 2. Da naše bratstvo bude proročko u ispunjenju evangelizacijske zadaće, neka braći bude na srcu da žive franjevačku karizmu u novim oblicima u duhu Crkve i jedinstvu sa životom bratstva62.

IV. Odsjek

Misijska evangelizacija

Čl. 116
§ 1. Cijelo je naše bratstvo misijsko i sudjeluje u poslanju Crkve po primjeru svetoga Franje i prema njegovoj volji izraženoj u Pravilu63. Svaki dakle brat, svjestan vlastite odgovornosti, neka preuzme svoj dio u misijskoj djelatnosti.
§ 2. Neka bude na srcu braći da Red treba prilagoditi naravi svakoga naroda i to već od samoga početka treba tako urediti po cijelome svijetu; i neka nastoje da se Red ugradi u mjesne crkve64.

Čl. 117
§ 1. U našem se Redu misionarima nazivaju ona braća koja se, prema Pravilu, božanskim nadahnućem žele posvetiti misijskoj djelatnosti evangelizacije, i koje nadležni ministar pošalje65.
§ 2. Cilj je misijske evangelizacije donositi Evanđelje Gospodina Isusa Krista narodima ili skupinama u kojima se nije nikada čula Radosna Vijest te onima koji su prihvatili Evanđelje pomagati u izgradnji mjesne crkve.
§ 3. Misijska evangelizacija ostaje nužna u svim mjesnim crkvama sve dok se one potpuno ne izgrade ili dok se ponovno ne povrati prvotna snaga, upotrijebivši sile i potrebna sredstva.

Čl. 118
§ 1. „Koji bi god od braće, po Božjem nadahnuću, htjeli ići među nevjernike, neka zamole odobrenje od svojih provincijalnih ministara”66 na koje spada suditi o njihovoj sposobnosti i prikladnosti da ih se pošalje67.

§ 2. Pojedina braća neka gaje svijest misijske odgovornosti među vjernicima68.

Čl. 119
§ l. Vlast upravljanja i nadzora nad misijskom evangelizacijom u Redu ima generalni ministar sa svojim definitorijem.
§ 2. Neka generalni ministar vodi posebnu brigu za braću misionare i misijsku djelatnost Reda; istu brigu neka imaju provincijalni ministri u svojim provincijama69.
§ 3. Dužnost je generalnoga ministra da u Redu promiče, usmjeruje i usklađuje pothvate i djela koja se odnose na misijsku djelatnost, prema uputama generalnoga kapitula i odredbama generalnih statuta.

Čl. 120
§ 1. Na generalnoga ministra spada, uz pristanak svoga definitorija, prihvaćati za Red nove misijske pothvate, bilo da ih nudi Sveta Stolica ili ordinarij mjesta, i sklapati potrebne ugovore70.
§ 2. U generalnim ili partikularnim statutima neka se providi i drugo glede nadležnosti za prihvaćanje naloga i misijskih pothvata, te slanja braće u misijsko djelovanje, kao i o službama za unapređivanje misijske djelatnosti na bilo kojem stupnju i na bilo koji način.

Čl. 121
§ l. Provincijalni ministri neka se pobrinu da misionari steknu nužnu naobrazbu kako bi mogli djelotvornije zadovoljiti zahtjevima buduće službe.
§ 2. Kako vrijeme prolazi i nastaju duboke društvene promjene, misionari se moraju obnavljati da bi uvijek odgovorili zahtjevima službe. Dužnost je provincijalnih ministara da se pobrinu kako da ta obnova bude pružena svim misionarima preko odgovarajućih priprema trajne izobrazbe71.

V. Odsjek

Sveta Zemlja

Čl. 122
Braći neka bude jako na srcu Zemlja koja je posvećena zemaljskim životom Sina Božjega i njegove siromašne Majke, a koju je častio sveti Franjo, i neka tamo budu na poseban način svjedoci Evanđelja Isusa Krista i njegova kraljevstva mira.

Čl. 123
§ 1. Zadaća čuvanja Svete Zemlje, koju je Sveta Stolica povjerila našemu Redu, sastoji se u ovome: čuvati sveta mjesta, promicati u njima božanski kult, poticati pobožnosti hodočasnika, ondje ispunjavati zadaću evangelizacije, vršiti pastoralnu djelatnost prema duhovnosti Reda, te podizati i vršiti djela apostolata.
§ 2. Kustodija Svete Zemlje jest međunarodno tijelo kojim upravlja kustod ili gvardijan Sionskoga Brda koga izabire generalni definitorij na šest godina, i njom upravlja redovnom vlašću prema propisima Generalnih konstitucija i statuta.

Čl. 124
Međunarodni karakter Svete Zemlje skupa s djelom inkulturacije neka se svom pomnjom podržava, i svaka provincija neka nastoji u njoj uvijek imati jednoga ili više braće.

Čl. 125
Neka sve provincije Reda podupiru djelatnost komisara Svete Zemlje prema odredbama generalnih statuta.

________
1) Usp. PBr 9.
2) Usp. 1Čel 97.
3) Usp. PPr 12,1.
4) Usp. PBr 9.
5) Usp. Med M 13; Bah 17.
6) Usp. 1 Kor 2.1-2.
7) Usp. OR 23.
8) Usp. Mad 31.
9) Usp. 1 PKu 6.
10) Usp. 2 P 25.
11) Usp. EN 24; Bah 15.28-29.
12) Usp. Off Ryth ant. Laudes in AF X 383.
13) Usp. EN 15; Med M 2; Mad 15.31.33; Bah 22-23.
14) Usp. Iv 13,35; ZKP 673; EN 69; Med M 10.
15) Usp. Med M p. II c. III 4-6.
16) Usp. EN 21; NPr 16,6.
17) Usp. NPr 17,5.
18) Usp. NPr 23,7.
19) Usp. EN 22; NPr 16,7.
20) Usp. NPr 16,6.
21) Usp. OR 25-26.
22) Usp. 2Čel 148; usp. LP 115.
23) Usp. NPr 23,7.
24) Usp. Med M 14.
25) Usp. DOI 81 9.
26) Usp. Bah 11; usp. Vinc. a Paulo, Entretiens, Coste X 332.
27) Usp. Med M 24.
28) Usp. AG 9; LG 16.
29) Usp. EN 20.
30) Usp. AA 27 AG 15; Med M p. II c. II 2E; Med F 50.61.
31) Usp. Med M 21.24 p. II c. II 2F.
32) Usp. PPr 12,1; NPr 16,3.
33) Usp. PBr 9.
34) Usp. EN 31.
35) Usp. Med M 25 26.27; Mad 34; Bah 32-37.
36) Usp. AA 8.14; UR 12.
37) Usp. RH 17; Mad 35; DOI 81 3.9.15.
38) Usp. Bah 24-31.
39) Usp. NPr 9,2.
40) Usp. OR 1-2; Lk 10,25-27.
41) Usp. Bah 31a.
42) Usp. Med M 12.23; Mad 35.
43) Usp. PPr 2,17.
44) Usp. NPr 17,17; OP 18,2.
45) Usp. NPr 7,14.
46) Usp. l Kor 12.7 sl; Lk 12,12.
47) OR 26.
48) Usp. NPr 16,7; ZKP 760.
49) Usp. ZKP 757,758,759.764.
50) Usp. OR 13.
51) Usp. PPr 9.2.
52) Usp. ZKP 765.
53) Usp. PPr 9,3.
54) Usp. GS 4.
55) Usp. PPr 9,3-4.
56) Usp. EN 41.
57) Usp. PMi 6-7.
58) Usp. PPr 9,1; Med M 15-16 p. II c. IV 1a.
59) Usp. ZKP 832.
60) Ef 4,15; GS 62; ZKP 218.
61) Usp. ZKP 708.
62) Usp. DOI 81 11;ZKP 677,l.
63) Usp. PPr 12,1-2; Med M 2.
64) Usp. AG 18.40; Med M p. II c. II 2 c. IV 1a.
65) Usp. PPr 12,1-2; NPr 16; ZKP 784.
66)PPr 12,1.
67) Usp. PPr 12,2; NPr 16,4.
68) Usp. Med M p. II c. I 7.
69) Usp. Med M p. II c. I 1.
70) Usp. ZKP 790,1.
71) Usp. Med M p. II c. I 4Bb. c.

Šesto poglavlje

„IZNAD SVEGA MORAJU ŽELJETI DA

POSJEDUJU DUHA GOSPODNJEGA I

NJEGOVO SVETO DJELOVANJE”

(PPr 10,8)

I. Odsjek

Načela odgoja

Čl. 126
Franjevački odgoj teži za ovim ciljem da sva braća i kandidati, po nadahnuću Duha Svetoga1, u svijetu svoga vremena mogu neprestance nasljedovati Krista po uzoru života i po Pravilu svetoga Franje.

Čl. 127
§ 1. Odgoj braće treba biti u isto vrijeme ljudski, kršćanski i franjevački2.
§ 2. Budući da odgoj treba voditi braću do pune ljudske zrelosti, gojenci neka se tako odgajaju da mognu skladno razviti svoje fizičke, psihičke, moralne i intelektualne darove3, te da se osposobe za aktivno sudjelovanje u društvenome životu.
§ 3. Da bi se braća svakodnevno obraćala i ispunjala zahtjeve krštenja, neka odgoj najprije bude kršćanski i neka podupire zajedništvo s Bogom, ljudima i drugim stvorenjima, kao i osjećaj crkvenoga služenja4.
§ 4. Na odgoj spada u prvome redu izložiti i iskusiti kako franjevački način življenja Evanđelja i života bratstva i malenosti, te stjecanje navike siromaštva i radinosti, tako i gledanje na evangelizaciju i poslanje u našemu Redu5.

Čl. 128
Franjevački odgoj neka bude potpun, i zato treba voditi računa ne samo o cijelome čovjeku nego i o pojedinim vidicima njegova poziva, posebno o dinamičnom odnosu između njegove osobne i društvene dimenzije6.

Čl. 129
§ 1. U odgoju treba s velikim poštovanjem slijediti Božje otajstvo koje se nalazi u svakoj osobi, s posebnim njegovim darovima, a u pogledu odgoja za bratstvo potrebna je osobna pratnja i razgovor7.
§ 2. Za čvrstoću prikladna odgoja neka se potiče i gaji smisao odgovornosti da se svatko nauči „razborito služiti slobodom i iz vlastite pobude i “neumorno” djelovati u bratstvu8, te da podupire zdrav kritički duh prema događajima9.

Čl. 130
Odgojna sredina mora biti prava i istinska, koju resi nužno obiteljsko ozračje u bratstvu10; k tomu neka se vodi računa o stvarnim prilikama svake kulture, kao i o vremenu u kojemu netko živi11.

Čl. 131
§ 1. Odgoj neka bude otvoren novim oblicima života i služenja nadahnutoga franjevačkim pogledom na svijet i na čovjeka12.
§ 2. Gdje prilike stvari i mjesta preporučuju, neka odgoj bude otvoren za promicanje zajedničkoga nastojanja s drugim članovima franjevačke obitelji13.

Čl. 132
Da bi braća mogla živjeti zahtjeve bratskoga zajedništva i služenja ljudima i solidarnosti sa siromasima, treba potpomagati postupno stjecanje gospodarenja sobom odricanjem samoga sebe po primjeru Kristovu14. Zbog toga disciplinu treba smatrati nužnim dijelom cijeloga odgoja15.

Čl. 133
Neka odgoj u Redu bude usklađen, postupan i dosljedan. Da se on postigne neka se u generalnim i partikularnim statutima odrede prikladna sredstva, službe i zadaće.
Čl. 134
Vlast upravljanja i nadziranja odgoja u Redu ima generalni ministar sa svojim definitorijem.

II. Odsjek

Trajno obrazovanje

Čl. 135
Trajno obrazovanje braće obuhvaća tijek cijeloga života, kako osobnog tako i zajedničkog, u kojemu se vlastiti darovi, evanđeosko svjedočenje i izbor zvanja trajno razvijaju po primjeru svetoga Franje koji nas stalno poziva da uvijek ponovno „započnemo činiti dobro”16.

Čl. 136
Trajno obrazovanje neka se temelji na franjevačkoj duhovnosti i neka se uvijek obazire na cjelokupnu dimenziju manjega brata da mogne poticati njegov osobni, duhovni, doktrinarni, profesionalni i ministerijalni napredak17.

Čl. 137
§ 1. Dužnost je svakoga brata, kao onoga koji je posljednji i odlučujuće odgovoran, da se brine i proslijedi svoje trajno obrazovanje18.
§ 2. Budući da je samo bratstvo glavno središte trajnog obrazovanja, dužnost je svakoga brata, a u prvome redu gvardijana, da se brine kako bi redovni život bratstva promicao obrazovnu djelatnost19.
§ 3. Na sve ministre i gvardijane, uz pomoć kapitula bilo koje vrsti, spada da animiraju i uređuju trajno obrazovanje i da osiguraju potrebna sredstva prema odredbama statuta20.

III. Odsjek

Odgojitelji

Čl. 138
Za odgoj i izobrazbu su odgovorna sva braća, u prvome redu generalni ministar za cijeli Red, a za provincije ili druga tijela Reda njihovi ministri.

Čl. 139
§ 1. Da se započne prikladan odgoj, provincijsko bratstvo mora biti svjesno daje ono odgojna zajednica, jer je životni primjer sve braće u provinciji od najveće važnosti, da se kod svih njeguju franjevačke vrednote.
§ 2. U provinciji su prema propisu statuta točno određena braća odgojitelji po službi, kako za trajnu formaciju tako i za pastoralnu brigu o zvanjima i za početnu formaciju. Za tu tešku i odgovornu zadaću treba birati sposobnu i u franjevačkome životu potpuno zrelu braću.

Čl. 140
§ 1. Bratstvo kuće odgoja od velike je važnosti za početni odgoj. Zbog toga neka se ono sastoji od braće koja će, svjesna vlastite odgojne odgovornosti, dati valjanu pomoć onima koji se odgajaju za franjevački život21.
§ 2. Za početni su odgoj odgovorna sva braća koja pripadaju kućama odgoja, a u užem smislu magister ili rektor i, ako postoji, zbor odgojitelja, svaki na svoj način, prema propisima statuta.
§ 3. U odgojnoj kući neka magistar ili rektor zajedno s braćom kuće, još više sa zborom odgojitelja ako postoji, upravlja cijelim odgojem i usklađuje odgojne djelatnosti, vodeći računa o cijelome bratstvu kojega pravilno uređenje spada na gvardijana.

Čl. 141
§ l. Na svakome stupnju osnovnoga odgoja neka odgojitelji prate svakoga odgajanika na njegovu putu22.
§ 2. Odgojitelji neka najtješnjom povezanošću duha i akcije nastoje dovesti odgajanike do aktivnoga sudjelovanja u vlastitoj formaciji23.

Čl. 142
Prema odgovarajućim statutima Red i provincija neka naprave programe za pripravu odgojitelja i profesora, neka se pobrinu za njihovo trajno obrazovanje i priskrbe im potrebna sredstva da ispune povjerenu službu24.

Čl. 143
Oni koji su doznačeni odgoju u Redu, provincijama i konferencijama provincijala neka se među sobom dogovaraju kako bi prosudili vlastita iskustva, unapređivali uzajamnu suradnju i pomoću zajedničkih općih prosudbi promicali jedinstvo usmjerenja25.

IV. Odsjek

Pastoralna briga za zvanja

Cl. 144
Sva braća, posebno ona u pastoralu zvanja, neka Božji narod učine svjesnim svoje dužnosti s obzirom na poziv svih [sva zvanja], a onima koji k nama dolaze neka pomažu da svoju odluku ucijepe u kraljevstvo Božje26.

Čl. 145
§ l. Neka se braća, svjesna privlačne snage svetoga Franje, brinu da način njegova života i vrednote pokazuju svim ljudima kao bitni elemenat našega poziva, i neka žive s takvom pomnjom, vjerodostojnošću i radošću da bi oni mogli taj život izabrati i zajedno živjeti27.
§ 2. Odgovornost za promicanje i podržavanje novih zvanja spada na sva bratstva i na pojedinu braću28.
§ 3. Pastoralnu skrb za zvanja treba vršiti u zajednici s drugim promicateljima zvanja u mjesnim crkvama, posebice s drugim promicateljima zvanja franjevačke obitelji29.

Čl. 146
§ l. Klice zvanja neka se brižno njeguju bilo u vlastitim obiteljima, bilo u našim sjemeništima ili u drugim zavodima gdje borave oni koji pokazuju nadu ulaska u franjevačku obitelj30.
§ 2. Svrha spomenute skrbi neka bude da se kod kandidata na poseban način gaji i potiče ljudska i vjerska zrelost31.

Čl. 147
Animiranje i usklađivanje pastoralne skrbi za zvanja neka bude određeno u statutima.

V. Odsjek

Početni odgoj

Čl. 148
§ 1. Početni odgoj započinje danom kad se odgajanik prima u postulaturu u našemu Redu i traje do dana njegove konačne odluke koja se potvrđuje svečanim zavjetovanjem.
§ 2. Početni odgoj u Redu obuhvaća tri stupnja: postulaturu, novicijat i vrijeme privremenih zavjeta.

Čl. 149
Postulatura je vrijeme u kojemu kandidat traži da prihvati naš život, s nakanom da se prikladno pripremi za novicijat, a provincijsko bratstvo, pošto su se prikladno i uzajamno upoznali, odvagne svoj odgovor o njegovu pripuštanju u novicijat32.

Čl. 150
Da se ispune ciljevi postulature, braća neka pomognu kandidatu u upoznavanju samoga sebe, u upotpunjavanju prve kršćanske formacije ako je potrebno, u ispitivanju nutarnjih uzroka vlastitog zvanja te u postupnom stjecanju i kušanju franjevačkoga života33.

Čl. 151
Odredbe o pripuštanju, vremenu, načinima i obavljanju postulature, neka se donesu u generalnim i partikularnim statutima, obdržavajući što po pravu treba obdržavati34.

Čl. 152
Novicijat, kojim se započinje život u Redu, jest vrijeme dubljeg odgoja, a usmjereno je tome da novaci upoznaju i iskustveno dozive način života svetoga Franje te u njegovu duhu dublje oblikuju razum i srce kako bi bolje procijenili vlastito zvanje u Gospodinu i potvrdili svoju odluku i prikladnost35.

Čl. 153
§ 1. Da dublje upoznaju franjevački život, neka se novaci dadnu na proučavanje Pravila, drugih spisa svetoga Franje i franjevačkih izvora, kao i Generalnih konstitucija i generalnih i partikularnih statuta te povijesti Reda i provincije36.
§ 2. Da dublje iskustveno dozive franjevački život, neka se novaci posvete vježbama kontemplacije, pokore, siromaštva, bratstva, rada i poniznoga služenja potrebnima našega vremena, bilo u kući bilo izvan nje, prema propisima statuta37.

Čl. 154
§ l. Odgoj novaka neka bude cjelovit tako da se njihov odgojni put usavršava postupnim i aktivnim sudjelovanjem u životu mjesne crkve i društva38.
§ 2. Da bi se odgoj novaka upotpunio, provincijali mogu, prema propisima statuta, odrediti više vremenskih razdoblja apostolskoga vježbanja izvan novicijatske zajednice, obdržavajući što po pravu treba obdržavati, samo da novicijat ne prijeđe dvije godine39.

Čl. 155
U pogledu pripuštanja, obučavanja, otpuštanja, mjesta, vremena, upravljanja i valjanosti novicijata, neka se obdržava opće i vlastito pravo40

Čl. 156
§ 1. Kad završi vrijeme novicijata, neka se novaka, ako se smatra prikladnim, pripusti na privremeno zavjetovanje, i tim se zavjetovanjem pripaja Redu41.
§ 2. Provincijalni ministar je nadležan, uz savjetodavni glas svoga definitorija koji se traži za valjanost, pripustiti novaka na prvo zavjetovanje42.
§ 3. O vremenu i uvjetima privremenoga zavjetovanja neka se obdržava opće i vlastito pravo43.

Čl. 157
Vrijeme privremenoga zavjetovanja jest ono u kojemu se usavršava odgoj za punije provođenje Redu svojstvena života i za prikladnije ostvarenje njegova poslanja, a braća se pripremaju za polaganje svečanih zavjeta44.

Čl. 158
§ 1. Braća koja su se privremeno zavjetovala trebaju nastaviti specifično franjevački odgoj u njegovim različitim vidicima, teoretski i praktično i, ako se smatra prikladnim, u zajedništvu s drugim članovima franjevačke obitelji45.
§ 2. Takav odgoj treba pružiti svoj braći, prema odredbama generalnih i partikularnih statuta u kojima treba utvrditi uvjete, vrijeme i način provođenja.

Čl. 159
§ 1. Pošto propisno istekne vrijeme privremenoga zavjetovanja, braća koja svojevoljno traže i za koju se utvrdi da su prikladna neka se pripuste na svečano zavjetovanje, i samim se tim zauvijek pripajaju Redu46.
§ 2. Provincijalni ministar je nadležan, uz savjetodavni glas svoga definitorija koji se traži za valjanost, pripustiti braću na svečano zavjetovanje.
§ 3. Što se tiče vremena i uvjeta za svečane zavjete, neka se obdržava opće i vlastito pravo47.

VI. Odsjek

Drugi vidici odgoja

A. Doktrinarni, profesionalni i
tehnički odgoj

Čl. 160
§ 1. Neka sva braća prime srazmjerni odgoj u filozofiji, teologiji, pastoralu i u znanostima ili umijećima, prema svojim sposobnostima da bi mogla bolje koristiti izgradnji kraljevstva Božjega48.
§ 2. O sustavu toga odgoja neka se odredbe donesu u posebnim Statutima.

Čl. 161
Da bi Red mogao uspješnije ispuniti svoje poslanje, svaka se provincija treba zdušno brinuti ne samo za franjevački odgoj članova nego i za njihovu izobrazbu u znanostima i umijećima prema potrebama Crkve, Reda i provincije i prema milosti rada koja je svakome dana49.

Čl. 162
Neka se sva braća zdušno posvete studiju prema vlastitome položaju tako da, uvažavajući otvorena duha napredak znanosti i umijeća, budu dobro pripravljena naviještati Evanđelje i odgovoriti kulturi našega vremena50.

B. Odgoj za službe

Čl. 163
Braća, pozvana na bilo koju crkvenu službu, moraju se obrazovati nužnim tečajevima i prikladnom pripravom bilo duhovnom bilo pastoralnom, držeći se propisa prava51.

Čl. 164
Pouka za službe i svete redove neka bude prožeta franjevačkim duhom tako da u vjernosti tome duhu, izvršavaju službe52.

Čl. 165
Vlastiti provincijalni ministar nadležan je pripustiti braću na službe i svete redove, obdržavajući što po pravu treba obdržavati53.

VII. Odsjek

Promicanje studija u Redu

Čl. 166
§ 1. Franjevački studij, filozofski i teološki, u Redu i provincijama treba promicati i gajiti osobitom brigom.
§ 2. Najviše se treba brinuti da se izobraze stručni predavači duhovnosti, franjevačke povijesti, filozofije i teologije koji će, u duhu svetoga Franje i ostalih učitelja Reda, davati duh i život54.

Čl. 167
§ l. Pravo i dužnost obvezuje Red Manje braće da ima vlastita učilišta koja su pod generalnom ili provincijskom ili međuprovincijskom, a također i međufranjevačkom upravom55.
§ 2. Pravo je i dužnost Reda manje braće da ima vlastita učilišta za spremanje kandidata za svete redove, kao i vlastite više institute vjerskih znanosti.
§ 3. Učilišta u Redu trebaju obdržavati odredbe utvrđene općim i vlastitim pravom56.

_______
1) Usp. PPr 2,1.
2) Usp. Med F 4-18.
3) Usp. ZKP 795.
4) Usp. Med F 43-45 52-53 55-58 59-61.
5) Usp.Med F 29-32 46-54; DOI 81 8.9 12-14; Bah 41; NPr 1.
6) Usp. Med F 18-19; DOI 81 13.30.
7) Usp. Med F 4.17 33-34.
8) OT 1 1b; usp. Med F 16-22.
9) Usp. Med F 33.
10) Usp. Med F 21.
11) Usp. DOI 81 3 15.69.
12) Usp. DOI 81 7 10-11.
13) Usp. DOI 81 81.
14) Usp. Fil 2,7.
15) Usp. OT 1 1b.
16) Usp. 1Čel 103; DOI 81 45-46.
17) Usp. Med F 42; DOI 81 48; ZKP661.
18) Usp. DOI 81 48.
19) Usp. DOI 81 49.
20) Usp. NPr 18,1; DOI 81 51; ZKP 661.
21) Usp. Med F 20.25; DOI 81 28.65.
22) Usp. Med F23; DOI 81 42.
23) Usp. Med F 20; DOI 81 4.
24) Usp. DOI 81 63 80.59.
25) Usp. DOI 81 22 23.
26) Usp. Med F 12.
27) Usp. Med F 6; DOI 81 25.10.
28) Usp. Med F l 3; DOI 81 24.
29) Usp. Med F 12.
30) Usp. Med F 37.
31) Usp. Med F 36.
32) Usp. RB 2,1 sl.; DOI 81 38.
33) Usp. Med F 38; DOI 81 39.
34) Usp. Z KP 597.
35) Usp. Med F 40; Z KP 646.
36) Usp. DOI 81 27.
37) Usp. ODI 81 29.
38) Usp. Med F 41; CCGG 73 166,2.
39) Usp. Z KP 648,2.3.
40) Usp. ZKP 641-653.
41) Usp. ZKP 653,2 654.
42) Usp. ZKP 656,3.
43) Usp. ZKP 655-657,1.
44) Usp. ZKP 659,1.
45) Usp. ODI 81 30.
46) Usp. ZKP 657,1.
47) Usp. ZKP 657-658.
48) Usp. ODI 81 7.8,17.
49) Usp. PPr 5,1; ODI 81 74.
50) Usp. ODI 81 3,82.
51) Usp. ZKP 659,3.
52) Usp. 2 Pkl; PBr.
53) Usp. ZKP 1019,1.
54) Usp. OR 13; ODI 81 32.
55) Usp. ODI 81 75sl.
56) Usp. ZKP 659,3.

Sedmo poglavlje

„BRAĆA SU DUŽNA SLUŠATI BRATA FRANJU

I NJEGOVE NASLJEDNIKE”

(PPr l ,3)

Ustrojstvo, uprava Reda i upravljanje dobrima

Prvi dio

USTROJSTVO I UPRAVA REDA OPĆENITO

I. Odsjek
Ustrojstvo Reda

Čl. 168
Red manje braće sačinjavaju braća, učlanjena u provincije ili kustodije, kojima po odredbama općega i vlastitoga prava upravlja generalni ministar sa svojim definitorijem.

Čl. 169
§ 1. Provincija, temeljna Jedinica za život i poslanje Reda, sastoji se od u nju učlanjene i u kućama okupljene braće, kojima upravlja provincijalni ministar sa svojim definitorijem po odredbama općega i vlastitoga prava.
§ 2. Provincija pak Svetih mjesta, naziva se, po tradiciji, Kustodija Svete Zemlje; njezina se posebna narav uređuje u vlastitim statutima.

Čl. 170
§ 1. Za osnivanje, dijeljenje, spajanje i ukidanje provincija nadležna je vlast generalni ministar uz pristanak svoga definitorija1.
§ 2. Nova se provincija Reda može osnovati kad za njezino osnivanje, po sudu generalnoga definitorija, postoje svi nužni elementi za provođenje života i poslanja Reda po odredbama ovih Konstitucija i Generalnih statuta.

Čl. 171
§ 1. Generalni ministar, saslušavši one kojih se tiče i dobivši prethodno pristanak svoga definitorija, zbog posebnih okolnosti, može više kuća ili skupina braće, bilo iz jedne bilo iz više provincija, na prijedlog dotičnih provincijskih definitorija, uspostaviti u kustodiju samostalnu ili nesamostalnu, kojoj na čelu stoji kustod.
§ 2. Vice-provincija, koja zbog posebnih prilika još nije uspostavljena u provinciju, ako se drukčije izričito ne odredi, izjednačuje se s provincijom, te ono što se u Konstitucijama govori o provincijama i njihovu upravljanju, primjenjuje se i na vice-provincije i njihovo upravljanje.

Čl. 172
Za uspostavu drugih tijela, koja traže zahtjevi života i djelovanja Reda, neka se opslužuju propisi generalnih statuta.

II. Odsjek
Vlast u Redu i službe uopće

Čl. 173
Prema odredbama ovih Konstitucija, vrhovnu vlast u Redu ima generalni kapitul, u provinciji provincijski kapitul, a u vice-provinciji vice-provincijski kapitul2.

Čl. 174
Viši poglavari u Redu jesu: generalni ministar, provincijalni ministar, kustod Svete Zemlje, kustod samostalne kustodije i njihovi vikari3.

Čl. 175
§ 1. Generalni ministar ima redovnu vlast nad svima i nad svakim pojedinim bratom, kao i nad provincijama i kućama, a vrši je sam ili sa svojim definitorijem ili s plenarnim vijećem Reda po odredbama općega i vlastitog prava4.
§ 2. Provincijalni ministar i kustod samostalne kustodije upravljaju provincijom ili kustodijom redovitom vlašću, sami ili sa svojim definitorijem, odnosno vijećem, po odredbama općega prava i vlastitoga prava Reda5.
§ 3. Gvardijan upravlja redovnom vlašću kućom sam ili s mjesnim kapitulom, odnosno s diskretorijem u slučajevima koje određuje pravo po odredbama ovih Konstitucija i Statuta.

Čl. 176
§ 1. Kad se snagom općega ili vlastitog prava traži pristanak vijeća, ministar bilo generalni bilo provincijalni bez ili protiv glasa dotičnog generalnog ili provincijskog definitorija, a gvardijan bez ili protiv glasa mjesnog kapitula ili diskretorija, rade nevaljano.
§ 2. Kad se traži samo savjet, da bi valjano radili ministri i gvardijani su dužni pitati za mišljenje svoj definitorij, mjesni kapitul ili diskretorij, ali nisu dužni po njemu postupiti ako smatraju da treba odlučiti drukčije. U hitnim se slučajevima savjet može tražiti pojedinačno i pismeno ili drugim sredstvima društvenoga priopćavanja6.

Čl. 177
Neka se ministri i gvardijani rado savjetuju s braćom u poslovima koji se odnose na bratstvo i onda kad pravo ne traži pristanak ili savjet i, premda u tim slučajevima odluka spada na njih, neka ipak olako ne odustaju od složnoga mišljenja braće7.

Čl. 178
§ 1. U redu su upravne službe: služba generalnoga ministra, generalnoga vikara, generalnih definitora, generalnoga vizitatora i delegata, provincijalnoga ministra, provincijalova vikara, definitora provincije, kustoda, vikara i diskreta Svete Zemlje, gvardijana, vikara i diskreta kuće.
§ 2. Druge službe nisu upravne, nego službe u širem smislu ili dužnosti.
§ 3. Sve se službe podjeljuju prema propisima općega i vlastitog prava.

Čl. 179
Provincijalni ministar i ostali provincijski službenici ne mogu biti u isto vrijeme i službenici Generalne kurije.

Čl. 180
Nikakva služba niti bilo kakva dužnost, koja se obavlja izvan Reda, ne može se prihvatiti bez savjetovanja bratstva i bez dozvole dotičnoga ministra ili gvardijana.

III. Odsjek
Podjeljivanje, vršenje i prestanak službe

Čl. 181
§ l. Službe i dužnosti u Redu podjeljuju se ili propisno potvrđenim izborom ili traženjem [postulacijom] po odredbama prava, ako ga generalni ministar uz pristanak svog definitorija prihvati, ili imenovanjem kojemu mora prethoditi prikladno savjetovanje8.
§ 2. U Redu postoji trostruki način izbora: listićima, kuglicama i usmenim pristankom.
§ 3. Redoviti put izbora jest kapitul ili kapitulski kongres, a izvanredni sastanak bilo generalnog bilo provincijskog definitorija po konstitucijama i statutima.
§ 4. Braća u duhu suodgovornosti i bratskog služenja trebaju prihvatiti izbor za službe o kojima govori čl. 1789.

Čl. 182
Sva svečano zavjetovana braća mogu primiti službe i dužnosti u Redu ako imaju potrebne uvjete i svojstva koja traži ili opće ili vlastito pravo Reda.

Čl. 183
§ 1. Da se valjano podijeli služba generalnoga ministra, za valjanost se traži da kandidat bude barem deset godina svečano zavjetovan; za druge generalne službe upravljanja i za više poglavare traži se da budu barem pet godina u svečanim zavjetima10.
§ 2. Druge službe treba podjeljivati po statutima držeći se općeg prava.

Čl. 184
§ 1. Ako nije drukčije određeno, onaj koga je izabrao kapitul ili definitorij, ne može vršiti nikakve vlasti prije nego ga potvrdi predsjednik izbora. A onoga koji je propisno izabran, ako je sposoban i ne stoji na putu nikakav opravdan razlog, neka predsjednik izbora odmah potvrdi.
§ 2. Ako je predsjednik nadležan za potvrdu izbora, a on sam bude izabran za neku službu, njega potvrđuje izbornik koji je najstariji po prvim zavjetima.

Čl. 185
§ 1. Ministri i gvardijani neka svoju službu vlasti vrše ponizno, poučljivi volji Božjoj u izvršavanju dužnosti, braću neka čuvaju kao djecu Božju i promiču s poštovanjem ljudske osobe njihovu dragovoljnu poslušnost11.
§ 2. Sva braća koja vrše neku službu ili dužnost, neka uvijek imaju na umu da su dužna čuvati naravnu i povjerenu tajnu.

Čl. 186
§ 1. Ministri su dužni osobno položiti ispovijest vjere na početku primljene službe po obrascu koji je potvrdila Sveta Stolica ‘2.
§ 2. Ispovijest vjere ministri neka polože pred dotičnim kapitulom ili predsjednikom kapitula ili njegovim delegatom, a ako su oni imenovani pred onim tko ih je imenovao ili pred njegovim delegatom.

Čl. 187
§ l. Službe prestaju istekom određenoga vremena, odreknućem koje je primila nadležna vlast, premještajem, uklanjanjem i lišenjem, držeći se općega i vlastitog prava13.
§ 2. Služba prestaje i prihvaćanjem službe, bilo u Redu ili izvan njega, koja je nespojiva s prijašnjom.

Drugi dio

GENERALNA UPRAVA

IV. Odsjek
Generalni kapitul

Čl. 188
Generalni kapitul treba biti pravi znak bratskoga zajedništva cijeloga Reda. On je nadležan istraživati i čuvati baštinu i život Reda, pronalaziti nove putove i sredstva te promicati prilagođenu obnovu, donositi vlastite odredbe, birati vrhovnu upravu Reda ili generalnoga ministra, generalnoga vikara i generalne definitore, te raspravljati o drugim važnijim poslovima14.

Čl. 189
§ l. Generalni kapitul se ravna ovim Konstitucijama, generalnim statutima i pravilnikom koji odobrava sam kapitul, držeći se općega prava.
§ 2. Način sazivanja kapitula, rad kapitula i ostalo što se smatra nužnim i korisnim neka odrede statuti15.
§ 3. Sva braća mogu poslati na generalni kapitul svoje mišljenje o pitanjima koja su na korist Reda16.

Čl. 190
§ 1. Redoviti generalni kapitul treba držati svake šeste godine i to oko Duhova, u mjestu koje odredi General, saslušavši Plenarno vijeće Reda.
§ 2. Generalni ministar može, uz pristanak generalnoga definitorija, posavjetovavši se s predsjednicima konferencija [provincijala], sazvati izvanredni kapitul na kojem se mogu obaviti i izbori za službe koje su u to vrijeme možda nepopunjene, a za njihovo je popunjavanje nadležan kapitul.

Čl. 191
§ 1. Za izbor generalnoga ministra treba tražiti od Svete Stolice predsjednika kapitula. Ako Sveta Stolica ne bi imenovala nikoga, predsjednika izbora bira listićima kapitul između samih izbornika.
§ 2. Na ostalim je sjednicama predsjednik kapitula generalni ministar ili, ako njega nema, onaj koga određuje pravilnik kapitula.

Čl. 192
§ 1. Na kapitul su dužni doći kao zakoniti izbornici:
1) Generalni ministar, generalni vikar, generalni definitori i generalni tajnik;
2) provincijalni ministri i kustod Svete Zemlje; ako su oni zapriječeni, njihovi vikari; a ako su i oni zapriječeni, drugi brat kojeg odredi definitorij ili dotični diskretorij kustodije;
3) izbornici određeni prema propisima generalnih statuta17.

V. Odsjek
Plenarno vijeće Reda

Čl. 193
Plenarno vijeće Reda sačinjavaju generalni ministar sa svojim definitorijem, generalni tajnik, izabrani i određeni vijećnici po propisima generalnih statuta.

Čl. 194
Dužnost je plenarnoga vijeća Reda kad se okupi na skupštinu:
1) pomagati generalnome ministru i generalnome definitoriju u upravljanju i animiranju Reda;
2) podržavati odnose i veze između generalne kurije i konferencija kao i između samih konferencija;
3) brinuti se da se provedu odredbe i odluke prijašnjega kapitula; osim toga, može na prijedlog generalnoga definitorija donositi odredbe i odluke možda i protivne propisima generalnih statuta koje vrijede do slijedećega kapitula;
4) tumačiti Generalne konstitucije ili Generalne statute po propisima čl. 15 § § 2-3 Generalnih konstitucija;
5) pomoći u pripremama za idući generalni kapitul i savjetovati glede mjesta održavanja kapitula;
6) razmatrati ekonomska pitanja Reda.

Čl. 195
§ 1. Plenarno vijeće Reda ima savjetodavni glas, osim ako nije drukčije izričito određeno.
§ 2. Način rada plenarnoga vijeća određuje pravilnik.

VI. Odsjek
Generalni ministar

Čl. 196
Generalni ministar se bira na generalnome kapitulu na šest godina. Kad se navrši šest godina, može biti biran još samo na daljnjih šest godina bez prekida18.

Čl. 197
§ 1. Generalni ministar, uz suglasnost svoga definitorija, može za cijeli Red donositi odredbe, koje međutim vrijede samo do generalnoga kapitula: kad isteče to vrijeme, nemaju više nikakve snage ako ih kapitul ne potvrdi.
§ 2. Generalni ministar, uz suglasnost svoga definitorija, može za pojedine provincije ili pokrajine kojih provincijalni ministri sačinjavaju konferenciju, posavjetovavši se ipak s definitorijem dotične provincije ili s konferencijom provincijalnih ministara, donositi odredbe koje vrijede do opoziva.

Čl. 198
Generalni ministar može, saslušavši mišljenje odnosnoga provincijalnog ministra, uzeti bilo kojega brata da bi se pobrinuo za potrebe ili dobrobit cijeloga Reda ili nekoga njegova tijela.

Čl. 199
Generalni je ministar dužan po odredbama posebnih Statuta sam osobno ili po drugima kanonski pohađati provincije i druga tijela Reda ovisna o provincijama u vrijeme kad treba na kapitulu izabrati provincijalnoga ministra, a druga tijela također u zgodno vrijeme. Neka ih osim toga pohađa bratski da potakne i učvrsti franjevački duh.

Čl. 200
§ 1. Kad je Generalni ministar odsutan ili spriječen, Redom upravlja generalni vikar koji ima redovnu zamjeničku vlast; ali svojom vlašću neka se ne služi suprotno nakani i volji generalnoga ministra19.
§ 2. Ako se dogodi da i generalni vikar bude odsutan ili bude spriječen u službi, pod imenom i službom provikara zamjenjuje ga definitor najstariji po prvom zavjetovanju, a ako su jednaki po zavjetovanju, stariji po godinama.

Čl. 201
§ 1. Ako se mjesto generalnoga ministra isprazni izvan kapitula prije svetkovine Duhova u godini koja prethodi generalnom kapitulu, izbor novoga generalnog ministra, da dopuni šest godina, vrše predsjednici i potpredsjednici konferencija provincijalnih ministara zajedno s generalnim definitorijem, a saziva ih generalni vikar; okupljeni na skupštini, izbor trebaju obaviti u roku od dva mjeseca, računajući od časa ispražnjenja.
§ 2. Bude li ispražnjeno mjesto generalnoga ministra poslije svetkovine Duhova u godini koja prethodi generalnom kapitulu, generalni vikar preuzima upravu Reda do slijedećega kapitula.

VII. Odsjek
Generalni definitorij

Čl. 202
§ 1. Generalni definitorij, kao kolegijalno tijelo prema odredbama prava, sastoji se od generalnog ministra, generalnog vikara i generalnih definitora; a ukoliko je on vijeće (savjet) generalnog ministra, sastoji se od navedenih, izuzev generalnog ministra20.
§ 2. Na sjednice generalnoga definitorija mogu se pozvati, ako se raspravlja o stvarima koje na njih spadaju, tajnici i pročelnici drugih služba ili komisija ili savjeta generalne kurije da izraze svoje mišljenje.
§ 3. Generalni tajnik vrši dužnost bilježnika na svim sjednicama generalnoga definitorija.

Čl. 203
§ 1. Generalni definitorij kao kolegijalno tijelo, mora postupati po propisima prava; a kao savjet generalnoga ministra, treba mu pružati pomoć i po odredbama općega i vlastitog prava davati savjet ili suglasnost.
§ 2. Neka generalni ministar, generalni vikar i generalni definitori s konferencijama provincijalnih ministara i provincijama održavaju česte veze tako da budu dionici životnoga iskustva cijeloga Reda.

Čl. 204
Generalni ministar s vikarom i generalnim definitorima sačinjava vrhovno zborno sudište u Redu, a generalni tajnik vrši službu zapisničara.

Čl. 205
Definitorij se ravna posebnim Statutima odobrenima od samoga generalnog definitorija.

VIII. Odsjek
Generalni vikar

Čl. 206
Generalni vikar se bira na generalnom kapitulu na šest godina. Kad se navrši šest godina, može biti biran samo još na drugih šest godina bez prekida.

Čl. 207
Osim onoga što se propisuje u čl. 200—201, generalni vikar pomaže generalnom ministru u njegovoj dužnosti, a generalni ministar mu može povjeriti obavljanje i drugih poslova.

Čl. 208
Ako se mjesto generalnoga vikara isprazni izvan kapitula, generalni definitorij treba izabrati novoga generalnog vikara da bi se dopunilo započeto šestogodište.

IX. Odsjek
Generalni definitori

Čl. 209
Generalne definitore, kojih je broj određen u Generalnim statutima, izabire generalni kapitul na šest godina. Kad se navrši šest godina, mogu biti ponovno izabrani samo još na šest godina bez prekida.

Čl. 210
Ako se isprazni služba generalnoga definitora izvan generalnoga kapitula, generalni definitorij bira drugoga da dopuni šestogodište, posavjetovavši se s provincijalnim ministrima onih konferencija za koje je dosadašnji definitor bio izabran.

X. Odsjek
Generalni tajnik i službe generalne kurije

Čl. 211
§ 1. Za opće poslove Reda treba imati generalnoga tajnika, o čijem izboru i dužnosti odredbe donese Generalni statuti.
§ 2. Generalni tajnik jest bilježnik Reda.

Čl. 212
Za ispravnu i djelotvornu upravu Reda, neka u generalnoj kuriji budu neke službe, naznačene u Generalnim statutima, koje se ravnaju propisima što ih odobrava generalni definitorij.

XI. Odsjek
Vizitatori i generalni delegati

Čl. 213
Generalni vizitator, kojega izabire generalni ministar sa svojim definitorijem, kanonski pohađa provincije ili druga tijela i po Pravilu opominje, bodri i ljubazno popravlja braću21 u ime i ovlašću generalnog ministra. Za vrijeme pohoda nastojat će upoznati stanje braće, ispitati pothvate, poduprijeti djelatnosti, a posebno unapređivati duh bratstva i opsluživanja našega Pravila i Konstitucija22.

Čl. 214
Generalne delegate izabire generalni ministar sa svojim definitorijem za obavljanje posebnih zadataka u ime i ovlašću generalnoga ministra.

Treći dio

PROVINCIJSKA UPRAVA

XII. Odsjek
Provincijski kapitul, kapitulski kongres i plenarno vijeće provincije

Č1.215
§ l. Zadaća je provincijskog kapitula da ispita sadašnje stanje i djelatnosti braće u provinciji, da traži i predlaže prikladna sredstva za njezin porast i popravak, da raspravlja o novim pothvatima i poslovima veće važnosti te da zajedničkim dogovorom odlučuje i vrši izbore.
§ 2. Provincijski je kapitul nadležan donositi partikularne provincijske statute koji trebaju odobrenje generalnoga definitorija; ostale posebne statute provincije provincijski kapitul donosi svojom vlašću.

Čl. 216
§ l. Provincijski se kapitul ravna po ovim Konstitucijama, Generalnim i partikularnim statutima te pravilnikom kapitula.
§ 2. Neka se u partikularnim statutima donesu odredbe koje se tiču sastava, sazivanja i održavanja provincijskoga kapitula kao i izbora koji se vrše na kapitulu, ostavivši netaknutima propise ovih Konstitucija i Generalnih statuta.

Čl. 217
Kapitulski kongres, na kojemu se podjeljuju službe koje su ispražnjene, održava se u tromjesječju poslije kapitula, ako drukčije nije određeno u statutima, i to u vrijeme koje odredi predsjednik kapitula s definitorijem provincije.

Čl. 218
Za razmatranje važnijih pitanja može se u provinciji osnovati plenarno vijeće koje se ravna propisima Generalnih i partikularnih statuta.

XIII. Odsjek
Provincijalni ministar

Čl. 219
Za provincijalnog ministra treba izabrati brata koji je svečano zavjetovan i učlanjen u provinciju. U iznimnom slučaju, po Generalnim statutima, može se izabrati brat druge provincije.

Čl. 220
§ l. Provincijalni se ministar bira na vrijeme određeno Generalnim statutima.
§ 2. Što se tiče ponovnoga izbora i vremenskoga prekida u službi, treba obdržavati propise Generalnih statuta.

Čl. 221
§ 1. Provincijalni ministar neka često pohađa i duhovno opominje i potiče svoju braću te ih ponizno i ljubazno popravlja23; ali u vrijeme koje određuju Generalni statuti, dužan je kanonski pohoditi sve kuće i svu braću24.
§ 2. Sve ono što se odnosi na kanonski pohod određuje se pobliže u Generalnim, partikularnim i posebnim statutima.

XIV. Odsjek
Provincijski definitorij

Čl. 222

§ l. Provincijski definitorij, kao zborno tijelo po odredbama prava, sastoji se od provincijalnoga ministra, provincijalova vikara i provincijskih definitora; a ukoliko je vijeće provincijalnoga ministra, sastoji se od gore spomenutih izuzimajući provincijalnog ministra25
§ 2. Tajnik provincije vrši službu bilježnika na svim sjednicama definitorija provincije.
§ 3. O izboru i broju provincijskih definitora treba odrediti u Generalnim i partikularnim statutima.

Čl. 223
Provincijski definitorij, kao zborno tijelo, treba postupati po odredbama prava; a kao vijeće provincijalnoga ministra treba mu pomagati i po odredbama općega i vlastitog prava davati savjet ili suglasnost.

Čl. 224
Definitorij provincije je prvostepeni zborni sud u parbenim i krivičnim sporovima provincije26.

Čl. 225
Za autentično tumačenje partikularnih statuta, izvan provincijskog kapitula, nadležan je kapitulski kongres i provincijski definitorij, te plenarno vijeće provincije kad je sazvano. Tumačenje dano izvan kapitula nema snage dalje od slijedećega provincijskog kapitula, osim ako ga ovaj potvrdi.

Čl. 226
Odluke i odredbe koje je donio definitorij ne mogu mijenjati ni provincijalni ministar ni generalni vizitator bez pristanka istoga definitorija.

XV. Odsjek
Konferencije provincijalnih ministara

Čl. 227
§ 1. Provincijalni ministri i drugi označeni u statutima zajedničkim svojim dogovorom mogu uspostaviti konferenciju provincijalnih ministara.
§ 2. Konferencije provincijalnih ministara ravnaju se Generalnim i vlastitim statutima koji propisuju sve što se odnosi na njihovu narav, sastav, sazivanje, održavanje kao i poslove o kojima će raspravljati, a doneseni su suglasnošću onih koji konferencije sačinjavaju i odobreni od generalnoga definitorija.

XVI. Odsjek
Provincijalov vikar

Čl. 228
Provincijalov vikar pomaže provincijalnom ministru u njegovoj službi, redovnom zamjeničnom vlašću zamjenjuje odsutnoga ili spriječenoga provincijalnog ministra, a kad je ispražnjena služba provincijalnoga ministra izvan kapitula, upravlja provincijom do izbora novoga provincijalnog ministra.

Čl. 229
Provincijalov se vikar izabire na isti rok na koji se izabire i provincijalni ministar, tako da služba vikara uvijek prestaje kad na kapitulu treba birati provincijalnoga ministra.

XVII. Odsjek
Tajnik provincije i druge službe

Čl. 230
§ l. Neka svaka provincija ima provincijskoga tajnika o čijem izboru i zaduženju odredbe treba donijeti u Generalnim i partikularnim statutima.
§ 2. Provincijski tajnik obavlja i službu bilježnika provincije.

Čl. 231
§ 1. U svakoj provinciji neka postoje i druge službe i dužnosti, a neka se osnuju i komisije kojih je rad potreban ili koristan na različitim područjima života i djelovanja.
§ 2. Službe ili dužnosti i komisije iz prethodnoga paragrafa ravnaju se Generalnim i partikularnim statutima.

Četvrti dio

KUĆNA UPRAVA

XVIII. Odsjek

Kuće

Čl. 232
Kuća je bratstvo pod upravom gvardijana i sa stalnim sjedištem ili prebivalištem, zakonski podignuta. Sva braća trebaju biti dodijeljena određenoj kući27.

Čl. 233
Provincijalni ministar osniva kuću uz suglasnost svog definitorija, dobivši prethodni pismeni pristanak dijecezanskoga biskupa28

Čl. 234
Zakonski osnovanu kuću može dokinuti generalni ministar po savjetu svoga definitorija, saslušavši također definitorij provincije i posavjetovavši se s dijecezanskim biskupom29.

Čl. 235
§ l. Svako osnivanje ili dokidanje treba izvršiti dekretom.
§ 2. Dekret osnivanja koji je donio provincijalni ministar treba priopćiti generalnom ministru.

Čl. 236
Braća koja su zbog posebnih okolnosti prisiljena živjeti sama te ne mogu u potpunosti sudjelovati u bratskome zajedničkom životu neka njeguju i pokazuju isti duh bratstva. Neka nastoje, dakle, i ministri i sama braća da oni u određeno vrijeme dođu u kuće ili k obližnjoj braći kako bi osjetili korist i radost međusobne ljubavi.

XIX. Odsjek
Gvardijani i vikari

Čl. 237
Glavna je dužnost gvardijana, po općem i vlastitom pravu Reda, brinuti se za dobro bratstva i braće, brižno nadzirati život i redovničku stegu, ravnati djelatnost te promicati aktivnu i odgovornu poslušnost braće u duhu pravoga bratstva30.

Čl. 238
Ako drukčije ne propisuju Generalni i partikularni statuti, za pojedine kuće treba izabrati vikara da pomaže gvardijanu.

Čl. 239
Gvardijan i vikar se izabiru na vrijeme i načinom utvrđenim u Generalnim statutima.

XX. Odsjek
Mjesni kapitul i diskretorij

Čl. 240
§ 1. Mjesni kapitul, komu predsjeda gvardijan ili njegov zamjenik, tvori bratsku upravu kuće po odredbama Generalnih konstitucija, statuta i pravilnika31.
§ 2. U kućama u kojima ne postoji diskretorij, mjesni kapitul služi kao vijeće gvardijanu32.

Čl. 241
Zadaća je mjesnoga kapitula, osobito dijalogom, u zajedničkoj brizi točno istražiti i unaprijediti ono što treba poduzeti, brinuti se za slogu i aktivnu i odgovornu suradnju svih, ispitati i ocijeniti poslove koje je obavilo bratstvo ili pojedina braća te raspravljati o važnijim stvarima.

Čl. 242
§ l. Mjesni kapitul sačinjavaju sva svečano zavjetovana braća u pojedinim kućama.
§ 2. U partikularnim statutima neka se predvidi na koji će način sudjelovati na mjesnom kapitulu braća koja nisu svečano zavjetovana.

Čl. 243
§ 1. Mjesni diskretorij se može uspostaviti kao gvardijanovo vijeće po propisima partikularnih statuta33.
§ 2. Mjesni diskretorij, ako postoji, sačinjavaju vikar i diskreti.

Peti dio

UPRAVLJANJE DOBRIMA

Čl. 244
§ 1. Red, provincija i kuća, budući da su pravne osobe, mogu stjecati vremenita dobra, njima upravljati, otuđivati ih i njima se služiti prema odredbama općega i vlastitog prava Reda34.
§ 2. Ministri i njihovi zakoniti zastupnici te sva braća s dopuštenjem ministara mogu vršiti pravne čine u pogledu vremenitih dobara pred građanskim zakonom.

Čl. 245
§ l. Dobra koja su potrebna za život i djelatnost braće, a nalaze se kod njih, crkvena su dobra, i za njih vrijede odredbe općega i vlastitog prava ili su dobra dobročinitelja, te ih treba upotrebljavati i njima upravljati po volji tih dobročinitelja35.
§ 2. Da bi braća ostala vjerna svome pozivu u konkretnim uvjetima života, neka uvijek iznalaze nove i okolnostima primjerene oblike kako da se lišavaju posjeda.

Čl. 246
§ 1. Za cijeli Red, pojedine provincije kao i kuće mora postojati ekonom ili upravitelj dobara, a to neka ne budu ministri niti ako je ikako moguće gvardijan; on, pod vodstvom ili u ovisnosti od odgovarajućega ministra ili gvardijana, vodi upravljanje dobrima36.
§ 2. Neka, nadalje, postoje ekonomska vijeća koja treba uspostaviti po odredbama Generalnih i partikularnih statuta da pomažu ekonomu u obavljanju službe37.
§ 3. Gdje se za ugovore, posebno za otuđenje i za druge pravne poslove koji se odnose na vremenita dobra, po civilnome pravu traži prisutnost zakonskoga zastupnika, treba ga imenovati po odredbama statuta.

Čl. 247
§ l. O izboru i službi ekonoma, odredbe neka se donesu u Generalnim i partikularnim statutima.
§ 2. Ekonomi i drugi koji iz zakonskoga naslova imaju udjela u upravljanju dobrima neka svoju dužnost brižno ispunjaju i neka paze da dobra koja su povjerena njihovoj brizi ni na koji način ne propadnu niti pretrpe štetu38.

Čl. 248
§ 1. Generalni, provincijski i mjesni ekonomi, da bi radili valjano u obavljanju ekonomskih poslova, dužni su se pridržavati općega i vlastitog prava Reda.
§ 2. Zadaci i granice redovitoga upravljanja ekonoma neka se utvrde Generalnim statutima.
§ 3. Ekonomi nevaljano vrše čine koji premašuju granicu i način redovitoga upravljanja, osim ako su prije dobili pismeno dopuštenje od nadležne vlasti39.

Čl. 249
§ 1. Granice redovne uprave premašuju izdaci, otuđenja, dugovi i drugi poslovi za koje se, po odredbama općega prava ili Generalnih i partikularnih statuta, traži dopuštenje ili suglasnost nadležne vlasti40.
§ 2. Činom izvanrednoga upravljanja smatra se i svako otuđenje nepokretnih stvari, pokretnih umjetničkih ili povijesnih dragocjenosti i predmeta darovanih Crkvi zavjetom za čije se otuđenje uvijek treba uteći provincijalnom ministru, a netaknuti ostaju propisi općega i vlastitoga prava41.

Čl. 250
Dužnost je odgovarajućeg ministra i gvardijana pomno nadzirati upravljanje svim dobrima koja pripadaju Redu, provincijama ili kućama koje su im podložne; k tome, neka se brinu za cjelokupno uređenje poslova upravljanja vremenitim dobrima42.

_________
1) Usp. ZKP 581.585.
2) Usp. ZKP 631.632.
3) Usp. ZKP 620.
4) Usp. ZKP 622.
5) Usp. ZKP 622.
6) Usp. ZKP 127,1.
7) Usp. ZKP 618.
8) Usp. ZKP 181,1 182,1 625,3.
9) Usp. ZKP 177,1 189,2.
10) Usp. ZKP 623.
11) Usp. ZKP 618.
12) Usp. ZKP 833.
13) Usp. ZKP 190 624,3.
14) Usp. ZKP 578 631,1.
15) Usp. ZKP 631,2.
16) Usp. ZKP 631,3.
17) Usp. ZKP 631,2.
18) Usp. ZKP 625,1.
19) Usp. ZKP 131.620.
20) Usp. AAS 77 (1985) 771.
21) Usp. PPr 10,1; NPr 4,2.
22) Usp. ZKP 628,1.
23) Usp. PPr 10,1; NPr 4,2.
24) Usp. ZKP 628,1.
25) Usp. AAS 77(1985) 771.
26) Usp. ZKP 1427,1 1717.
27) Usp. ZKP 608.665.
28) Usp. Z KP 609,1.
29) Usp. ZKP 616,1.
30) Usp. ZKP 618.
31) Usp. ZKP 95.
32) Usp. ZKP 627.1.
33) Usp. ZKP 627,1.
34) Usp. ZKP 634,1.
35) Usp. ZKP 634,1 635,2 1257,1.
36) Usp. ZKP 636,1.
37) Usp. ZKP 1280.
38) Usp. ZKP 1284.
39) Usp. ZKP 1281,1.
40) Usp. ZKP 1292,1-2.
41) Usp. ZKP 638 1292,2.
42) Usp. ZKP 1276,1.

Osmo poglavlje

MINISTRI NEKA OPOMINJU BRAĆU TE
IH PONIZNO I LJUBAZNO POPRAVLJAJU
(PPr 10,1)

I. Odsjek
Opominjanje i popravljanje braće

Čl. 251
§ l. Braća, kako kaže Gospodin, neka ne izriču sudove, ne osuđuju, ne motre najsitnije grijehe drugih, nego neka radije s gorčinom u duši razmišljaju o svojima1.
§ 2. Sva braća koja znaju daje brat sagriješio neka ga ne postiđuju niti ponižuju, nego neka imaju mnogo smilovanja prema njemu i neka za sebe drže grijeh svoga brata i neka duhovno pomognu, kako najbolje mogu, onome tko je sagriješio, ponizno ga i s ljubavlju opomenu, pouče i ukore2.
§ 3. Braća, po riječima svetoga Franje, neka se ne srde i smućuju zbog čijeg grijeha, jer srdžba i smutnja onemogućuju ljubav u njima i u drugima3.
§ 4. Braća, osobito ministri, neka budu milosrdni i, potaknuti ljubavlju, neka idu ususret bratu koji je sagriješio, i neka nijedan brat ne ode bez smilovanja4.
§ 5. Ako bi koji od braće sagriješio, neka se s pouzdanjem uteče svom ministru, neka nastoji oko svojega obraćenja i neka se pokorava naredbama svoga ministra5.

Čl. 252
§ 1. Ministri i gvardijani kao i druga braća, da bi zaštitili opće dobro i dobro pojedinaca, koliko mogu, razboritim nadzorom i bratskim opomenama neka predusreću zlo i kolebljive učvršćuju u dobru.
§ 2. Ako bi radi očuvanja dobra pojedinaca ili bratstva ministri bili primorani opomenuti, ukoriti ili kazniti, neka tu svoju zadaću obave blago i s ljubavlju, po odredbama općega prava i vlastitoga prava Reda6.

Čl. 253
§ 1. U primjenjivanju kazni općega prava treba se držati propisa toga prava.
§ 2. Vanjske povrede zakona Reda, ako su kazneni, prema njihovoj težini i vodeći računa o sablazni, navici, ponavljanju i nepopravljivosti, neka se kazne kaznama koje propisuje vlastito pravo. Sve su to kazne koje treba izreći [ferendae sententiae], a nameće ih ministar bilo sam bilo s definitorijem.

II. Odsjek
Istupanje i otpuštanje iz Reda

Čl. 254
Što se tiče privremenoga odvajanja ili eksklaustracije, bilo da ju je brat sam tražio ili mu je protiv volje nametnula Sveta Stolica, vrijede odredbe općega prava i Generalnih statuta7.

Čl. 255
§ 1. Brat koji za vrijeme privremenog zavjetovanja, zbog teškoga razloga, traži da napusti Red, može dobiti odobrenje za odlazak od generalnoga ministra uz pristanak njegova definitorija8.
§ 2. Kad se navrši vrijeme privremenih zavjeta, brat može slobodno napustiti Red. Isto ga tako provincijalni ministar, zbog opravdanoga razloga, saslušavši svoj definitorij, može isključiti od daljnjega polaganja zavjeta9.

Čl. 256
Brat svečano zavjetovan neka ne moli dopuštenje da napusti Red osim zbog vrlo važnih razloga odvagnutih pred Gospodinom; svoju molbu neka podnese generalnome ministru, a on je zajedno s mišljenjem svojim i svoga definitorija upućuje Svetoj Stolici kojoj je pridržano podjeljivanje toga odobrenja10.

Čl. 257
Dozvola za izlazak iz Reda priopćena bratu, osim ako ju je u času priopćenja brat odbio, po samome pravu povlači sa sobom oprost od zavjeta kao i od svih obveza proizišlih iz zavjetovanja11.

Čl. 258
§ 1. Treba držati da je samim činom otpušten iz Reda brat za slučajeve utvrđene u općem pravu12.
§ 2. U tim slučajevima, ako su činjenice sigurno utvrđene, dovoljno je da provincijalni ministar sa svojim definitorijem donese izjavu o činjenici13; ali neka se pobrine da se ta izjava priopći i otpuštenome bratu i da se sakupljeni dokazi pohrane u arhiv provincije. To priopćenje s kratkim sadržajem isprava treba poslati generalnoj kuriji.

Čl. 259
Braća se moraju ili mogu otpustiti iz Reda zbog drugih teških zlodjela, po propisima općega prava i Generalnih statuta14.

Čl. 260
Zakonitim otpuštanjem koje uslijedi samim činom, prestaju zavjeti kao i prava i obveze proizišle iz zavjetovanja. Ali ako je brat klerik, ne može vršiti svete redove dok ne nađe biskupa koji će ga primiti ili mu barem dopustiti vršenje svetih redova15.

Čl. 261
Budući da svaki brat, prema rasporedbama ministara i gvardijana, sve službe treba obavljati ne očekujući plaće, ako neki zakonito istupi iz Reda ili se iz njega zakonito otpušta, ne može ništa tražiti od Reda zbog bilo kojega posla koji je u njemu vršio. Prema toj braći neka Red iskaže pravičnost i evanđeosku ljubav16.

_______
1) Usp. Lk 6,41; NPr 11,10.
2) Usp. PMi 15; NPr 5,5.8.
3) Usp. PPr 7,3.
4) Usp. PMi 9; Lk 15,20.
5) Usp. PPr 7,1-3.
6) Usp. PPr 10,1-2.
7) Usp. ZKP 686,1.3 687.
8) Usp. ZKP 688,2.
9) Usp. ZKP 688,1 689.
10) Usp. ZKP 691,1.2.
11) Usp. ZKP 692.
12) Usp. ZKP 694,1.
13) Usp. ZKP 694,2.
14) Usp. ZKP 695.696 697 sl.
15) Usp. ZKP 701.
16) Usp. ZKP 702.1.2.