Generalni Statuti Reda Manje Braće

Prihvaćeni na generalnom kapitulu godine 1991., proglašeni 2. kolovoza 1991.

Preuređeni na generalnom kapitulu 2003., proglašeni 8. prosinca 2003., a na snagu stupili 8. prosinca 2004.

Preuređeni na generalnom kapitulu 2009., proglašeni 8. prosinca 2009., a na snagu stupili 10. ožujka 2010.

Izdaje: Južnoslavenska konferencija provincijalnih ministara OFM, Kaptol 9, HR – 10000 Zagreb, 2010.

ODLUKA GENERALNOG MINISTRA REDA

Zakonodavstvo Reda, osim Potvrđenog pravila koje je nje­gova osnova, sada obuhvaća dvije različite pravne zbirke (usp. ZKP, 587), a to su: Generalne konstitucije, koje skupa s Pravilom čine temelj­ni zakonik našega zakonodavstva, i Generalni statuti, koji sadrže ostale odredbe kao nadopuna Generalnih konstitucija.

Generalne statute, u koje su unesene ne male ispravke i dopune, propisno je odobrio generalni kapitul, slavljen u Asizu 2009. godine.

Nakon što je izvršeno potrebito dorađivanje, te uz suglasnost gene­ralnog definitorija, služeći se ovlastima koje nam po službi pripadaju, snagom ove Odluke

GENERALNE STATUTE
službeno proglašavamo i proglašenim obznanjujemo

oglašavamo i naređujemo da svi propisi koji su sadržani u ovim Sta­tutima zadobivaju snagu zakona za čitav Red danom 10. ožujka 2010. godine.

Marija, Majka milosrđa i odvjetnica siromaha, koja je izmolila u Porcijunkuli za svoga slugu i našega oca Franju »da on začne i rodi duh evanđeoske istine« (Sv. Bonaventura, Legenda Maior, III,1), neka osnaži obnovljenu volju Reda da vjerno ustraje u istom duhu te neka nam pomogne da napredujemo u opsluživanju svetoga Evanđelja i služimo svijetu, Crkvi i Kraljevstvu.

Dano u Rimu, u Generalnoj kuriji Reda,
dana 8. prosinca 2009.

FRA JOSÉ RODRIGUEZ CARBALLO, OFM
generalni ministar

FRA Aidan McGrath o.f.m.
Generalni tajnik

Prot. br. 100402

GENERALNI STATUTI

I. poglavlje
»OPSLUŽIVATI SVETO EVANĐELJE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA«
(PPr 1,1)

Čl. l
Ministri i gvardijani neka se pobrinu da svaki pojedini brat ima primjerak Pravila i Oporuke svetoga Oca Franje zajedno s Generalnim konstitucijama i Statutima.

Čl. 2
§ 1. Svakog tjedna, ukoliko bude moguće, neka se u bratstvu čita ba­rem dio Pravila ili Oporuke sv. Franje. A na koncu čitanja neka gvardijan pro­čita poticaj i blagoslov Serafskog Oca.1
§ 2. Ministri i gvardijani neka vode brigu da se u bratstvu u prikla­dno vrijeme, u svrhu neprestane obnove duha, čitaju i kroz razgovor ra­zjašnjavaju Spisi sv. Franje, Generalne konstitucije i drugi dokumenti što su ih za bolje tumačenje i prilagođavanje Pravila donijeli bilo gene­ralni bilo provincijski kapitul.
§ 3. Što je propisano u prethodnim paragrafima, neka se pobliže odredi u partikularnim statutima.

Čl. 3.
§ 1. Prema odredbi čl. 16. i 215, § 2. Generalnih konstitucija, u nadle­žnost provincijskih i kustodijski kapitula spada donošenje partikularnih statuta, prilagođenih prilikama i potrebama mjesta i osoba. Te statute, nakon što ih odobri generalni ministar uz pristanak svoga definitorija, službeno proglašava provincijalni ministar, odnosno kustod samostalne kustodije.
§ 2. Provincije i samostalne kustodije istoga područja ili konferencije mogu izraditi Partikularne statute zajedničke svojim jedinicama. Njih treba odobriti svaki pojedini kapitul i nakon toga generalni ministar uz suglasnost svoga definitorija.

§ 3. U novoosnovanim provincijama i kustodijama spada na definitorij provincije ili na vijeće kustodije da donese prijelazne odredbe, poput statuta o kojima je riječ u § 1. ovog člana, a koje, odobrene od generalnog ministra uz pristanak njegovog definitorija, imaju obvezujuću snagu do prvog provincijskog ili kustodijskog kapitula.
§ 4. Statute drugih jedinica Reda, koje nisu samostalne, neka, uz suglasnost vlastitog definitorija, odobri generalni ministar ili provincijalni ministar o kojemu jedinica ovisi.

Čl. 4
§ 1. Ako bi se činilo potrebnim, generalni definitorij može donijeti posebne statute bilo za cijeli Red bilo za pojedina područja.
§ 2. Na provincijski kapitul spada da donese posebne statute o predmetu za koji su u provinciji potrebni posebni statuti. Pose­bne statute određene konferencije provincijalnih ministara odobrava dotična konferencija, prema vlastitim statutima.

Čl. 5
§ 1. Ono što o oslobađanju od zakona određuje čl. 17, §§ 2. i 3. Gene­ralnih konstitucija, promijenivši što treba promijeniti, primjenjuje se također na kustode i na predsjednike federacija i fundacija.
§ 2. Koja je vlast nadležna za oslobađanje od propisa partikularnih i posebnih statuta, treba odrediti u samim tim statutima.

Čl. 6
Ako o nekoj stvari nema izričitog propisa u statutima Reda i pro­vincije, a ne radi se o vršenju vlasti upravljanja ili o kažnjavanju, slučaj treba razriješiti obazirući se na zakone i opće odredbe koje su donesene za slične predmete, ako oni postoje; inače, da bi se dobila privremena nadomještajuća odredba, treba se uteći na generalni, odnosno na provincijski definitorij. Njihove odluke ostaju na snazi do sljedećeg generalnog ili provincijskog kapitula.2

______

1 Usp. OR 40-41
2 2 Usp. ZKP 19.

II. poglavlje
DUH MOLITVE I POBOŽNOSTI
(Usp. PPr 5,2)

Čl. 7
Euharistiju, Liturgiju časova i ostala slavlja neka braća obavljaju za­jednički i, koliko je moguće, s vjernicima.

Čl. 8
Zadaća je mjesnog kapitula da, uz odobrenje provincijalnog ministra s pristankom njegovog definitorija, odredi vrijeme i ostale okolnosti euharistijskog slav­lja i zajedničke molitve, bilo da se radi o Liturgiji časova i o slavljenju Božje riječi, bilo o drugim slavljima koja odgovaraju naravi Reda, obdržavajući pak odredbe koje je donijela nadležna vlast.

Čl. 9
§ 1. Godišnje duhovne vježbe neka traju barem pet dana.
§ 2. Trajanje razmatranja i ostalih djela sabranosti, kao i načini nji­hova obavljanja, neka se odrede u partikularnim statutima.

Čl. 10
Gvardijani neka se brinu da se prigodom duhovne obnove (rekolekcije) ili u drugo prikladno vrijeme održi kapitul obnove života u koje­mu će braća raspravljati o onome što se smatra potrebnim i korisnim za unapređivanje redovničkoga života kuće i za povećanje bratske ljubavi.

Čl. 11
§ 1. Ministri i gvardijani neka se brinu da se dadne prikladno mjesto duhovnom čitanju, također zajedničkom, napose iz Svetoga pisma.
§ 2. Molitva neka se oslanja na spise i primjer sv. Franje kao i na nauk franjevačkih učitelja.

Čl. 12
Glede oblika koje treba odrediti u partikularnim statutima, ne­ka se posebna važnost dadne:
a) vlastitim pobožnostima Reda, kojima se časte otajstva Utjelovljene Riječi u prikladnim vremenima, kao što su došašće, korizma, itd.;
b) važnijim blagdanima Bl. Dj. Marije i marijanskim pobožnostima Reda;
c) spomendanima sv. Franje, kako preminuća tako i utiskivanja sv. rana, te blagdanu zaštitnika provincije;
d) zajedničkom slavljenju obnove redovničkog zavjetovanja.

Čl. 13
Sveta i samotna mjesta posvećena uspomeni svetoga Oca Franje i svetaca neka čuvaju ozračje šutnje i sabranosti, da bi ostala, kako samoj braći tako i prijateljima svetoga Oca Franje i Reda, utočišta duboke molitve. A dolasci hodočasnika u ta mjesta neka budu prigoda za po­djeljivanje sredstava spasenja i za pružanje svjedočanstava franjevačkog ži­vota.3

Čl. 14.
Blagoslov svetih mjesta u okviru provincije pripada provincijalnom ministru, osim ako nije pridržano dijecezanskom biskupu (usp. kan. 1207). Ministar može blagosloviti križni put i u mjestima različitim od kuća provincije. Ako je dao dopuštenje da se ustanovi kapela, on sam može dopustiti da se ista odredi za svjetovnu upotrebu (usp. kan. 1224, § 2).

Čl. 15
§ 1. Ministri neka nastoje da se na području vlastite provincije ili na području konferencije provincijalnih ministara podigne barem jedno samotište (eremitorij) ili kuća molitve.
§ 2. Braća koja ondje borave neka nastoje da, bez štete po vlastitu sabranost, rado primaju vjerničke skupine, da bi ih uveli u franjevački način molitve.

Čl. 16
§ 1. Braća koja od svoga ministra imaju ovlast za ispovijedanje braće, mogu posvuda ispovijedati svu braću Reda.4
§ 2. Gdje god se braća nađu, mogu se ispovijedati kod svakoga sve­ćenika kojega je odobrio vlastiti Ordinarij.

Čl. 17
Po odredbi čl. 34, §§ 2-3 Generalnih konstitucija, neka se na mjesno­me kapitulu odrede oblici pokore, prilagođeni okolnostima vremena i mjesta.

Čl. 18
Neka partikularni statuti odrede molitve koje treba zajednički izmoliti za svakog umrlog brata, a pojedini svećenici provincije neka za nje­ga slave barem jednu svetu misu.

Čl. 19
§ 1. Roditelji i dobročinitelji, kako živi tako i pokojni, dionici su molitava
prošnji što se obavljaju u bratstvima Reda.
§ 2. Za pokojnog oca i majku svakog brata i za dobročinitelje neka se obave molitve za mrtve, određene partikularnim statutima.

_______
3 3 Usp. ZKP 1234, § 1.
4 4 Usp. ZKP 968, § 2; 969, § 2.

III. poglavlje
»SVI STE VI BRAĆA«
(NPr 22,33)

Čl. 20
Neka u bratstvima ministri i gvardijani pomnjivo paze i neka se bri­nu da se pojedinoj braći nabave potrebite stvari, prema prilikama mjes­ta, vremena i osoba, ali tako da se ne dopusti ništa suvišno i ne uskrati što je potrebno.

Čl. 21
Pravni položaj umirovljenih biskupa koji se vraćaju u provinciju ili kustodiju neka se odredi partikularnim statutima, vodeći računa da oni mogu uživati aktivno i pasivno pravo glasa.

Čl. 22
§ 1. Starija i bolesna braća neka u bratstvu uživaju blagodati zaje­dničkoga života i crkvene i društvene pripadnosti, tako da pružaju svje­dočanstvo o svome iskustvu i o vjernosti posvećenom životu te obavljaju one službe za koje su prikladni.
§ 2. Neka sva i pojedina braća starijoj braći iskazuju posebno poštovanje i osjećaj zahvalna srca.
§ 3. Ministri i gvardijani neka skrbe o bratskoj pomoći i prim­jerenim pomagalima bilo koje vrsti bolesnoj braći.

Čl. 23
§ 1. Unutar granica provincije neka se njeguju uzajamni odnosi između same braće i pojedinih kuća. Valja promicati, osim toga, i međuprovincijske odnose prema prikladnim normama koje su određene u partikularnim statutima.
§ 2. Braći i provincijama koje se zbog nepovoljnih prilika nalaze u teškoj nevolji neka sva bra­ća, a posebno ministri i gvardijani, iskazuju dužne uslužnosti bratstva i ljubavi.
§ 3. Ministri, obdržavajući ono što treba obdržavati, neka nastoje priteći u pomoć u osobnim i materijalnim potrebama drugih siromašnijih provincija.

Čl. 24
Provincijalni ministri s definitorijem, svjesni da je Red istinsko brat­stvo, neka rado i prema mogućnostima surađuju u potpomaganju pot­hvata i djela Reda, kao i u pružanju pomoći kućama koje su neposredno podložne generalnom ministru, stavljajući na raspolaganje braću i materijalna sredstva.

Čl. 25
§ 1. Gvardijanova je dužnost da s mjesnim kapitulom ili s diskretorijem, prema odredbi partikularnih statuta, utvrdi granice klauzure koje provincijalni ministar treba odobriti.
§ 2. Gvardijan može promijeniti granice klauzure ili ih također ukloniti, ali samo u pojedinom slučaju i iz opravdana razloga.

Čl. 26
U posebnim je prilikama braći dopušteno služiti se drugom odje­ćom nego što je određeno u čl. 48, § l Generalnih konstitucija, kako se odredi u partikularnim statutima, ili odlukom provincijskoga definitorija.

Čl. 27
§ 1. Zahtijeva li žurna potreba, kršćanska ljubav ili očita korist da gvardijan ili provincijalni ministar gdjekada duže vremena izbiva, razlo­ge treba odobriti nadležni viši ministar. Oni koji odlaze neka imaju na pameti da se za sve treba pobrinuti tako da braća zbog njihova izbivanja ne bi trpjela nikakve štete ili neprilike.5
§ 2. Neka gvardijan ili ministar koji će otići izvan granica svoga po­dručja, pa makar i samo kratko vrijeme, na to upozori onoga koji ga mora zastupati po pravu.

Čl. 28
§ 1. Prema odredbama partikularnih statuta, u svakoj pojedinoj kući i provinciji neka se odrede braća koja će voditi kroniku i brinuti se za arhiv, kao i obavljati druga zaduženja nužna za život braće.
§ 2. Neka se vrlo brižno čuvaju, zaštićuju i prema potrebama našeg vremena popunjaju knjižnice, osobito one važnije i vrjednije. To isto vrijedi i za arhive, muzeje i umjetnička djela.

Čl. 29.
§1. Generalnoga duhovnoga asistenta Franjevačkoga svjetovnoga reda (FSR) i Franjevačke mladeži (Frama), za cijeli Red neka imenuje generalni ministar prema Generalnim konstitucijama FSR-a i Statutima za duhovnu asistenciju FSR-a, te, ako postoje, Statutima Frame.
§2. Asistenta nacionalnih i pokrajinskih bratstava neka imenuju vlastiti viši poglavari, a mjesnih bratstava provincijalni ministar ili kustod na području svoje jurisdikcije.

Čl. 30
§1. Generalni asistent potiče i usklađuje na poseban način asistente Reda manje braće u njihovoj duhovnoj i pastoralnoj skrbi za bratstva FSR-a i Frame koja pomaže naš Red.
§2. Generalni asistent vrši svoju službu s drugim generalnim asistentima Prvoga reda i Trećega samostanskoga reda brinući se zajedno za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-a i Frame u cjelini, surađujući sukladno odredbama Statuta za asistenciju i vlastitoga Pravilnika.

______
5 Usp. ZKP 629

IV. poglavlje
PUTNICI I PRIDOŠLICE NA OVOME SVIJETU
(Usp. 1Pt 2,11; PPr 6,2)

 

Prvi naslov
Način rada i putovanja

Čl. 31
Živeći u poniznosti i radosti srca, neka se braća uvijek čuvaju svake oholosti i lakomosti, neka zdušno prianjaju uz svakidašnji posao i svoje usluge neka pružaju spremno svim ljudima.

Čl. 32
§ 1. Gvardijan je dužan promicati i ravnati sve poslove dotične kuće. Treba imati na umu da je njegova osobita služba u tome da braću, određenu za različite poslove, u bratstvu ujedinjuje i čuva.
§ 2. Na mjesni kapitul spada ne samo raspravljati o pitanjima una­pređivanja posla, evangelizacije i pastoralne skrbi, nego također pomno razmatrati izvješća o svakom poslu, kako bi se bratsko zajedništvo us­postavljalo i promicalo.

Čl. 33
§ 1. Braći je dopušteno i dolikuje im da se podvrgnu zakonima soci­jalne pomoći i osiguranja, te mirovine, po normama partikularnih sta­tuta, pazeći na čl. 79, § 2 Generalnih konstitucija.
§ 2. Braća neka rado prihvate usluge zdravstvene pomoći od ustano­va koje su u tu svrhu osnovane.

Čl. 34
§ 1. Kad za uzdržavanje bratstva nisu dostatna sredstva dobivena za rad i druge potpore, mogu se braća, prema mjesnim prilikama i u ovi­snosti o provincijalnom ministru i gvardijanima, utjecati dobročinitelji­ma kako se bude smatralo da je najbolje.
§ 2. Bude li provincijalni ministar smatrao nužnim i potrebnim, te prikladnim za davanje svjedočanstva, neka braća prose milostinju od vrata do vrata,6 ali samo u granicama vlastite provincije.
§ 3. Odobrenje putovanja za skupljanje milostinje na području dru­ge provincije neka se izdaje samo uz pristanak ministra dotične pro­vincije.

Čl. 35
Braći nije dopušteno primati trajne zaklade ni trajne doprinose, niti takve stalne prihode koji bi ih izuzimali od potrebe da rade. Dopušteno je, prema odredbama partikularnih statuta, primati zaklade koje se rješavaju jednim jedinim ispunjenjem i koje nemaju značaj trajnoga prihoda.

Čl. 36
Braća neka se suzdržavaju od traženja dopuštenja za ona putovanja ko­ja ministri i gvardijani ne mogu olako odobriti. Dopuštenje za putova­nje neka se ne daje osim kad za njega postoje razlozi koji su u skladu sa siromaštvom.

Čl. 37
Braća koja putuju moraju odsjedati u našim kućama, i neka ih se dobrohotnom gostoljubivošću primi.

Čl. 38
§ 1. Generalni ministar može dati dozvolu za putovanje svoj braći za cijeli Red.
§ 2. Provincijalni ministri imaju vlast dati svojoj braći dopuštenje prema partikularnim statutima. A da bi dali dopuštenje za putovanje izvan tih granica, potreban je pristanak definitorija.
§ 3. Ako bi se boravak kojega brata produžio u tuđoj provinciji preko tri mjeseca, provincijalni ministar neka obavijesti provincijalnog minis­tra te provincije. A za boravak brata u nekoj kući dotične provincije, neka sam ministar dobije prethodno pristanak od nadležnog ministra.
§ 4. Nadležnost gvardijana s obzirom na putovanja neka se odredi u partikularnim statutima.

Čl. 39
Ministri i gvardijani ukoliko izdaju odobrenje za putovanje pisme­no, u pismu poslušnosti (obedijenciji) neka naznače vrijeme i mjesta pu­tovanja.

Čl. 40
Godišnji odmori, koje braći treba dati u prikladno vrijeme prema partikularnim statutima, neka se tako rasporede da se providi službama bratstva i neka ujedno budu u skladu sa svrhom i duhom našega si­romaštva.

Čl. 41
Da bi pokrenuo postupak pred građanskim sudom, bilo u ime neke kuće ili provincije bilo u vlastito ime, svakom bratu potrebno je pisano dopuštenje provincijalnoga ministra.

Drugi naslov
O ustroju službe Generalnog ureda pravde, mira i očuvanja svega stvorenog

Čl. 42  
Zadaća Generalnog ureda za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog (PMOS), u ovisnosti od generalnog ministra, osobito je:
§1. radeći skupa s Tajništvom za formaciju i studije, kao i s Tajništvom za misije i evangelizaciju, u suradnji s promicateljima i povjerenstvima PMOS-a bilo kojeg stupnja, brinuti se da PMOS postane dio života i služenja Reda;
§2. poučavati braću o pitanjima koja se tiču PMOS-a.

Čl. 43 § 1.
Generalnom uredu za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog pomaže Međunarodno vijeće za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog, ustanovljeno prema odredbama posebnih statuta, potvrđenih od Generalnog definitorija.
§ 2. Svaka konferencija i provincija neka izradi statute kojima će se pridonijeti integriranju PMOS-a u život i služenje Reda, kako za vrijeme početne tako i trajne formacije, a također i pomoći onima koji se na osobit način posvećuju stvari PMOS-a.  

Čl. 44
§ 1. U svakoj konferenciji neka se ustanovi povjerenstvo za PMOS, sastavljeno od članova svakog entiteta konferencije. Zadaća i dužnost povjerenstva, te odredbe o izboru njegovog predsjednika, neka se odrede odgovarajućim statutima, koje treba potvrditi konferencija.
§ 2. Spomenuta povjerenstva, u svemu što se tiče PMOS-a, neka dobrohotno surađuju s franjevačkom obitelji “Franciscans International”, s povjerenstvima biskupijskim i redovničkih ustanova, kao i organizacijama civilnog društva koje uživaju dobar ugled.   

Čl. 45
§ 1. Svaka provincija i drugi entiteti Reda trebaju imati promicatelja PMOS-a.
§ 2. Gdje je to moguće, neka se imenuje vijeće ili povjerenstvo koje će pružati pomoć provincijalnom ministru i promicatelju PMOS-a za unapređenje formacije i rada PMOS-a u granicama provincije.
§ 3. Zadaće promicatelja PMOS-a, koji uvijek radi u ovisnosti od provincijalnog ministra ili kustoda, neka se odrede u posebnim statutima. On će promicati jačanje PMOS-a i usmjeravat će aktivnosti unutar života i službi provincije ili kustodije; a prije svega će podupirati pothvate PMOS-a bilo kojeg stupnja.

_____
6     Usp. OR 22.

V. poglavlje
ZA OVO VAS JE BOG RASPOSLAO U CIJELI SVIJET
(Usp. PBr 9)

Prvi naslov
Opće odredbe o evangelizaciji

Čl. 46
§ 1. Sukladno čl. 84 Generalnih konstitucija, neka se braća posvete zadaći evangelizacije gdje god se nalazili i koji god posao vršili, tako da jednostavnom franjevačkom nazočnošću, svjedočenjem života, riječima i djelima navješćuju dolazak kraljevstva Božjega.
§ 2. Spada na kapitule kako generalne tako i provincijske da ispituju i prosuđuju evangelizacijsku službu braće, te da donose naputke i predlažu prikladne putove i sredstva za promicanje franjevačke evangelizacije.7

Čl. 47
§ 1. Na generalnog ministra s njegovim definitorijem spada da animira evangelizaciju Reda, o njoj da se brine i prosuđuje, da ravna misionarsku evangelizaciju i da je nadzire.8
§ 2. Generalni ministar se u vršenju te zadaće služi Generalnim tajništvom za misije i evangelizaciju.
§ 3. Na službu generalnog tajnika za misije i evangelizaciju spada da generalnom ministru pomaže savjetom i djelom u svemu što se tiče evangelizacije.

Čl. 48
Dužnost je Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju, u ovisnosti o generalnom ministru:
1. podržavati svjedočenje franjevačke nazočnosti i promicati djela evangelizacije;
2. voditi brigu i prikladnim sredstvima i pothvatima promicati evangelizaciju u Redu;
3. usklađivati i pratiti misijska djela Reda i provincija;
4. sve pothvate evangelizacije promatrati u svjetlu franjevačke karizme i zahtjeva aktualnog vremena;
5. promicati suradnju među provincijama i među konferencijama provincijalnih ministara.

Čl. 49
§ 1. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju sastoji se iz dva odjela: jedan za evangelizaciju i drugi za misijsku evangelizaciju.
§ 2. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju ravna se posebnim statutima, odobrenim od generalnog ministra uz pristanak njegova definitorija.

Čl. 50
§ 1. Generalnom tajništvu za misije i evangelizaciju pruža pomoć Međunarodno vijeće za misije i evangelizaciju, sastavljeno od delegata svih konferencija provincijalnih ministara i od druge braće, prema odredbama posebnih statuta.
§ 2. Svaka konferencija provincijalnih ministara izabire delegata prema odredbama vlastite konferencije i Posebnih statuta Međunarodnog vijeća za misije i evangelizaciju.

Čl. 51
§ 1. Spada na provincijalnog ministra s njegovim definitorijem da u provinciji ravna djelatnost evangelizacije, prema odredbama prava Reda, držeći se odluka i naputaka generalnog kapitula i provincijskog kapitula
§ 2. Svaka provincija neka ima svoje Tajništvo za misije i evangelizaciju kojem predsjeda odgovarajući tajnik. Tajništvo se sastoji od promicatelja misijske evangelizacije, promicatelja evangelizacije i druge braće, prema odredbama partikularnih i posebnih statuta.

Čl. 52
§ 1. Dužnost provincijskog tajnika za misije i evangelizaciju je da promiče i usklađuje, u ovisnosti od provincijalnog ministra, cjelokupnu evangelizaciju u provinciji. Njegova zadaća neka se pobliže odredi u partikularnim i posebnim statutima.
§ 2. Dužnost promicatelja misijske evangelizacije, osim onoga što se propisuje u partikularnim i posebnim statutima, jest: poticati i unapređivati duh i pothvate misijskog djelovanja unutar granica provincije, podržavati vezu provincije s braćom u misijama i skupljati milodare koji se, u ovisnosti od provincijalnog ministra, imaju uporabljivati za dobro misijskih djela.
§ 3. Na promicatelja evangelizacije spada da, prema odredbi partikularnih i posebnih statuta, usklađuje cjelokupnu aktivnost koja se tiče različitih oblika evangelizacije.
§ 4. Provincijski tajnik za misije i evangelizaciju izabire se na kapitulskom kongresu; a izvan kapitula izabire ga definitorij provincije. Ako bi bilo nužno, provincijski tajnik za misije i evangelizaciju može u isto vrijeme preuzeti također dužnost promicatelja misijske evangelizacije, ili dužnost koordinatora za evangelizaciju.
§ 5. Promicatelj misijske evangelizacije i promicatelj evangelizacije izabiru se na kapitulskom kongresu, a izvan kapitula izabire ih definitorij provincije.

Čl. 53
§ 1. Neka se za pojedine konferencije provincijalnih ministara ustanovi, ako je moguće, međuprovincijsko tajništvo za misije i evangelizaciju. Osobita zadaća toga tajništva je da potiče i podupire suradnju, formaciju i uzajamnu izmjenu iskustava na području evangelizacije, te da uspostavlja veze između različitih provincijskih tajništava, te između njih i Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju.
§ 2. Neka se u pojedinim konferencijama provincijalnih ministara ustanovi, ako se pokaže prikladnim, također međuprovincijsko vijeće za misijsku evangelizaciju, sastavljeno od delegata za evangelizaciju i promicatelja misijske evangelizacije, s ciljem promicanja misijskog duha i djelatnosti unutar granica konferencije provincijalnih ministara te sudjelovanja u misijskim pothvatima Reda, poticanja međuprovincijske suradnje na području misijske evangelizacije i, prema odredbama posebnih statuta Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju, uspostavljanja veza s Generalnim tajništvom za misije i evangelizaciju.
§ 3. Međuprovincijsko tajništvo za misije i evangelizaciju i međuprovincijsko vijeće za misijsku evangelizaciju ravnaju se vlastitim statutima, prema odredbama statuta dotične konferencije provincijalnih ministara i posebnih statuta Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju.

Drugi naslov
Uređivanje službe evangelizacije

Čl. 54
§ 1. Prema odredbi čl. 112, § l Generalnih konstitucija, i vodeći računa o odlukama generalnog kapitula, ili generalnog ministra s njegovim definitorijem, o sklonosti svakoga pojedinog brata, provincijski je kapitul vlastan do­nositi odluke o djelima evangelizacije u župnoj pastoralnoj službi, u vršenju propovijedanja, u školama, u socijalnom pomaganju, u profe­sionalnom radu i u drugim djelatnostima koje su ili prihvaćene predajom, ili koje odgovaraju također novim zahtjevima.
§ 2. U odlučivanju, o kojem se govori u § l, treba se obazirati na ona djela koja bi provincija mogla bolje obavljati u suradnji s partikularnom Crkvom i s drugim provincijama, te koja više služe koristi cijeloga Reda.

Čl. 55
§ 1. Neka provincije, a također i konferencije provincijalnih ministara, do­nesu prikladne odredbe za upravljanje evangelizacijske djelatnosti. Po­trebno je da spomenute odredbe budu usklađene sa smjernicama Reda i odlukama koje donesu biskupske konferencije.
§ 2. Provincijalni ministri, imajući pred očima potrebe također svo­jih konferencija i cijelog Reda, neka razmotre i utvrde zadaće i službe za koje se traži formacija stručnjaka, i neka se najvećma brinu da se osigura fomracija tih stručnjaka.

Čl. 56
Za preuzimanje župa ili nekih drugih djela što ih dijecezanski bis­kup povjerava provinciji9 nadležan je provincijalni ministar uz prista­nak svoga definitorija. Provincijalni ministar mora s biskupom o toj stvari načiniti pismeni ugovor prema odredbi kan. 681, § 2.

Čl. 57
§ 1. U preuzimanju župa, o čemu treba obavijestiti generalnoga mi­nistra, neka provincijalni ministar daje prednost onima u kojima bi bolje do izražaja došlo svjedočanstvo naše malenosti i bratstva.
§ 2. Ako se župa podiže u crkvi Reda, neka se ugovorom točno odrede odnosi između bratstva i župe, naročito s obzirom na uporabu crkve.10
§ 3 Takvi ugovori neka se sklope također za župe već ranije povjerene nekoj provinciji ili kustodiji i neka se dorade u suglasnosti s mjesnim ordinarijem.

Čl. 58
§ 1. Dužnost je provincijalnoga ministra da braću, čija je prikladnost dostatno utvrđena, pusti ili predloži biskupu za izvršavanje pastoralne službe.11
§ 2. Braća koja su prema ugovoru obvezana vršiti neke službe, kao redovnici su podložni vizitaciji i popravljanju od strane provincijalnoga ministra, kao i nadzoru gvardijanovu; u onim međutim stvarima koje se odnose na samu službu podliježu vlasti onih u čijoj su službi.12
§ 3. Oni koji u biskupijama vrše bilo koju pastoralnu službu, podliježu jurisdikciji mjesnih Ordinarija, prema odredbi prava, u onim stvarima koje se odnose na vjerno izvršavanje pastoralne službe i na valjano ure­đivanje dušobrižništva.13

Čl. 59
§ 1. Neka se ministri, gvardijani i braća koja se posvećuju pastoral­noj službi trse da na prikladan način surađuju s dijecezanskim i pokrajin­skim ustanovama u onome što se odnosi na postupak i način evangelizacije.
§ 2. Bratstva iste biskupije ili pokrajine neka unapređuju uzajamne veze i tješnju povezanost između sebe, kao i s drugim pripadnicima us­tanova posvećena života koji borave i rade na istom području.

Čl. 60
Apostolat odgoja mladeži, također i u školama, valja promicati na prikladan način tako da bi se i laici ispravno formirali za služenje Crkve i ljud­skoga društva, a isto tako njegovala crkvena i redovnička zvanja.

Čl. 61
Sukladno čl. 97 Generalnih konstitucija, ministar i braća u svakoj provinciji neka iskazuju posebnu brigu prema odbačenima našeg vremena.

Čl. 62
Da mogu objavljivati knjige koje obrađuju pitanja vjere i ćudoređa, braći je potrebno dopuštenje provincijalnog ministra koji će ga dati nakon što dobije povoljno mišljenje ocjenitelja (usp. kan. 832). Takvo dopuštenje je potrebno i za svaki prijevod (usp. kan. 829, GGKK 109, §2).

Treći naslov
Uređivanje misijske evangelizacije

Čl. 63
§ 1. Generalni ministar može, uz pristanak svoga definitorija, pojedi­nim provincijama ili skupovima provincija dodijeliti misijske pothvate pošto se posavjetuje s ministrima i provincijskim definitorijima kojih se tiče. Isti ministar može u ime cijeloga Reda preuzimati te pothvate i ras­porediti ih skupinama braće koja potječu iz različitih provincija, nakon što sasluša provincijalne ministre dotičnih provincija.
§ 2. Misijska evangelizacija cijeloga Reda treba se uređivati posebnim statutima koje odobri generalni ministar, uz pristanak definitorija.

Čl. 64
§ 1. Spada na provincijski kapitul i, ako slučaj traži, izvan kapitula, na provincijski definitorij, da od generalnog ministra za­traži i da preuzme neki misijski pothvat u krajevima gdje još nema osnovane provincije Reda, ili da ga, pošto iznese važne razloge, napusti; a za to napuštanje potrebno je odobrenje generalnoga ministra.
§ 2. Provincijalni ministar je vlastan, uz prethodnu suglasnost svoga definitorija, preuzeti neku posebnu djelatnost u kraju gdje provincija vrši misijsko djelo.
§ 3. Provincija je dužna misijske pothvate koji su joj povjereni op­skrbljivati dostatnom i prikladnom braćom i potrebnim pomagalima.

Čl. 65
§ 1. Provincije koje u svrhu misijske evangelizacije imaju braću in­korporiranu u tuđoj provinciji, neka se brinu kako bi se dobro one pro­vincije neprestano promicalo.
§ 2. Ustanove misijske evangelizacije, koje još ne mogu same sebe prikladno uzdržavati, treba da na sve načine pomaže Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju, a po nalogu generalnog ministra s definitorijem i prema odredbama posebnih statuta.

Čl. 66
Potrebno je poticati misijski duh u cijeloj provinciji i u svim bratstvi­ma, a naročito u kućama formacije, a isto tako i među članovima cijele franjevačke obitelji kao i među ostalim kršćanima.

Čl. 67
§ 1. Neka se u svakoj provinciji pomoću Misijske franjevačke unije njeguje duh misijske suradnje, sudioništva i zajedništva.
§ 2. Provincijski promicatelj misijske evangelizacije također je promicatelj Misijske franjevačke unije, osim ako je u partikularnim statutima drukčije predviđeno.

Čl. 68
§ 1. Ministri mogu, uz pristanak definitorija i prema odredbi prava, primati i slati u misije kršćane laike koji se rado predaju djelu misijske evangelizacije.14
§ 2. Prava i obveze kršćana laika, koji se pripuštaju u djelo misijske evangelizacije, treba urediti ugovorom koji bi, ako je moguće, vrijedio i na građanskom području.

Čl. 69
Provincijalni ministar, uz prethodno mišljenje svoga definitorija, ne­ka rado iziđe u susret molbi brata koji je prikladan15 i izrazi želju da ra­di u nekom djelu misijske evangelizacije Reda.

Čl. 70
§ 1. Ako provincija nema svoga vlastitog misijskoga pothvata, neka se provincijalni ministar pobrine uz pomoć Generalnoga tajništva za mi­sije i evangelizaciju da se braći pruži mogućnost uključivanja u misij­ske pothvate Reda ili tuđe provincije.
§ 2. U tom je slučaju provincijalni ministar nadležan sklopiti ugovor u kojemu će biti naznačeno: vrijeme djelovanja, prava i obveze brata o kojemu je rdječ.

Čl. 71
Provincijalni ministri neka preko Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju zatraže od generalnoga ministra pismo poslušnosti za svoju braću koja bi htjela poći u misije izvan svoje provincije, i neka is­to Tajništvo obavijeste o njihovu konačnom povratku u provinciju.

Čl. 72
§ 1. Milodari skupljeni za dobro misijskih djela unutar granica provincije ili konferencije provincijalnih ministara neka se uporabe za misijske pothvate u ovisnosti o istim provincijalnim ministrima, prema partikularnim i posebnim statutima.
§2. Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju trebaju ekonomski podržavati sve jedinice Reda. Generalni kapitul neka odredi način toga pomaganja te svotu koju treba dostavljati.

Četvrti naslov
Kustodija i komisarijat Svete Zemlje

Čl. 73
Neka svaka pojedina provincija nastoji uvijek u Kustodiji Svete Zemlje imati pokojega prikladnog brata, da ondje služi barem četiri go­dine, ne dirajući u pravo generalnoga ministra da onamo pošalje braću bilo koje provincije, pošto ipak sasluša provincijalnoga ministra i kustoda Svete Zemlje.

Čl. 74
§ 1. Generalni ministar, posavjetovavši se sa svojim definitorijem i čuvši mišljenje kustoda Svete Zemlje i zainteresiranih provincijal­nih ministara, neka se pobrine da se u svakoj provinciji, ili barem u sva­kom pojedinom području ili narodu, pazeći na posebne prilike, osnuje Komisarijat Svete Zemlje, kojemu će na čelu stajati komisar.
§ 2. Zadaća je komisara Svete Zemlje da na svojim područjima pro­miču upoznavanje svetih mjesta, zanimanje za njih i pobožnost, te da onamo upućuju hodočašća. Na njih također spada da na svojim podru­čjima, prema odredbama partikularnog prava, potiču skupljanje potpore za promicanje apostolske djelatnosti i djela Svete Zemlje.
§ 3. Zaduženje komisara Svete Zemlje i upravljanje komisarijata ureduje se po odredbi Generalnih konstitucija i Statuta.

Čl. 75
Komisarijati Svete Zemlje su dvovrsni, već prema tome kako su osnovani:
1. u kući koja je izravno ovisna o kustodiji Svete Zemlje ili ju je ona podigla na području neke provincije;
2. u dijelu kuće neke provincije; u ovom slučaju komisarijati podliježu vizitaciji provincijalnoga ministra u čijoj kući imaju sjedište, i dužni su provincijskom kapitulu podastrijeti trogodišnje izvješće.

Čl. 76
Komisari Svete Zemlje, a također i vicekomisari, ako na to potiče korist, biraju se na tri godine na kapitulskom kongresu kustodije, ako se radi o komisarijatima prve vrsti, a na kapitulskom kongresu provincije ako je riječ o komisarijatu druge vrste.

Čl. 77
Komisari i braća dodijeljena komisarijatu neka svoju djelatnost ne razvijaju izvan granica doznačenog im područja, osim uz dopuštenje na­dležnih ministara, prema odredbi statuta.

_______
7 Usp. GGKK 112, § 1.
8 Usp. GGKK 119, § 1.
9 Usp. ZKP 520 § 1.
10 Usp. ZKP 520 § 2.
11 Usp. ZKP 682 § 1.
12 Usp. ZKP 678 § 2.
13 Usp. ZKP 678 § 1.
14 Usp. ZKP 784 i 785.
15 Usp. PPr 12,2

VI. poglavlje
»MORAJU ŽELJETI DA BI IMALI DUH GOSPODNJI
I NJEGOVO SVETO DJELOVANJE«
(PPr 10,8)

Prvi naslov
Opće norme formacije

Čl. 78
§ 1. Prema odredbi čl. 134 Generalnih konstitucija na generalnoga mi­nistra spada da sa svojim definitorijem u cijelome Redu upravlja formacijom i da nad njom vodi nadzor.
§ 2. U izvršavanju te dužnosti generalni ministar se služi Generalnim tajništvom za formaciju i studije. Dužnost je tajnika toga ureda savje­tom i djelom pomagati generalnome ministru u poslovima koji se odnose na formaciju.
§ 3. Franjevačka formacija u cijelome Redu treba se odvijati prema te­meljnim uredbama formacije (Ratio formationis, Ratio studiorum) koje potvrdi generalni ministar, uz prista­nak definitorija.

Čl. 79
§ 1. Generalno tajništvo za formaciju i studije, u ovisnosti o gene­ralnom ministru, ima dužnost:
1. ravnati cjelokupnom djelatnošću formacije i studija u Redu;
2. promicati i usklađivati formaciju i studije prikladnim sredstvima i potrebnim pothvatima;16
3. brinuti se za provedbu svega što je vlast Reda s obzirom na formaciju i studije objavila i odredila, te nadzirati da se to obdržava;17
4. povećavati sve više međusobnu suradnju i dijalog odgajatelja.18
§ 2. Generalno tajništvo za formaciju i studije ravna se pose­bnim statutima što ih je odobrio generalni ministar uz pristanak definitorija.
§3. Svaka jedinica Reda treba ekonomski pomagati Generalno tajništvo za formaciju i studije. Generalni kapitul treba odrediti način toga pomaganja te svotu koju treba dostavljati.

Čl. 80
§ 1. Generalnom tajništvu za formaciju i studije pomaže Međuna­rodno vijeće za formaciju i studije, sastavljeno od delegata svih konfe­rencija provincijalnih ministara i druge braće, prema odredbi posebnih statuta.
§ 2. Svaka konferencija provincijalnih ministara neka izabere dele­gata prema odredbama vlastite konferencije i posebnih statuta Međunaro­dnoga vijeća za formaciju i studije.

Čl. 81
§ 1. Prema čl. 138. Generalnih konstitucija, na provincijal­nog ministra s definitorijem spada ravnanje i nadzor nad formacijom u vlastitoj provinciji, prema odredbi općega i vlastitoga prava.
§ 2. Na provincije i druge nadležne ustanove spada da na posebne prilike osoba i mjesta primjenjuju odredbe Generalnih konstitucija i Generalnih statuta, kao i druge dokumente Reda.
§ 3. Pojedine konferencije provincijalnih ministara, provincije i druge nadležne ustanove neka sastave vlas­tite temeljne uredbe formacije i studija (Ratio formationis i Ratio studiorum) za svu braću, obdržavajući što po pravu treba obdržavati, osiguravajući u svemu jedinstvo između početne i trajne formacije. Te temeljne uredbe formacije i studija, odobrene prema propisu partikularnih statuta, tre­ba ovjeriti generalni ministar.
§ 4. Da bi se promicala suradnja među odgajateljima istoga područja ili konferencije, provincije i samostalne kustodije istoga teritorija ili konferencije mogu izraditi jedinstvene „Ratio formationis“ i „Ratio Studiorum”, koje zatim treba odobriti generalni ministar.

Čl. 82
§ 1. Svaka provincija treba imati tajništvo za formaciju i studije, na čijem je čelu odgovarajući tajnik. To tajništvo sačinjavaju: moderator trajne formacije, pojedini magistri ili rektori kuća za formaciju, promicatelji pastorala zvanja, te, ukoliko bude potrebno, druga braća, prema odredbi partiku­larnih ili posebnih statuta.
§ 2. Tajnikova dužnost je da u ovisnosti od provincijalnog ministra promiče i usklađuje svu djelatnost oko formacije u provinciji. Njegovo zaduženje neka se pobliže odredi u partikularnim i posebnim statutima.
§ 3. Provincijski tajnik za formaciju i studije izabire se na kapitulskom kongresu, a izvan kongresa izabire ga provincijalni ministar s definitorijem ili kustod s vijećem kustodije.

Čl. 83
§ 1. Za pojedine konferencije provincijalnih ministara, ako je mogu­će, neka se ustanovi tajništvo konferencije za formaciju i studije, a za­daća će mu biti da promiče dijalog i suradnju u pogledu formacije, te češće susrete bilo s generalnim tajništvom bilo s provin­cijskim tajnicima za formaciju i studije.
§ 2. Tajništvo konferencije za formaciju i studije ravna se statutima dotične konferencije provincijalnih ministara.
§ 3. Tajnik konferencije za formaciju i studije bira se po odredbi statuta konferencije provincijalnih ministara.

Čl. 84
Osim tajništva za formaciju i studije svake konferencije, više pro­vincija skupa mogu imati međuprovincijsko tajništvo za formaciju i studije, koje se ravna posebnim statutima.

Drugi naslov
Trajna formacija

Čl. 85
§ 1. Ministri neka vode brigu da se na kapitulima izrade programi za trajnu formaciju.
§ 2. Prema čl. 139, § 2 Generalnih konstitucija, neka pojedine provincije imaju moderatora trajne formacije kako određuju partikularni statuti.

Čl. 86
§ 1. Neka se u partikularnim statutima odredi sve što se odnosi na provođenje trajne formacije,19 s posebnom brižljivošću barem za prvih pet godina nakon svečanog zavjetovanja.
§ 2. Što se tiče franjevačke trajne formacije, gdje to izisku­ju prilike, neka se osnuju međuprovincijske ili međuobedijencijske kuće.

Treći naslov
Odgajatelji

Čl. 87
Odgajatelji u kući formacije neka prate kandidate i braću koja su još u početnoj formaciji i neka s njima nastoje otkriti volju Božju u nji­hovu životu, dublje ispitati motive odluke za prihvaćanje franjevačkoga života, ocijeniti vlastita iskustva bratskoga života i života malenosti, te neka traže način franjevačkoga života prilagođena naravi svakoga pojedin­ca.20

Čl.88
§ 1. Prema čl. 139, § 2 Generalnih konstitucija, na kapitulskom kon­gresu se za svaku kuću formacije izabire magistar ili rektor, a izvan kon­gresa izabire ga provincijalni ministar s definitorijem, ili kustod samostalne kustodije s vijećem, kako određuju partikularni i posebni statuti.
§ 2. U svakoj kući formacije zbor odgajatelja se sastoji od one braće koju izričito odredi provincijalni ministar, pošto sasluša definitorij. Taj zbor neka se sastavi s takvom jedinstvenošću i različitošću da mogne što bolje odgo­voriti potrebama pojedinih odgajanika, prema njihovoj dobi, zrelosti, stupnju obrazovanja i ostalim okolnostima.
§ 3. Za braću koja se zbog različitih razloga nalaze izvan kuće formacije neka se odgajatelji odrede u partikularnim statutima.

Četvrti naslov
Pastoralna skrb za zvanja

Čl. 89
§ 1. U svakoj provinciji neka provincijalni ministar, prema odredbi partikularnih i posebnih statuta, imenuje promicatelja i koordinatora pastoral­ne skrbi za zvanja.
§ 2. Dužnost je toga brata promicati i usmjeravati djelatnost s obzi­rom na franjevačka zvanja bilo u provinciji i s drugim provincija­ma, bilo s cijelom franjevačkom obitelji, prema odredbama Generalnih konstitucija i partikularnih statuta.

Peti naslov
Početna formacija

Čl. 90
§ 1. Provincijalni je ministar ili kustod samostalne kustodije nadležan pripustiti kandidata u postu­lat, držeći se partikularnih statuta.
§ 2. Postulat se treba obaviti pod vodstvom magistra, prema propisi­ma partikularnih ili posebnih statuta.
§ 3. Trajanje postulata, koje neka ne bude kraće od godine dana niti dulje od dvije godine, ima se odrediti u partikularnim statutima.

Čl. 91
Od kandidata koji se pripuštaju u novicijat, osim onoga što se može odrediti u partikularnim statutima, i obdržavajući drugo što po općem pravu treba obdržavati, traži se:
1. ispravna nakana, slobodna volja, duhovna, umna i društvena pri­kladnost;
2. primjereno fizičko i psihičko zdravlje, vodeći također računa o sklonostima eventualno prenesenim iz obitelji;
3. potrebna osobna zrelost;
4. potrebna intelektualna i profesionalna formacija.21

Čl. 92
§ 1. Svaki pojedini kandidat koji se pripušta u novicijat neka dade pismenu izjavu:
1. da ne boluje ni od kakve teške i trajne bolesti, i da mu je poznato, ako bi to zlonamjerno prikrio, da bi njegov prijem, a dosljedno i njego­vo zavjetovanje bilo ništavno;
2. da u Red stupa slobodnom voljom;
3. da je spreman prihvaćati sve službe prema rasporedbi ministara i gvardijana, i besplatno ih izvršavati, tako da od Reda ne bi mogao potraživati nikakvu novčanu naknadu ako bi bilo kada napustio Red ili ako bi ga ministar otpustio.
§ 2. Izjave o kojima je riječ u § 1, potpisane od gvardijana i dvojice svjedoka i od samoga kandidata, treba čuvati u provincijskom arhivu. Ako je riječ o maloljetnom kandidatu, treba da te izjave potpišu roditelji ili skrbnik.

Čl. 93
Da bi se kandidat primio valjano u novicijat, mora biti slobodan od smetnja koje postavlja opće pravo i da je navršio barem sedamnaest go­dina života. Isprave o krštenju, primljenoj potvrdi i slobodnome stanju mora predati zajedno s ostalim ispravama što ih traže partikularni statuti.22

Čl. 94
§ 1. Generalni ministar redovitom vlašću može u cijelome Redu pri­mati kandidate u postulat, novicijat i na zavjetovanje, obdržavajući ono što po pravu treba obdržavati, a u kustodijama i fundacijama o njemu ovisnim kandidate također može pripuštati.23
§ 2. Provincijalni ministar i kustod samostalne kustodije vlastan je u svojoj provinciji odnosno kustodiji pripuštati kandidate u novicijat, obdržavajući odredbe partikularnih statuta. Kustod ovisne kustodije treba imati delegiranu ovlast svoga ministra.24

Čl. 95
§ 1. S obzirom na čin ili obred početka novicijata neka se obdržavaju odredbe partikularnih statuta i Obrednika Reda.
§ 2. Obredu predsjeda ministar koji kandidata prima u novicijat ili brat kojega je on delegirao. U izvanrednim prilikama, kao što je sprije­čenost saobraćanja s odgovarajućim ministrom ili njegovim zamjeni­kom, tu ovlast ima onaj koji upravlja kućom novicijata, ukoliko je utvrđeno da je pripuštanje već obavljeno po odredbi § 2 prethodnog članka.
§ 3. O započinjanju novicijata treba načiniti ispravu koju ima potpi­sati predsjedatelj obreda, dvojica svjedoka i sam kandidat.

Čl. 96
§ 1. Da bi novicijat bio valjan, mora se obaviti u kući Reda koja je u tu svrhu propisno određena, i mora trajati dvanaest mjeseci.25
§ 2. Kuća novicijata se podiže, premješta i dokida pismenim dekre­tom koji donosi generalni ministar uz pristanak svoga definitorija.26
§ 3. U iznimnom slučaju generalni ministar može, uz pristanak svoga definitorija, dopustiti pojedinom kandidatu da novicijat valjano obavi izvan kuće novicijata, u drugoj kući Reda, pod vodstvom kojega proku­šanog brata koji je sposoban za vršenja službe magistra.27
§ 4. Provincijalni ministar može dopustiti da skupina novaka kroz stanovito vremensko razdoblje proboravi u drugoj kući Reda koju on odredi.28

Čl. 97
§ 1. Novicijat neka ne započinje bez dopuštenja generalnog ministra ako nema barem tri kandidata.
§ 2. U provincijama ili kustodijama, makar imale kanonski uspostavljenu kuću novicijata, ako kroz pet neprekinutih godina nije bilo nijednog kandidata, iznova se novicijatska godina ne može započeti bez dopuštenja generalnog ministra.

Čl. 98
§ 1. Magistar novaka, pod čijim se vodstvom novicijat obavlja, treba biti svečano zavjetovani brat. Izabire se na kapitulskom kongresu, ili izvan kongresa prema odredbi čl. 88, § l ovih Statuta.29
§ 2. Upravljanje novacima, pod vlašću provincijalnog ministra, pri­držano je samo magistru, koji, uz suradnju zbora odgajatelja, uređuje bratski život i odgojnu djelatnost novaka, obdržavajući partikularne i po­sebne statute, i pazeći na čl. 140, § 3 Generalnih konstitucija.30
§ 3. Sud o prikladnosti pojedinih novaka, obdržavajući propise partikularnih i posebnih statuta, izrađuje napismeno dvaput godišnje magistar, uz sura­dnju zbora odgajatelja; izvješće potpisano od magistra podnosi se pro­vincijalnom ministru.

Čl. 99
U vrijeme novicijata prekida se tijek redovitoga školovanja. Može se dopustiti ili čak odrediti neka vrst studija koji bi mogao biti koristan za bolje obrazovanje novaka prema odredbi čl. 152-153 Generalnih konstituci­ja. No studij koji odgovara novicijatu mora biti usmjeren na spoznava­nje Boga povezano s ljubavlju i na unapređivanje života koji se crpi iz vjere.31 I zato:
1. neka se novaci uvode u teologiju redovničkoga života, a naročito u teologiju Pravila, u povijest i duhovnost Reda koja se na poseban način oslanja na spise sv. Oca Franje; ujedno neka se praktično po­učavaju u evanđeoskome životu, u bratskome zajedništvu i sudjelo­vanju u djelatnosti braće;
2. svakodnevnim čitanjem i razmatranjem Svetog pisma a napose svetog Evanđelja, u kojemu je naše Pravilo ukorijenjeno, neka se novaci suobličuju ži­votu Isusa Krista;
3. novake treba poučiti kako će u osobnoj molitvi razgovarati s Bogom, po djelatnom slavljenju liturgije dublje proživljavati Vazmeno otajstvo i intenzivnije sudjelovati u otajstvima Crkve, a pod vodstvom Bl. Dj. Marije, Majke Crkve;
4. pobožne vježbe koje preporučuje zdrava predaja Reda, a usklađene su s odredbama svete liturgije, neka novaci tako obavljaju da se po njima jačaju u duhu molitve.

Čl. 100
§ 1. Prema čl. 154, § 2 Generalnih konstitucija, partikularni statuti mogu odrediti jedno ili više vremenskih razdoblja apostolskoga vježbanja izvan kuće novicijata, ali pazeći na posebnost novicijatske formacije.
§ 2. Ta apostolska vježba mora biti uistinu formativna djelatnost32 i neka se tako rasporedi da ne započne prije nego navrše prva tri mjeseca novicijata, da novak šest neprekidnih mjeseci bude u novicijatu, i da se u nj vrati barem mjesec dana prije nego će položiti privremene zavjete.

Čl. 101
§ 1. Novicijat se prekida, tako da ga treba iznova započeti i dovršiti, ako novak boravi izvan kuće novicijata više od tri mjeseca, bilo nepreki­dno ili uz prekid, izuzevši slučaj izbivanja koje se dogodi poradi apostolskog iskustva; a isto tako ako, pošto ga ministar otpusti, iziđe iz kuće, ili ako bez njegova odobrenja kuću napusti s nakanom da se ne vrati.33
§ 2. Ako po dovršenju novicijata ostane sumnja s obzirom na nova­kovu prikladnost, provincijalni ministar, saslušavši svoj definitorij, može vrijeme novicijata produžiti, ali ipak ne preko šest mjeseci.34
§ 3. Novak može slobodno napustiti Red, i provincijalni ga ministar, pošto sasluša magistra, može otpustiti.35

Čl. 102
Po završetku novicijata, ako se smatra da je novak prikladan, neka ga se pripusti na prvo zavjetovanje, koje treba obnavljati svake godine, osim ako je u partikularnim statutima propisano drukčije.

Čl. 103
§ 1. Provincijalni ministar ili kustod samostalne kustodije je vlastan, držeći se čl. 156, § 2 General­nih konstitucija, pošto sasluša magistra i zbor odgajatelja kuće novicijata, pripustiti novaka na prvo zavjetovanje i samo zavjetovanje primiti.
§ 2. Isti je ministar i kustod nadležan pripuštati na obnovu privremenog zavjetovanja i primiti ga, prema odredbi partikularnih statuta.36
§ 3. Kustod ovisne kustodije treba imati delegiranu ovlast svoga ministra.

Čl. 104
§ 1. Neka partikularni statuti odrede vrijeme privremenoga zavjetovanja, a ono neka ne bude kraće od tri godine ni duže od šest godina, ne dirajući u propis § 3 ovoga članka.37
§ 2. Provincijalni ministar ili kustod samostalne kustodije koji je vlastan brata pripustiti zavjetovanju, može iz opravdana razloga dopustiti da se svečano zavjetovanje obavi prije, ali ne više od tri mjeseca.38
§ 3. Isti ministar ili kustod samostalne kustodije, pošto sasluša svoj definitorij, odnosno vijeće, može u posebnim slučajevima i prema partikularnim statutima produžiti vrijeme privre­menoga zavjetovanja, ali tako da cijelo to vrijeme ne prijeđe devet godi­na.39

Čl. 105
§ 1. Razdoblje privremenoga zavjetovanja mora se provesti u kući formacije ili, prema partikularnim statutima, u kojoj drugoj kući Reda, ali tako da bude uvijek pod vodstvom prikladnoga brata, koji vrši službu ma­gistra.
§ 2. Spada na magistra privremeno zavjetovane braće da, uz sura­dnju zbora odgajatelja, ravna svu djelatnost formacije prema normama Generalnih konstitucija, ovih Statuta, te partikularnih i po­sebnih statuta.

Čl. 106
§ 1. Sva braća za vrijeme privremenog zavjetovanja trebaju nastaviti s cjelovitom osobito franjevačkom formacijom, da bi tako cjelovitije upotpunili život našega Reda i njegovo poslanje vršili prikladnijim načinima.
§ 2. Da bi se postigla takva franjevačka formacija, a također i ona teološka i humanistička, pojedine provincije ili više provincija skupa neka imaju vlastiti program, i za svu braću zajednički, vodeći računa o smjernicama Uredbe franjevačke formacije i Uredbe studija.

Čl. 107
§ 1. O prikladnosti braće privremenih zavjeta treba barem jednom godišnje provincijalnom ministru ili kustodu samostalne kustodije poslati izvješće, potpisano od magistra i zbora odgajatelja.
§ 2. Prije svečanoga zavjetovanja neka se barem kroz neprekidni mjesec dana obavi du­hovna i franjevačka priprava, koju kandidati trebaju provesti u svetoj povučenosti i molitvi, dozivajući si u pamet i razmatrajući o važnosti toga jedinstve­nog i važnog čina, po kojem se redovnik zauvijek posvećuje Bogu.
§ 3. Spada na provincijalnog ministra ili kustoda samostalne kustodije, obdržavajući čl. 159, § 2 Generalnih konstitucija, i pošto sasluša magistra, zbor odgajatelja, sve­čano zavjetovanu braću kuće u kojoj je zavjetovanik boravio kroz po­sljednju godinu dana, kao i drugu braću, prema odredbi partikularnih statuta, da pripusti braću na svečano zavjetovanje i da zavjetovanje primi. A kustod ovisne kustodije treba imati delegiranu ovlast od generalnog ili provincijalnog ministra.

Čl. 108
U prosuđivanju prikladnosti kandidata za Red, osim onoga što je propisano u općem pravu za valjanost, treba također paziti na potrebnu njihovu ljudsku zrelost i sposobnost za rad, a sve to zahtijeva primjere­nu strogost suda u odabiru.40

Šesti naslov
Formacija za stalne službe i svete redove

Čl. 109
§ 1. Svaka provincija ili više provincija skupa, ako se smatra prikla­dnim, neka ima vlastiti studijski centar za formaciju braće koja teže prema stalnim službama (lektora i akolita) i svetim redovima, koji bi se ravnao vlastitim statuti­ma, obdržavajući što po pravu treba obdržavati.
§ 2. Uspostavljanje i dokidanje studijskog centra spada na provinci­jalnog ministra, odnosno na provincijalne ministre, uz pristanak vlasti­tog definitorija i nakon savjetovanja s generalnim ministrom.

Čl. 110
§ 1. Studiji u čitavom Redu ravnaju se vlastitom Temeljnom uredbom studija (Ratio studiorum), odobrenom od generalnog ministra uz pristanak definitorija.
§ 2. Svaka provincija, ili više provincija, treba izraditi Temeljnu uredbu studija (Ratio studiorum) kojima se uređuje formacija braće koja se opredijele za stalne službe i svete re­dove, obazirući se na propise općeg prava, biskupske konferencije, te na zakone i upute Reda.41
§ 3. Te temeljne odredbe studija odobrava provincijalni ministar ili, ako se ra­di o više provincija, njihovi ministri, uz pristanak definitorija, a treba ih priopćiti generalnom ministru.

Čl. 111
Ako se braća pripremaju za stalne službe i svete redove u ustanovama koje ne pripadaju Redu, ili u udruženim ustanovama koje se ne nalaze pod neposrednim ravnanjem provincije, provincijalni ministar treba voditi brigu da se formacija braće dopuni, imajući pred očima također Ratio studiorum Reda i one provincije.

Čl. 112
§ 1. Spada na provincijalnog ministra, pošto sasluša magistra i, ako postoji, zbor odgajatelja, da pripušta braću svoje provincije na stalne službe, i da te službe braći podjeljuje.
§ 2. Provincijalni ministar može pripuštati brata na svete redove na­kon što sasluša svečano zavjetovanu braću kuće i ostale koji se brinu i imaju odgovornost za njegovu formaciju, te uz prethodni savje­todavni glas definitorija42, samo ako se redovnik smatra prikladnim i, po tome služenju, korisnim Crkvi i Redu (usp. kan. 1025, § 2).
§ 3. Samo zbog kanonskog razloga, također tajnoga, mjerodavni provincijalni ministar može zabraniti promaknuće u prezbiterat đakonima koji su određeni za prezbiterat (usp. kan. 1030).
§ 4. Spada na provincijalnog ministra izjaviti nepravilnosti i smetnje za primanje i vršenje sakramenta Reda, osim ako bi razlog bio tajan, i dati oprost od njih u slučajevima koji nisu pridržani Apostolskoj Stolici.

Sedmi naslov
Formacija za druge službe i zaduženja

Čl. 113
§ 1. Braća koja su određena i teže za nekom drugom službom ili zaduže­njem, trebaju steći tehničku, profesionalnu i znanstvenu formaciju, pre­ma svojim sposobnostima.
§ 2. Ta formacija treba biti takva da može korisno služiti životu bratstva, poslanju Crkve i potrebama ljudi.

Osmi naslov
Promicanje studija u Redu

Čl. 114
§ 1. Ministri neka brižno promiču akademske studije i neka im bude na srcu primjerena sprema stručnjaka i predavača u ustanovama Reda ili u drugima, prema potrebama provincija kao i cijeloga Reda.
§ 2. Ministri neka promiču intelektualnu djelatnost pomoću studij­skih ustanova i skupova bilo u provincijama bilo u konferencijama.

Čl. 115
Neka se ministri brinu da sjedišta studija, istraživanja i izdavačke djelatnosti budu uređena kao što to zahtijevaju naša vremena i obazirući se na potrebe Reda i provincija.

Čl. 116
§ 1. Među centrima studija Reda posebno mjesto zauzima Papinsko sveučilište “Antonianum”, čiji je veliki kancelar i upravitelj generalni mi­nistar.
§ 2. Papinsko sveučilište “Antonianum”, kao sjedište visokoga znanstvenog stupnja, prioritetne franjevačke vlastitosti, oslanjajući se na međunaro­dnu i međufranjevačku suradnju, postavlja sebi kao vlastite ove ciljeve:
1. da bude središte franjevačkoga istraživanja i studija;
2. da bude središte pripreme profesora i odgajatelja cijeloga Reda;
3. da vlastita znanstvena istraživanja stavi na korist i službu različitih ustanova Reda;
4. da bude na pomoć Redu u postizanju umnoga i duhovnog jedinstva braće.43

Čl. 117
Provincijalni su ministri dužni generalnome ministru pružati vlasti­tu suradnju u ostvarivanju ciljeva Papinskoga sveučilišta “Antonianuma”, dajući profesore, studente i sredstva.

Čl. 118
Braća našega Reda svoju pomoć u službi Papinskom sveučilištu Antonianumu dužna su pružati u duhu suradnje i poslušnosti generalnome ministru, prema odredbi posebnih statuta i odluka Reda.

_________
16 Usp. DOI 81, 74.
17 Usp. DOI 81, 89.
18 Usp. DOI 81, 89.
19 Usp. DOI 81, 59b.
20 Usp. DOI 81, 59b.
21 Usp. ZKP 642.
22 Usp. ZKP 643 i 645.
23 Usp. ZKP 641.
24 Usp. ZKP 641.
25 Usp. ZKP 647 § 2, 648 § 1.
26 Usp. ZKP 647 § 1.
27 Usp. ZKP 647 § 2.
28 Usp. ZKP 647 § 3.
29 Usp. ZKP 651 § 1.
30 Usp. ZKP 650 § 2, 651 § 2.
31 Usp. ZKP 652 § 5.
32 Usp. DOI 81, 29.
33 Usp. ZKP 649 § 1.
34 Usp. ZKP 653 § 2.
35 Usp. ZKP 653 § 1.
36 Usp. ZKP 656.
37 Usp. ZKP 655.
38 Usp. ZKP 657 § 3.
39 Usp. ZKP 657 § 2.
40 Usp. ZKP 658.
41 Usp. ZKP 659.
42 Usp. ZKP 1025, 1029, 1051.
43 Usp. CPD 81, 80-86.

VII. poglavlje
»BRAĆA SU DUŽNA SLUŠATI BRATA FRANJU
I NJEGOVE NASLJEDNIKE«
(PPr 1,3)

Ustrojstvo i uprava Reda te upravljanje dobrima

Prvi dio:
USTROJSTVO I UPRAVA REDA OPĆENITO

Prvi naslov
Ustrojstvo Reda

Čl. 119
§ 1. U Redu, osim provincija koje su najvažnije jedinice za njegov život i poslanje (usp. GGKK čl. 169 §1), postoje i druge jedinice nazvane kustodije, koje mogu biti samostalne ili ovisne, te federacije i fundacije.
§ 2. Svi i svaki pojedini brat neka prikladnim sredstvima i pothvatima promiču i jačaju suradnju među jedinicama.

Čl. 120
§ 1. Prije nego se nova provincija osnuje, generalni definitorij treba utvrditi da postoji mogućnost za provođenje života i poslanja Reda sa svime što je nužno potrebno za formaciju, upravljanje, suradnju i ekonomsko uzdržavanje, obdržavajući što po pravu treba obdržavati.
§ 2. Nova provincija Reda neka se ne osniva ako, pošto se provede savjetovanje s onima s kojima se treba savjetovati, za njezino usta­novljenje nema barem 40 svečano zavjetovane braće i 6 gvardijanata te utemeljene nade u porast i implementaciju Reda.
§ 3. Da se provjere spomenuti uvjeti i svi ostali elementi prikladni da se upozna točno stanje jedinica Reda, neka se ima pred očima brižno izvršena kanonska vizitacija.

Čl. 121

§ 1. Ako braća jedne ili više provincija borave u kraju gdje, po mi­šljenju generalnog definitorija, ima dovoljan broj braće, s osnovanom nadom da će Red u budućnosti rasti, neka pro­vincijalni ministri kojih se to tiče, pošto se savjetuju s ministrima konferencije onoga kraja i čuju mišljenja braće, svojevoljno ili na poticaj generalnoga ministra, načine sporazum; nakon njegova sklapanja može se pristupiti osnivanju nove provincije, ili, ako je takav slučaj, kustodije samostalne ili ovisne, obdržavajući što po pravu treba obdržavati.

§ 2. Za osnivanje samostalne kustodije, osim ako okolnosti ne preporučuju drukčije, i savjetujući se s kim se treba savjetovati, traži se barem 25 svečano zavjetovane braće i 4 gvardijanata te utemeljena nada u porast Reda.
§ 3. Generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija, može zbog posebnih razloga i okolnosti osnovati kustodiju ovisnu o sebi ili o nekoj provinciji, ukoliko za njezino uspostavljanje ima barem 15 svečano zavjetovane braće i 3 gvardijanata.

Čl. 122
Samostalna kustodija, ako se izričito ne odredi drukčije, izjednačava se s provincijom, i što se u Generalnim konstitucijama i u ovim Statutima određuje o provincijama i o njihovu upravljanju, primjenjuje se na samostalnu kustodiju i njezino upravljanje.

Čl. 123
Kad braća koja potječu iz različitih provincija djeluju u nekom kraju gdje se još ne može osnovati provincija ili kustodija, dotični minis­tri neka, iz vlastite pobude ili na poticaj generalnoga ministra, nakon savjetovanja sa zainteresiranom braćom, međusobno se dogovore da zatraže od generalnoga ministra osnivanje federacije, koja je po svojoj naravi ustanova prolaznoga značaja, usmjerena budućem osnivanju provincije ili kustodije. Uređenje i upravljanje federacije ravna se prema vlas­titim statutima, izrađenima od onih kojih se tiče i odobrenima od gene­ralnog ministra uz pristanak njegova definitorija.

Čl. 124
§ 1. Kada se osniva nova provincija ili samostalna kustodija, provincijalnog ministra, provincijskog vikara i definitore provincije, odnosno kustoda, vikara i savjetnike samostalne kustodije prvi puta izabire generalni definitorij na tri godine, zatraživši prethodno savjetodavni glas svečano zavjetovane braće provincije ili kustodije.
§ 2. Provincijalni ministar i provincijski vikar, izabrani prema § 1, mogu biti, svaki zasebno, ponovno izabrani za šestogodište i za daljnje trogodište, a kustod i kustodijski vikar kao i provincijski definitori i savjetnici kustodije najviše za ukupno tri trogodišta.
§ 3. Ako je pak riječ o osnivanju provincije iz samostalne kustodije, ministar, vikar i definitori se izabiru kao i u redovitim slučajevima, na kapitulu.
§ 4. Kad se osniva neka provincija ili samostalna kustodija, ako se čini nužnim da se, za uređivanje i unapređivanje njihovog života, donesu prelazne odredbe prema odredbi čl. 3, § 3. ovih Statuta, te odredbe odobrava generalni ministar uz pristanak svoga definitorija.

Čl. 125
§ 1. Za vrijeme kanonske vizitacije spada na generalnog vizitatora utvrditi jesu li u provinciji ili samostalnoj kustodiji stvarno prisutni svi oni elementi koji su potrebni da bi se mogli prikladno provoditi život i poslanje Reda (usp. GGSS čl. 120 i 121, što se, doista, smatra jednom od njegovih glavnih zadaća.
§ 2. Po završetku vizitacije, generalni vizitator treba generalnom ministru podnijeti detaljno izvješće o stanju jedinice, osobito s obzirom na gore spomenute elemente.
§ 3. Kad izvješće generalnog vizitatora ne bi ocijenilo prikladnim spomenute elemente u provinciji ili samostalnoj kustodiji, generalni ministar, provjerivši istinitost izvještenog stanja, s generalnim definitorijem i pristankom istoga – prikladno se posavjetovavši i obavijestivši konferenciju provincijalnih ministara – odredit će odlukom da uprava provincije ili samostalne kustodije, unutar trogodišta poslije vizitacije, pripravi način rješavanja poteškoća kojega treba odobriti generalni definitorij s obzirom na narav jedinice koju treba ustanoviti.
§ 4. Prođe li trogodište bez ploda, spada na generalnog ministra da, poslušavši koliko je moguće braću provincije ili samostalne kustodije, uz pristanak svoga definitorija donese prikladne odluke.

Čl. 126
Zbog posebnih okolnosti, generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija, može, također na području bilo koje provincije ili kustodije, saslušavši braću, osnovati kuću ili neku jedinicu, ovisnu o istome generalnome mi­nistru ili o nekoj provinciji ili samostalnoj kustodiji; obje se upravljaju prema vlastitim odredbama što ih donese nadležna vlast.

Čl. 127
§ 1. Kad prisutnost braće neke provincije na određenom području zahtijeva određenu autonomiju života i jedinstvo poslanja, a nema uvjeta da se osnuje kustodija, generalni ministar uz pristanak svoga definitorija može, na svoju inicijativu ili na molbu provincijalnog ministra uz pristanak njegova definitorija, osnovati fundaciju kojoj treba dati njezine odredbe ili statute.
§. 2. Generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija, može ustanoviti fundaciju o sebi ovisnu.
§ 3. Braća pripuštena u novicijat ili na zavjete u fundaciji ovisnoj o generalnom ministru neka budu učlanjena u istu fundaciju.
§ 4. Svaka fundacija treba imati vlastite statute prema čl. 3 § 3 GGSS.

Čl. 128
§ 1. Za osnivanje kustodije ili fundacije, ovisnih o nekoj provinciji, na po­dručju druge ustanove Reda, prije nego što bude donesen dekret o osnivanju neka se također zatraži mišljenje vijeća one ustanove na či­jem se području osnivanje ima obaviti; a ako se radi o osnivanju na po­dručju više ustanova, neka se to zatraži od vijeća svih ustanova.
§ 2. Za osnivanje kuće na području tuđe ustanove, čuvši dotičnu konferenciju provincijalnih ministara, traži se prista­nak kako generalnog definitorija tako i definitorija provincije ili provincija kojih se to tiče, te prethodni sporazum o suradnji među strankama.

Čl. 129
Što se tiče kuće ili druge ustanove ovisne o više provincija, ili bilo koje ustanove Reda ili franjevačke obitelji, osim odredaba čl. 128, § 2 ovih Statuta koje valja obdržavati kod osnivanja, treba izraditi posebne statute u pogledu uprave, pohoda kako generalnog tako i mjesnog, te izbora, a te statute potvrđuje dotična nadležna vlast.

Čl. 130
Ukidanje kustodije, federacije i fundacije spada na generalnog mi­nistra, uz pristanak definitorija.

Čl. 131
Kad je određeno da poglavar za djelovanje treba pristanak nekoga zbora ili više osoba, isti poglavar nema pravo glasovati s ostalima niti može svojim glasom prekinuti izjednačenost (usp. autentično tumačenje kan. 127, § 1, dana 14. svibnja 1985., u AAS 77/1985/771.)

Drugi naslov
Vlasti u kućama Reda

Čl. 132
§ 1. U kućama koje su neposredno podvrgnute generalnome minis­tru on, osim vrhovne vlasti, izvršava, sam ili s definitorijem, i onu koju Konstitucije i Statuti daju provincijalnom ministru, samome ili s defini­torijem, u kućama vlastite provincije.44
§ 2. Gvardijan tih kuća, koga izabire generalni definitorij a po­tvrđuje generalni ministar, ima istu vlast kao i drugi gvardijani, osim ako se drukčije ne određuje.

Treći naslov
Podjeljivanje, izvršavanje i gubitak službe

Čl. 133
§ 1. Listićima i tajnim glasovanjem moraju se birati: generalni mi­nistar i vikar, provincijalni ministar i vikar, generalni i provincijski definitori, kustodi i savjetnici kustodija, kustod i diskreti Svete Zemlje.
§ 2. U izborima pomoću listića, osim ako se u ovim Statutima ili partikularnim statutima ne određuje drukčije, smatraju se valjano iza­branim oni koji su, ako je nazočan veći dio onih koje se moralo pozva­ti, u prvom ili u drugom glasovanju dobili apsolutnu većinu glasova nazočnih birača.
§ 3. Listići se mogu potpisati samo na izvanjskom omotu ili na jezičku koji se od njega treba otkinuti. Bilo koji običaj protivan toj odredbi je izričito zabranjen jer uz potpis na listiću glas nije tajan (usp. kan 172).
§ 4. Poslije dva neuspjela glasovanja biranje se nastavlja između dvojice kandidata koji su dobili najveći broj glasova u drugom glasova­nju, ili ako je njih više između dvojice naj­starijih po prvom zavjetovanju, a u slučaju da ih je više jednakih po zavjetovanju, između dvojice najstarijih po dobi; u ovom trećem glaso­vanju izabran je onaj koji dobije veći broj glasova. Ako izjednačenost ostane poslije trećeg glasovanja, izabranim se ima smatrati onaj koji je stariji po prvom zavjetovanju, a ako su jednaki po zavjetovanju, onda stariji po dobi.45

Čl. 134
§ 1. Pomoću kuglica i tajnim glasovanjem moraju se izabrati: gene­ralni tajnik, generalni prokurator, generalni tajnik za misije i evangeli­zaciju, generalni tajnik za formaciju i studije, generalni ekonom, generalni vizitatori i delegati, gvardijani i predsjednici fundacija, te, ako nije drugačije određeno, predsjednici fe­deracija.
§ 2. Službe provincijskog tajnika, provincijskog tajnika za misije i evangelizaciju, provincijskog tajnika za formaciju i studije, provincij­skog ekonoma, magistra, vikara, ekonoma i diskreta kuću i sva druga zaduženja podjeljuju se usmenim pristankom ili, po sudu predsjednika, pomoću kuglica, osim ako nije drukčije određeno u partikularnim sta­tutima.
§ 3. Generalni ministar, odnosno provincijalni ministar podjeljuje imenovanjem dužnosti za koje je taj način popunjavanja propisan partikularnim i posebnim statutima, pošto je prethodno obavljeno potrebno savjetovanje.46
§ 4. Spada na provincijski definitorij ili na vijeće samostalne kustodije povjeriti službe koje kapitulski kongres nije povjerio unutar tri mjeseca od završetka provincijskog ili kustodijskog kapitula (usp. GGKK 217).

Čl. 135
Nespojivost službi, ako nije određena općim pravom ili vlastitim pravom Reda, može proglasiti nadležna vlast.

Čl. 136
Sve službe i dužnosti, pa i one podijeljene izvan kapitula, uvijek su u vrijeme kapitula ispražnjene, osim ako nije drukčije izričito određeno, ili ako provincijalni ministar, uz pristanak svoga definitorija očitovan tajnim glasovanjem, u pojedinačnom slučaju i iz važna razloga, ne za­traži i ne dobije produženje koje odobri generalni ministar po savjetu svoga definitorija.

Čl. 137
§ 1. Odredbe o prekidu u službi ne obvezuju osim ako je isteklo propisano cjelovito vrijeme trajanja službe, ili od kapitula do kapitula.
§ 2. Kod podjeljivanja službi, ako je propisano vrijeme prekida u službi, traži se da vremenski razmak koji je propisan za pre­kid posve isteče, naime od kapitula do kapitula.
§ 3. U penjanju s niže službe na višu, a isto tako u spuštanju s više na nižu službu, ne propisuje se nikakvo vrijeme prekida u službi, osim ako se u partikularnim statutima ne određuje drukčije.
§ 4. Podjeljivanje službe je nevaljano ako nije obdržavan traženi prekid, osim ako se od prekida dobije zakonita dispenza.
§ 5. Generalni ministar, uz pristanak definitorija, može iz opravda­nog razloga osloboditi od cjelovitog isteka prekida u službi, izuzev kad se radi o službama o kojim je riječ u čl. 133 § l ovih Statuta.

Čl. 138
§ 1. Odreknuće učinjeno na službu koja je podijeljena na kapitulu i dok on još traje može prihvatiti predsjednik kapitula pošto sasluša izbornike.
§ 2. Odreknuće generalnoga ministra učinjeno izvan kapitula nema nikakva učinka osim ako je upravljeno Svetoj Stolici, i ako ga ona prihvati.
§ 3. Odreknuće koje izvan kapitula učini generalni vikar, neki od generalnih definitora i provincijalni ministar može prihvatiti generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija. Isto vrijedi također za odreknuće službi čije se podjeljivanje ravna prema čl. 182 ovih Statuta. A ako se provincijalni ministar odrekne svoje službe na kapitulu kojemu sam predsjeda, to odreknuće može prihvatiti kapitul, a predsjeda mu vikar.
§ 4. Odreknuće drugih služba koje su bile podijeljene izborom po­moću listića ili pomoću kuglica podliježe prihvaćanju odgovarajućega ministra uz pristanak njegovog definitorija.
§ 5. Odreknuća služba koje su podijeljene usmenim pristankom ili imenovanjem, može prihvatiti generalni ministar, odnosno dotični provincijal­ni ministar.

Čl. 139
§ 1. Uklanjanje sa službe bilo provincijalnoga ministra bilo cijele uprave provincije može zbog veoma teškoga razloga odlučiti generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija, očitovan tajnim glasovanjem, obdržavajući ono što po pravu treba obdržavati.
§ 2. Uklanjanje s drugih služba koje su podijeljene izborom, bilo po­moću listića bilo pomoću kuglica, mogu zbog teška razloga odlučiti od­govarajući ministri, uz pristanak definitorija, očitovan tajnim glasovanjem, obdržavajući što po pravu treba obdržavati.
§ 3. Protiv dekreta o uklanjanju, donesenom u slučajevima o kojima je riječ u §§ l i 2 ovog člana, može se uložiti utok, s odgađajućim učin­kom, na generalnog ministra, odnosno na Svetu Stolicu. Ako se ulaže hijerarhijski utok, to mora biti pred ministrom koji je donio odluku o uklanjanju u roku od petnaest korisnih dana, računajući od priopćenja dekreta. Kad taj rok neiskorišteno istekne, služba je po pravu ispražnjena.47
§ 4. Uklanjanje sa službe koja je podijeljena usmenim pristankom može odlučiti odgovarajući ministar, uz pristanak svoga definitorija. Uklanjanje s dužnosti koja je podijeljena imenovanjem, može odlučiti odgovarajući ministar.




Drugi dio
GENERALNA UPRAVA

Četvrti naslov
Generalni kapitul

Čl. 140
§ 1. Generalni ministar neka sazove generalni kapitul barem šest mjeseci prije njegova održavanja pismom Redu kojim se pozivaju izbornici te najavljuje dan početka i glavni predmeti raspravljanja.
§ 2. Tijek rada generalnoga kapitula određuje se u vlastitom pra­vilniku.

Čl. 141
§ 1. Provincijalni ministri i kustodi trebaju pravovremeno priopćiti svoj braći tekst ili barem sažetak važnijih predmeta o kojima će se na generalnom kapitulu raspravljati.
§ 2. Sva braća mogu preko provincijalnoga ministra odnosno kustoda, ili izravno, po­slati generalnome kapitulu svoja mišljenja i prijedloge koji se tiču do­bra Reda. Da bi se o tim pitanjima na kapitulu raspravljalo, potrebno je odobrenje kapitula, po odredbi pravilnika generalnoga kapitula.

Čl. 142
§ 1. Na kapitul treba pozvati posljednjeg bivšeg generalnog ministra kao zakonitog izbornika, iako nije dužan prisustvovati.
§ 2. Osim izbornika o kojima je riječ u čl. 192 Generalnih konstitu­cija, na generalni kapitul treba pozvati kao zakonite izbornike:
1. generalnoga tajnika za misije i evangelizaciju, generalnoga tajnika za formaciju i studije te generalnoga prokuratora;
2. kustode samostalnih kustodija i onih ovisnih o generalnom ministru;
3. predsjednike federacija.
§ 3. Svaka konferencija provincijalnih ministara treba, prema odredbama svojih statuta, izabrati jednog svečano zavjetovanog između braće laika koji borave na njenom području kao zakonitog izbornika na generalnom kapitulu)
§ 4. Na generalni kapitul mogu biti pozvani generalni promicatelj misija, generalni promicatelj evangelizacije, generalni asistent FSR-a, ravnatelj Generalnoga ureda za pravdu, mir i očuvanje stvorenoga.
§ 5. Kapitul se može služiti pomaganjem stručnjaka čije se sudjelo­vanje pobliže određuje u pravilniku kapitula.

Čl. 143
Za slučaj da izbornici o kojima je riječ u § 3 i § 4 čl. 142 ovih Statuta ne mognu prisustvovati kapitulu, treba da se izaberu zamjenici.

Peti naslov
Plenarno vijeće Reda

Čl. 144
Plenarno vijeće Reda saziva generalni ministar gdje i kada odredi generalni kapitul, ili se generalnom ministru, uz pristanak definitorija, bude činilo potrebnim, i povrh toga kad to zatraži veći dio konferencija.

Čl. 145
§ 1. Vijećnike za plenarno vijeće Reda izabiru konferencije provincijalnih ministara, tako da iz svake konferencije budu po dva vijećnika.
§ 2. Generalni ministar može, uz pristanak svoga definitorija, odrediti i druge vijećnike za plenarno vijeće, ali samo da ti određeni vijećnici ne premašuju polovinu broja konferencija provincijalnih ministara.
§ 3. Za vijećnike mogu biti izabrana braća bilo da su ministri ili nisu. Konferencije vrše izbor vijećnika na način kako im se učini zgodnim, ali tako da budu izabrani barem tri mjeseca prije održavanja plenarnog vi­jeća. Imena izabranih vijećnika i njihovih zamjenika treba pravodobno dojaviti generalnom ministru.

Čl. 146
§ 1. Generalni ministar, uz pristanak svoga definitorija, sastavlja popis pitanja o koji­ma se ima raspravljati na plenarnome vijeću i pobrinut će se da on unutar šest mjeseci bude dostavljen člano­vima konferencija provincijalnih ministara, kako bi mogli o predlože­nome između sebe porazgovoriti.
§ 2. Svaki pojedini brat ima pravo da u prikladno vrijeme predloži generalnome ministru pitanja za raspravljanje na plenarnom vijeću; isto tako sva­kom članu vijeća se daje mogućnost da predloži pitanja koja bi se imala raspraviti u samome skupu, ako ih trećina vijeća odobri.

Šesti naslov
Sastanak predsjednika konferencija
s generalnim ministrom i definitorijem

Čl. 147
§ 1. Da bi se, sa savjetodavnom snagom, razmatrali poslovi, pitanja i stvari od ve­će važnosti za Red, neka generalni ministar sazove barem jednom svake dvije godine skup predsjednika konferencija, bilo svih bilo nekog područja.
§ 2. Sazivanje i predsjedanje skupu spada na generalnog ministra, a on se s generalnim definitorijem brine i za njegovo pripremanje.

Sedmi naslov
Generalni vikar

Čl. 148
§ 1. Generalni vikar, koji u Redu ima redovitu zamjeničku vlast, i dolazi pod nazivom ordinarija,48 upravlja Redom kad je generalni mi­nistar odsutan ili zapriječen.
§ 2. U nazočnosti generalnog ministra, generalni vikar vrši svoju vlast prema odredbama posebnih statuta generalnog definitorija,49 i može izdavati pojedinačne upravne akte i odredbe, zapovijedi i otpi­se.50 Generalni ministar mu može povjeriti i druge ovlasti.
§ 3. Generalni vikar treba izvješćivati generalnog ministra o važnim poslovi­ma koje namjerava poduzeti i koje je poduzeo, i neka nikada ne radi protiv njegove volje i nakane.51

Osmi naslov
Generalni definitori

Čl. 149
§ 1. Broj i način izbora generalnih definitora određuje generalni kapitul.
§ 2. Svaki generalni definitor se izabire imajući pred očima: njegovu pripremljenost i osobine glede animiranja života i poslanja Reda, te njegovu okretnost u međunarodnom odnosu i u zajedničkom djelovanju, kao i poznavanje jezika i kultura.
§ 3. U izborima generalnih definitora treba veoma uvažavati područja i jezike, budući da bi generalni definitorij, koliko je moguće, morao izražavati etničku, kulturnu i zemljopisnu različitost Reda.

Čl. 150
Ne dirajući u propise čl. 202-205 Generalnih konstitucija, zadaća je generalnih definitora, izabranih za cijeli Red, da prije svega pružaju generalnom ministru savjet u onome što se tiče života i poslanja Reda, da izvršavaju posebna zaduženja koja im generalni ministar povjeri, i da promiču evanđeoski život u ustanovama i područjima Reda.

Deveti naslov
Uredi Generalne kurije

Čl. 151
§ 1. U Generalnoj kuriji, osim generalnoga tajnika za opće poslove Reda, neka budu:
– Generalna prokuratura za odnose sa Svetom Stolicom;
– Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju;
– Generalno tajništvo za formaciju i studije;
– Generalna postulatura za postupke beatifikacije i kanonizacije;
– Generalni ekonomat;
– Ured za pravdu, mir i očuvanje stvorenoga;
– Ured za koludrice i franjevačke institute;
– Ured za Franjevački svjetovni red i za Franjevačku mladež;
– Generalni protokol i arhiv;
– Ured za obavještavanje.
§ 2. Osim ureda nabrojanih u prethodnom paragrafu, generalni definitorij može ustanoviti i druge.

Čl. 152
Generalnog tajnika, generalnog prokuratora, generalnog tajnika za misije i evangelizaciju i generalnog tajnika za formaciju i studije izabire na šest godina generalni ministar sa svojim definitorijem. Sve osta­le službenike, osim ako je drukčije u ovim Statutima propisano, imenuje generalni ministar po svom nahođenju.

Čl. 153
§ 1. Na generalnog tajnika spada da pravilno usklađuje, također za sve druge urede, sve poslove koji se obavljaju u generalnoj kuriji.
§ 2. Generalni tajnik prisustvuje sjednicama generalnoga definitorija, ali nema prava odlučujećega glasa. Zapisuje što je urađeno, čuva pečat Reda i pod vlašću generalnoga ministra usklađuje sve što spada na obavljanje upravnih poslova. Osim toga se brine za izradu i ot­premanje dopisa Generalne kurije, te za njihovo čuvanje u arhivu.

Čl. 154
§ 1. Tajnik za misije i evangelizaciju pomaže u usklađivanju i podu­piranju pothvata misijske evangelizacije i dušobrižništva cijeloga Reda.
§ 2. On je također dužan pomagati provincijskim i međuprovincijskim tajnicima za misijsku evangelizaciju u njihovu radu animiranja braće i vjernika.

Čl. 155
§ 1. Tajnik za formaciju i studije pomaže u promicanju istraživanja načela kako početne tako i trajne formacije, te u primjeni tih načela prema odredbi općeg i vlastitoga prava.
§ 2. Neka tajnik za formaciju i studije, po nalogu generalnoga mi­nistra, pohađa istraživačka središta Reda i kuće formacije, te promiče njihove veze kako međusobne tako i s generalnom kurijom.

Čl. 156
§ 1. Za generalnoga prokuratora može biti izabran netko iz ge­neralnoga definitorija, ili koji drugi brat.
§ 2. Dužnost je generalnoga prokuratora da, u ime generalnoga mi­nistra, vodi i brižljivo obavlja sve poslove Reda koji se moraju rješavati kod Svete Stolice, izuzevši one predmete koji spadaju na postupke beatifikacije i kanonizacije.
§ 3. Kad je generalni prokurator odsutan ili zapriječen, prokuratorske poslove vodi tajnik prokurature pod ravnanjem generalnog ministra.
§ 4. Neka se druga braća nipošto ne usuđuju kod Apostolske Stoli­ce, zaobilazeći generalnoga prokuratora, pokretati i obavljati poslove za koje je on nadležan.

Čl. 157
Na generalnog postulatora Reda spada da imenuje provincijske vicepostulatore koje odrede provincijalni ministri saslušavši svoj definitorij.

Čl. 158
§ 1. Generalni se ekonom brine o upravljanju dobrima i doprinosi­ma koji se namjenjuju u korist cijeloga Reda za izdatke pojedinih ureda Generalne kurije i kuća koje su izravno ovisne o generalnome ministru, za potrebe provincija i kustodija kojima je potrebna pripomoć te za pot­hvate što ih poduzima generalni definitorij.
§ 2. Generalnom ekonomu i ekonomatu pomaže Vijeće za ekonom­ska pitanja, čije članove imenuje generalni ministar uz savjetovanje sa svojim definitorijem.52

Čl. 159
Generalni ekonom, koji predsjeda Vijeću za ekonomska pitanja, brine se o ispravnom upravljanju vremenitim dobrima Reda po odredbi općega i vlastitoga prava; svake godine, k tome, generalnome definitoriju podasti­re proračun primitaka i izdataka za slijedeću godinu i nakon odobrenja se brine za njegovu provedbu; a uvijek definitoriju podnosi račun o primicima i izdacima prethodne godine.53

Čl. 160
§ 1. Generalni definitorij može ustanoviti Međunarodnu komisiju za ekonomska pitanja, sastavljenu od stručnjaka što ih predlože konferen­cije provincijalnih ministara.
§ 2. Ova komisija, ispitavši ekonomsko stanje, podnosi izvješće i svoj sud generalnome definitoriju i daje savjete o ekonomskim pi­tanjima.

Čl. 161
Uredi generalne kurije navedeni u čl. 151 § l ovih Statuta i drugi koji se možda uspostave ravnaju se posebnim statutima, odobrenim od generalnog ministra uz pristanak njegova definitorija.

Deseti naslov
Generalni vizitatori i delegati

Čl. 162
Generalni vizitator i delegat neka se ne miješaju u redovnu upravu provincija osim ako u posebnom slučaju generalni ministar, uz pristanak svog definitorija izražen tajnim glasovanjem, ne odredi drukčije.

Čl. 163
Dužnost je generalnoga delegata da svaki put o pojedinim težim slu­čajevima obavijesti generalnoga ministra i da generalnome ministru dostavi izvješće o onome što je radio i učinio obavljajući svoju službu.

Čl. 164
U posebnim statutima koje odobri generalni ministar uz pristanak svoga definitorija neka se odredi sve što spada na generalnoga vizitatora i delegata.

Treći dio
PROVINCIJSKA UPRAVA

Jedanaesti naslov
Provincijski kapitul

Čl. 165
Kapitul je ustanova od najveće važnosti za usmjeravanje života i poslanja braće u provinciji ili kustodiji. Partikularni statuti neka odrede način ili oblik sudjelovanja braće na kapitulu, tako da se obdržavaju odredbe kanonskoga prava, Generalnih konstitucija i Statuta s obzirom na ono što je nužno za valjanost izbora i odluka.

Čl. 166
§ 1. Redoviti provincijski kapitul se održava svake tri godine. Pred­sjednik kapitula može, iz opravdanog razloga i pošto čuje definitorij, odgoditi održavanje provincijskog kapitula do tri mjeseca preko trogodišta, ili ga održati do tri mjeseca prije isteka trogodišta. Da bi se pro­vincijski kapitul mogao odgoditi ili anticipirati za više od tri mjeseca, traži se dopuštenje generalnog ministra.
§ 2. Kapitulu na kojem se bira provincijalni ministar predsjeda ge­neralni ministar ili njegov delegat. Drugim kapitulima predsjeda pro­vincijalni ministar, osim ako nije prisutan generalni ministar ili njegov delegat. Provincijski definitorij može tajnim glasovanjem zatražiti od generalnoga ministra da se imenuje delegat.
§ 3. Dogodi li se da nestane provincijalnoga ministra na kapitulu ko­jem on predsjeda, bilo zbog prihvaćenoga odreknuća ili zbog nekoga dru­gog razloga, njegovo mjesto preuzima provincijalni vikar ili, ako njega nema, definitor najstariji po prvom zavjetovanju, a u slučaju jedna­koga zavjetovanja stariji po dobi, sve do izbora novoga provincijalnog ministra kojega izabiru svi izbornici kapitula. On ostaje u službi do sl­jedećeg provincijskog kapitula.

Čl. 167
§ 1. Provincijalni ministar neka priopći braći predmete većeg znače­nja o kojima će se na kapitulu raspravljati. Ako se smatra vrijednim da se neki predmet razmatra, mjesni kapitul ga može u prikladno vrijeme predložiti provincijskom definitoriju.
§ 2. Također i pojedina braća mogu provincijskom kapitulu dostavi­ti svoja mišljenja i prijedloge; te stvari treba prihvatiti i o njima ras­pravljati po odredbama partikularnih statuta i pravilnika kapitula.
§ 3 Ako je partikularnim statutima predviđeno da provincijski ili kustodijski kapitul bude otvoren sudjelovanju sve braće provincije ili kustodije, braća koja žele sudjelovati trebaju se upisati sukladno načinu što ga određuju partikularni statuti ili predsjednik kapitula. Sudjelovanje se treba protegnuti na cijelo trajanje kapitula.

Čl. 168
§ 1. Ako u partikularnim statutima nije predviđeno da na provincijskom ili kustodijskom kapitulu sudjeluju sva braća provincije ili kustodije, aktivno pravo glasa u izborima na kapitulu, te odlučujući i sav­jetodavni glas na kapitulskim sjednicama sve do svršetka kapitula ima­ju: predsjednik kapitula, provincijalni ministar, provincijski vikar, provincijski definitori, bivši provincijalni ministar sukladno partikularnim statutima, provin­cijski tajnik, kustodi u provincijama koje imaju kustodije, gvardijani, provincijski deputati o kojima je riječ u sljedećem članku i drugi koji su određeni partikularnim statutima.
§ 2. Partikularni statuti mogu smanjiti broj gvardijana izbornika na kapitulu.
§ 3. Bivšeg generalnog ministra treba pozivati na kapitule vlastite provincije kao zakonitog izbornika, ali on nije obvezan da im pri­sustvuje.
§ 4. Predsjednik mora izbornike kapitula pozvati, i ne dirajući u propis § 3 ovoga članka, oni su dužni pri­sustvovati ako nisu zakonito zapriječeni; o svom odsustvu neka na vrijeme obavijeste predsjednika, da se mogu pozvati zamjenici, ako je pravom predviđeno.

Čl. 169
§ 1. U izboru deputata uživaju pravo aktivnoga i pasivnoga glasa, ako ih nisu lišeni, sva svečano zavjetovana braća provincije. Oni koji po pravu uživaju pravo glasa na kapitulu, u ovom izboru nemaju pravo glasa.
§ 2. Partikularni statuti određuju broj deputata, ali ipak tako da on ne bude manji od broja ostalih izbornika koji na provincijskom kapitulu moraju prisustvovati.
§ 3. Braća koja su od generalnog ministra primila službu ili obedijenciju, na kapitulu vlastite provincije imaju aktivno pravo glasa i, samo s dopuštenjem istoga ministra, također pasivni glas.

Čl. 170
§ 1. Izbor provincijalnog ministra i provincijskog vikara, ako je iste­klo vrijeme njihove službe, i izbor provincijskih definitora vrši se na re­dovitom provincijskom kapitulu, izuzevši slučajeve o kojima je riječ u čl. 124, § 1 ovih Statuta i u slijedećem paragrafu.
§ 2. Generalni ministar može, uz pristanak svog definitorija, očito­van tajnim glasovanjem, ako se čini da to zahtijevaju posebne prilike i vrlo teški razlozi, sebi i generalnom definitoriju pridržati izbor provin­cijalnog ministra, ili također provincijskog definitorija, te također iza­brati za ministra brata iz druge provincije. Bude li pridržan samo izbor provincijalnog ministra, kapitul izabire provincijskog vikara i definitore.

Čl. 171
Redoviti provincijski kapitul može, zbog valjanih razloga, odlučiti da se održi izvanredni provincijski kapitul, na kojem se mogu rasprav­ljati predmeti veće važnosti za život provincije, donositi odluke, ali se ne mogu obavljati izbori o kojima je riječ u čl. 133, § 1 ovih Statuta. Održavanje ovog kapitula se provodi na način redovnog provincijskog kapitula i saziva ga provincijalni ministar, koji tom kapitulu i predsjeda.

Čl. 172
§ 1. Izborne spise provincijskog kapitula ili kapitula samostalne kustodije, sastavljene u autentičnom obliku, treba što prije poslati generalnome definitoriju na ovjeru, a isto tako i na potvrdu partikularne statute ili njihove promjene, ako su neke učinjene.
§ 2. Stvari razmatrane na provincijskom ili kustodijskom kapitulu i sažetak odluka neka se bez odgađanja priopće braći.

Dvanaesti naslov
Kapitulski kongres

Čl. 173
§ 1. Na kapitulskom kongresu osim generalnoga ministra ili njegova delegata, ako je nazočan, pravo glasa imaju provincijalni ministar, bivši ministar koji je na tome istom kapitulu napustio službu, provincijski vi­kar i provincijski definitori.
§ 2. Ako se dogodi da predsjednik kapitulskoga kongresa, koji je ime­novan po odredbi čl. 166, § 2 ovih Statuta, bude spriječen u vršenju svo­je dužnosti, neka se stvar dojavi generalnom definitoriju. Ako to, po sudu kapitulskog kongresa, slučaj zahtijeva, neka mu predsjeda provin­cijalni ministar.

Čl. 174
Spisi kapitulskoga kongresa neka se pošalju generalnome definitori­ju na ovjeru, i to u autentičnome obliku, tj. neka budu kako treba pot­pisani i proviđeni provincijskim pečatom. U njima treba naznačiti vrijeme i mjesto izbora, koji su i koliko je izbornika bilo, te kakav je is­hod glasovanja.

Čl. 175
Sve što se u prethodnim člancima propisuje o kapitulskom kongresu provincije, obdržavajući što treba obdržavati, važi također za kustodijski kapitulski kongres samostalne kustodije.

Trinaesti naslov
Plenarno vijeće provincije

Čl. 176
Ako se provincijskom kapitulu svidi da se za neposredno naredno trogodište uspostavi plenarno vijeće provincije, treba ga uspostaviti odmah nakon svakoga kapitula prema odredbi slijedećeg člana i partikularnih statuta.

Čl. 177 § 1. Plenarno vijeće sačinjavaju provincijalni ministar i vikar, defini­tori i provincijski tajnik, kao i braća koja su prema različitim službama određena u partikularnim statutima, te druga braća izabrana po odredbi istih statuta.
§ 2. U partikularnim statutima neka se propiše sve što spada na sas­tav, saziv i održavanje plenarnoga vijeća.

Čl. 178
Plenarno vijeće provincije, sazvano od provincijalnoga ministra, ima samo savjetodavni glas osim ako je za određene slučajeve u partikular­nim statutima određeno izričito drugačije.

Čl. 179
Oni koji su izabrani u plenarno vijeće ostaju u svojoj službi do narednoga kapitula, osim ako se vrijeme njihovog mandata u partikularnim statutima skraćuje.

Četrnaesti naslov
Provincijalni ministar i kustod samostalne kustodije

Čl. 180
§ 1. Kandidate za službu provincijalnog ministra predlažu sva svečano zavjetovana braća provincije; a između onih koji su dobili većinu glasova, ta­kođer relativnu, te uz prethodni pristanak generalnoga definitorija, treba izabrati provincijalnog ministra, izuzevši slučaj postulacije.
§ 2. U slučaju “postulacije” nekog brata koji je završio prvi mandat od šest godina i odmah zatim drugi mandat od tri godine kao provincijalni ministar, brat tražen postulacijom može biti izabran samo za trogodište. Kad ono prođe neće moći ponovno tražen postulacijom.
§ 3. Broj kandidata za službu provincijalnoga ministra neka se odre­di partikularnim statutima. Potpuni ishod glasovanja za kandidate tre­ba poslati generalnome definitoriju.
§ 4. U određivanju kandidata za službu provincijalnog ministra ili kustoda, ishod prvih glasovanja neka se odmah priopćiti braći provincije ili kustodije. Ishod pak posljednjeg ili jedinog glasovanja, ako je bilo samo jedno glasovanje, ne objavljuje se.

Čl. 181
§ 1. Provincijalnog ministra i kustoda samostalne kustodije izabire zakonito sabrani redoviti pro­vincijski odnosno kustodijski kapitul.
§ 2. Ostavljajući netaknut propis čl. 180 ovih Statuta, partikularni statuti mogu predvidjeti da provincijalnog ministra, odnosno kustoda samostalne kustodije biraju sva svečano zavjetovana braća provincije ili kustodije.
§ 3. Način izbora treba odrediti u istim sta­tutima, tako da se sva braća koja imaju pravo biranja, ili pozovu na kapitul i na njemu, na dan i na mjestu određenom u sazivu, obave izbor; ili glasove pošalju pismom na kapitul. U ovom drugom slučaju glasovi se pregledaju jedino na samom provincijskom odnosno kustodijskom kapitulu. Glede ostaloga postupa se prema odredbi partikularnih statuta.
§ 4. U posebnom slučaju, iz opravdanog i teškog razloga, te uz prethodno odobrenje generalnog ministra koje treba da zatraži predsje­dnik, provincijski ili kustodijski kapitul može izabrati za provincijalnog ministra ili kustoda brata iz druge provincije ili kustodije, koji posjeduje određene i nužne osobine i nema ni­kakve smetnje.

Čl. 182
Ne dirajući propis čl. 124, § l ovih Statuta, provincijalni ministar se izabire na šest godina; po isteku tog vre­mena može biti ponovno izabran samo na tri godine. Poslije toga ne može više biti biran osim nakon prekida u službi od barem tri godine.

Čl. 183
§ 1. Kustod samostalne kustodije, ne dirajući propis čl. 124 § 1 ovih Statuta, bira se na tri godine. Može biti biran na drugo i treće trogodište, ali ne više, osim po isteku prekida službe od barem tri godine.
§ 2. Što je u ovim Statutima određeno o provincijalnom ministru i njegovoj vlasti, primjenjuje se također na kustoda samostalne kustodije, osim ako drukčije nije izričito određeno.

Čl. 184
§ 1. Provincijalni ministar neka ima sjedište u jednoj kući provincije koje se bez pristanka provincijskoga kapitula ne može mijenjati; a promjena se ima čim prije javiti generalnome ministru.
§ 2. Provincijalni ministar mora češće pohađati kuće i braću. Neka barem jedanput u trogodištu obavi kanonsku vizitaciju provincije i kustodije ovisne o provinciji prema odredbama posebnih statuta. Pošto obavi kanonsku vizitaciju, neka generalnome ministru pošalje sažet izvještaj o stanju provincije i kustodije ovisne o provinciji.

Čl. 185
Provincijalni ministar, saslušavši definitorij, neka braću rado sazove na sastanak kad god se njihovo okupljanje bude smatralo prikladnim ili korisnim za promicanje redovničkog života i djelatnosti, te da bi se za­jednički raspravljale i ispitivale stvari većega značenja.

Čl. 186
§ 1. Kad god provincijalni ministar bude spriječen u vršenju svoje službe, ili ode izvan granica provincije u udaljenija mjesta, po pra­vu ga zamjenjuje redovitom vlašću provincijski vikar.
§ 2. Kad je spriječen također provincijski vikar, službu pod nazivom provin­cijski provikar vrši definitor koji je najstariji po prvom zavjetovanju.
§ 3. Provincijski vikar neka u provinciji ne čini nikakvih promjena i neka pazi da se svojim ovlastima ne služi protiv nakane i protiv volje provincijalnoga ministra.

Čl. 187
Pripuštanje u novicijat, na zavjetovanje i na svete redove, te postupak otpuštanja braće iz Reda i osnivanje kuća pridržani su provin­cijalnom ministru, odnosno kustodu samostalne kustodije.

Čl. 188
§ 1. Ako se isprazni služba provincijalnoga ministra ili kustoda samostalne kustodije izvan kapitula, upravu provincije ili kustodije u međuvremenu preuzima provincijski vikar, odnosno vikar kustodijski, koji je dužan odmah obavijestiti generalnoga ministra o ispražnjenosti službe.
§ 2. Ukoliko u partikularnim statutima nije predviđeno drukčije, i ne dirajući propise čl. 170 i 189 ovih Statuta, u slučaju da se isprazni služba provincijalnog ministra ili kustoda, provincijski vikar i vikar kustodijski je dužan u roku od trideset dana, računajući od ispražnjenja službe, sazvati provincijski definitorij, odnosno kustodisjko vijeće, da izabere provincijalnog ministra ili kustoda samostalne kustodije.
§ 3. Provincijski definitorij ili kustodijsko vijeće treba novog provincijalnog ministra ili novog kustoda iza­brati pomoću listića, pošto se obavi savjetovanje s braćom provincije ili kustodije, ako je to propisano u partikularnim statutima, i oni ostaju u službi do idućeg provincijskog ili kustodijskog kapitula. Izbor novoga provincijalnog mininstra ili kustoda, nakon što bude potvrđen od predsjednika izbora, treba osnažiti generalni ministar, saslušavši definitorij.54

Čl. 189
Ako bi se dogodio slučaj da izvan provincijskog ili kustodijskog kapitula budu istovremeno ispražnjene službe i provincijalnoga ministra i vikara, kustoda i kustodijskog vikara, provincijskih definitora i članova vijeća kustodije, ili također sve te službe skupa, naknadno popunjavanje do narednoga provincijskog ili kustodijskog kapitula spada na generalnoga ministra i nje­gov definitorij. Isto tako, ako bi se dogodilo da kroz trogodište bude is­pražnjeno više od polovine gore spomenutih služba jedna za drugom, naknadna su podjeljivanja pridržana generalnom ministru i njegovu definitoriju.

Čl. 190
Kad se bude smatralo nužnim da provincijalni ministar ili kustod ujedno bude i gvardijan, dopuštenje treba tražiti od generalnoga ministra.

Čl. 191
Spada na provincijalnog ministra ili njegova delegata svake godine pregledati knjigu misnih stipanedija u svim kućama provincije (usp. kan. 958).

Čl. 192
Dužnost je provincijalnog ministra odrediti svrhu kojoj posvetiti stipendije za binacije ili trinacije, osim onih braće župnika i župnih vikara koje treba odrediti u svrhe koje je odredio mjesni ordinarij (usp. Autentično tumačenje kan. 951, §1, od 20.veljače 1987.,u: AAS 79 [1987.], 1132).

Petnaesti naslov
Provincijski definitorij i vijeće kustodije

Čl. 193
§ 1. Sastanak provincijskog definitorija neka se drži barem dvaput godišnje, a povrh toga koliko god se puta provincijalnom ministru ili većem dijelu definitora bude činilo korisnim.
§ 2. Na sastanak treba pozvati i, ako ne budu zakonito spriječeni, dužni su doći: provincijski vikar i provincijski definitori; sjednicama de­finitorija prisustvuje provincijski tajnik, ali nema glasa odlučivanja.
§ 3. Na definitorijalni sastanak mogu biti pozvani stručnjaci ukoliko se to definitoriju, poradi stvari o kojima će se raspravljati, bude činilo korisnim.

Čl. 194
§ 1. Na sastancima definitorija se raspravlja, a ako se bude činilo potrebnim, i odlučuje o svemu što se odnosi kako na duhovno tako i na vremenito dobro provincije ili pojedinih kuća, a napose o obrazovanju i odgoju onih koji se nalaze u početnoj formaciji, kao i na redovnički život i na evangelizacijsku djelatnost.
§ 2. Predmeti o kojima će se na sastanku raspravljati, ukoliko je mo­guće, neka se unaprijed priopće definitorima.
§ 3. Definitori, pošto prethodno najave provincijalnom mi­nistru, mogu predložiti ono što smatraju da je na dobrobit provincije.
§ 4. Što se na definitorijalnom sastanku za dobro provincije odluči, neka se braći razborito priopći.

Čl. 195
§ 1. Za valjanost kako izbora tako isto odluka i čina za koje se traži pristanak definitorija, osim predsjednika moraju biti nazočna barem če­tiri člana definitorija.
§ 2. Ako su neki članovi definitorija odsutni, da bi se dopunio broj pet, mora se, uz suglasnost nazočnih članova definitorija, uzeti provin­cijski tajnik i druga prikladna braća, kako bude iziskivala potreba.

Čl. 196 )
§ 1. Provincijalni ministar neka jedanput godišnje na definitorijal­nom sastanku vjerno prikaže stanje provincije.
§ 2. Ista tako na tom sastanku definitorij mora pregledati i prihvatiti godišnja izvješća provincijskoga ekonoma i pojedinih gvardijana, sas­tavljena prema odredbama partikularnih statuta.

Čl. 197
§ 1. Na sastanku neka svi iznesu svoje mišljenje, također i kad se ra­di o mučnim i teškim stvarima, a ako se iziskuje glas, oni koji imaju pravo glasa, dužni su ga izraziti.
§ 2. Važnije stvari neka se na istoj sjednici definitorijalnog sastanka ne iznose i ujedno o njima odlučuje, nego, nakon što se obavi potrebno raspravljanje, neka se odluka odgodi za drugu sjednicu, izuzev kada po sudu definitorija treba postupiti drukčije.

Čl. 198
Tajnik neka vjerno i redom opiše rad svakog definitorijalnog sastan­ka, a zapisnik potpisan od svih članova definitorija treba čuvati u provincijskom arhivu. A ako na sastanku bude obavljen kakav izbor pomo­ću listića ili pomoću kuglica, treba biti priopćeno generalnom definitoriju radi ovjere, na način kako je određeno u čl. 174 ovih Statuta. U izborima obavljenim izvan kapitula mora se navest razlog ispražnjenosti službe.

Čl. 199
Sve što je u prethodnim člancima određeno o definitorijalnom sastanku, obdržavajući što treba obdržavati, ima snagu također za sastanak kustodijskog vijeća.

Šesnaesti naslov
Konferencija provincijalnih ministara i kustoda

Čl. 200
§ 1. Konferencija provincijalnih ministara, kustoda i predsjednika drugih entiteta veoma je važna za promicanje jedinstva, usklađivanja i suradnje u životu i poslanju Reda.
§ 2. Pošto se obavi savjetovanje ministara, kustoda i predsjednika kojih se tiče, te ako postoje uvjeti za njezinu učinkovitost, konferenciju osniva dekretom generalni ministar uz pristanak svoga definitorija.
§ 3. Konferenciju obavezno sačinjavaju svi provincijalni ministri, kustodi i predsjednici drugih entiteta nekog područja ili pokrajine.
§ 4. Kod osnivanja ili preustroja konferencije provincijalnih ministara i kustoda nužno je imati pred očima zemljopisnu blizinu, broj provincija i drugih entiteta, njihov jezik i kulturu, ali tako da je sačinjava barem pet članica.

Čl. 201
Zaduženja i ovlasti konferencije osobito su ove:
a) međusobno povezivati entitete koji tvore konferenciju, da se skupa zalažu za zajedničko dobro braće i dotičnih dijelova Reda;
b) generalnom ministru i njegovu definitoriju pružati pomoć u upravljanju i animiranju čitavog Reda;
c) skupa s generalnim ministrom i njegovim definitorijem razmatrati o podizanju, spajanju i ukidanju provincija, kustodija i drugih entiteta na vlastitom području, te surađivati u izvršavanju odluka;
d) pomagati početnu i trajnu formaciju te život i poslanje braće na vlastitom području; promicati s generalnim ministrom i njegovim definitorijem djela apostolata i misijske evangelizacije, i ujedno podržavati širenje i implantaciju Reda;
e) raspravljati o napretku i o većim poteškoćama i pitanjima koja postoje u okviru konferencije te obavješćivati generalnog ministra o poduzetim mjerama;
f) pružati pomoć kako u osobama tako i u materijalnim sredstvima pojedinim provincijama, kustodijama, federacijama i fundacijama konferencije koje se nalaze u poteškoćama zbog manjka braće ili zbog njihove poodmakle dobi, ili zbog nesposobnosti za djelovanje u određenom služenju, ili zbog siromaštva;
g) raspravljati o pitanjima koja treba razmatrati na generalnom kapitulu ili plenarnom vijeću Reda, te generalnom ministru na vrijeme poslati vlastite zaključke ili prijedloge;
h) donijeti posebne statute konferencije i, ako se bude činilo potrebnim, zajedničke statute za provincije, kustodije, federacije i fundacije svoga područja;
i) poticati i njegovati veze i suradnju s mjesnom crkvenom hijerarhijom i s drugim redovničkim ustanovama.

Čl. 202
Da bi promicanje sudioništva u upravljanju Reda i savjetovanje bilo učinkovitije, generalni ministar i definitori neka se barem jednom u šestogodištu sastanu na vijećanje s pojedinim konferencijama radi:
a) priopćavanja pitanja veće važnosti o upravljanju i usmjeravanju čitavog Reda te uspostavljanja dijaloga o njima;
b) raspravljanja stvari koje se tiču života braće, odnosa među entitetima, čvrstog povezivanja među braćom i promicanja razdiobe dobara u okviru cijeloga bratstva;
c) savjetovanja na prikladan način o podizanju, razgraničavanju, spajanju ili ukidanju entiteta konferencije;
d) predlaganja konzultacija koje treba obaviti i usmjeravanja njihove provedbe u svezi s izborima koji se imaju obaviti na generalnom kapitulu.

Čl. 203
Generalni definitorij neka se sastaje s predsjednicima svih konferencija barem svake druge godine radi ispitivanja stanja u njima.

Čl. 204
§ 1. Konferencije svoju zadaću i vlast vrše na sastanku ili plenarnoj sjednici, pod vodstvom ili ravnanjem predsjednika.
§ 2. Predsjednika konferencije izabiru svi članovi konferencije koji imaju odlučujući glas. Za tu službu mogu biti izabrani kako provincijalni ministar tako i kustod samostalne kustodije. Vremensko trajanje službe i zaduženja predsjednika određuju se u posebnim statutima konferencije.

Čl. 205
Odlučujući glas u konferenciji imaju provincijalni ministri i kustodi, dok predsjednici federacija i fundacija imaju odlučujući ili savjetodavni glas, prema tome što statuti konferencije određuju.

Čl. 206
§ 1. U svim izborima koji se održavaju u konferenciji provincijalnih ministara, da bi netko bio izabran, nužno je da dobije natpolovičnu većinu glasova svih koji imaju odlučujući glas.
§ 2. Konferencija ima vlast upravljanja u odnosu na pojedine provincije, kustodije, federacije i fundacije samo u slučajevima izričito predviđenim u Generalnim statutima Reda ili u posebnim statutima konferencije.

Čl. 207
Da bi se djelatnost konferencije učinila uspješnijom, može se uspostaviti trajno tajništvo, čija će osobito zaduženje biti pripremanje sastanaka ili plenarnih sjednica konferencije i izvršavanje odluka koje konferencija donese. Službenici tajništva i njihov izbor ili imenovanje, te zaduženja, određuju se u posebnim statutima konferencije.

Čl. 208
Radi snažnijeg promicanja i zaštite zajedničkog dobra, među konferencijama, naročito bližim, neka se podržavaju međusobni odnosi, izmjenjuju vijesti te poduzimaju zajednička istraživanja i pothvati.

Čl. 209
§ 1. U svakoj provinciji i kustodiji, ili u više entiteta skupa, preporučuje se uspostavljanje prikladnih povjerenstava stručnjaka, a također okupljanje na sastancima radi ispitivanja i podvrgavanja proučavanju onih problema života i poslanja braće koje treba raspravljati na plenarnim sjednicama ili sastanku konferencije.
§ 2. Preporučuje se uspostavljanje trajnog tijela među konferencijama istoga kontinenta (npr. predsjedništvo, tajništvo, skupa s generalnim definitorima svakog kontinenta) za animiranje zajedničkih djelovanja, tj. za formaciju, studij, evangelizaciju, pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog. Takva tijela bi se trebala sastajati u određenim vremenskim intervalima.

Čl. 210
§ 1. Konferencije s većim brojem entiteta, naročito ako su multikulturalne, mogu uspostaviti podkonferencije za određeno područje radi razmatranja posebnih predmeta koji se njih na osobit način tiču.
§ 2. Neka konferencije, skupa s generalnim ministrom i njegovim definitorijem, promiču unutar Reda nove oblike međunarodnih i međukontinentalnih skupova,55 radi bolje komunikacije i sudioništva u dobrima svake vrste.

Čl. 211
Svaka konferencija ministara neka ima svoje statute, koje sama konferencija izrađuje, a potvrđuje generalni ministra uz pristanak definitorija, u kojima se propisuje sve što se odnosi na sastav i vlast ili nadležnost konferencije, na sazivanje i održavanje sastanaka ili plenarnih sjednica konferencije.

Sedamnaesti naslov
Provincijski i kustodijski vikar

Čl. 212
§ 1. Ne dirajući u propis čl. 229 Generalnih konstitucija, provincijski vi­kar može biti ponovno neposredno biran samo jednom, ne više, osim kada prođe prekid u službi od tri godine.
§ 2. Kustodijski vikar se bira na tri godine, i kad to vrijeme prođe može biti biran za drugo i treće trogodište, ali ne više, osim kada prođe prekid u službi od barem tri godine.

Čl. 213
Provincijski vikar i vikar kustodijski, ukoliko je nazočan provincijalni ministar, odnosno kustod, svoju vlast vrše prema odredbama Generalnih konstitucija i Statuta, te prema ovlas­tima koje im dadne provincijalni ministar odnosno kustod.

Čl. 214
Kad se isprazni služba provincijskog ili kustodijskog vikara izvan kapitula, ostavlja­jući netaknut propis čl. 189 ovih Statuta, novog provincijskog vikara izabire definitorij provincije, a novog kustodijskog vikara vijeće kustodije; jedan i drugi ostaje u službi do idućega kapitula.

Osamnaesti naslov
Provincijski definitori i vijećnici samostalne kustodije

Čl. 215
§ 1. Broj provincijskih definitora i vijećnika kustodije određuje se u partikularnim statuti­ma, ali pazeći da njihov broj ne bude ispod četiri.
§ 2. Provincijski definitori i vijećnici kustodije se biraju na kapitulu na tri godine; kad to vrijeme istekne, mogu biti izabrani za drugo i treće trogodište. Poslije devet neprekidnih godina ne mogu biti ponovno birani, a da nisu imali prekid u službi od barem tri godine.
§ 3. Ukoliko partikularni ili posebni statuti ne određuju drukčije, izbor svakog definitora obavlja se pojedinačno u odvojenim glaso­vanjima.

Čl. 216
Ako kojega definitora nestane iz bilo kog razloga, na njegovo mjesto, ostavljajući netaknut propis čl. 189 ovih Statuta, provincijski definitorij, odnosno vijeće kustodije treba iza­brati drugoga, koji će ostati u službi do idućega kapitula.

Devetnaesti naslov
Provincijski tajnik i ekonom provincije i samostalne kustodije
te druge službe

Čl. 217
§ 1. Provincijski i kustodijski tajnik i ekonom se izabiru na kapitulskom kongresu, a izvan kongresa, ako se čini nužnim, bira ih provincijalni ministar sa svojim definitorijem, ili kustod s kustodijalnim vijećem.
§ 2. Služba tajnika i ekonoma traje tri godine; kad vrijeme istekne, mogu ponovno biti birani bez ikakva prekida službe također i na više trogodišta.

Čl. 218
Dužnost je tajnika, uz drugo što mu se povjeri, da o svim poslovima koje je rješavao definitorij ili sam provincijalni ministar, odnosno vijeće kustodije ili sam kustod, sastavi zapisnik, te da sve isprave i spise koji se odnose na cijelu provinciju ili kustodiju, ili na pojedine kuće ili braću, pobilježi i u arhiv pohrani.

Čl. 219
Svaka pojedina provincija, osim službi i zaduženja određenih prema pravu Reda, neka ima, kako potreba bude zahtijevala, druge službe, vijeća ili povjerenstva, koji se ravnaju po vlastitim statutima ili normama.

Čl. 220
Jedinice istog područja ili konferencije, s odobrenjem generalnog ministra i saslušavši generalni definitorij, moći će objediniti neka tajništva ili službe koje predviđa naše zakonodavstvo, kako bi se pomogla veća suradnja. Statuti koji uređuju imenovanja, rad i sastav tih tajništava i službi treba odobriti generalni ministar uz pristanak svoga definitorija.

Dvadeseti naslov
Kustodije ovisne o generalnom ministru i o nekoj provinciji

Čl. 221
Ovisnom kustodijom, o kojoj je riječ u čl. 126 ovih Statuta, upravlja kustod sa svojim vijećem prema odredbi općih i posebnih statuta.

Čl. 222
Kapitul kustodije ovisne bilo o generalnom ministru bilo o nekoj provinciji održava se svake tri godine; predsjeda mu generalni ministar ili njegov delegat ako se radi o kustodiji ovisnoj o generalnom ministru, a provincijalni ministar ili njegov delegat ako se radi o kustodiji ovisnoj o provinciji.

Čl. 223
Spada na kustodijski kapitul da izradi vlastite statute, a treba ih odo­briti generalni odnosno provincijalni ministar, uz pristanak svoga definitorija. U tim statu­tima neka se predvidi sve što se smatra prikladnim za dobro upravljanje kustodijom, za život i djelatnost braće.

Čl. 224
§ 1. Kustodu ovisne kustodije u izvršavanju njegove dužnosti pomažu barem četiri vijećnika, koji su u granicama kustodije izjednačeni s provincijskim definitorima.
§ 2. Kustoda i vijećnike, prema odredbama partikularnih statuta, izabire na tri godine bilo definitorij dotične provincije bilo kustodijski kapitul; mogu biti birani ponovno neposredno za drugo i treće trogodište, ne vi­še, osim kada prođe prekid u službi od tri godine. Ako je izbor obavljen na kapitulu, treba ga potvrditi generalni ministar uz pristanak generalnog definitorija, ako se radi o kustodiji ovisnoj o generalnom ministru, ili provincijalni ministar uz pristanak vlastitog definitorija, ako je kustodija ovisna o provinciji.
§ 3. Partikularni i posebni statuti izrađeni i propisani na kapitulima ovisnih kustodija, kao i njihove promjene, trebaju dobiti potvrdu generalnoga ministra ili provincijalnoga ministra, uz pristanak odgovarajućeg vlastitog definitorija. Spise kapitula ovisne kustodije čim prije treba poslati odgovarajućem definitoriju na ovjeru.

Čl. 225
§ 1. Kustod neka u prikladno vrijeme posjeti kuće i braću kustodije; nad pojedinom braćom i kućama ima onu vlast koju mu delegira generalni ministar ili provincijalni ministar, ili koja je određena u vlastitim statutima.
§ 2. Na kustoda s njegovim vijećem spada izbor gvardijana i drugih dužnosnika kustodije, a izbore treba odobriti generalni ili provincijalni ministar, uz pristanak odgovarajućega definitorija.
§ 3. Kustod je dužan svake godine podnijeti generalnom ili provincijalnom ministru sažet pismeni izvještaj o stanju kustodije, a povrh toga mora ga u poje­dinim slučajevima obavijestiti o važnijim stvarima.



Četvrti dio
UPRAVA KUĆA

Dvadesetprvi naslov
Kuće

Čl. 226
§ 1. Područne granice za svaku pojedinu kuću neka se točno obdržavaju. Gdje granice nisu određene, a to se pokaže nužnim, neka ih odre­de dotični ministri.
§ 2. Ako nije utvrđeno drukčije između zainteresiranih stranaka, područje velikoga grada je zajedničko svim kućama koje ondje možda postoje.
§ 3. Kuća koja ovisi od različitih provincija ili konferencija, ravna se vlastitim statutima koje je odobrila nadležna vlast.

Čl. 227
Kad se, prema odredbi Generalnih konstitucija, čl. 234, ukine neka kuća, o njezinim dobrima, osim ako je generalni ministar već providio, pripada treba provincijalnom ministru s definitorijem da providi, poštujući u prvom redu volju utemeljitelja ili darovate­lja i prava koja su zakonito stečena.56

Čl. 228
§ 1. Braća, ostajući uvijek u poslušnosti i obdržavajući bratski život, neka od kuće ne odlaze osim s odobrenjem svoga gvardijana.
§ 2. Radi li se o dužem izbivanju izvan kuće, provincijalni ministar ili kustod, uz pristanak svoga definitorija ili vijeća, iz opravdana razloga može dopustiti braći da borave izvan kuće Reda, ali ipak ne preko godi­nu dana, osim poradi liječenja bolesti, studija i obavljanja apostolata u ime Re­da.57
§ 3. Braća koja borave izvan kuće da bi iskušala svoje zvanje, dok to vrijeme traje nemaju ni aktivnoga ni pasivnoga prava glasa.
§ 4. Nikome od braće se ne dopušta da provodi samački život izvan redovničke kuće, osim zbog teškog i posebnog razloga.

Čl. 229
Kuća neka ima dovoljan broj braće za svoju vlastitu opstojnost i za provođenje pravog zajedničkog života, kao i sposobnost izvršavanja vlastitih ciljeva koji spadaju na poslanje Reda.

Čl. 230
§ 1. Gvardijanat mora imati barem tri svečano zavjetovana brata koja su mu zakonito dodijeljena i koja u njemu trajno borave.
§ 2. Ako zbog posebnih okolnosti nije moguće kanonski uspostaviti gvardijanat, bilo zbog neznatnog broja braće bilo zbog privremene naravi slu­žbe, ili zbog drugih razloga, neka se podigne filijalna kuća, pod bilo kojim nazivom (naime: mjesto, gostinjac, rezidencija, itd.), ali ovisna o gvardijanatu prema odredbi ovih Generalnih statuta.
§ 3. Zbog istih razloga o kojima je riječ u prethodnom paragrafu, gvardijanat se može svesti na filijalnu kuću, zadržavši ili ne zadržavši pravnu osobnost.
§ 4. Gvardijanat mora biti barem provincijalna ili kustodijska kurija i sve kuće formacije (postulat, novicijat, postnovicijat).

Čl. 231
§ 1. Filijalna kuća je dio gvardijanata, od njega odvojena ili ne, koja uživa vlastitu pravnu osobnost ili je ne uživa. U njoj moraju trajno boraviti barem dva svečano zavjetovana brata koja su zakonito dodijeljena gvardijanatu; njom, s obzirom na život i poslanje Reda, u zajedništvu s bratstvom provincije, upravlja prema partikularnim statutima sam gvardijan, ili onaj tko ga u filijalnoj kući zamjenjuje.
§ 2. Kod osnivanja ili dokidanja filijalne kuće koja uživa pravnu oso­bnost, neka se obdržavaju odredbe čl. 233-235 Generalnih konstitucija.
§ 3. Filijalnu kuću koja ne uživa pravne osobnosti može osnovati i dokinuti provincijalni ministar, uz pristanak svoga definitorija.
§ 4. Spuštanje gvardijanata na položaj filijalne kuće s pravnom osobnošću može izvršiti provincijalni ministar, uz pristanak defi­nitorija, o čemu treba obavijestiti generalnog ministra.

Čl. 232
§ 1. Braća koja borave u filijalnim kućama, neka prema mogu­ćnostima i prilikama redovito sudjeluju na mjesnom kapitulu gvardijanata i neka se često sastaju međusobno i s braćom gvardijanata da bi zajednički molili, u bratstvu se radovali i vodili razgovore o vlastitome životu i radu prema odredbi partikularnih statuta.
§ 2. Gvardijan neka često pohađa filijalne kuće i neka, koliko je to moguće, sakuplja braću poradi unapređenja međusobne ljubavi.

Čl. 233
Da bi se odgovorilo posebnim zahtjevima evangelizacije ili potreba­ma pokretnih socijalnih skupina, provincijski definitorij može ustanovi­ti pokretna bratstva poput filijalnih kuća.

Dvadesetdrugi naslov
Gvardijani i vikari

Čl. 234
Za gvardijana se izabire brat koji je bar tri godine u svečanim zavje­tima i član je provincije, ostavljajući netaknut propis čl. 246 ovih Statuta.

Čl. 235
§ 1. Gvardijan se bira na tri godine na kapitulskom kongresu ili, ako bude potrebno, unutar trogodišta bira ga provincijski definitorij odno­sno kustodijsko vijeće. Isti može biti izabran i za drugo trogodište bez prekidanja službe.
§ 2. Neka se isti gvardijan ne bira i za treće trogodište, osim kad to iziskuje potreba bratstva ili posla, odnosno provincije.
§ 3. Nakon trećega trogodišta ne može biti biran dok ne prođu tri godine prekida u službi.

Čl. 236
Gvardijani neka sami sebi ne preuzimaju, a neka im ni ministri ne nameću dužnosti koje bi ih priječile da povjerenu im službu obavlja­ju kako valja.

Čl. 237
§ 1. Zbog potreba zajedničkoga dobra provincijalni ministar sa svojim definitorijem, odnosno kustod sa svojim vijećem, može gvardija­na, pošto se s njim prethodno posavjetuje, kanonskim izborom premjestiti iz jedne kuće u drugu.
§ 2. Iz opravdanog i teškog razloga provincijalni ministar sa svo­jim definitorijem može ukloniti gvardijana sa službe. Isto može i kustod u kustodiji sa svojim vijećem, ali uz odobrenje provincijalnog mi­nistra i njegova definitorija. Protiv uklanjanja uvijek postoji pravo utoka prema odredbi čl. 139, § 3 ovih Statuta.

Čl. 238
Gvardijan, iako mu je vrijeme trajanja službe isteklo i novi gvardijan izabran, svoju dužnost vrši i dalje sve do dolaska nasljednika, osim ako pro­vincijalni ministar nije odredio drukčije.

Čl. 239
Ako bi se dogodilo da služba gvardijana bude ispražnjena za vrijeme trogodišta, upravu kuće sve do izbora novoga gvardijana, koji treba obaviti unutar tri mjeseca, po samome pravu preuzima vikar, osim u slučaju kad je provincijalni ministar drukčije odredio.

Čl. 240
§ 1. Vikar pomaže gvardijanu u izvršavanju njegove službe, radeći ipak samo ono što mu je povjereno.
§ 2. Kad je gvardijan odsutan ili zapriječen, zamjenjuje ga vikar. Ne­ka ne vrši nikakvih promjena za koje zna da ne bi bile po volji gvar­dijana.
§ 3. Kad je vikar odsutan ili ga nestane, njegovu službu preuzima drugi brat po odredbi partikularnih statuta.

Čl. 241
§ 1. Vikar se bira na tri godine, i može se ponovno birati za druga susljedna trogodišta. Ako se dogodi da služba vikara bude is­pražnjena za trajanja trogodišta, bira se novi vikar.
§ 2. Zbog opravdanog razloga provincijalni ministar, uz pristanak svog definitorija, može ukloniti vikara sa službe, ostavljajući netaknut propis čl. 139, § 3 ovih Statuta.

Dvadesettreći naslov
Mjesni kapitul i diskretorij

Čl. 242
§ 1. Mjesni kapitul neka se održava često, barem šest puta godišnje.
§ 2. U partikularnim statutima ili u pravilnicima neka se potanko odredi sve što se odnosi na nadležnost, učestalost održavanja, način ra­zmatranja predmeta, donošenja i izvršavanja odluka, kao i druge okolnosti, kako kapitula tako i diskretorija, ako postoji.

Čl. 243
§ 1. Poslove o kojima će se na kapitulu ili diskretoriju raspravljati predlaže gvardijan ili braća, odnosno diskreti, pošto prethodno upozore gvardijana. Sam gvardijan, koliko je moguće, neka to unaprijed priopći braći. Kod poslova o kojima treba zajednički odlučiti, mišljenje ili glas većine prevladava i mora se izvršiti.
§ 2. Tajnik koji je određen na prvoj sjednici u posebnoj knjizi pi­smeno prikazuje rad svakoga kapitula ili diskretorija, a nakon što zapisnik bude odobreno, on ga potpisuje. Neka se ta knjiga pruži na uvid kako provincij­skom tako i generalnom vizitatoru prigodom vizitacije.

Čl. 244
Dužnost je diskretorija, ako postoji, izdašno pomagati gvardijanu u izvršivanju njegove službe odgovornosti i animiranja bratstva, naročito u pripremanju i održavanju mjesnoga kapitula; a povrh toga, u nekim poslovima, određenim u partikularnim statutima ili od samog mjesnog kapitula, davati savjet ili suglasnost za njihovo lakše i brže obavljanje, prema odredbi općega i vlastitog prava.

Čl. 245
§ 1. Diskretorij, čiji su članovi po službi vikar i ekonom, služi kao gvardijanov savjet.
§ 2. Diskrete, kojih se broj određuje u partikularnim statutima, iza­bire na tri godine provincijski definitorij, odnosno vijeće kustodije, na prijedlog mjesnoga kapitula, i mogu biti birani neposredno za druga trogodišta.
§ 3. Zbog zahtjeva općeg dobra, provincijalni ministar ili kustod, obdržavajući čl. 139, § 4 ovih Statuta, može diskrete ukloniti sa službe, ili zbog opravdanoga razloga prihvatiti njihovo odreknuće.
§ 4. Dogodi li se da se služba diskreta isprazni dok traje trogodište, mjesni kapitul predlaže novoga diskreta koga ima izabrati provincijski definitorij odnosno kustodijsko vijeće.

Dvadesetčetvrti naslov
Boravak i prijelaz braće u drugu provinciju

Čl. 246
Braća koja zbog zakonitoga razloga borave u drugoj provinciji, nakon dvogodišnjeg boravka u njoj smatraju se dionicima prava i dužnosti ko­je pripadaju braći te provincije, osim ako, nakon savjetovanja s bra­ćom kojih se tiče, nije među provincijalnim ministrima drukčije uređeno, čime se obustavlja vršenje prava u vlastitoj provinciji. To dioništvo u pravima započinje od samog početka boravka ukoliko postoji nakana proboraviti u drugoj provinciji barem dvije godine.

Čl. 247
§ 1. Braća koja borave u drugoj provinciji podložna su vlasti gvardi­jana kuće u kojoj borave ili, ako borave izvan kuće, gvardijanu obližnje kuće. Za stvari od veće važnosti, kako je određeno u statutima provincije u kojoj borave kao gosti, dopuštenje moraju dobiti od ministra te provincije, osim ako nije između dviju provincija drukčije dogovoreno.
§ 2. Da bi se braći koja borave u drugoj provinciji mogle u toj pro­vinciji povjeriti službe i dužnosti, nužna je suglasnost vlastitoga pro­vincijalnog ministra, a ako budu izabrani za gvardijane, u toj provinciji moraju ostati barem potpuno trogodište.

Čl. 248
Ako se sporazumom koji su sklopili odgovarajući ministri, uz prista­nak provincijskih definitorija, a kojeg je potvrdio generalni ministar, je­dno područje ili kuća neke provincije povjerava drugoj provinciji, braća iz tuđe provincije koja borave na tom području ili u kući ostaju pod vla­šću vlastitog provincijalnog ministra kroz cijelo vrijeme dok je sporazum na snazi.

Čl. 249
Da bi brat mogao priječi i učlaniti se u drugu provinciju, traži se pristanak definitorija vlastite i druge provincije. Prijelaz i učlanjivanje u drugu provinciju svečano zavjetovanoga brata neka se priopći gene­ralnome ministru.

Peti dio
UPRAVA DOBARA

Čl. 250
Ministri i gvardijani neka paze da ne bi Red, provinciju ili kuću na bilo koji način uvukli ili dopustili da bude uvučena u teške dugove ili u ekonomske obveze ako nije posve sigurno da se za podignuti zajam mo­že u vremenu koje nije odviše dugačko podmirivati kamate i isplatiti sam dug.

Čl. 251
Spada na generalni kapitul da odredi visinu svote iznad koje je generalnom ministru, kadgod se vrše zaduživanja, otuđivanja dobara ili izvanredni izdaci, potrebna suglasnost generalnoga definitorija ili ple­narnoga vijeća, izražena tajnim glasovanjem.

Čl. 252
§ 1. Provincijski kapitul neka odredi izvanrednu svotu za koju pro­vincijalni ministar, da bi je mogao utrošiti, mora tražiti pristanak svoga definitorija.
§ 2. Provincijski definitorij treba odrediti svotu izvanrednih izdataka za koju je gvardijanu potreban pristanak kućnog diskretorija, te drugu za koju je potreban pristanak mjesnog kapitula; a isto tako i iznos, za koji gvardijan, pošto je dobio prethodno mišljenje diskretorija ili mje­snog kapitula, mora imati također dopuštenje provincijalnog ministra.
§ 3. Kad se radi o izgradnji kuća i crkava, a isto tako i o preuređenji­ma građevina, neka partikularni statuti odrede da li prethodno treba za­tražiti mišljenje ili pristanak bilo mjesnoga kapitula ili diskretorija, bilo provincijskoga definitorija.

Čl. 253
Za otuđivanje dobara ili za sklapanje dugova čija vrijednost pre­mašuje dvije trećine svote za koju se treba obratiti na Svetu Stolicu, potre­bno je pismeno odobrenje generalnoga ministra, uz prethodni pristanak kako provincijskoga tako i generalnoga definitorija, koji se ima očitovati tajnim glasovanjem.

Čl. 254
Provincijski kapitul neka odredi, prema različitim područjima ili na­rodima, koja se dobra, čija je vrijednost zadržana ispod iznosa utvrđe­nog prema odredbi pređašnjeg člana, mogu otuđiti s dopuštenjem provincijalnog ministra, uz prethodni pristanak definitorija, izražen taj­nim glasovanjem; ili dobivši uvijek unaprijed odlučujuće mišljenje, ta­kođer izraženo tajnim glasovanjem, samo diskretorija ili mjesnog kapitula. Isto vrijedi i za sklapanje dugova, s tim da u oba slučaja ostaje neta­knuto opće pravo.

Čl. 255
§ 1. Svaki je gvardijan dužan u svoje vrijeme predočiti provincij­skom kapitulu i novom gvardijanu inventar kućnih pokretnina i svetog namještaja, te blagajničku knjigu primitaka i izdataka; taj inventar i ra­čune potpisuje mjesni kapitul ili diskretorij.
§ 2. Mjesni kapitul i diskretorij neka ekonomske obračune ne potpi­suje, ako ih prije ne pregledaju.

________
44 Usp. ZKP 596 § 1.
45 Usp. ZKP 119 § 1.
46 Usp. ZKP 625 § 3.
47 Usp ZKP 1737 § 2.
48 Usp. ZKP 134 §, 620.
49 Usp. GGKK 205.
50 Usp. ZKP 35, 48-49, 59.
51 Usp. KKGG 200 § 1.
52 Usp. ZKP 1280.
53 Usp. ZKP 1287, § 1.
54 Usp. ZKP 625 § 3.
55 DOI 39.
56 Usp. ZKP 616 § 1.
57 Usp. ZKP 665 § 1.

VIII. poglavlje

NEKA MINISTRI BRAĆU OPOMINJU

I PONIZNO I LJUBAZNO POPRAVLJAJU

(Usp. PPr 10,1)

Prvi naslov
Popravljanje i kažnjavanje braće

Čl. 256

§ 1. Brat koji, također prešutjevši svoje ime ili pod izmišljenim ime­nom, napiše ili dadne napisati pismo kojim se nekom bratu klevetnički pripisuje neko djelo, neka se kazni lišavanjem službe ili dužnosti koju ima, kao i oduzimanjem privremeno aktivnoga i pasivnog prava glasa, već prema težini krivnje.
§ 2. Tko bi sijao neslogu ili bi u Redu ili izvan njega razglašavao te­ške nedostatke braće, ili bi pisao protiv nekoga nepravedna ili ozloglašujuća pisma, i to mu bude dokazano, neka ga se liši svih služba i dužnosti u Redu, i neka se proglasi za njih nesposobnim kroz vrijeme što ga odredi provincijalni ministar s definitorijem.

Čl. 257
§ 1. Brat koji ne bi poslušao generalnog vizitatora ili delegata ili mu pružio teške lažne obavijesti ili se pokazao buntovnim ili omalovažavao njegove naredbe, može se kazniti oduzimanjem aktivnoga i pasivnog prava glasa kroz šest godina, ili nekim drugim kaznama.
§ 2. Tko bi teško uvrijedio vlastitoga ministra ili gvardijana, ili nje­gove naredbe javno omalovažavao, ili rovario protiv njegova autoriteta, neka se kazni odgovarajućim kaznama prema težini krivnje, ne isključivši, ako je takav slučaj, privremeno lišenje sviju služba i dužnosti u Redu, i neka dade primjerenu zadovoljštinu.

Čl. 258
§ 1. Gvardijana koji bi znatno zanemario dužnost da se brine za ono što je potrebno kako bratstvu tako i braći, provincijalni ministar i njegov definitorij nakon druge opomene, neka uklone sa službe.
§ 2. Gvardijana koji bi zanemario sazivati sastanke diskretorija i mjesnoga kapitula, ili na njima iznijeti i ispitati račune upravljanja po odredbama Generalnih konstitucija i Statuta, nakon druge uzaludne opomene može provincijalni ministar i njegov definitorij kazniti, ne isključivši ni lišenje službe.

Čl. 259
§ 1. Gvardijan ili brat koji bi na bilo koji način zlorabio novac ili milostinju određenu za korist bratstva, također time nepravilno upravljajući, ili ih sebi prisvajao, neka se prema težini utaje i krivnje kazni.
§ 2. Brat koji ne bi redovito davao u korist bratstva prihode dobive­ne za rad, ili iz bilo kojega drugog naslova, isto tako onaj koji bi uporno odbijao da položi propisani račun o primicima i izdacima, ili onaj koji, makar da je sposoban za rad, odbija poslove i svojom lijenošću nanosi veliku štetu bratstvu, neka se kazni prema težini zlodjela, ne isključuju­ći ni otpust iz Reda.

Čl. 260
§ 1. Ministar ili gvardijan koji bi bez potrebne ovlasti srušio ili pro­mijenio gradnju koju je predšasnik započeo ili dovršio, ili koji bi svo­jom krivnjom uvelike zanemario čuvanje ili nužno obnavljanje crkve ili drugih nekretnina, neka bude lišen službe.
§ 2. Ministar, gvardijan ili brat koji bi bili vrlo nemarni u čuvanju skupocjenih umjetničkih predmeta ili predmeta vrijednih zbog povije­snoga značenja, i koji bi ih nezakonito sebi prisvojili, otuđili ili uništili, neka se prema težini krivnje kazne primjerenim kaznama.58
§ 3. Brat koji bi skrivao, krišom iznosio ili uništavao isprave što se čuvaju u arhivima, neka se kazni prema težini krivnje.

Čl. 261
§ 1. Provincijalni ministar može opomenuti brata koji se nalazi u bližoj prigodi da učini zločin, ili na kojega poslije učinjene istrage padne teška sumnja da je ponio zločin.
§ 2. Može također po kan, 1339 § 2 opomenuti brata koji bi svojim ponašanjem pružio loš primjer ili bi teško uznemirio Red.
§ 3. Spada na provincijalnoga ministra naložiti pokoru na vanjskom području (javnu pokoru) svoj braći koji o njemu izravno ovise, sukladno kan 1340.

Čl. 262
Protiv nametnutih kazna dopušta se utok koji ima obustavni učinak, ostavljajući netaknuto opće pravo i ne dirajući čl. 139, § 3 ovih Statuta.



Drugi naslov
Prijelaz i izlazak braće iz Reda

Čl. 263
§ 1. Svečano zavjetovani brat ne može prijeći u drugu redovničku usta­novu osim samo s dopuštenjem generalnoga ministra, uz pristanak njegova definitorija, i primanjem u novu ustanovu, učinjenima po odredbi prava.59
§ 2. Da bi član doživotnih zavjeta druge ustanove mogao prijeći u naš Red, neka se postupa po odredbi prava, i prije nego što bude pripušten na svečano zavjetovanje mora barem tri godine pro­boraviti u kući Reda, pod vodstvom prikladnoga brata, obdržavajući ono što po pravu tre­ba obdržavati.

Čl. 264
§ 1. Generalni ministar može uz pristanak svoga definitorija iz te­škoga razloga dati svečano zavjetovanome bratu indult eksklaustracije, ali ne preko tri godine, i uz prethodni pristanak mjesnog ordinarija na čijem području mora boraviti, ako se radi o kleriku. Produžiti indult ili ga dati na vrijeme duže od tri godine pridržano je Svetoj Stolici.60
§ 2. Na traženje generalnoga ministra, uz pristanak njegova defini­torija, iz važnih razloga i držeći se pravičnosti i ljubavi, Sveta Stolica može bratu eksklaustraciju nametnuti.61

Čl. 265
§ 1. Eksklaustrirani brat ima se smatrati oslobođenim obveza koje se ne mogu uskladiti s njegovim novim načinom života, ali ostaje u ovisnosti i na brizi svoga ministra i također mjesnoga ordinarija, napose ako se radi o kleriku. Može nositi redovnički habit, ako nije u indultu određeno drukčije, ali nema ni aktivnoga ni pasivnog prava glasa.62
§ 2. Ako bi eksklaustrirani brat sklopio nekakve dugove i obveze bez dopuštenja provincijalnog ministra, mora sam odgovarati, a ne provincija ili kuća. Isto vrijedi i za brata koji je nezakonito iz kuće odsutan.63

Čl. 266
§ 1. Kada bratu istekne privremeno zavjetovanje, ako postoje opravdani razlozi, može ga provincijalni ministar, pošto sasluša svoj definitorij, isključiti od daljnjega polaganja zavjeta.64
§ 2. Fizička ili psihička bolest, stečena također nakon zavjetovanja, koja po mišljenju stručnjaka čini brata o kojemu je riječ u prethodno­me paragrafu neprikladnim za provođenje života u Redu, predstavlja dostatan razlog da ga se ne pripusti obnovi zavjetovanja ili polaganju svečanih zavjeta, osim ako bi bolest bila stečena zbog nemarnosti Reda ili zbog rada obavljanoga u Redu.65
§ 3. Ako bi brat za vrijeme privremenih zavjeta duševno obolio, iako ne može polagati novo zavjetovanje, ipak ga se iz Reda ne može otpus­titi.66

Čl. 267
Onoga koji je, nakon završenog novicijata ili poslije zavjetovanja, zakonito istupio iz Reda, generalni ministar, uz pristanak svog definitorija, može ponovno primiti bez obveze da ponovi novicijat; generalni će pak ministar odrediti primjerenu kušnju koja ima prethoditi privremenom zavjetovanju i vrijeme koje treba provesti u zavjetima prije svečanog zavjetovanja, prema odredbi čl. 104 ovih Statuta.67



Treći naslov
Otpuštanje braće iz Reda

Čl. 268
Provincijalni ministar, ako pravo ne nameće otpust, brata koji je sa­griješio neka najprije brižljivo potraži i neka ga također više puta ljuba­zno opomene, te mu pokuša pomoći i privesti ga na popravak, da bi u svome zvanju ustrajao.

Čl. 269
§ 1. Brata se mora otpustiti iz Reda, po odredbi općeg prava, ako je počinio zločine o kojim se govori u Zakoniku kanonskoga prava, kann. 1397, 1398 i 1395.
§ 2. Eksklaustrirani brat koji se u roku od šest mjeseci po isteku vre­mena eksklaustracije ne povrati, može biti otpušten iz Reda. Brat može biti otpušten također i zbog drugih razloga, samo ako su teški, izvanj­ski, ubrojivi i pravno dokazani, kao što je određeno u kan. 696, te obdržavajući opće pravo.
§ 3. Brat s položenim privremenim zavjetima može biti otpušten ta­kođer i zbog razloga manje težine nego što su oni određeni u kan. 696, § 1.
§ 4. Bratu uvijek ostaje netaknuto pravo da se poveže s generalnim ministrom i da mu izravno izloži svoju obranu.68

Čl. 270
§ 1. Za donošenje dekreta o otpuštanju brata nadležan je generalni ministar sa svojim definitorijem, koji se za valjanost, mora sastojati od barem četiri člana; u brižnom ispitivanju dokaza, argumenata i obra­na neka nastupa zborno, te ako je tajnim glasovanjem to odlučeno, neka do­nese dekret o otpuštanju u kojemu za valjanost, trebaju biti izraženi barem sumarno pravni i činjenični razlozi.69
§ 2. Dekret o otpuštanju nema snage i ne može biti izvršen dok ga ne potvrdi Sveta Stolica. Da bi dekret bio valjan, mora se naznačiti pra­vo što ga otpušteni uživa, da u roku od deset dana, računajući od dana kad je primio obavijest, uloži utok na nadležnu vlast. Utok ima obustavni učinak.70

Čl. 271
§ 1. Ministri i braća neka se brinu za duhovno, moralno i socijalno dobro onih koji napuštaju Red, ili se iz njega otpuštaju, i neka im pruže pripomoć obazirući se na pravičnost i njihovu potrebu, vrijeme prove­deno u Redu i dobročinstva primljena od Reda.71
§ 2. U partikularnim statutima neka se donesu konkretne odredbe o pružanju pripomoći.

__________
58 Usp. ZKP 638 § 3.
59 Usp. ZKP 684 § 1.
60 Usp. ZKP 686 § 1
61 Usp. ZKP 686 § 3.
62 Usp. ZKP 687.
63 Usp. ZKP 639 § 3.
64 Usp. ZKP 689 § 1.
65 Usp. ZKP 689 § 2.
66 Usp. ZKP 689 § 3.
67 Usp. ZKP 690 § 1.
68 Usp. ZKP 698.
69 Usp. ZKP 699.
70 Usp. ZKP 700.
71 Usp. ZKP 702 § 2.

---