Hodočašće vjernika HKŽ München u Padovu
Hrvatska katolička župa München 5. i 6. srpnja 2024. organizirala je hodočašće svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Anti Padovanskom u Padovu. Hodočastilo je 130 vjernika, a voditelji hodočašća bili su fra Slaven Čeko, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj župi München, i s. Nikolina Bilić, pastoralna suradnica.
U ranim jutarnjim satima stigli su u kapucinski samostan i svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića, smješteno u južnom dijelu Padove na Trgu svetog križa (Piazza S. Crocce). Po otvaranju svetišta hodočasnici su se pomolili u tišini. Potom su obišli njegov grob i ispovjedaonicu u kojoj je ispovijedao pune 33 godine, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II. nazvao „salončićem ljubaznosti“. Ova ispovjedaonica i kip Majke Božje ostali su neoštećeni u savezničkom bombardiranju Padove 1944. godine kad je tadašnja crkva bila potpuno razrušena.
Hodočasnici su obišli i ostale prostorije svetišta oko svečeva groba, gdje se nalaze zavjetni darovi i zahvale za primljene milosti po njegovu zagovoru, te mnoštvo slika, skulptura, fotografija, isječaka iz novina i njegovih osobnih predmeta.
Dvije osobine posebno su resile životno djelovanje svetog Leopolda Bogdana Mandića, koje je i Crkva službeno priznala: izvrsnost u izvršavanju sakramenta svete ispovijedi i potpuno predanje sebe u svrhu jedinstva kršćana. Radio je na građenju mostova među ljudima i narodima te je svojevrsni preteča ideje ujedinjene Europe. Sveti Leopold veliki je uzor vjernicima, posebno u današnje vrijeme, kada je sakrament ispovijedi obezvrijeđen uslijed suvremene krize gubitka osjećaja grijeha i grješnosti.
Kad je 1923. godine bio premješten iz Padove u Rijeku, vjernici Padove tome su se usprotivili i samo nekoliko dana nakon njegova odlaska preko biskupa zatražili od vrha kapucinske provincije povratak njihova ispovjednika. Tadašnji provincijal piše svecu: „Morao sam promijeniti odluku i ponovno Vas pozvati u Padovu. Žele Vas mnogi uglednici i mnoge pobožne i religiozne osobe što dokazuje da ste ovdje napravili brdo dobrih stvari, kako kaže biskup“. Tako se otac Leopold vratio u ispovjedaonicu gdje je svaki dan, čak i po 12 sati primao, slušao i tješio pokajnike te ih odrješivao od grijeha.
Procesije pokornika, ljudi iz visokog društva, mali priprosti ljudi, sveučilišni profesori, studenti, radnici, svećenici i redovnici dolazili su u njegovu skromnu ispovjedaonicu. Sve ih je s jednakom ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio i mirio s Bogom. Treba napomenuti da se svetac zbog toga nije svima sviđao. Bilo je i onih koji su, vjerojatno iz zavisti, kritizirali sv. Leopolda da je previše blag prema grješnicima. Bio je okrivljen za „labavo“ shvaćanje morala. On je zbog toga patio, ali obogaćen Božjom milosti, često je govorio, pokazujući na raspelo: „Učio sam na Vašem primjeru, Gospodine, ali evo ja još nisam došao do bezumnosti da umrem za duše grešnika“.
Leopoldovi biografi spominju da je trpio i jake fizičke boli: bolove u želucu, očima, kostobolju koja je izobličivala njegovo tijelo, a u ožujku 1942. dijagnosticiran mu je rak jednjaka. Tijekom 52 godine svećeničkog života neumorno se žrtvovao i kada je 1942. godine umro u Padovi, njegov je pogreb bio njegova proslava na zemlji. Četrdeset i jednu godinu nakon njegove smrti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim (16. listopada 1983).
Nakon obilaska svetišta svetog Leopolda Mandića, gdje je fra Slaven Čeko predvodio pokorničko bogoslužje i zajednički ispit savjesti, hodočasnici su se uputili prema bazilici sv. Justine. U ovoj bazilici nalaze se posmrtni ostaci svetice i mnogih mučenika iz prvih stoljeća Crkve, kao i grob sv. Luke evanđeliste.
Sveta Justina rođena je u uglednoj padovanskoj obitelji. Otac joj je bio visoki carski dužnosnik. Justina je kao mlada djevojka prihvatila kršćanstvo i bila dio prve jezgre kršćana u Padovi. Tijekom velikih Dioklecijanovih progona kršćana njegov suvladar car Maksimilijan osudio ju je na smrt zbog odbijanja da se prikloni poganskoj religiji. Imala je svega 16 godina kada je pogubljena 304. godine i sahranjena izvan grada. Njezin grob postao je mjesto hodočašća brojnih kršćana. Sveta Justina zaštitnica je grada Padove.
Ispunjeni dojmovima, nakon razgledavanja bazilike svete Justine, hodočasnici su krenuli prema bazilici „sveca svega svijeta“, po kojem je Padova i najpoznatija. Bazilika svetog Antuna (tal. Basilica di Sant’Antonio da Padova) najznamenitija je građevina u Padovi, izgrađena u obliku latinskog križa s tri lađe te širokom i kratkom poprečnom lađom. Svake godine posjeti je tri do četiri milijuna ljudi. Bazilika oduševljava svojom veličinom i ljepotom kao i mnogobrojnim umjetničkim djelima.
Uz baziliku je samostan franjevaca konventualaca s pet klaustara koji čuvaju svečev grob. Posjet bazilici započinje obilaskom groba sv. Antuna i groba bl. Luke Belludija, koji je bio njegov vjerni učenik i prijatelj. U „kapelici relikvija“ bazilike čuvaju se neraspadnuti svečev jezik, čeljust, jezična kost, habit i sanduk u kojem je počivalo njegovo tijelo. Nezaobilazno mjesto je i suvenirnica koja nudi veliki izbor knjiga, kipova, nakita i suvenira s likom sv. Antuna.
U jednoj od pokrajnjih kapela veličanstvene bazilike svetog Antuna fra Slaven je, zajedno s hodočasnicima slavio svetu misu. Po završetku svete mise blagoslovio je nabožne predmete koje su u međuvremenu kupili.
Do vremena polaska kućama u 15:30 hodočasnici su imali priliku za osobnu molitvu i istraživanje bazilike te znamenitosti grada Padove.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Fotografije: Anka Buljan i Andreja Andrić
