Trodnevnica i proslava svetkovine Gospe Žalosne u Hrvacama te blagoslov brončanih bisti pape sv. Ivana Pavla II., kardinala dr. Franje Kuharića i predsjednika dr. Franje Tuđmana
Trodnevnica Gospi Žalosnoj započela je u četvrtak 16. rujna u Hrvacama molitvom krunice, litanija te molitvom sedam Gospinih žalosti. Sv. misu predslavio je i propovijedao fra Joško Kodžoman.
U petak u 12:00 u općinskoj vijećnici održana je svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Hrvace. Na sjednici su dodijeljena javna priznanja zaslužnim Hrvatačanima. Fra Marinko Vukman dobio je nagradu za životno djelo za svoje četrdesetogodišnje pastoralno djelovanje među hrvatskim vjernicima u Njemačkoj te za sve dobro što je činio za svoju župu Hrvace. Župnik fra Neven Pavlinušić nagrađen je za izniman doprinos u duhovnoj i materijalnoj obnovi općine i župe. Nakon sjednice pred zgradom općine župnik je blagoslovio bistu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Drugi dan trodnevnice svetu misu predvodio je župnik.
U subotu sv. misu predvodio je don Marko Trogrlić, policijski kapelan u Splitu. U 19:00 u velikoj školskoj sportskoj dvorani održana je promocija monografije fra Marinka Vukmana u kojoj je tekstualno i slikovno dočarano 40 godina života i djelovanja među Hrvatima katolicima u Njemačkoj.
19. rujna proslava svetkovine Gospe Žalosne započela je pjevanjem Gospinih litanija, svečanom procesijom, blagoslovom brončanih bisti sv. Ivana Pavla II. i kardinala Franje Kuharića. Svečano misno slavlje u 10:00 predvodio je fra Marinko Vukman uz druge svećenike koncelebrante. Na sv. misi i procesiji prisusvovali su brojni vjernici, općinski čelnici, alkari i alkarski momci iz Hrvaca, članovi KUD-a Peruća, autori bisti, brojni uglednici i mnogi drugi. Župnik je na kraju zahvalio svima na podršci i pomoći u realizaciji brojnih projekata realiziranih u proteklom razdoblju, među ostalim: potpuna obnova župne kuće od prizemlja do krova; postavljanje kamenih staza za procesiju s obje strane i rasvjeta oko njih u duljini od oko 50 m; kameni kip Srca Isusova u crkvi visok 2.10 m; vitraj u crkvi sv. Ivanu Pavla II.; cjelovita obnova oltara sv. Josipa; kip bl. Alojzija Stepinca u centru mjesta uz obnovljenu kapelu Sv. obitelji te uređenje zelene površine oko kipa i kapelice, postavljene klupe i rasvjeta; brončane biste hrvatačkih svećenika-mučenika fra Stanka Bradarića, fra Petra Paviše i don Ivana Šarića ubijenih za vrijeme Drugog svjetskog rata zbog vjernosti Isusu i svojoj Hrvatskoj. Nakon zahvale o. župnika misno slavlje završeno je najljepšom pjesmom najljepšoj i najdražoj zemlji. Svečarsko druženje nastavljeno je po hrvatačkim obiteljima, a uzvanici su se okupili na zajedničkom ručku u restoranu „Vreba“.
Hvala Gospi na svim milostima! Sve na slavu Boga Velikoga i Dobroga!
fra Neven Pavlinušić
Homilija fra Marinka Vukmana:
Draga braćo i sestre, zovem vas dragima jer u nama teče hrvatska i hrvatačka krv, nazivljem vas braćom i sestrama jer nas ujedinjuje ista vjera, isti Gospodin koji nas iz nedjelje u nedjelju okuplja oko svog oltara, hraneći nas svojim tijelom i svojom Riječju. Danas smo posebno radosni i Bogu zahvalni jer naša župa slavi svoju zaštitnicu Gospu Žalosnu.
Blagdan ima biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna: „A tebi će samoj mač probosti dušu“. U kršćanskoj pobožnosti ustaljeno je sedam događaja koji su bili uzrok Marijinih žalosti, zato se Ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. To su: Šimunov mač koji će probosti Njenu dušu, bijeg u Egipat, dvanaestogodišnji Isus izgubljen u Jeruzalemu, susret s Isusom na Njegovom križnom putu, podno križa na kojem je Isus umirao, Isusove riječi s križa kojima je svoju majku povjerio Ivanu i napokon Isusovo skidanje s križa i polaganje u grob. Čitav Marijin život obavijen je trpljenjem i boli, ali i utjehom, jer je čvrsto vjerovala da su, uz Isusovo trpljenje i boli, i Njezino trpljenje i boli Božja volja. Ona je ujedno i naša utjeha. Tješi nas u našim trpljenjima svojim prinosom i primjerom kako se kroz boli dolazi do vječne radosti.
I naš je životni put posut trnjem. Svatko od nas nosi svoju patnju, svoju bol, svoj križ. Zar nije patnja naših učenika svaki dan ići u školu?! Zar nije patnja koja razdire naše srce kad te roditelji ne primjećuju, ne pohvale za dobro?! Ili kad te djeca ignoriraju, ismijavaju?! Kako je teška patnja osamljenosti, nerazumijevanja bračnih drugova, ostavljenosti od društveno pokondirenih tikvi koje su umislile kako su najbolje, jedine i nezamjenjive! Zar nije patnja i onda kad voliš, a ljubav nije uzvraćena; pa i ljubav koju iščekuješ?! Kako je teška patnja nezahvalnosti! Patnja je onaj dio ljudske egzistencije koji prožima svaki atom našeg bitka i kroz patnju spoznajemo koliko je bitno vrednovati svoj život po Bogu koji nas jedini nikad ne iskorištava. Krenimo već danas zajedno s Onom koja je patnju iskusila i kojoj je patnja obilježila život i zato nas razumije. Majka boli i patnje govori nam da ne smijemo klonuti, već radije svoja trpljenja sjediniti s Isusovim i Njezinim i djelovati kao istinski nasljedovatelji Njezinog sina i našeg Spasitelja. Ali braćo i sestre, bilo bi jednostrano kad bi se zaustavili samo uz Marijine žalosti. Evanđelje je radosna vijest, a naša vjera mora biti vjera radosti. Unatoč mnogim žalostima Marija je iskusila veliku vjeru pravoga kršćanskog veselja.
Prvi izvor Njezinog veselja bila je svijest da je od Boga posebno ljubljena i odabrana. Žena koja je bila nazvana milosti puna bila je i veselja puna.
Drugo Marijino veselje bilo je u Njezinome izvanrednom materinstvu. Svakoj ženi veliko je veselje porodom pokloniti svijetu novog čovjeka. Onaj, kojega je Marija rodila, nije bio samo čovjek nego ujedno i Sin Božji. Veselila se Njegovom rođenju, napredovanju u mudrosti i milosti, Njegovim nastupima, govorima i čudesima, pobjedi nad smrću, uskrsnuću i uzašašću. Veselila se i dobrim ljudima: Josipu kojemu je bila vjerna žena, Elizabeti kojoj je htjela pomoći, apostolima koji su širili Isusovu nauku, vjernicima koji su ljubili Njezina Sina.
Danas se Marija veseli jer je kod Boga. Veseli se obitelji anđela i svetaca. Veseli se i tome što na Zemlji ima toliko djece koju ljubi i koja Nju ljube.
