Karin: Gospa od Anđela

Svetkovina Gospe od Anđela svečano je proslavljena u ponedjeljak 2. kolovoza u Franjevačkom samostanu u Karinu. Proslava je bila u znaku 15. obljetnice (2006. – 2021.) posvete crkve Bezgrješne Djevice Marije i samostana te 50. obljetnice  (1971. – 2021.) Karinskog slučaja 1971.

Svečano misno slavlje u punom dvorištu samostana predvodio je mr. sc. fra Ivan Režić, magistar bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, koji je na samom početku pred slikom Čudotvorne Gospe od Anđela postavljenom ispred oltara predmolio Gospine litanije i posvetnu molitvu.

U koncelebraciji i u sakramentu ispovijedi sudjelovalo je petnaest biskupijskih i redovničkih svećenika. Gvardijan i karinski župnik fra Petar Klarić pozdravio je sve na početku te podsjetio kako je: „kroničar pok. fra Leonardo Buljan u samostansku kroniku 2. kolovoza 1971. zapisao kako je tad bio ponedjeljak te da je dosta svijeta hodočastilo Majci Božjoj Gospi od Anđela u Karin iz Ravnih kotara, Bukovice i šire, a tadašnji magistar bogoslova pok. fra Celestin Belamarić predvodio je misno slavlje. U koncelebraciji je bilo oko petnaest svećenika pred mnoštvom naroda. Sve je bilo mirno do 13.30 sati kada je nastao metež u blizini samostana kod mosta dok su mladići iz Pridrage, Kruševa i ostalih sela pjevali hrvatske domoljubne pjesme, a tadašnja milicija uzela je palice i rastjerala silno mnoštvo. Mnogi su bili pretučeni, a Branko Perica iz Ribnice u Župi Kruševo bio je tako jako pretučen da je kasnije preminuo od rana. O tom događaju mogu svjedočiti i živi svjedoci koji su među nama na ovom misnom slavlju“, kazao je fra Petar. „Kroničar fra Leonardo dalje piše da su franjevci, čuvši što se događa, izišli iz samostana i pobunili se protiv milicije prosvjedujući zašto tuku nevini hrvatski narod koji se okupio na proslavu Gospe od Anđela. Tada je uhićen i fra Milan Ujević koji je odveden u Benkovac, kao i drugi naši mladići, a koji je zajedno s njima bio suđen na montiranom procesu. Tragični Karinski slučaj dogodio se na današnji dan prije točno 50 godina“, podsjetio je fra Petar, dodavši kako se danas slavi i 15. obljetnica posvete samostanske crkve Bezgrješne Djevice Marije i blagoslova samostana. „Neka današnji dan bude dan zahvale Gospodinu i Gospi za sva dobročinstva koja smo doživjeli kroz stoljeća. Ovdje se stoljećima slavila Gospa od Anđela. Ovdje su dolazili brojni naši djedovi i pradjedovi, ovdje su se činili mnogi zavjeti. Bog je uslišao mnoge naše molitve i zavjete, a u ovoj prigodi pozdravljam najstariju našu hodočasnicu Gospi od Anđela u Karinu Peku Zelić iz Popovića kod Karina, koja je zakoračila u 101. godinu“. U misnom slavlju sudjelovala je u narodnoj nošnji, a pozdravljena je gromkim pljeskom. I ona je živi je svjedok, kao i mnogi drugi, događaja u Karinu iz 1971. Fra Petar je ujedno pozdravio i predstavnike Hrvatske vojske i policije, gradonačelnika Benkovca Tomislava Bulića i dogradonačelnika Obrovca Slobodana Jurjevića te sve hodočasnike. 

U nadahnutoj prigodnoj homiliji mr. sc. fra Ivan Režić istaknuo je: „Danas smo se sastali kako bismo proslavili franjevački blagdan Gospe od Anđela, kada je sv. Franjo, pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji, isprosio od Gospodina ono isto što je on iskusio da mu je oprošteno, a to je da će ići u raj, da mu je Gospodin otpustio sve grijehe iz prošlosti, iz mladosti, a bilo ih je. U mističnom doživljaju zamolio je od Gospodina preko Gospe koja je bila okružena anđelima da isprosi tu milost svakom grješniku koji se iskreno pokaje, ispovijedi, pričesti i izmoli molitvu na nakanu Svetog Oca, kako bi svatko takav raskajan nakon smrti otišao u raj. To je Porcijunkulski oprost po kojemu do dana današnjega po zagovoru sv. Franja Asiškog dobivamo milost oproštenja vremenitih kazni za naše grijehe. Kao što je porcijunkula komadić zemlje na kojemu se utjelovilo franjevaštvo i donijelo mnogo rodova u povijesti Crkve, tako je i srce svakog od nas komadić zemlje na kojemu izrastaju plodovi onoga što se na njemu sije. A u srcu svakoga od nas Bog želi biti utjelovljen u našem životu, u našim riječima i djelima, On se želi utjeloviti u našim međuljudskim odnosima, On želi da za njega svjedočimo. Danas kad slavimo Gospu od Anđela, Majku lijepe ljubavi, valja se upitati što to raste na tom komadiću našeg srca. Dopuštamo li da na našem srcu raste trnje oholosti, nesloge, sijanja nepravde, trulih kompromisa, zavisti? Dopuštamo li da u našem srcu raste porok teške ovisnosti i da tako zarobljeni i druge oko sebe zarobljavamo i zatvaramo u nevidljive zatvore, a da toga zapravo i nismo svjesni? Koliki ljudi od sebe prave žrtve, a nisu žrtve već su češće krivci obiteljskih svađa, seoskih svađa, svađa na poslu, bilo gdje se nalaze. Nisu svjesni koliko opterećuju druge ljude. Imamo li hrabrosti zagledati se u svoja srca i priznati pred Bogom? Imamo li hrabrosti zagledati se i u naše nacionalno biće? Imamo li hrabrosti priznati da pravo preporođenje na osobnoj i zajedničkoj razini počinje od osobne zauzetosti. U našem životu pozvani smo prije svega biti ljudi – čovjekoljubivi. Potom u središtu svoga života imati Boga, a onda će sve stvari doći na svoje mjesto – to se zove bogoljublje. I ono što je jako bitno i bez čega ovo dvoje nije vidljivo – a to je imati ljubavi prema svom domu, domu svog srca, domu svoje obitelji i domu svoje domovine. Imati ljubavi prema svojoj domovini krepost je koja se zove domoljublje. Domoljublje se najbolje svjedoči u teškim vremenima, a jedni od tih u teškim vremenima Hrvatskog proljeća 70-ih godina prošlog stoljeća bili su neustrašivi franjevci i ovog samostana Svete Marije ovdje u Karinu, a posebno hrvatski pjesnik, domoljub, student, uznik Branko Perica, žrtva progona Hrvata u ovim krajevima, koji je od posljedica premlaćivanja preminuo po izlasku iz zatvora. O svemu tome imamo očevice, a te slike ostaju duboko utisnute u pamćenje i svijest. Te slike ne smijemo zaboravljati. Ovdje nismo došli kao kršćani, kao katolici da bismo odavde poslali nekakvu poruku, ne daj Bože osvete, jer želimo biti Kristovi učenici, a On kaže kako će ljubav prema svojim neprijateljima i molitva za njih posvjedočiti da smo Njegovi učenici. Bez obzira što je ovaj samostan dva puta porušen, ponovno je izgrađen i to ljepši nego što je bio. To je mogla samo ljubav, požrtvovnost i žrtva koja je pala na plodno tlo. Ali to je žrtva koja nas i dalje odavde obvezuje da je ovaj ponosni čovjek Ravnih kotara i Bukovice, ovaj tvrdi kamen sivac, ovaj plemeniti čovjek očuvao tu snagu – čovjekoljublje, bogoljublje i domoljublje. To je čovjek koji i danas ima što poručiti. Nikada ne smijemo dopustiti da nas iznutra nagriza tumor nesloge, zavisti, podjela. Ne dopustimo drugima da nas zavađaju, da sipaju otrov smutnje oni koji nas žele na svaki način smućivati iznutra. Znamo da imaju i medije u rukama, to moćno oružje, ali se ne smijemo dati. Naši velikani duha obvezuju nas da budemo vitezovi duha, ali i da se samokritično upitamo na ovom mjestu, imamo li pravo kritizirati drugoga dok god sami nismo kadri ozbiljno poraditi na sebi, na svom srcu, na svojim riječima i djelima, na svojim međuljudskim odnosima”, istaknuo je propovjednik. „Ako uložimo trud na osobnom planu i kao narod da naša domovina po nama bude bolja, da naš hrvatski narod po nama bude čovječniji i bogoljubniji, onda ćemo sigurno, ako ne mi, onda sigurno naši naraštaji uživati plodove našeg nastojanja. Budimo otvoreni životu – mlade obitelji, nemojte se bojati života. Život je prekrasan i životu treba dati priliku. Neka nam po Gospinu zagovoru Gospodin udijeli vitezove duha koji će nas povesti u sretniju i bolju budućnost. Neka nam usliši molitve i neka nas povede na osobnom planu na putu svetosti do ostvarenog i mirnog srca, a to želim i sebi i svima vama“, zaključio je na kraju propovijedi mr. sc. fra Ivan Režić.

Na kraju misnog slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao karinski župni zbor pod vodstvom Ksenije Mutić, zahvalnu riječ svima koji su pomogli pri organizaciji slavlja, poglavito Hrvatskoj vojsci i policiji, uputio je gvardijan i karinski župnik fra Petar Klarić. Potom je Peki Zelić darovao Gospinu sliku za njezin skorašnji 101. rođendan.

Nakon misnog slavlja procesijom do samostana slika Čudotvorne Gospe od Anđela vraćena je u crkvu gdje su vjernici imali prigodu održati svoje zavjete. Misno slavlje u popodnevnim satima predvodio je don Tomislav Baričević, župnik Pridrage, jer je najveći broj nastradalih u Karinskom slučaju 1971. bio upravo iz tog mjesta.

Svečanoj proslavi prethodila je trodnevnica. U petak 30. srpnja sv. misu predvodio je don Petar Ćorluka, župnik Vladislavaca, u subotu 31. srpnja don Tihomir Vulin, župnik Posedarja, a u nedjelju 1. kolovoza fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca, Lovinca i Svetog Roka.

 Tekst i snimke: Adolf Polegubić