Karinski slučaj 1971.

U utorak, 1. kolovoza 2017. poslije večernje mise u 20 sati, na bini u dvorištu Franjevačkog samostana predstavljena je knjiga autora fra Milana Ujevića i Bože Ujevića “Karinski slučaj 1971.“ Moderator programa bio je gosp. Marin Ćurković, ravnatelj Zavičajnog muzeja Benkovac.

Na početku predstavljanja knjige pjevala se himna „Lijepa naša“ u izvedbi KUD-a „Ruža Hrvatska“ iz Karina, a potom je održana minuta šutnje za sve poginule i umrle Hrvate od stoljeća 7. do danas.

Pozdravni govor imali su gradonačelnik Benkovca Tomislav Bulić, dogradonačelnik Obrovca Slobodan Jurjević i bivši gradonačelnik Benkovca Branko Kutija. Zatim je KUD „Ruža Hrvatska“ otpjevala,na prijedlog gvardijana Klarića, pjesme „Vezak vezla“ i „Ustani Bane“,a kasnije „Marjane,Marjane“ i „Vilo Velebita“. Naime, ove su se i druge pjesme pjevale 2.kolovoza 1971. U Karinu i zbog njih su hrvatski mladići bili pretučeni,a jedan je od njih, Branko Perica iz Kruševa, od posljedica premlaćivanja umro.

Nakon ove dvije pjesme moderator Čurković najavio je predstavljače knjige: doc. dr. sc. Zlatka Begonju, profesora sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za povijest, autora predgovora knjige, fra Petra Klarića, gvardijana Franjevačkog samostana u Karinu, autora osvrta na knjigu, te Đuru Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, bivšeg saborskog zastupnika.

Dr. Z. Begonja, između ostalog, ukazao je na ključne značajke i tadašnje ozračje među stanovništvom u Karinu Donjem u vrijeme proslave svetkovine Gospe od Anđela 2. kolovoza 1971. zbog potpunog razumijevanja povijesti i ukupnih međunacionalnih odnosa na ovom području: „Ova je tučnjava tada eskalirala u veliku političku aferu. Istog dana se po julijanskom kalendaru, kojim se služe pravoslavni vjernici u Karinu, obilježava sv. Ilija što je samo po sebi stvaralo ozbiljne pretpostavke za pojavu netrpeljivosti između srpskog i hrvatskog i katoličkog vjerničkog puka“. Ovakva politička previranja rezultirali su u Karinu brutalnim napadom „milicajaca“ zaduženih za osiguranje mirnog crkvenog slavlja isprovociravši napad na skupinu hrvatskih mladića koji su pjevali nacionalne domoljubne pjesme: „Vezak vezla“, „Ustani Bane“, „Marjane, Marjane“ i „Vilo Velebita“. „Događaj je završio fizičkim napadima, uhićenjima,privođenjem u milicijsku postaju u Benkovac te dodatnim premlaćivanjem nekolicine hrvatskih mladića, katoličkih vjernika, kojima je glavni krimen bio što su tijekom blagdana pjevali hrvatske nacionalne budnice i duhovne pjesme“ naglasio je dr. Begonja.

Đ. Vidmarević, predsjednik DHK prigodom predstavljanja ove knjige učinio je analizu političkih i društvenih događanja na zadarskom i širem području u kontekstu Hrvatskog proljeća i tadašnjih sve napetijih nacionalnih odnosa u bivšoj državi. Istaknuo je kako je “Karinski slučaj“ bio jedan od prekretnica u stvaranju moderne države Hrvatske…

O. Klarić je na predstavljanju knjige izrazio zadovoljstvo i zahvalu autorima o. M. Ujeviću i B. Ujeviću što je knjiga izišla iz tiska i što se upravo 1. kolovoza 2017. predstavlja u časnom Franjevačkom samostanu uoči proslave svetkovine Gospe od Anđela i nemilog krvavog događaja koji se dogodio prije 46 godina (2. kolovoza 1971.) kada je tadašnja milicija uhitila i brutalno pretukla Hrvate mladiće hodočasnike koji su došli na hodočašće Gospi u Karin. Zatim je o. Klarić naglasio poveznicu između „Karinskih slučajeva“, a koji su se dogodili 2. kolovoza 1935.godine kada su žandari uhitili fra Mirka Medića koji je poslije objeda mirno šetao preko mosta koji se nalazi u neposrednoj blizini samostana na rijeci Karišnici. Novi Karinski slučaj dogodio se, naglasio je o. Klarić, 2. kolovoza 1971. o čemu piše ova knjiga, ali je tada uhićen isto franjevac fra Milan Ujević koji je stao u obranu uhićenih mladića koji su pjevali domoljubne pjesme. Treći Karinski slučaj dogodio se kada su četnici napali Franjevački samostan u Domovinskom ratu 26. kolovoza 1991. i koju su dramu proživjeli tadašnji gvardijan fra Alberto Marić, đakon fra Vjekoslav Kujundžić i samostanska domaćica Anka Vunić. (str. 5). Četvrti Karinski slučaj dogodio se 13. veljače 1993. kada su srpske paravojne jedinice tzv. „ SAO Krajine“ samostan opljačkale i otele kulturno i duhovno blago, te u znak odmazde nakon pretrpljenih gubitaka u oslobodilačkoj operaciji „Maslenica“ iz osvete,minama kojima se uništavaju avio piste, porušili Franjevački samostan u Karinu i kako bi se zatrlo sve što je hrvatsko i katoličko.

O. Klarić tada je iznio još jedan podatak kako je Dušan Starević dotadašnji predsjednik općinske konferencije SKH Benkovac podnio izvještaj o dugogodišnjem razdoblju u kojem se dotakao karinskog slučaja za koji je rekao (…), da je („karinski slučaj“) bio izrežiran, a da je na njega općinski komitet SKH Benkovac politički ispravno reagirao, a time navukao bijes svih nacionalističkih i desničarskih snaga u političkim rukovodstvima ,nacionalističkoj štampi, kod reakcionarnog klera, reaktiviranih kvislinga i svih nacionalističkih i antikomunističkih snaga“. Isti Starević na str. 156 istakao je da se u tom“slučaju“ (karinskom) „više vjerovalo fratrima i drugim elementima nego tadašnjem političkom rukovodstvu.“ O. Klarić je kazao kako je hrvatski narod u prošlosti, sadašnjosti i da će tako biti u budućnosti, uvijek vjerovao fratrima, a nikada nije vjerovao niti će vjerovati izdajnicima i neprijateljima hrvatskog naroda, na što su nazočni uzvratili burnim pljeskom.

Na kraju veliku zahvalnost izrekao je o. Klarić fra Milanu Ujeviću i Boži Ujeviću koji su uložili mnogo truda, znoja i odricanja kako bi prikupili i objavili vrijednu građu o „karinskom slučaju“, kao i svima onima koji su im u tome pomagali. Ova knjiga – ljetopis „karinskog slučaja“još nam više i bliže razjašnjava uzroke i okolnosti tog nemilog krvavog događaja, ali i sve moguće intrige i podvale od strane tadašnje vlasti i drugih aktera koji su zaigrali krvavi pir – „karinski slučaj“,a kasnije su ga htjeli omalovažiti i zataškati. Veliku zahvalnost izričem,kazao je o. Klarić, i svim sudionicima, vitezovima, domoljubima, koji su bili zvjerski premlaćeni, izmučeni i ranjeni, a koji su dali svoj veliki obol u obnovi moderne Hrvatske države.„Karinski slučajevi“ utkani su u temelje Hrvatske države kao i Franjevački samostan u Karinu. Samostan je ponovno zablistao u svom obnovljenom ruhu i od 2006. stavljen je vjernicima, hodočasnicima i svima ljudima na raspolaganje na duhovnom i kulturnom polju.

U ime Naklade Bošković, koja je tiskala ovu knjigu, nazočnima se obratio biranim riječima Zoran Bošković. Nakon toga moderator Ćurković pozvao je dr. don Jerolima Lenkića da u pratnji KUD-a „Ruža Hrvatska“ iz Karina otpjeva dvije pjesme: „Marjane, Marjane“ i „Vilo Velebita“. Zatim su se obratili autori knjige B. Ujević i fra M. Ujević koji je ujedno bio i aktivni sudionik Karinskog slučaja 1971. Autori su se svima zahvalili koji su pomogli u tiskanju ove knjige te osvjetljivanju Karinskog slučaja. Izrazili su zahvalnost gvardijanu Klariću za organizaciju predstavljanja ove hvale vrijedne knjige.

KUD „Luzarica“ iz Pridrage otpjevao je pjesmu „Oj Pridrago, selo od davnina “,a KUD „Ruža Hrvatska“ otpjevala je staru izvornu domoljubnu pjesmu iz Slavonije „I od majke i od Boga“. Na kraju predstavljanja knjige svi su nazočni zapjevali pjesmu „Croatio iz duše te ljubim“, a glazbeno ih je pratio KUD „Ruža Hrvatska“ iz Karina.

Pri kraju predstavljanja knjige „Karinski slučaj 1971.“ benkovački župnik don Anđelko Buljat predao je gvardijanu Klariću dvije knjige koje su opljačkane iz Franjevačkog samostana u vrijeme Domovinskog rata,a koje su mu,prema njegovim riječima, „predale dvije žene srpkinje“ da ih vrati u samostan Karin. Jedna je sačuvana s koricama,a druga je oštećena i nema nekoliko prvih stranica. Obe su i moralne teologije. Na jednoj se vidi naslov i autori THEOLOGIA MORALIS UNIVERSA autori:R.P. GABRIELIS ANTOINE, PHILIPPO DE CARBONEANO, AR.P. BONAVENTURA STAIDEL, A JO. DOMINICO MANSI, TOMUS TERTIUS. Tiskana je u Veneciji 1793. godine.

Poslije predstavljanja knjige uzvanici i gosti bili su počašćeni domjenkom u samostanskom dvorištu koji je priredio Franjevački samostan Karin i Grad Benkovac. Mnogi su željeli imati ovu vrijednu knjigu i da im se potpiše na knjigu fra M. Ujević, što je on rado i učinio.