Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona

5. rujna 2017. /

Predgovor

Zbivanja tijekom Drugoga svjetskog rata i u vremenu poraća pokazala su okrutnosti usmjerene protiv čovjeka i njegovoga duhovnog, kulturnog i materijalnog dostojanstva. Nakon završetka rata čovjek se konačno ponadao vremenu mira i nade u siguran život. Komunisti su, međutim, započeli široke progone Katoličke Crkve, s nakanom istrebljenja njezinih pastira: biskupa i svećenika, a čega nisu bili pošteđeni ni vjernici laici. Na optuženičku klupu, optužen za »najvećega neprijatelja« komunističkoga režima, doveden je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, stup i simbol Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Njega je nepravedni komunistički sud 1946. godine osudio na šesnaest godina zatvora i pet godina gubitka građanskih prava. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Lepoglavi, a od prosinca 1951. bio je konfiniran u rodni Krašić, gdje je i umro 10. veljače 1960. Bio je to postupak protiv zagrebačkoga nadbiskupa i Katoličke Crkve. U njegovu svjedočanskome življenju, postojanosti u vjeri i hrabroj zauzetosti za očuvanje jedinstva Crkve jasno se zrcali put svetosti. Nadbiskupa Stepinca papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženim 3. listopada 1998.

U poraću, nakon sramotnoga procesa protiv nadbiskupa Stepinca, na udar komunističke vlasti došli su i franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, zajedno sa svojim provincijalom, pod optužbom da su izravno krivi za diverziju u tvornici Gaon te da su sveukupnim svojim djelovanjem opstruirali i rušili novi politički poredak. Optužena braća franjevci, okupljajući mnoštvo vjernika u novoosnovanome svetištu Majke Božje Lurdske u istočnome predgrađu Zagreba, bili su predani naviještanju Božje riječi, slavljenju sakramenata, kršćanskoj pouci mladih te karitativnoj skrbi za potrebite, u čemu je komunistička vlast prepoznala prijetnju i opasnost za svoj ‘nauk’ i svoje namjere. Vlast je, naime, naumila stvoriti društvo bez Boga i osloboditi čovjeka religije i njezinoga utjecaja na društvo.

Da bi ostvarili svoje namjere o zatiranju djelovanja braće franjevaca u svetištu Majke Božje Lurdske, komunisti su posegnuli za najgorim podvalama i izmišljenim krivnjama protiv franjevaca, lažno ih optuživši za nesreću u tvornici Gaon, s kojom ni na koji način nisu bili povezani. Nakon mučenja u istražnome zatvoru, kratkim sudskim postupkom fra Matej Vodanović i fra Serafin Rajić osuđeni su na smrt strijeljanjem, a fra Petar Grabić, fra Leonard Bajić, fra Josip Visković i fra Albert Bukić na ukupno četrdeset i osam godina zatvora.

Dvojica na smrt osuđene braće pogubljena su u Zagrebu 4. rujna 1947., a za grob im se ni danas ne zna. Fra Leonard Bajić je umro u teškim trpljenjima u Kazneno-popravnom domu Stara Gradiška. Izdišući rekao je: »Umirem nevin, Bogu predajem svoju dušu.« Istina o tim događajima, premda još uvijek zastrta komunističkom šutnjom i skrivanjem dokumenata, zavrjeđuje povijesno rasvjetljenje. Skrivenost cjelovite istine o pozadini lažnih optužaba i o svim namjerama komunističke vlasti ne umanjuje našu dužnost čuvanja spomena na nevinost, hrabrost, svjedočanski život i postojanost braće koja su bila izložena teškim mučenjima, sramoćenjima i stradanjima. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja u ratu i poraću doživjela je teška stradanja. U razdoblju od 1942. do 1948. ubijeno je četrdeset i četvero naše braće. Istinski smo uvjereni da su njihova trpljenja i smrt zalog nove snage koja je, po čudesnosti Božjega promisla, procvala novim plodovima franjevačkoga djelovanja u izgrađivanju Crkve i njezine žive prisutnosti u hrvatskome narodu.

Ova je knjiga nastala iz zahvalnosti i divljenja pred hrabrim svjedočanstvom i postojanošću vjere naše braće čija imena izgovaramo u molitvenome spomenu pred Božjim licem: fra Matej, fra Serafin, fra Petar, fra Leonard, fra Josip, fra Albert. Spomen nošen vjerom, koja gleda onkraj vremenitih ljudskih sila, sili nas na zauzetost u otkrivanju istine koja donosi mir. Zahvalan sam autoru knjige fra Stjepanu za sav trud i ljubav koju je uložio kao zalog čuvanju svetoga spomena.

Fra Joško Kodžoman

provincijal

**********

Uvod

Tko čuva spomen, taj vedrije gleda na budućnost. Približavajući se skoroj sedamdesetoj obljetnici žalosnih događaja i teških stradanja franjevaca samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu i osjećajući dužnost čuvanja spomena, radi istine koja pročišćuje i gradi ispravan odnos prema povijesti, smatrali smo dužnim sabrati i kritički razmotriti sve činjenice i okolnosti vezane za lažne optužbe, progone, mučenja, nepravedna suđenja i drastične kazne – dugogodišnje i smrtne – kojima je komunistička vlast nakon Drugoga svjetskog rata htjela zatrti djelovanje franjevaca u tome samostanu i time zadati snažan udarac životu Katoličke Crkve u Zagrebu.

Dana 19. travnja 1947. godine komunističke su vlasti u samostanu uhitile, a potom i pritvorile o. Mateja Vodanovića, župnika, o. Alberta Bukića, bivšega župnika, o. Serafina Rajića, kapelana, o. Josipa Viskovića, kapelana, o. Leonarda Bajića, gvardijana, i o. Mihovila Anušića, studenta na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Sutradan su došli po o. Antu Antića, magistra bogoslova i s. Janju Nazor, starješicu zajednice sestara franjevki u samostanu.

U zagrebački je pritvor kasnije odveden i o. Petar Grabić, provincijal, sa sjedištem u Splitu, uhićen 13. srpnja 1947. godine u franjevačkome samostanu u Omišu. Protiv o. Antića i o. Anušića, kao ni protiv s. Janje Nazor nisu podignute optužnice. Protiv ostalih franjevaca pokrenut je sudski proces koji je bio montiran i imao teške posljedice za njih osobno, za župu i samostan Majke Božje Lurdske, za Franjevačku provinciju Presvetoga Otkupitelja kao i za Zagrebačku nadbiskupiju. O. Matej Vodanović i o. Serafin Rajić osuđeni su na smrt strijeljanjem, a ostali su franjevci osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne s prisilnim radom, a kazne su izdržavali u Kazneno-popravnome domu u Staroj Gradiški.

Od demokratskih promjena u Hrvatskoj devedesetih godina o stradanju naše braće franjevaca više se puta i u raznim prigodama govorilo i pisalo, a ovaj je pisani rad nastao na zamolbu o. fra Mate Matića, gvardijana samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu prigodom otkrivanja spomen-ploče u travnju 2015. godine u čast ubijenim i stradalim franjevcima. Želimo u pisanome obliku ostaviti trag njihova života i njihova nepravednoga suđenja te ujedno istaknuti da je komunistička vlast preko svojih represivnih tijela Udbe (Uprave državne bezbednosti) i »milicije« izvršila nad njima nezapamćen zločin. Toga žalosnoga dana, 19. travnja 1947. godine, organi Udbe upali su u samostan, uhitili fratre i odveli ih u pritvor na Savskoj cesti ili u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Odmah su uslijedila duga i mučna ispitivanja, torture, psihička zlostavljanja i tjelesna mučenja, čime su pritvorenike nastojali slomiti i iznuditi priznanja za djela koja nisu počinili. Još je tragičnije to što im nisu dali mogućnost da se brane i izreknu istinu. Njihovi su branitelji bili nemoćni jer im je bilo onemogućeno braniti ih.

U radu će najprije biti rasvijetljen odnos između Crkve i države u Hrvatskoj neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata, a zatim će biti prikazano uhićenje fratara, tijek procesa i sudske presude – dvojica su fratara osuđena na smrt strijeljanjem, a četvorica na dugogodišnje zatvorske kazne u Kazneno-popravnome domu Stara Gradiška. Na kraju će biti prikazan životni put svakoga pojedinog osuđenika. Priložit ćemo i prijepise i faksimile važnijih dokumenata.

Svjesni smo da je nemoguće iscrpno prikazati sve pojedinosti vezane uz ove događaje, ali želimo dati doprinos čuvanju trajnoga spomena na našu nepravedno osuđenu braću franjevce, kao i nastojanjima da se, iznoseći istinu na vidjelo, takva djela nepravde i laži nikada više ne ponove. Ni u kom slučaju ne želimo iskazati bilo kakvu želju za osvetom ili mržnju prema osobama koje u ovome radu budemo spominjali, a čija krivnja stoji iza stradanja naše braće franjevaca. Istina će nas voditi u našemu izlaganju.

KAZALO

Predgovor 7

Uvod 9

1. Lažne optužbe i osuda franjevaca 11

  • Izazovno vrijeme 15
  • Pretres samostana i uhićenje fratara 15
  • Izmišljena optužba i ispitivanje fratara 16
  • Optužba protiv fratara 17
  • Suđenje fratara 20
  • Onemogućena obrana okrivljenika 22
  • Izvadci iz Presude 23
  • Nevini osuđeni 25
  • Odbijanje žalbe 28
  • Izmišljeni dolasci fra Joze Mikulića u Zagreb
  • Komunistički zatvor u Staroj Gradiški 30
  • Uzroci progona i osude fratara 31
  • Ozračje nesigurnosti 33
  • Briga za zatvorenike 34

2. Osuđeni franjevci samostana Majke Božje Lurdske 37

2.1. FRA MATEJ VODANOVIĆ 39

  • Službe u Provinciji 41
  • Zagrebačka aktivnost 41
  • Poratno vrijeme 43
  • Suđenje i osuda 43

2.1. FRA SERAFIN RAJIĆ

  • Službe u Provinciji 46
  • Kapelan u Zagrebu 48
  • Uhićenje, suđenje i smrt 49

2.3. FRA JOSIP VISKOVIĆ 51

  • Službe u Provinciji 52
  • Uhićenje, suđenje i osuda 53
  • Odlazak na izvršenje kazne 54
  • Izlazak iz zatvora u Staroj Gradiški 55
  • Život nakon zatvora 58

2.4. FRA PETAR GRABIĆ 61

  • Službe u Provinciji 62
  • Osobine o. fra Petra Grabića 63
  • Važniji Grabićevi pothvati 65
  • Suđenje i osuda 66
  • Zatvorski dani 67

2.5. FRA LEONARD BAJIĆ 69

  • Službe u Provinciji 70
  • Osobne odlike 70
  • Uhićenje, osuda i kazna 72
  • Žrtva komunističke mržnje 74

2.6. FRA ALBERT BUKIĆ 79

  • Službe u Provinciji 80
  • Osobine o. Alberta 81
  • Boravak u Zagrebu 81
  • Uhićenje i osuda 82

Zaključak 85

BIBLIOGRAFIJA 89

PRILOZI 91

  • I. Prijepis dijela optužnice protiv franjevaca samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu 93
  • II. Prijepis izjave fra Leonarda Bajića 97
  • III. Prijepis dijela prvostupanjske presude 101
  • IV. Prijepis žalbe odvjetnika dr. Ćirila Brajše 105
  • V. Prijepis presude Vrhovnoga suda 109
  • VI. Prijepis izjave fra Joze Mikulića 115
  • Duše su pravednika u ruci Božjoj
  • Tekstovi sa spomen-slavlja za progonjene i ubijene franjevce 117
  • Homilija mons Ivana Šaška 118
  • Molitva za progonjenu i ubijenu braću 126