Kruševo: Franjevci – mučenici oslikani na prozorima župne crkve sv. Jure u Kruševu
18. kolovoza 2020./
Osam fratara mučenika na prozorima crkve sv. Jurja u Kruševu
KRUŠEVO – Na svetkovinu Velike Gospe u župnoj crkvi sv. Jurja mučenika u Kruševu blagoslovljeni su novi vitraji. Novi prozori postavljeni su 29. srpnja ove godine, a oslikani su likovima fratara mučenika koji su djelovali na području između rijeka Krke i Zrmanje, a koje su partizani ubili za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Likove je naslikao akademski slikar Ivan Grgat, a izrađeni su u radionici akademskog umjetnika Jure Žaje.
Vitraje je blagoslovio kruševski župnik fra Ivan Nimac naglasivši kako je fratre-mučenike ubijao „zmaj“ koji je tada vladao pod sotonskim znakom i ideologijom, misleći da će tako uništiti Crkvu.
„Ubijajući fratre likovali su, uvjereni da ovdje više crkve neće biti. Ubili su svećenika, zauzeli svećeničku kuću i nema tu više ništa, mislili su, ali Marija je bila i ostala zaštitnica svoje djece. Ovi likovi koje smo postavili u našoj crkvi neka nam budu ponos, opomena i zaštita u našem životu, jer taj boj između dobra i zla nije još prošao“, kazao je fra Ivan, nakon čega je uslijedio blagoslov vitraja na kojima je oslikano osam fratara mučenika: fra Ante Pavlov, fra Pavao Silov, fra Jozo Poljak, fra Ante Benutić, fra Vlade Pavlov, fra Anselmo Kamber, fra Andrija Zjačić i fra Kruno Tadin.
FRA ANTE PAVLOV
rodom iz Kaštel Gomilice, od 1933. do 1944. župnik u Kruševu. Vrlo vrijedan svećenik. Organizirao je i doveo 1936. godine vodu s brda Osojnice u selo. Pred Božić 1943. partizani su provalili u župnu kuću, uhitili fra Antu i s trojicom župljana – Stipanom Anićem, Ivom Šošom i Rokom Erslanom – odveli ga i zatočili u Žegaru. Kroz mjesec dana podvrgavali su ih strašnim mukama i konačno umorili 22. siječnja 1944. U izvješću koje je karinski gvardijan fra Kruno Tadin poslao Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen i, poslije nego su mu izvadili oči, ubijen je iz puške“.
FRA PAVAO SILOV
rodom iz Rupa kod Visovca, bio je župnik u Lišanima i gvardijan u Karinu. Bio je veoma aktivan svećenik. Mnoge mladiće iz ovog kraja poslao je u sjemenište. Kao gvardijan temeljito je obnovio karinski samostan. Drugi svjetski rat zatekao ga je u Župi Promina. U noći uoči blagdana svetih Petra i Pavla (na njegov imendan) 1942. partizani su provalili u župnu kuću i usmrtili fra Pavla, a župnu kuću temeljito opljačkali. Ubijen je u 58. godini života te pokopan na Visovcu.
FRA JOZO POLJAK
rodom iz Sinja, za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je župnik u Perušiću. Cijelo razdoblje rata život su mu ugrožavali Talijani, četnici i partizani. Stoga se prije dolaska partizana povukao sa župe, najprije u Drniš pa u Zagreb. Padom Nezavisne Države Hrvatske, našao se u izbjegličkoj koloni prema Austriji. Zarobljen je u Bleiburgu i na križnom putu vraćen do Vukovara. Uspio je pobjeći, ali je nakon nekog vremena uhvaćen i strijeljan. Prije strijeljanja u trogirskom zatvoru posjetili su ga brat i sestra. Bio je smiren i raspoložen: „Pravedan sam i zato se ne bojim smrti“, rekao je. Ubili su ga u 38. godini života.
FRA ANTE BENUTIĆ
rodom iz Kaštel Starog, bio je pet godina župnik u Lišanima (1935. – 1940.) Istaknuo se gradnjom crkava. Sagradio je velebnu crkvu u Kijevu, a u Lišanima je za vrijeme Banovine Hrvatske gradio crkvu hrvatskom blaženiku Nikoli Taveliću, koja nažalost nije dovršena jer je fra Ante bio premješten u Igrane kod Makarske. U ožujku 1944. godine partizani su s Biokova fra Anti poslali dobro mu poznatog mladića Antu Lozinu kome su naredili da ga ubije. Kad ga je uvečer fra Ante nahranio, ovaj mu je rekao: „Znaš li zašto sam došao? Da te ubijem“. Ispalio je dva hica u fra Antinu glavu. Tako je taj dobri svećenik završio život mučeničkom smrću u 47. godini života.
FRA VLADE PAVLOV
rodom iz Kaštel Gomilice, bio je četiri godine župnik u Kruševu (1929. – 1933.) Obnovio je župnu kuću i župnu crkvu sv. Jure. Isto tako obnovio je staru crkvu svetih Kuzme i Damjana u Ribnici. Protivio se velikosrpskoj diktaturi kralja Aleksandra Karađorđevića pa je bio osuđen na osam mjeseci zatvora. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je župnik u Zlopolju kod Muća. Pred kraj rata povukao se u samostan u Sinju. Kad su partizani zauzeli Sinj, fra Vladu su odveli i pogubili na nepoznatom mjestu.
FRA ANSELMO KAMBER
rođen je 1912. u Podlugu, Župa Perušić. Za svećenika je zaređen 1937. g. Mladu misu slavio je u Benkovcu 27. srpnja iste godine. Nije bio župnik u rodnom kraju, ali je duhovno itekako djelovao jer je, nakon puno godina, bio prvi svećenik iz ovih krajeva. Njega su slijedili mnogi mladići, pa i njegov mlađi brat fra Bernardin. U vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je župnik u više župa Makarskog primorja. Partizani su ga na Staru godinu 1944. odveli iz župne kuće u Gracu i držali neko vrijeme u zatvoru u Makarskoj. Budući da mu nisu mogli naći neku krivnju, 7. veljače 1945., izveli su ga iz zatvora i pod izgovorom da je pokušao bježati ubili su ga u blizini makarskog groblja. Dok su ga vodili, makarske su žene, zaklonjena iza prozora, slušale kako fra Anselmo pita ubojice: „Samo mi recite, zašto me ubijate?“
FRA ANDRIJA ZJAČIĆ
rođen je 1907. u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 1931. Bio je veoma nadaren svećenik. Istakao se u vođenju katoličkih društava. U vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je župnik u Lišanima. S njime su u župnoj kući živjele njegova majka i nećakinja Katica Krnčević koja je kasnije opisala njegovo odvođenje. „Dana 11. siječnja 1944. moj ujak je govorio svetu misu. Preko podizanja sam osjetila da nešto nije u redu. Nakon mise nisam mu dala mira dok mi nije kazao što je bilo“. „Kad sam podigao svetu hostiju vidio sam Isusa s trnovom krunom na glavi, krvava lica“ – rekao je. Poslijepodne došla su dvojica partizana i odvela fra Andriju. Tri dana kasnije (14. 1. 1944.) ubijen je u Nuniću u 37. godini života. Grob mu nikada nije pronađen.
FRA KRUNO TADIN
rodom iz Kaštel Kambelovca, od 1941. pa do svoje smrti 14. studenoga 1944. bio je gvardijan u Karinu. U tim nemirnim vremenima samostan je bio meta svake vojske koja je ovim krajem dolazila i prolazila. Talijani, Nijemci, četnici, partizani, svi su dolazili i odnosili što su htjeli. Neke vrijedne stvari gvardijan je skrivao kod vjernih obitelji, a najviše kod župnika u Pridragi. Jedne večeri dok se vraćao iz Pridrage fra Kruno je kočijom nagazio na minu koju su partizani postavili na cesti. Smrtno je stradao on i njegov suputnik.
